A onda postoje knjige za koje je nekad jednostavno prerano. „Od rođenja do smrti“ bi mi, recimo, dobro došla kada smo dočekivali našu djecu na svijet. Zajedno s nama htjela ih je dočekati i naša zajednica: roditelji, obitelj, susjedi, prijatelji… Same krstitke nisu nam se činile prikladnima, a naše društvo ne nudi nikakvu alternativu.
Mudrost jedne prijateljice mi je u tome pomogla da ne „pogriješimo“ s drugim djetetom, ona je rekla da je rodbini manje bitno hoćemo li ili nećemo krstiti svoju djecu, odnosno uvesti ih u organiziranu religiju, već da im je bitno da bude neka organizirana prigoda u kojoj će moći izraziti dobrodošlicu novorođenčetu. Svi su bili zadovoljniji kad smo takvu prigodu i pripremili.
U svakom slučaju, u SAD-u gdje ima više raznorodnih religijskih zajednica, gdje sve veći broj ljudi nije nužno religiozan, već se u devedesetima pojavila potreba za „priručnikom“ koji bi pomogao u tome kako organizirati obrede i rituale u našim životima u važnim situacijama (rođenje djeteta, vjenčanje, smrt člana obitelji) tako da oni nama nešto znače, da odgovore na našu potrebu za duhovnošću i svečanošću i da odražavaju nas kakvi smo kao osobe.
(sve češće na pogrebima na kojima svećenik drži govore o pokojniku, dobivam dojam kako su neosobni, kao da pokojnu osobu nisu uopće poznavali, niti da su za nju marili).
No nije to samo knjiga o obredima u javnom životu, u zajednici ili obitelji, u osobito važnim prilikama: ova knjiga govori i o privatnim i svakodnevnim obredima – ujutro nakon ustajanja ili navečer pred spavanje. Kao što kaže i sam autor:
„Od rođenja do smrti životni obredi oblikuju svaki sat, dan i godinu. Svatko živi obredni život: obredi su ponavljani uzorci značenjskih radnji. Ako postaneš svjestan svojih radnji, uočit ćeš obredne uzorke. Ako uočiš uzorke, moći ćeš ih razumjeti. Ako ih razumiješ, moći ćeš ih obogatiti. Na taj način, životne navike postaju svete.“
Sam autor je puno govorio o svom životu i svojim obredima – kako je uredio za svoju smrt (kupovinom grobnog mjesta), kako je stvorio odnos s izgubljenom kćeri (obredi opraštanja i pomirenja), kako je kao propovjednik pomagao obiteljima stvoriti obrede ispunjene značenjem i prikladne trenutku i onima kojima su namijenjeni, kao i onima koji u njima sudjeluju.
Uglavnom, nešto čemu se čovjek zaista može vraćati kako stari i podsjećati se dok godine prolaze i navike se stvaraju.
Post je objavljen 08.04.2022. u 14:17 sati.