Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 28.05.2021.
Stephanie Danler: „Slatko-gorko“
Roman prvijenac američke autorice Stephanie Danler doživio je velike pohvale od američke stručne javnosti, a popularan je među mlađim čitateljima jer vrlo precizno dijagnosticira sve frustracije odrastanja današnjih mladih u velikim gradovima.
Roman je pisan u prvom licu, iz usta glavne junakinje Tess, koja u dobi od 22 godine napušta svoj provincijski gradić i dolazi u New York s ciljem da se zaposli na svom poslu iz snova – u vrhunskom restoranu na Trgu Union.
„Tada počinje živjeti kaotičnim, iscrpljujućim, privilegiranim životom pomoćne konobarice, i na poslu, i u slobodno vrijeme. Okružena ambicioznim ljudima kojima je konobarski posao samo prolazna stanica na putu do boljeg posla, slave i bogatstva, Tess će željeti samo jedno: postati vrhunska konobarica!“
Autorica vrlo pomno opisuje životno razdoblje u kojemu smo se svi zacijelo našli: na početku samostalnog života, kada je posao ili prvi posao sve – ljudi na tom poslu, događaji vezani uz posao čovjeku predstavljaju čitav život, i vrlo se brzo nađeš uvučen u iluziju da je to zaista život, pa je potrebno puno emocionalne snage i sposobnosti za odmak da čovjek shvati da je život zapravo negdje drugdje, a ne na poslu. Mnogi su se ljudi koje poznajem našli u istoj zabludi.
Paralelno s tom radnjom, počinje se razvijati priča o jednom mračnom ljubavnom trokutu u koji je upletena glavna junakinja, ali ono što je zaista dragocjeno u ovom romanu jest taj lajtmotiv hrane – haute cuisine, vrhunska vina, način na koji se hrana poslužuje i kako se tretira… sve je to zahtijevalo insajdersko znanje, koje je autorica ili imala, ili vrlo vješto fingirala.
Roman je pomalo melankoličan, opisuje beznađe rane mladosti, lutanje da pronađeš sebe, pa čak i ako više nismo u toj životnoj situaciji ili razdoblju života, vjerujem da će nas umijeće autorice u opisivanju toga vrlo lako podsjetiti na sve. Zato, pročitajte „Slatko-gorko“, pa čak i ako ste na taj roman, kao i ja, naletjeli sasvim slučajno.
Oznake: stephanie danler, slatko-gorko, hrana, vino, restorani
petak, 31.01.2014.
Lagani ponoćni zalogaj uz knjigu
Potaknuta Zlicinim komentarom da sigurno postoji i tekst tipa: što grickati uz koji žanr literature, nisam niti provjeravala postoji li takvo nešto, već sam se sama dala u razmišljanje što bi valjalo grickati tijekom čitanja. Evo rezultata ovih dubokoumnih i zamornih promišljanja:
1. Krimići/trileri – uh, to je bilo lako: umjesto grickanja noktiju, svakako valja jesti kokice, kao jedan od mojih najdražih snackova, i piti kavu, kako bi čovjek ostao budan do kraja dobrog page-turnera kakvih među krimićima ima sijaset.
2. Ljubići – preporučujem vino (po mom je ukusu crno, ali žene su poznatije po tome da nemilice truse bijelo) i čokoladu (također, po mom ukusu je tamna, ali svakako čokolada – čokoladni kolač s više čokolade i preljevom od čokolade). Velika bombonijera puna pralina. Guilty pleasure, ako me razumijete.
3. Putopisi iz egzotičnih krajeva – rooibos čaj (podsjeća na Mme Ramotswe i „Prvu damsku detektivsku agenciju“), datulje, citrusno voće, banane, indijski oraščići... druga sugestija kaže: jedi lokalnu kuhinju onoga geografskog područja o kojem čitaš, radi atmosfere.
4. Povijesni romani – iz nekog razloga, razmišljajući o povijesnim romanima, zamišljala sam neku utješnu hranu – za mene je najutješnija hrana tost s maslacem i čaj od kamilice. Jer dobra stara vremena obično i jesu – utješna. Može biti i nešto drugo, poput salenjaka ili sacher-torte: nešto što je baka pravila.
5. SF – ne znam zašto, ali asocira me na artificijelne slatkiše: gumene bombone, one kisele gumene zmije i prah koji pucketa kad ga istresete u usta. Uz to: gazirano bezalkoholno piće, najbolje coca-cola.
6. Fantasy – kad sam došla u sjeverozapadnu Hrvatsku, domoroci su me upoznali s pićem koje se naziva gverc/gvirc, a radi se o medovini, odnosno alkoholnom piću na bazi meda. Upravo to piće asocira me na fantasy romane (vjerojatno i zato što se prodaje na renesansnim festivalima). Umjesto gvirca, može biti i tamno pivo, a uz to sušeno voće: bademi, orasi i lješnjaci, kao i neki suhi keksi (asocijacija: lembas), te tvrdi sirevi poput edamera, trapista ili goude.
7. Ratni romani – kruh i voda, ili bolje, samo voda (druga opcija je grah iz konzerve, sendviči s mesnim nareskom iz konzerve na trajnom dvopeku).
8. Horori – junk-food, jer su horori obično trashy – čips, coca-cola, pizza. Osim ako se radi o viktorijanskom hororu, tada zaboravite na hranu jer vam od jeze obično nestane apetit.
9. Knjige za mlade – jabuka. Zdrava hrana i napici bez šećera, jer smo u pubertetu samosvjesni i ne volimo kako izgledamo. Ta hrana, dakako, mora biti ekološka i ne smije biti testirana na životinjama.
10. Pustolovni romani – na pustolovne romane koje sam čitala u djetinjstvu (Julesa Vernea, Marka Twaina...) najviše me podsjeća jeftini kukuruzni smoki koji je postao užasno tvrd i žilav čim ste otvorili vrećicu. Uz to – cedevita.
Ove su prehrambene sugestije tek plod moje mašte i mojih asocijacija, pa se slobodno nadovežite vlastitim gastronomskim iskustvima i idejama.
Oznake: hrana, knjige, grickalice, napitci
