Roman prvijenac američke autorice Stephanie Danler doživio je velike pohvale od američke stručne javnosti, a popularan je među mlađim čitateljima jer vrlo precizno dijagnosticira sve frustracije odrastanja današnjih mladih u velikim gradovima.
Roman je pisan u prvom licu, iz usta glavne junakinje Tess, koja u dobi od 22 godine napušta svoj provincijski gradić i dolazi u New York s ciljem da se zaposli na svom poslu iz snova – u vrhunskom restoranu na Trgu Union.
„Tada počinje živjeti kaotičnim, iscrpljujućim, privilegiranim životom pomoćne konobarice, i na poslu, i u slobodno vrijeme. Okružena ambicioznim ljudima kojima je konobarski posao samo prolazna stanica na putu do boljeg posla, slave i bogatstva, Tess će željeti samo jedno: postati vrhunska konobarica!“
Autorica vrlo pomno opisuje životno razdoblje u kojemu smo se svi zacijelo našli: na početku samostalnog života, kada je posao ili prvi posao sve – ljudi na tom poslu, događaji vezani uz posao čovjeku predstavljaju čitav život, i vrlo se brzo nađeš uvučen u iluziju da je to zaista život, pa je potrebno puno emocionalne snage i sposobnosti za odmak da čovjek shvati da je život zapravo negdje drugdje, a ne na poslu. Mnogi su se ljudi koje poznajem našli u istoj zabludi.
Paralelno s tom radnjom, počinje se razvijati priča o jednom mračnom ljubavnom trokutu u koji je upletena glavna junakinja, ali ono što je zaista dragocjeno u ovom romanu jest taj lajtmotiv hrane – haute cuisine, vrhunska vina, način na koji se hrana poslužuje i kako se tretira… sve je to zahtijevalo insajdersko znanje, koje je autorica ili imala, ili vrlo vješto fingirala.
Roman je pomalo melankoličan, opisuje beznađe rane mladosti, lutanje da pronađeš sebe, pa čak i ako više nismo u toj životnoj situaciji ili razdoblju života, vjerujem da će nas umijeće autorice u opisivanju toga vrlo lako podsjetiti na sve. Zato, pročitajte „Slatko-gorko“, pa čak i ako ste na taj roman, kao i ja, naletjeli sasvim slučajno.
Post je objavljen 28.05.2021. u 08:31 sati.