Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 06.08.2013.
Laura Kipnis: "Protiv ljubavi"
Polemičko publicističko djelo autorice Laure Kipnis pod naslovom „Protiv ljubavi“ postavlja zanimljivu tezu: da se radi o temi, odnosno o društvenoj pojavi koja je previše jednoglasno prihvaćena kao pozitivna u cijelome društvu, i da je ta činjenica oko ljubavi zapravo čudna.
Autorica, inače teoretičarka kulture i profesorica na Fakultetu komunikologije Sveučilišta Northwestern u Chicagu, bavi se video-umjetnošću, a napisala je još tri publicistička djela, pri čemu su njezina područja interesa teme pornografije, skandala, avangarde, marksizma, Freuda i američke politike.
Knjiga se sastoji od četiri eseja, odnosno poglavlja, od koje prvo, naslovljeno „Muke po ljubavi“, govori o bračnoj nevjeri, pa evo prvo nekih tumačenja statističkih podataka o nevjeri:
„Opće je poznato da su izjave koje ljudi daju o vlastitom seksualnom životu nepouzdane. Evo na kakve je statističke nevolje naišlo istraživanje seksualnog ponašanja koje je 1994. godine proveo Centar za istraživanje javnog mnijenja pri Sveučilištu u Chicagu. Premda su ga na sva usta hvalili kao najmjerodavnije i najtemeljitije istraživanje seksualnog ponašanja ikada provedeno, iskrsnuo je mali problem s podacima: 64 posto spolnih odnosa koje su prijavili muškarci nije bilo moguće uklopiti u rezultate – ili, bolje rečeno, moglo ih se uklopiti samo ako je od 3500 ispitanika deset žena imalo po 2000 partnera koje su zatajile.“
U istom eseju autorica je ustanovila kako smo rad i radnu etiku uveli u sva područja života, pa i ona koja se ne tiču radnog, već slobodnog vremena, pa i bračnog, obiteljskog i spolnog života (jeste li i vi primijetili izraz „raditi na svom tijelu“?)
„Da, svi mi znamo da se za dobar brak treba potruditi: svi smo mi dobro usvojili načela discipline intenzivnog rada koji vodi do intimnosti. Rad, rad i samo rad: s obzirom na to koliko znoja treba proliti, ponoviti mi još jedanput gdje je ono razlika između vremena u kojem radimo i vremena „poslije posla“? Posao/kuća, ured/spavaća soba: ima li kraja radnom vremenu? Da bi veza bila uspješna možda se i treba potruditi, ali, nažalost, kad je riječ o ljubavi, truditi se uvijek znači previše se truditi: rad ne pali. Rječnikom erotike – igra je ono što pali. Ili, kao što kaže psihoanalitičar Adam Phillips: „U našem erotskom životu raditi na vezi jednako je moguće kao i postići erekciju snagom volje ili naručiti san. Zapravo, čim radite na vezi, jasno je da je veza pošla naopako, da nešto već nedostaje.“
Ova „radna disciplina“ u vezi ili braku, tvrdi autorica, postala je tako rasprostranjena stvar da je dio razloga zašto se produljuje radno vrijeme jest što radnici ne žele ići kući jer je bračni život postao tako naporan da opuštenija atmosfera vlada u uredu.
U drugom eseju, naslovljenom „Bračni gulag“, autorica problematizira pitanje ubojstava među bračnim partnerima, te činjenicu da se brak kao institucija od svojih početaka vrlo malo mijenjao kroz povijest
„Bez obzira na to koliko se nestanak dogovorenih brakova u ovom dijelu svijeta uzima kao znak napretka i prosvijećenosti (a u posljednje vrijeme i kao propaganda suvremenosti kada netko nastoji osvojiti političke bodove na račun islama), bez obzira na to koliko našim iluzijama o neovisnosti laska zamišljati da možemo voljeti koga god i kako god nam drago, pogledamo li malo bolje, vidjet ćemo da ta priča ne drži vodu. Nije da su ekonomski argumenti nestali u onom trenutku kada su ljudi počeli sami birati partnere umjesto da taj posao prepuste roditeljima; oni su i danas snažni kao što su uvijek bili. Unatoč svoj toj navodnoj slobodi, većina nas bira partnera neobično sličnog sebi – po ekonomskom statusu, društvenom položaju, naobrazbi i rasi. Drugim riječima, biramo „prikladnog“ partnera, precizno izračunavamo kolika mu je aktiva, a svaka strana mjeri kolike izglede ima na slobodnom tržištu i zna točnu vrijednost vlastitih dionica i dionica potencijalnih partnera (U vrijednost dionica ulazi i vaš izgled, dakako. Malo bolje pogledajte fotografije koje se objavljuju u novinama uz objave zaruka – kao što su socijalni psiholozi već napravili i o tome pisali – i opazit ćete da su praktički svi parovi gotovo savršeno usklađeni po stupnju fizičke ljepote.) Zagrebemo li malo tu romantičnu polituru, vidimo da smo svi zapravo nesentimentalni realisti oboružani kalkulatorom, šublerom i povećalom.“
Nadalje, u ovom eseju autorica ističe činjenicu da bračni život, odnosno život u paru nužno ograničava slobodu pa čak i navodi nekoliko stranica „zabrana“ koje bračni partneri nameću jedan drugomu.
Treći esej, „Umijeće ljubavi“ govori o preljubu, kako izgleda, kako se tehnički provodi, kao i o njegovim mogućim ishodima (ostaviti ženu i otići s ljubavnicom, koja se tada ponovno pretvara u ženu, sa svim ograničenjima koje to nosi; ili se vratiti u obiteljsko okruženje podvijena repa), a dok četvrti esej „...i potraga za srećom“ govori o snažnom društvenom utjecaju koji su skandali o preljubima američkih političara imali na političke i društvene događaje u devedesetim godinama prošlog stoljeća.
Moram priznati da je djelo pomalo naporno, autorica piše energično, sarkastično i njezini odlomci obiluju hrpama strašno zanimljivih informacija, koje, dakako, nisam u stanju niti zapamtiti, a kamoli reproducirati. Gust tekst, unatoč relativnoj kratkoći knjige, zahtijeva određenu koncentraciju i posvećivanje nešto veće pažnje i veće količine vremena, zbog čega ovo publicističko djelo preporučujem u prvom redu onima koji imaju poseban akademski ili osobni interes za stručnu stranu teme ljubavi, bračnog života i preljuba.
Oznake: laura kipnis, protiv ljubavi
