Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 24.01.2012.
Dnevnik Anne Frank
Naime, došla sam do svojih poznih godina, a da ga nikad nisam čitala – do prije petnaest minuta kad sam pročitala posljednju rečenicu. Vjerojatno nije bio dio lektire u mojoj osnovnoj školi jer nam je kao poslijeratnoj generaciji bilo previše malih ratnih dnevnika i očeva koji spavaju s anđelima.
U svakom slučaju, ovaj je dnevnik pravi, iskren i uvjerljiv. Toliko je uvjerljiv da bih lako povjerovala da sam neke od istih rečenica i sama napisala kad sam bila u nježnoj dobi od četrnaest ili petnaest godina. Svojim glavnim čitateljskim okom zato sam pomno iščitavala upravo tu priču o odrastanju jedne djevojke u posve nesvakidašnjim okolnostima (dok sam, priznajem, te nesvakidašnje okolnosti čitala svojim sporednim okom). Prvo zaljubljivanje, prva ozbiljnija introspekcija, odnos s roditeljima (kako sam nedavno čitala i jedno publicističko djelo o odrastanju, neprestano sam povlačila paralele, tim više što valja uzeti u obzir i vremensko razdoblje u kojem je dnevnik nastao i način na koji su se djevojke odgajale u to vrijeme), stjecanje znanja u uvjetima potpune neimaštine i slično – sve je to bio razlog zašto sam ovo djelo, odnosno ovu životnu priču pročitala gotovo u jednom dahu.
Toplo preporučujem svima koji, kao i ja, imaju određene rupe u čitateljskoj kulturi.
Na kraju napominjem da je ova knjiga prvi put objavljena u Amsterdamu 1947. godine pod naslovom „Het Achterhuis“ (odnosno „Stražnja kuća“ ili „Tajno sklonište“ kako ovaj naslov prevodimo mi i Englezi), tek dvije godine nakon Annine tragične pogibije.
