Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 09.12.2011.
Tisuću laži za male Amerikance
D.W. St.John je napisao besplatnu e-knjigu „A Thousand Lies – Lies Every Good American Must Believe“. Radi se zapravo o popisu tvrdnji koje su utkane ili ih mediji neprestano utuvljuju u glave prosječnih Amerikanaca, zbog čega mi i danas mislimo da se radi o neukoj, pretiloj naciji. Popis se neprestano obnavlja, a na traženje možete dobiti jedan primjerak od mene. Evo nekih od laži spomenutih u popisu:
„Children learn better at public schools than at private or home schools.“
(Djeca bolje uče u državnim školama nego u privatnim školama ili kad su školovana kod kuće.)
„Government run schools intend to create thinking citizens.“
(Škole koje vodi država namijenjene su stvaranju građana sposobnih razmišljati svojom glavom.)
„American literacy has improved since public schools were made mandatory.“
(Pismenost se u Americi povećala otkad su državne škole postale obvezne.)
Toj tezi suprotstavlja se osobito potresan dokumentarac „Waiting for Superman“ koji je snimio isti redatelj koji je snimio i „Neugodnu istinu“ s Alom Goreom. Ovaj pak dokumentarac govori o siromašnoj djeci koja su prisiljena ići u državne (public) škole, koje zapravo predstavljaju samo zvjerinjak koji djecu trenutno drži na okupu, ali većina te djece nikad ne maturira. Osim njih postoje i privatne (prep) škole koje pripremaju djecu na upis na koledž, ali one imaju ograničen broj mjesta, i ako su namijenjene siromašnoj djeci, ovise o sreći jer će se upisi provesti izvlačenjem brojeva kao na lutriji. U tim školama djeca maturiraju s oko 90%. Žalosno je da je za neku od te djece obrazovanje jedini način da se izvuku iz siromaštva, jer im državni sustav ne omogućava školovanje na prikladan način. Autor dokumentarca traži uzroke takvom stanju jer se i za vrijeme Busheve administracije sve više i više novca davalo u obrazovanje, a rezultati su stagnirali. Dio uzroka autor nalazi u moćnim učiteljskim sindikatima koji su svojim članovima isposlovali tzv. tenure, stalnost radnog mjesta bez obzira na rezultate i bez obzira na učinke (kad bi učitelj nakon 2 godine pripravničkog staža dobio tenure, praktički bi samo trebao redovito disati da bi mogao nastaviti dobivati plaću). Stoga je stvorena masa loših učitelja koji ne uče djecu, i kojima se praktički ništa ne može učiniti, jer je postupak za davanje otkaza učitelju tako koncipiran da ima otprilike 20 koraka koji se moraju provesti u roku od jedne godine, i to predviđenim redoslijedom (ako preskočite jedan korak, morate ispočetka), što doista komplicira postupak otkaza. Zbog toga u državnim školama vrlo malo učenika maturira, a glede pismenosti, matematike i znanosti američki učenici su među svojim vršnjacima u Europi na najgorim pozicijama na ljestvici (osim po samopouzdanju, gdje drže čvrsto prvo mjesto).
„Americans are admired and loved around the world.“
(Amerikanci su obožavani i dive im se stanovnici drugih dijelova svijeta.)
To baš i nije istina, iako je zbog već spomenutog samopouzdanja moguće da Amerikanci doista tako misle, ako uopće razmišljaju o ostatku svijeta (prilično sam sigurna da na Bliskom Istoku i na sjeveru Afrike i nisu baš omiljeni). Međutim, ono što Hrvatska misli i govori o Amerikancima svodi se na ono što sam već rekla u uvodu, a to je da se radi o plitkoj, neobrazovanoj i pretiloj naciji, što dijelom može biti istina, a dijelom ruganje na račun boljih i naprednijih iz razloga zavisti.
„America will recover from the economic downturn without industry, without production and without allowing the most corrupt and innefficient to fail.“
(Amerika će se oporaviti od ekonomskog neuspjeha bez industrije, bez proizvodnje i bez dopuštanja da najpokvareniji i najneučinkovitiji propadnu.)
Amerikanci nam mogu pričati malo o tome, mi smo doktorirali na održavanju gospodarstva na aparatima!
„Happiness may be gotten by getting more and better of whatever you have.“
(Sreću možete postići pribavljanjem veće količine boljega čega god imate.)
Konzumerizam – pričajte nam malo i o tome, Ameri! Neki dan sam na nagovor bila na Late Night Shoppingu (iskustvo kakvo vjerojatno tako skoro neću ponoviti), izašla sam van u nevjerici i govoreći „Sodoma i Gomora!“ jer su Osječani uspjeli napraviti izlazak od odlaska u trgovački centar (izrazila bih više prijekora, ali ne smijem s obzirom da sam se i sama zatekla tamo...)
„Your beliefs are not dictated by corporate media.“
(Vaša vjerovanja ne diktiraju korporativni mediji.)
„No one benefits by molding your thoughts, desires and self-image.“
(Nitko ne profitira od oblikovanja vaših misli, želja i samopoimanja.)
I ovo je jedna poznata tvrdnja, primjenjiva na cijeli svijet, a ne samo na Sjedinjene Američke Države. Zbog činjenice da mediji uporno forsiraju jedno viđenje istine, u posljednje vrijeme gajim ozbiljno uvjerenje kako nije moguće saznati cijelu, apsolutnu istinu i da je sve što možemo vidjeti relativna istina, sagledana iz kuta gledišta koje odgovara onome tko će time najviše zaraditi. Postajem oprezna po tom pitanju.
„It is better to be an expert in on one topic than to be a jack of all trades.“
(slob. Bolje je biti „fah-idiot“ nego „katica-za-sve“.)
„A truly educated human need know only how to do his job.“
(Doista obrazovan čovjek jedino treba znati kako raditi svoj posao.)
Ja ne držim baš do toga da bi čovjek trebao biti jednostran (na kraju krajeva, osim profesionalnih, imamo i niz privatnih uloga koje trebamo ispuniti što bolje – uloga oca, majke, sestre, brata, skrbnika, itd.), već smatram da je bolje znati što više o svemu, kako bi se čovjek mogao što bolje snaći u svijetu (nuklearni fizičar koji ne zna speći jaja vrlo bi lako mogao umrijeti od gladi ako u blizini ne postoji restoran ili dobra duša koja je voljna baciti ih na tavu), uz ograničenje da nismo svi genetski i odgojem skloni određenim temama. Ali znatiželja će vas spasiti, zbog nje ćete ostati mladi.
„Caucasians worldwide are not an endangered race due to low rates of reproduction.“
Ovo je interesantna misao o kojoj nisam previše razmišljala. Istina jest da se broj bijelaca smanjuje, a broj pripadnika crne i žute rase povećava, ali za razliku od autora ovog popisa, ja to ne smatram takvom tragedijom i tako neočekivanom stvari.
Inače, valja napomenuti da ovaj popis nije objektivan i da autorovi osobni (često radikalni stavovi) izbijaju na površinu prilikom sastavljanja tvrdnji: autor potiče islam, mrzi Izrael, smatra da je evolucija samo teorija, da je holokaust mit, da bi ženama bilo bolje da nije bilo emancipacije, daje životinjama prednost pred ljudima i slično.
Recimo ovo me izbacilo iz takta:
„Banning books is always wrong.“
(Zabranjivanje knjiga je uvijek pogrešno.)
„Anyone can write a book worth reading.“
(Svatko može napisati knjigu vrijednu čitanja.)
U svakom je slučaju bilo zanimljivo čitati kako druga zemlja oblikuje svoje domaće umove i na koji način razmišljamo. Kad bi ja sastavljala popis laži u koje Hrvati vjeruju, tu bi se svakako našle i ove tvrdnje:
„Katoličkoj Crkvi je glavna misao dobrobit njezinih pripadnika.“
„Žena koja je spavala s „previše“ muškaraca nikad se neće udati.“
„Čist i lijep okoliš jedino su što je potrebno za uspješan turizam.“
„Tko ne voli nogomet, ne voli svoju državu.“
Nadopunite sami!
