Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 25.11.2011.
Claudia Tajes: "Seksualni život ružne žene"
Oh, kako bih voljela da sam ja napisala ovu knjigu! Kako bih to voljela s obzirom da sam i sama neke rečenice iz nje rekla valjda milijun puta, i dok sam (davno prije) pisala, uvijek bi moje junakinje bile djevojke za kojima se dječaci ne bi okretali, djevojke poput tisuće drugih. I evo ga, Claudia Tajes je sve rekla o ružnim ženama.
Kao prvo, kako izgledaju.
„Ja sam ona koja, dok prolazi uredom prema fotokopirnom stroju ili ustaje po šalicu kave iz termosice, čuje dvojicu kolega kako tobože tiho razgovaraju: „Između nje i smrti što bi izabrao?
Ja sam ona koju svi nazivaju ružnom ženom. Nisam preružna, niti tip žene koja po nečijem mišljenju ima svojih čari. Umorna sam od priče da je Kleopatra bila ružna te da je unatoč tome osvojila i Julija Cezara i Marka Antonija i još stotine drugih muškaraca koje je poželjela. Naravno da joj je činjenica da je bila kraljica malo olakšala taj pothvat.
Dok za novogodišnjih proslava na poslu svaka djevojka osvoji poneku nagradu, kao što su Najbolja guza, Najljepše usne, Najbolji bokovi i sva ona priznanja koja nimalo ne ovise o posvećenosti poslu ili iskazanome naporu – samo o Bogu, ili, eventualno, o treneru u teretani – ja sam jedna od onih koje nikada ne osvoje ništa. Bila bih ja zadovoljna i s Najboljim vratom. Ili s Najboljim ušima. Nagradu Najbolji nos ne bih nikada mogla osvojiti, moj je prevelik za kanone današnjega društva. Možda bi sve bilo drugačije da sam se rodila u Kleopatrino vrijeme.
Ja sam ona što promijeni frizuru i uvijek izgleda lošije nego prije, ona što dođe u novoj odjeći koju nitko ne primijeti, ona što se cijele praznike pretvara da pleše s prijateljima dok, zapravo, pleše potpuno sama.“
Ja sam ona koju svi nazivaju ružnom ženom. Nisam preružna, niti tip žene koja po nečijem mišljenju ima svojih čari. Umorna sam od priče da je Kleopatra bila ružna te da je unatoč tome osvojila i Julija Cezara i Marka Antonija i još stotine drugih muškaraca koje je poželjela. Naravno da joj je činjenica da je bila kraljica malo olakšala taj pothvat.
Dok za novogodišnjih proslava na poslu svaka djevojka osvoji poneku nagradu, kao što su Najbolja guza, Najljepše usne, Najbolji bokovi i sva ona priznanja koja nimalo ne ovise o posvećenosti poslu ili iskazanome naporu – samo o Bogu, ili, eventualno, o treneru u teretani – ja sam jedna od onih koje nikada ne osvoje ništa. Bila bih ja zadovoljna i s Najboljim vratom. Ili s Najboljim ušima. Nagradu Najbolji nos ne bih nikada mogla osvojiti, moj je prevelik za kanone današnjega društva. Možda bi sve bilo drugačije da sam se rodila u Kleopatrino vrijeme.
Ja sam ona što promijeni frizuru i uvijek izgleda lošije nego prije, ona što dođe u novoj odjeći koju nitko ne primijeti, ona što se cijele praznike pretvara da pleše s prijateljima dok, zapravo, pleše potpuno sama.“
Kao drugo, kako se ponašaju.
„Ružna će se žena u bilo kojoj prilici uvijek prva ponašati opušteno. Taj se fenomen, prisutan u najrazličitijim skupinama, događajima, sastancima i društvenim prigodama može protumačiti kao protuteža onome što oglašivačka industrija i žuti tisak promiču kao glavnu normu u današnje vrijeme: ružna se žena ne mora brinuti o svom izgledu.“
A kao treće i konačno: što su ružne žene ušićarile po pitanju krevetnih aktivnosti. Mnogo toga, ako pitate Claudiju Tajes. Jednog slikara. Jednog ljubomornog Otela. Dvojicu bezimenih. Jednog zgodnog koji si nije sam htio prati gaće i kuhati večeru. Nije loše, ni mnogo ljepše se ne bi mogle pohvaliti takvim uspjesima, zar ne?
Poistovjetila sam se, jer ja mnogo radije pripadam ružnim nego lijepim ženama. Ima to svojih prednosti: mogu opušteno dolaziti na zabave, ne trošim dragocjeno vrijeme na nanošenje šminke i odijevanje odjeće, što su oboje aktivnosti u kojima ne uživam. Dobro se slažem s muškom populacijom bez ljubomornih pogleda od njihovih boljih polovica. I da ne zaboravimo: ljubavni život mi nimalo ne pati.
Konačno, valja reći ono što je prva u uvodu iznijela Claudia Tajes: „... ružna žena nije tek puko iskrivljavanje estetike. Ružna žena je stanje duha.“
