Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 11.10.2011.
Kelly Chester Robinson: „Savršena veza“
Postoji čitava jedna tržišna niša ljubavnih romana pisanih za određenu publiku, pri čemu ne mislim, recimo, na chick-lit koji je pisan za neudane žene iznad tridesete, ili na povijesne ljubavne romane koji također imaju svoju publiku, iako se u ovom trenutku ne mogu domisliti tome koja bi to publika bila. Naime, izvjesni pisci, poput E. Lynn Harrisa (koji mi je pao na pamet jer sam čitala jednu njegovu knjigu prije ohoho vremena), pišu ljubavne romane za crnu publiku, odnosno (politički korektnije) za Afroamerikance (ili bolje rečeno, za Afroamerikanke). Takav roman je i „Savršena veza“ pisca Chestera Kellya Robinsona (tako ga krivo naziva Naklada Ljevak, da sam pomislila da se radi o spisateljici).
U središtu radnje je jedan brak – između Mitchella Stonea i njegove supruge Nikki. Taj brak je uvećan u ljubavni trokut Mitchellovom vezom s Ginom, koja je Mitchellu rodila sina Claya, čime taj odnos prerasta u komplicirani četverokut. Paralelnu pak radnju čini priča radijskog voditelja O. J. Petersa koji ostvaruje uspješnu radijsku karijeru, uspijevajući pritom balansirati i privatne odnose s nekoliko djevojaka, s majkom svoje kćeri Cherelle, Keesom i pokušavajući ishoditi bolji ugovor s radijskom kućom za sebe.
Prošla sam živu muku nastojeći pročitati ovu knjigu do kraja. Jednostavno mi se čini da nije dovoljno dobra i da nije dovoljno razrađena (površnost hrvatskog izdavača nije pripomogla), iako je knjiga podijeljena u poglavlja pomoću ispovijedi različitih likova koji su upleteni u ove dvije priče. Karakterizacija likova je površna, njihovi su postupci stoga prilično loše objašnjeni, tanki i neuvjerljivi i moram priznati da nisam uživala onoliko koliko bi čovjek (žena) očekivao u situaciji kad sjedate u fotelju pročitati ljubavni roman pod naslovom „Savršena veza“.
Kratka preporuka: čitati samo ako se zateknete na pustom otoku s ničim drugim osim s ovom knjigom u rukama.
