Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 22.03.2011.
Antonio Amurri: "Kako ubiti supruga bez suvišnih zašto"
Odmah ću prijeći na stvar:
"Potaknut burnim reakcijama nježnijeg spola, čak i, zamislite, optužbama za muški šovinizam, pisac knjige "Kako ubiti suprugu i zašto" napisao je novi priručnik, namijenjen suprugama koje su uspjele preživjeti izlazak prethodnoga. U njemu će žene pronaći na isti način obrađene tipove suvremenih supruga, s podrobno opisanim načinima njihova ponašanja i maštovita uklanjanja prestarjelih maminih sinova. Njihove su mane i nedostaci toliki da ne treba niti raspravljati o produžetku egzistencije tih bezvrijednih spodoba s kojima ženski rod ima uglavnom gorka iskustva. Treba li trošiti riječi na razloge za egzekuciju nekog okrutnika koji ne želi slušati snove svoje zlatne ženice ili na gada koji ne misli ni na što osim na nogomet?"
Moje isprike na ovoj preporuci: moje pravilo kod uzimanja knjiga iz knjižnice glasi - dva krimića da prebrodim mjesec, jedna ženska knjiga, jedna knjiga koja mi se čini zanimljivom i jedno nedvojbeno smeće. Ovo je potonja i nemam nikakve isprike za svoj loš izbor i neukus.
No valja napomenuti i sljedeće:
"Svaka žena koja se uda, bila toga svjesna ili ne, naprti na vrat škart druge žene: uzima čeljade kojemu je već majka isisala mladost, spontanost, odvažnost, ukratko, najbolje godine."
Kako je pisac Talijan, tako imamo prilike čitati o mediteranskim tipovima supruga koji su, kako god okrenete, u svakoj mediteranskoj zemlji isti. Meni se svidio ovaj opis kojega iznosim za vas (ovo je možda i stoga što sam u posljednje vrijeme bombardirana pričama o svim vrstama rekreativnih sportova kojima se muške osobe oko mene bave - od alpinizma do vaterpola):
"Nesretnica koja je imala nesreću da se uda za takvog degena šije zastave od prvog dana povratka s medenog mjeseca. Sašila ih je već svih tipova, vrsta i veličina: stjegova koji se povlače po zemlji, šiljastih, pravokutnih, četvrtastih, račvastih barjaka, s resama i bez njih, nabavljala najotpornije tkanine, nylon, dralon, u uzaludnoj nadi da će zastava izdržati barem dva tjedna. No bjesomučni zastavnik s toliko žara maše svojim barjakom, ponesen burnom navalom navijačke strasti, da nikakav materijal, ma koliko otporan, ne uspijeva zadržati oblik zastave duže od dva tjedna: prvog, kad se igra na domaćem terenu, i drugog, onog kobnog, kad bezumnik prati ekipu na utakmicu u gostima te je, bilo u polasku ili u povratku, pusti da vijori kroz prozor vlaka. Naravno, ne vraća se kući sa zastavom, nego s kopljem na kojemu mjestimice visi poneki dronjak bivše zastave, čiji ostaci neodoljivo podsjećaju na Kosovo. Ovakva bitanga često je toliko bestidna da u takvim prigodama kaže ženi: "Ono što je moja majka šila, to su bile zastave!""
Što reći o ovakvoj knjizi? Mjestimično je duhovita, ali je u većem dijelu jednostavno smiješna. Ne znam zašto sam je uzela i što sam mislila pročitati, no u svakom slučaju, ukoliko je u svom čitateljskom planu i programu i preskočite, neće nastati značajnija šteta za vas. Smatrajte ovu preporuku kao zabavu za nedjeljno poslijepodne kad doista, doista, doista nemate što pametnije za raditi.
