nedjelja, 20.03.2011.
Luis Filipe Sarmento: "Društveni život okultista"
Neočekivano sam se zabavila čitajući ovu knjigu. Naime, uzela sam je s police knjižnice samo iz fore, samo zbog štosnog naslova. U fazi drugoj, knjigu sam prelistala. I dobila dojam da se radi o mučnom i dosadnom lamentiranju. Konačno, u trećoj fazi sam je počela čitati i nisam prestala posljednja dva dana (naravno, u pauzama od čitanja moram ići na posao, spavati i jesti pa nisam baš cijela dva dana čitala, nije to baš tako duga knjiga!)
Naš Guillerme Santos sretno je oženjen čovjek, ima dva sina i radi neki običan posao o kojemu nikako da u knjizi naiđemo na neki detaljniji podatak (nije ni bitno, čini se). Dok ga odjednom nešto nije počelo bockati, smetati u vlastitom životu, uznemiravati izdaleka. I onda je potražio društvo: bio je to jedan lokalni umjetnik imenom Cerqueira koji ga je uveo u društvo, a potom mu obećao ulazak u svijet jednog portugalskog tajnog društva. Duhovni vitezovi, naime. Čitatelj stoga na početku knjige zatječe upravo spomenutog Guillerma kako s povezom na očima prolazi inicijaciju u to tajno društvo.
Tajna društva, kako ćemo nadalje shvatiti, imaju brojne anakrone obrede od kojih je jedno i simboličko umiranje i ponovno rađanje (knjiga inače obiluje finim, potihim humorom koji se tijekom čitanja razbukatava u pravi, zastrašujuće cinični humor).
"Biti neki, da tako kažem, knez tame, ili možda, onostrano biće, simbolično, jasno, ali ipak biće s one strane. To bi bio dojam. Furka. Vi ste dakle taj koji je simbolički umro? Drago mi je što sam vas upoznao. Ovo je prvi put da razgovaram s jednim simboličnim mrtvacem. Kakvo li mora biti to vaše iskustvo s drugoga svijeta! I kako je to, je li teško, komplicirano? Ili bi na nekoj zabavi u jednom trenutku domaćin od svih zatražio pažnju da bi ih obavijestio kako se među nazočnima nalazi njegov prijatelj koji je već potpuno proživio simboličnu smrt. I svi bi odjednom uzviknuli jedan dugi Aaaaaah, i svečano se nasmiješili tom živom mrtvacu kao netko tko traži pomilovanje. Umrijeti simbolički, premda još nisam znao što to znači, mogao bih to unovčiti u svome društvenom životu. Čovjek simbolične smrti. To sam ja, da, da, moj gospodine, drago mi je."
Uglavnom, ispostavlja se da je cijelo to društvo puno manje tajno nego što biste očekivali, kao i druga portugalska tajna društva, kojih je mali milijun i bore se za prevlast nad posjedovanjem najveće tajne. To društvance uključuje i druge ezoterike i okultiste - izrađivače horoskopa, tarot-majstore, bioenergetičare... cijelu ekipu s Ezo.TV-a...
"Tri puta su upitali duhovnoga viteza za moje ime, dob, mjesto rođenja, prebivalište, itd, itd. Na to sam već bio naučen. Ja i nekoliko milijuna građana obvezni smo ispunjavati nekorisne obrasce javnih državnih službi koji naš ničemu ne služe, osim da zapošljavaju one koji nemaju zanata, a hoće posao; a obrazac će biti pohranjen u labirintu papira što su pridonijeli uništenju tisuće stabala, trošenju hehtolitara otrovnih kemikalija i rasipanju novca poreznih obveznika."
No to je cijena ulaska u bilo koji sustav, zar ne - cijena birokracije.
I tako se naš Guillerme pobratio, u bratiju pravih duhovnih vitezova. Što to ono bješe?
"Kako sam shvatio, članovi te radionice bili su svi duhovni vitezovi. Što je to značilo, duhovni vitezovi? Duhovno su jahali na konju? I što su duhovni vitezovi radili u jednoj radionici? Da je to bila radionica, u to nisam sumnjao, pogotovo zbog udaraca čekićem koji su se mogli čuti."
Kad su mu skinuli povez, konačno je ustanovio da se radi o hrpi sredovječnih muškaraca koji su imali ogrtače i na glavi nataknute aluminijske kacige (muškarci, koliko god godina imali, uvijek će se voljeti igrati kao dječaci, to je činjenica... Ne znate za nijedno žensko tajno društvo, zar ne?) Tako je i Guillerme dobio svoju aluminijsku kacigu.
"Pomoćni Čuvar koji je smatrao da izgledam smiješno s tim nemogućim krovom na glaci, iskoristivši sveopću nepažnju, svom je snagom opalio po kacigi i ona je napokon sjela kako treba, spuznuvši do mojega vrata. Tip je poludio. Usrao sam se od straha. Čak sam i pomislio da je to trenutak kada će me početi mlatiti. Ali ne. Bila je to samo glupa ideja Pomoćnoga Čuvara koji me je htio vidjeti s kacigom kako dolikuje. Nabila se do kraja. A glava mi je, naravno, natekla, i na kraju, da je skinu, imali su vraškoga posla. Uspio sam se osloboditi toga jeftinog ukrasa samo uz pomoć noža."
Da ne zaboravim, ova knjiga nudi vam i prekrasne životne lekcije o tome kako pokupiti cure pričama o okultnom. Solarni orgazam, moš si mislit!
20.03.2011. u 18:01 •
2 Komentara •
Print •
#