Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 15.03.2011.
Bernhard Schlink: "Žena kojoj sam čitao"
Korice kažu ovako: "Bernhard Schlink, rođen 1944. godine, po zanimanju sudac, pripadnik je poslijeratne generacije Nijemaca i možda najpogodnija osova da potakne ključno pitanje raščišćavanja s nacističkom prošlošću. Kako se pomiriti s činjenicom da su naši najbliži, djedovi, roditelji, braća, supruzi ili ljubavnici možda počinili neke od najmonstruoznijih zločina u ljudskoj povijesti?" Osobito mi se sviđa to što je pisac po zanimanju sudac - kao da najzanimljivije ispričane priče nikad ne potječu iz piščeve glave, već uvijek iz života stvarnih ljudi.
Ova knjiga poteže za rep neka vrlo važna pitanja: kao prvo - koliko je u životu svake osobe važan prvi ljubavni/seksualni partner? Naš glavni junak, Michael Berg, u nježnoj dobi od petnaest godina upoznaje zrelu ženu, Hannu, kondukterku u tramvaju, s kojom započinje ljubavnu vezu, a onda ona netragom nestaje. Kako protumačiti to - kao prisilu na spolni odnošaj s maloljetnom osobom, ili kao svojevrsni ljubavni eksperiment kakvi se događaju na svakom uglu i u svakom povijesnom razdoblju?
Drugo pitanje se javlja nekoliko godina poslije kad mladi Michael Berg kao student pravnog fakulteta ponovno sreće svoju ljubavnicu, ovog puta u sklopu procesa za nacističke zločine - kako to opravdati? On joj se tada ne javlja, i kao da ne može povezati sliku one Hanne s kojom je provodio poslijepodneva s Hannom koja je bila čuvarica u konc-logoru koja je otjerala u smrt nekoliko stotina, pa i tisuća žena i djece (u Njemačkoj su se poslije tog rata svi pomalo gledali pogledima ispod obrva - je li ovaj ili onaj do prije nekoliko godina činio nezamislive stvari drugim ljudima, a sad se vratio tome da bude činovnik, obrtnik ili poljoprivrednik?)
Treće pitanje je pitanje (ne)pismenosti i koliki sram danas osjećaju nepismene osobe. Iskreno, ja ne mogu niti zamisliti kako je to kad su ti vrata u jedan sasvim novi svijet (zapravo, u milijun različitih svjetova) ostala zatvorena i sumnjam da bih bila ista osoba da jest tako.
Ovo je knjiga koja se čita lagano, ali se o njoj razmišlja teško i mučno. Toplo preporučujem kao još jedan prilog proučavanju nacističke prošlosti Europe, još jedan vid promatranja tog najvećeg od svih kaznenih djela koje je čovječanstvo počinilo samo prema sebi.
