Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 24.11.2010.
Nekoliko linkova koje upućujem u svemir
Prije cca 100 godina rekla sam kolegi i blogeru Lundu kako ću linkati njegovu preporuku za knjigu. Čak štoviše, za autora! Radi se o Pierreu Merotu i njegovim «Sisavcima» i «Irealistu». Uostalom, oduševljeniju preporuku za čitanje nisam dugo pronašla, pa je najbolje da vas prepustim Lundu.
Merot
Svidio mi se i post s bloga Vjetrovito, jer govori o stvarima o kojima sam i sama razmišljala dok sam ga čitala (jedna draga osoba tada me upozorila kako se ne viđam više s dragim ljudima i kako sam se zatvorila u sebe – a to nije dobro, rekla mi je ta draga osoba tada. Pretvorila sam se u nekog drugog, nekog introvertiranog, nekog mizantropa.) i jer i sama cijenim vrhunske pedagoge koji svoju struku i svoju stručnost mogu prenijeti na pravi način – jednostavnim rječnikom i slikama koje svi možemo razumjeti.
Zaboravljene sposobnosti
Konačno, bloger Sajam taštine govori o zamoru materijala kod blogiranja (i sama sam ponekad osjetila neke od navedenih simptoma), i to mi se strašno svidjelo jer sam se mogla poistovjetiti: da, ponekad i sama imam druge brige, ponekad se ne osjećam bogznakako kreativno, ponekad sam umorna i ne da mi se, ponekad valja uzeti pauzu i ponekad nisam originalna (priznajem, ponekad prenosim tekstove drugih blogera jer ne znam napisati jednako inspiriran svoj, i mislim da je to u redu, dok god se oko toga dogovorim s autorom). Nažalost, ono što su mnogi primijetili i što je istina, tema o kojoj pišem je praktički neiscrpna i ja je se ne mogu zasititi (druga je stvar što to nije jednako zanimljivo drugima, ali što vam ja mogu, ne pišem blog (isključivo) zbog publike. Nekako se nadam da će neke od riječi koje uputim u svemir doći do nekih znatiželjnih ušiju, da će ih neke od tih znatiželjnih ušiju znati protumačiti na pravi način, ili makar na svoj način, i da će neka od tih usta stečeno znanje poslati dalje u svemir). No problem je u nečem drugom: fizički ne stignem pročitati sve knjige koje bih htjela, fizički ne stignem pisati o njima (kad usto ne bih morala spavati, jesti, raditi... to bi bila sasvim druga stvar), pa priznajem da ponekad fušarim, ponekad recikliram teme i ponekad pišem o stvarima koje se tek blago dotiču knjiga. No i to je u redu.
Blog kao Tamagochi
