Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 10.11.2010.
Hrvatski Cliff Janeway - knjižar s apetitom za rijetke knjige
Aktualno, aktivno i atraktivno (kao u Cosmopolitanu) – danas vam donosim jedan pravi novinarski uradak kakve i inače radim za neke portale i tiskane novine. I to u pravo vrijeme, tek tjedan nakon što su o istome pisali Večernji i Jutarnji list (bila bih i aktualnija, ali ja volim postavljati pitanja baš kad su u tijeku Beogradski sajam knjiga i kad su u punom jeku pripreme za Interliber). Naime, posredstvom jedne osobe koja u mom inboxu ponekad djeluje kao deus ex machina, naišla sam na sajt Bibliofil. Idejni pokretač Bibliofila je Dražen Dabić, zanimljiv pojedinac i osoba bogate profesionalne biografije vezane uz knjige. Uspjela sam ga kontaktirati u svezi novopokrenutog projekta, pa mi je dao kratak intervju o tome što je Bibliofil i čime se bavi.
Uploaded with ImageShack.us
Čime se bavite? (ekvivalent pitanja: predstavite se našim čitateljima)
Bavimo se prodajom knjiga s potpisom autora, prvih izdanja, rijetkih i lijepih izdanja, out of print izdanja, starijom periodikom, povijesnim dokumentima i memorabilijama iz područja kulture (književnost, povijest, likovna umjetnost, sport, film, glazba…). Znači da imamo nešto drukčije kriterije u ponudi, ne nudimo regularna izdanja, nova izdanja bez potpisa autora. Ponuda tih naslova je dostatna za hrvatsko tržište. Također se bavim savjetovanjem u knjižarstvu i nakladništvu, jer imam tu veliko iskustvo, godinama sam bio direktor Profil Megastorea, lanca knjižara i Zagrebačkog sajma knjiga. Isto tako ću i objaviti do deset naslova godišnje. Prvi naslov je zbirka poezije nagrađivanog pjesnika Drage Glamuzine, a vizualni dio zbirke će biti rad jednog od najboljih i najcijenjenijih fotografa današnjice Stanka Abadžića, a radi se o pedeset aktova u crno bijeloj tehnici. Knjiga će biti lijepo opremljena, na finom papiru, u samo 555 primjeraka, svaki primjerak će biti numeriran.
Tko čini vašu ekipu stručnjaka? (s obzirom da imam dojam da jedna osoba jednostavno fizički ne može pokriti cio niz područja kojima se bavite.)
Ha, nema nas više, sam sam. Naravno da se ponekad konzultiram s kolegama, profesorima, kolekcionarima…
Postoji li kod nas tržište za stara i rijetka izdanja? Koliko je ono razvijeno?
Postoji, no nije na nivou svjetskog tržišta (dok bih recentnu produkciju i knjižarstvo/izdavaštvo u Hrvata mogao usporediti sa svjetskim tržištem). Ima dosta kolekcionara, no ipak su limitirani financijama, također su ustanove i institucije kupci, jer skupljaju povijesno važna izdanja, netko zavičajne autore a netko opće hrvatske. Također ima dosta ljudi koji knjigu omiljenog suvremenog autora žele imati s potpisom, pogotovo ako je cijena ista kao u knjižari. Neka današnja izdanja s potpisom će zasigurno vrijediti puno više za 5-10 godina (Jergović, Kovač, Mandić a i mnogi drugi) jer se to dogodilo i u drugom zemljama koje su prošle tranzicijju, npr. u Sloveniji se jako cijene prva i potpisana izdanja a tako je i u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj… Također, neki žele imati prva izdanja zbog zavičajnih razloga, ili jer se profesionalno bave autorom ili područjem ili jednostavno jer vole određenog autora. Nije to mass market, no niti nema previše tih knjiga sačuvanih ili na tržištu. Isto tako, neki od naših ljudi koji žive vani ponekad nešto kupe, jer žele u svom novom domu imati dio kulture ili povijesti iz svoje domovine.
Tko su vaši potencijalni klijenti koji bi se mogli odlučiti da im opremite privatnu knjižnicu? (to pitam zato što imam dojam da je privatna knjižnica odraz vlasnikove osobnosti, ne znam bih li je ja prepustila nekome drugom)
Netko tko ima novaca, a nema vremena. Imao sam klijenta koji je kupio skoro sva lijepa izdanja Matice hrvatske (1890-1915) jer su lijepa a i presjek su hrvatske književnosti tog doba i stvarno dobro izgledaju u policama. Nije ih lako skupiti i nema ih u ponudi u kompletu jer su i izlazila pojedinačno. Također, ukoliko netko seli u veći prostor i želi stvoriti bolju biblioteku, može mi dati neke smjernice, a zatim mu pošaljem prijedlog naslova i on ga prihvati ili ne. Produkcija je velika i netko tko je dobro pozna može napraviti izbor za nekog drugog. Nije to posao u kojem osoba kaže: “Želim tisuću lijepih knjiga za regal”, jer svatko ima unaprijed određen ukus. Moj je zadatak da to samo skupim za njega gdje klijent još prođe jeftinije jer na količinu dobije i rabat. Npr. netko želi imati izbor hrvatske književnosti zadnjih dvadeset godina i želi to ostaviti svojoj djeci kao jednu cjelinu. Sigurno da netko tko ne pozna ukupnu scenu može imati problema sve to skupiti, isto tako i važnija hrvatska publicistička izdanja, izbor monografija - sve to zahtijeva truda i vremena.
Koje je najvrjednije izdanje koje ste držali u rukama?
“Great Expectations” Charlesa Dickens, prvo izdanje bez potpisa vrijedi cca 130 000 $, Walt Whitman – “Leaves of Grass” - slična cijena, dosta takvih izdanja sam vidio kod kolega i prijatelja u Londonu. A od hrvatskih Marulića, Križanića, Držića, Ferića,… koji vrijede 150 -200 000 kuna. Od produkcije devetnaestog i dvadesetog stoljeća sam većinu imao u rukama ili posjedujem - Šenoa, Mažuranić, Vraz, Bogović, Gaj..koji ne vrijede toliko, već maksimalno do 15-20 000 kuna.
Čije se potpisane knjige najviše traže? (imate li i ovaj podatak: koji hrvatski pisci najrjeđe potpisuju svoje knjige, ili još bolje, odbijaju potpisati svoje knjige kako bi im cijena autograma bila na cijeni? Je li to kod nas uopće tako: ima li autograma/posveta na cijeni?)
Za ovih prvih tri tjedna rada od suvremenih – Jergović, Tomić, Kovač, Simić-Bodrožić, Igor Mandić, Drakulić, Ugrešić. Od starijih autora najskuplja prodaja do sada je bila prvo izdanje Andrićevog “Ex ponta” za 7.500 kuna. Većina ili svi potpisuju knjige, samo se neki ne pojavljuju u javnosti često, poput velikog Slobodana Novaka ili Danijela Dragojevića. Rekao bih da potpis još uvijek nema cijenu niti se cijeni kao vani, no siguran sam da će se to mijenjati. Takva knjiga više vrijedi zaljubljenicima u knjigu ili autora. Da netko sada počne skupljati knjige s potpisom i kupi mjesečno samo jednu knjigu, za par godina je to lijepa zbirka, a cijene su iste kao u knjižari. I za deset godina kada sve bude digitalizirano, dobit će na vrijednosti još puno više.
Iz kojih se razloga ljudi odlučuju ponuditi vam svoje biblioteke na otkup? Je li broj takvih ljudi u posljednje vrijeme porastao?
Devdeset posto zbog novca, jer su to većinom stariji ljudi koji krpaju kraj s krajem i dobiti petsto kuna za knjigu većini puno znači. Dnevno dobivam puno ponuda, no većina precjenjuju svoje knjige, uglavnom zbog neznanja, iako sam ovaj tjedna dobio par sjajnih ponuda, poput zabranjenog izdanja Narcisa Radovana Ivšića, potpisanih Nazora, lijepih prvih izdanja poezije….I broj ponuda dnevno raste. Preostalih deset posto deset posto zapravo žele mijenjati naslov za naslov ili im knjige smetaju i ne žele ih više.
Na koje još načine dolazite do antikvarnih knjiga?
Putem sajmova i oglasa, puno usmenom predajom, no mislim da će većina ubuduće dolaziti ponudama prodavatelja.
Koji su vam budući planovi? (ovim pitanjem mislim na izdavačku djelatnost koju ste spomenuli na svojoj stranici)
Već sam u prvom pitanju spomenuo plan izdavanja zbirke poezije Drage Glamuzine, a idući naslov će biti bibliofilsko reizdanje najvažnije antologije/zbornika hrvatske književnosti -Hrvatska mlada lirika, zatim bih rado objavio također bibliofilska izdanja Danijela Dragojevića, Josipa Severa, luksuzni reprint prvog izdanja “Ježeve kućice”, “Bugarkinje”, …no vidjet ćemo što ću od navedenog uspjeti realizirati zbog autorskih prava.
