Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 07.02.2010.
Ako nemate što za čitati...
... ako vas internet više ne zadovoljava u potpunosti: na svojoj ste fejsbučkoj farmi zasadili sve što se dalo zasaditi, pogledali ste sve fotografije u albumima vama polupoznatih ljudi, ako ste već vidjeli kojim se sve skandalima Nives Celzijus posvetila danas (nije mi namjera izostaviti niti druge dive našeg zvjezdanog neba: Avu Karabatić, Aleksandru Grdić, Anteu Kodžoman, Malinu Grahek, Fani Stipković, Tinu Katanić i Sandru Dabo), ako već znate koju nam spačku naši vrli gospodarstvenici spremaju za novu radni tjedan, dopustite da vam ja ponudim nekoliko linkova koji su doplutali do mene u moru internetskih sadržaja:
1. SF reading protocols
Link na ovaj članak koji se bavi načinom na koji se čitaju SF i fantasy poslala mi je blogerica Uvijek bolji. Članak nastoji obuhvatiti kako je moguće da se različitim ljudima sviđaju različite stvari, pa tako čitatelji, koji u odnosu na nečitatelje predstavljaju jednu homogenu skupinu, detaljnijim pregledom postaju prilično razjedinjeno pleme: sviđa mi se primjer koji je u tekstu istakla autorica Jo Walton – prijatelj kojemu je njezin suprug posudio knjigu «The Forever War» autora Joea Haldemana nije mogao prijeći drugo poglavlje jer ga je zabrinjavalo to što ne shvaća na kojem principu radi tahionski pogon svemirskih brodova. Autorica kaže kako su neki jednostavno duljim čitanjem određene literature (poglavito u djetinjstvu, formativnim godinama) razvili vještine i «alate» (doslovno prevodim, zato navodnici) zbog kojih u SF – u i fantasyu mogu uživati, dok drugi zbog nedostatka istih vještina i alata to ne mogu.
Moram priznati da ni ja nemam navedene vještine (jer naravno, dok su dečki čitali Sirius i stripove, curice su čitale Zagorku i ljubiće, što me navodi na zaključak da su se dečki oduvijek bolje zabavljali od curica), što istovremeno ne znači da me cijelo područje tradicionalno rezervirano za dečke neizmjerno ne zanima – zato sad nadoknađujem: čitam stripove, nastojim se ufurati u SF (jer fantasy je curicama ipak bliže, sa svim tim vilenjacima i patuljcima), što mi nekad ide više, a nekad manje uspješno. Ne smijem zaboraviti kako mi s tim u svezi ljudi obično preporučuju čitanje Lois McMaster Bujold i njezinog serijala o kapetanu Milesu Vorkosiganu (mislim da bi mi se to doista moglo svidjeti, koliko sam shvatila i po samoj priči) – što u tom slučaju s malom rezervom (jer Bujoldicu još nisam čitala) i vama preporučujem.
Kako smo sad već zadrli u pitanje ukusa, moram vam preporučiti i čitanje ovog posta:
2. Non disputandum est
ZlicaOdOpaka iznijela je zanimljivo opažanje: iako smo kao ljudi skloni oprostiti ljudima da imaju različit ukus od nas glede hrane (pa ćemo biti pristojno zainteresirani, malo kolutati očima, ali nećemo o toj osobi donijeti sud na temelju onoga što želi odnosno ne želi jesti), isto nećemo učiniti ako netko ima različit ukus od nas glede muzike koju sluša ili knjiga koje čita/ne čita – uključujući mene, pomalo smo snobovi ako nam netko kaže da u životu nije pročitao više od dvije knjige (pa tu osobu spuštamo za dvije do tri stepenice na svojoj mentalnoj lojtrici) ili da sluša cajke. Zašto je tomu tako? Zlica kaže kako ne voli da se o njoj sudi na temelju toga što voli čitati «šund», pogotovo od osoba koje su zadnji put kad su čitale klasike to činile prije 20 – 30 godina kad su ih čitale za lektiru (sve je to vezano uz prava čitatelja koja je osmislio Daniel Pennac, o čemu možete čitati kod mene).
Kad već govorimo o Zlici, evo što ona kaže o akciji Algoritma koja se dogodila danas, nažalost samo u zagrebačkom Algoritmu, koliko sam shvatila:
Blažen bio net :-))
3. Skinite 20 kila u tjedan dana?!
Još jednom o blogerici Uvijek bolji, vezano uz temu kilaže i dijete o kojoj sam i ja prigodno pisala početkom godine (zapravo ne mogu vjerovati da je siječanj već prošao i da sam već s obje noge u veljači – gledajući svoj raspored za veljaču, vidim da se baš i neću naspavati i da ću se kroz par dana čudom čuditi što je već ožujak), i to o jednoj sasvim novoj dijeti koja ide uz moju životnu filozofiju – dijeta se zove No «S» Diet. Pravila glase: no snacks, no sweets and no seconds except (sometimes) on days that begin with «s». Znači – nema grickalica, slatkiša niti repeta, osim ponekad danima koji počinju slovom S (u engleskom su to subota i nedjelja, tj. dani vikenda). Superjednostavno i nedvojbeno lakše za pratiti od brojnih dijeta). Ako ne vjerujete meni, vjerujte linkovima koje vam je podastrla blogerica Uvijek bolji.
4. Urbana riječ
Evo jednog bloga koji mi se (sam od sebe) preporučio kroz komentare na mom blogu. Radi se o blogu Urbana riječ koji predstavlja knjige koje nisu dovoljno predstavljene u javnosti – ili su izdane u vlastitoj nakladi, ili su na drugi način medijski zapostavljene. Provjerite.
5. Daniel Pennac i kako sam ga otkrila
Ponovno na portalu Knjizevnost.org nakon gotovo godinu dana apstinencije od pisanja kolumni, ovaj put govorim o Danielu Pennacu. Čitajte, cure se pale na čitatelje.
