Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 19.01.2010.
Knjige koje se ne daju riječima opisati
Već znate kakvo to surfanje može biti: krenete po nešto sasvim benigno, poput voznog reda od Zagreba do Rijeke, a završite na drugom kraju svijeta, čitajući opskurne sotonističke sajtove i o kosturnici u češkom Sedlecu (ako mi ne vjerujete, kliknite ovdje).
Tako sam ja na Wikipediji, koja je sama po sebi opasno stvorenje, naletjela na nekoliko zanimljivih linkova o opskurnim knjigama i dokumentima za koje sigurno nećete čuti na nastavi hrvatskog jezika ili na predavanju iz pravne povijesti.
Moje putovanje je počelo uz Vojnichev rukopis.
LINK
Kad Wikipedia, inače vrelo podataka, kaže kako se radi o «tajanstvenoj, nedešifriranoj ilustriranoj knjizi koja je napisana u 15. ili 16. stoljeću i čiji autor, pismo i jezik ostaju nepoznati», pomalo vas prođe jeza. Pretpostavlja se da se radi o priručniku za mladog alkemičara, jer po svemu sudeći, knjiga je podijeljena u šest poglavlja, koja se tiču bilja, astronomije, biologije, kozmologije, farmacije i onoga za što se predmnijeva da su recepti. Bilje u «biljnom» poglavlju ne podsjećaju ni na što posebno, može se raditi o ovoj ili onoj biljci, a oko pisma kojim je rukopis pisan lome se polja brojnih kriptografa amatera i profesionalaca već više od četiri stoljeća. Uvijek postoji mogućnost da se radi o elaboriranoj prijevari, ali navodno da je bar pergament na kojem je rukopis pisan, kao i tinta kojom je pisana, autentična te potječe s početka 15. stoljeća.
Najbolje od svega kod ovog rukopisa jest što su njegovi preostali dijelovi dostupni na linku koji sam vam dala, pa ako se želite okušati u dešifriranju...
Sljedeći me link odveo prema nečemu što se naziva Aldaraia ili Book of Soyga.
LINK
Radi se, dakako, o knjizi magije koja sadrži inkantacije i upute o magičnim činima, o položaju Mjeseca i drugih nebeskih tijela, astrologiji, demonologiji i genealogiji anđela. Ima kabalistička obilježja (barem što se tiče tekstualnog dijela).
Nadalje, govorit ćemo o grimoireima.
LINK
Grimoire je, kako ste već shvatili ukoliko ste kliknuli na gore navedeni link, knjiga čarolija, priručnik za čarobnjake naučnike. Sadrži sve što ste mislili da sadrži: magične riječi, vračanja, recepte za čarobne napitke i slično. Ima nekoliko poznatih grimoirea, uključujući i Black Pullet, Le Grand Grimoire, Grimoirium Verum i navodno Šestu i sedmu knjigu Mojsijevu (ako se sjećate, nas su učili da je Mojsijevo Petoknjižje). U svakom slučaju, činjenica da se još mogu naći knjige magije meni je ludnica (a osobito mi je ludnica spoznaja da sve knjige magije imaju nekakve veze s kabalom, koja se i danas prakticira).
Nešto suvremeniji je Codex Seraphinianus.
LINK
Codex Seraphinianus je, kao što ste vidjeli kliknuvši na link, enciklopedija nepoznatog stranog svijeta, pisana na jeziku i pismom stanovnika tog svijeta i stoga nama još nerazumljiva. Sve to ne bi bilo tako strašno (bilo bi, ali ne baš tako strašno) da autor te enciklopedije nije talijanski umjetnik, arhitekt i industrijski dizajner Luigi Serafini koji je Codex Seraphinianus osmislio i napisao u trideset mjeseci od 1976. do 1978. godine. Što se tiče pisma, moguće je da se radi o lažnom pismu (pojednostavljeno: črčkama koje nemaju nikakvo značenje, ali imitiraju pismo), ali je isto tako moguće i da se radi o šifri koja još nije dokučena. Ne znam što bih mislila o tome, ali ako je svoj jezik i pismo za potrebe knjige bilo dopušteno osmisliti J. R. R. Tolkienu (ili Roddenberryu za klingonsku rasu), valjda je i nama ostalima omogućeno isto pravo.
Za kraj, vraćamo se u naš rodni kraj i nešto stariju povijest uz Rohonc Codex.
LINK
Rohonc Codex je nađen u privatnoj biblioteci jednog mađarskog grofa nakon što je on biblioteku poklonio Mađarskoj akademiji znanosti. Trenutno se Codex izučava već više od 150 godina i mišljenje kojem se priklonila većina stručnjaka jest da se radi o prijevari koju je izveo Samuel Literati Nemes, transilvanijsko – mađarski antikvar poznat po nekoliko notornih povijesnih krivotvorina. No, tko zna je li doista tako?
Knjige (preostaje mi samo zaključiti) nisu zanimljive samo zbog onoga što piše u njima (iako, nekima su sadržaji ovih grimoirea sigurno nevjerojatno zanimljivi), već i zbog onoga što knjige rade, kakav život žive, kroz čije ruke prolaze i u čijim će rukama u konačnici završiti.
