Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 21.12.2009.
Cathi Hanauer: "Dežurna kučka"
Svaki put kad mi netko nešto preporuči u komentarima na blogu, ja to obvezno zapišem, proguglam i odlučim hoću li se baciti na čitanje toga (ovisno o temi, zanima li me, mogu li knjigu dobiti u knjižnici, ima li neki drugačiji način da knjigu pročitam, a da je ne moram kupiti...). Tako je došao red na «Dežurnu kučku» autorice Cathi Hanauer i «Muška posla» autora Davida Deide (danas o «dežurnoj kučki», idući put o «muškim poslovima», ali za početak samo da vam kažem kako bi bilo idealno kad bi se te dvije knjige spojile jer je jedna definitivno jednostrano ženska, a druga jednostrano muška).
Cathi Hanauer je spisateljica kojoj je ideja o knjizi pala na um dok se borila sa životnim izazovima suvremene žene – žongliranje poslovnog života s osobnim i obiteljskim za neke žene predstavlja izvor stresa s kojim se nose na različite načine: neke su bijesne i živčane, neke tužne, neke se upuštaju u preljube, a druge prekomjerno jedu. Neke u svojim obiteljskim obvezama imaju podršku supruga, a neke se ne mogu osloniti na njega. Evo što o suvremenom obiteljskom životu kaže sama urednica Cathi Hanauer u uvodu:
Uspoređujući svoju ulogu u obiteljskom životu s ulogom i stilom kakav je imala njezina majka, Cathi je zaključila:
Ogorčena kakva je bila, puno je razgovarala s prijateljicama i zaključila da sve one dijele osjećaje ogorčenja, iznevjerenih očekivanja (vlastitih i okoline), bijesa i razočaranja u što im se život pretvorio. Njihove su se priče pretvorile u eseje, koji su objedinjeni u knjizi «Dežurna kučka». Tu ima svega – od žena koje žive u otvorenim brakovima, onih koje su se svjesno odlučile na vezu na daljinu, žena koje su se više puta udavale i razvodile, žena koje su tukle svoju djecu (i kasnije se osjećale loše zbog toga), žena s prekomjernom tjelesnom težinom i onih koje su se upuštale u preljube. Zajedničko im je to što su u jednom periodu svog života bile nezadovoljne svojom ulogom u braku i u obitelji. Neke su to uspjele riješiti, druge još uvijek tako žive. Zajedničko im je i to što su sve one popustile pritisku okoline: žena nije dovoljno dobra ako nije udana, ako ostane sama. Žena nije dovoljno dobra ako joj djeca povremeno jedu hranu iz dostave. Žena nije dovoljno dobra ako sama ne peče kolače za školsku prodaju. Puno je toga.
Pronašla sam i nekoliko bedastoća od prijevoda, što najoštrije prozivam, najdublje me se kosnula sljedeća:
Da, taj jeftini švedski namještaj, čujem da se odvratno ponaša prema ženama (nadat ću se da je ovo bio samo tipfeler, a ne prevoditelj s problemom neshvaćanja šale.)
Ovu knjigu ne da mogu, nego moram preporučiti: žalosno je da i ja, unatoč tomu što nemam obitelj i djecu, mogu prepoznati osjećaje prenapregnutosti i zatrpanosti zahtjevima koje pred žene postavlja moderno društvo, mogu prepoznati stres koji nastaje kao posljedica toga. Žalosno je da se nakon svega i sama pitam što me još sve čeka.
