Ja mislim da nam je uvijek onako, kako sami želimo i kako si život posložimo! Prema tome - što se Tebe tiče - a iščitavam to iz Tvojih postova - problema neće biti! Ugodni blagdani od Luki+Goldie :))))
21.12.2009. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam je. I ne mogu se oteti dojmu da je preforsirana. Odnosno, svatko od nas može na taj način prikazati svoj život. Svatko i u svako vrijeme, pri čemu mislim na vrijeme naših majki. U redu, stres na poslu, strah od otkaza, potreba za dodatnim prihodima nisu baš bili problemi naših roditelja. Nitko nije dobivao otkaz, fuš je bio tako specifičan da ili su stalno radili u fušu ili nisu nikako mogli na taj način poboljšavati prihode. Znam ljude koji, po meni žive lagodno, opušteno, imaju puno vremena, malo rade, ali oni se stalno žale na količinu obaveza kojima su pretrpani. Mislim da je to sve stvar percepcije, npr. kako ti uspijevaš redovito čitati i pisati o pročitanom,a ja "jadna" jedva da stavim tekst mjesečno na blog :-)). Blago tebi, kako je tebi lijepo, kako imaš puno vremenaaaaaaaaa :-)). Nadam se da si ulovila bit :-)). Tako da sam knjigu doživjela kao "odu" neorganiziranosti, cendranju i kako je drugima bolje :-)). I ono što mi u zadnje vrijeme ide beskrajno na živce: Kako su žene jadne, toliko se od njih očekuje, njihovim majkama je bilo bolje ... blablabla. Je l' itko razmišlja da je i muškarcima tako, jednako zahtjevno? Što sve muškarci danas moraju, a njihovi očevi nisu? Od toga da moraju biti poslovno uspješni, da moraju lijepo zarađivati pa onda moraju paziti na vlastiti izgled, mišići, sklad oddijevanja, moraju biti pažljivi i brižni roditelji, moraju obavljati kućanske poslove, moraju kuhati, moraju pokazivati osjećaje, svoju žensku stranu, moraju biti u toku, moraju moći satima slušati svoje žene kako pričaju o stvarima koje ih ne zanimaju. Ah da, zaboravila sam, moraju biti fantastični ljubavnici, iznenađivati poklonima, pamtiti datume, priuštiti nam redovitu dozu romantike (kaj je jako zabavno kad nalete na nekog totalno neromatničnog poput mene). Naravno da sve nabrojeno SVI trebamo raditi. Ali, koje od navedenog su naši očevi radili? Život je postao kompliciran za oba spola ... A da ja napišem tekst o tome? Umjesto da tebe i tvoje čitatelje maltretiram kilometarskim komentarom :-)).
21.12.2009. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
jj
22.12.2009. (02:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
nemojte se naljutiti,imam jednu dobronamjernu zamjerku:ponekad svesrdno preporučujete knjige iz razloga sličnih ovim današnjim:jer eto mnogi će se prepoznati u problemima koje nabraja autorica(u žurbi sam pa karikiram stvari)..otud moja primjedba,zamjerka i savjet:onima koji čitaju iz sličnih razloga preporučujem Eriha Froma,tamo ima sve o ljubavi,problemima bračnim,muškoženskim,otuđenju i sl,,hoću da kažem mnogo je romana u kojemu dokoni autori i autoricw prodaju svoja pametovanja na vječite teme,pogotovo o jadnom položaju suvremene žene ili muškarca ali to nema veze,to nema veze, TO NEMA VEZE sa lijepom književnošću..čovjek je stil,način pričanja je bitan,neko će otići na mesec ali nema dara za pisanje,ne zna što je to istinski vrijedna literatura i napisaće o doista nemaloj stvari(fakat je otišo čovjek na mjesec)bezvezariju..neko će prošetati svojim dvorištem i od toga napraviti bravuru..rijetko se u prikazima knjiga danas govori o takvim stvarima,djecu u školi ne uče tome i onda ne razumijem zašto onda Nives Celzijus nisu dali onu nagradu,kiklopa il kako li već jer ionako ako zaboravim prelijepu i poštovanja vrijednu književnu asocijaciju na kiklopa :zar i on kao i današnjw čitateljstvo ne gleda samo na jedno oko..ponoviću nešto što sam jednom ovdje negdje rekao ili mislio reći:može čovjek koji ima stila najveće istine o čovjeku, o ljubavi najljepši roman napisati a da ga smjesti recimo na mjesec ili u ratno doba ali današnji čitatelj koji nije kriv što je loše informiran i obrazovan reći će:neću to čitati to je astronautski roman,ne volim romane gdje se pominje mjesec,ne volim romane gdje se pominje rat,to je ratni ronan..mislim jest ali klinac,,dakle stil,stil,stil..stilske figure i slične staromodne stvari..nekad su kritičari pisali knjige i eseje o bravuroznosti poređenja kao stilske figure u djelima Danila Kiša..hoću da kažem ako ja sad kažem:nezaposlen sam,frustriran i nezadovoljan vladajućom garniturom ne značiu to , ne znači to da me trebate preporučiti za čitanje svim,mnogobrojnim meni sličnim..kad budem imao dovoljno vremena prekucaću ulomak iz nekog romana gdje se vidi što je to,što rekao moj prijatelj Filip umjetnost,ljepota stila,vrijednost i smisao pisanja..zovem se Mensur Ćatić,malo mi je neugodno što to moram reći,ali stojim iza svojih riječi a hoću i skrenuti pozornost i požaliti se da s mojim dosadašnjim nickovima ne merem uć u poziciju da komentiram pa se evo dovijoh na ovaj način..naravno,puno više imam pohvala i oduševljenja za Vaš rad ali o tome drugi put,neš danas nisam dobar
22.12.2009. (02:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@annabelle - zapravo, ne samo da me ne živcira čitati takve knjige, već sam praktički uživala u feminističkom boostu koji sam iz tog čitanja dobila. tako da si možda u pravu - ja sam verzirana živjeti na način da se neprestano nešto događa (a ako se ne događa, ja se ubediram): jučer božićni šoping, danas sestrina božićna priredba u školi, sutra obiteljsko okupljanje i navečer božićni koncert, neki dan kino, u nedjelju posjet rodbini... neprestano nešto. u međuvremenu, dakako, radim punih osam sati...
ma znaš što mene zapravo živcira? kad sam bila na faksu, svjesno sam se odricala nekih stvari "jer sad moram učiti", uživat ću kasnije, mislila sam. no slobodno vrijeme koje čovjek (žena, nije bitno) ima se sužava kako odrastamo. sad, kad ne studiram, trebala bih imati masu slobodnog vremena jer ne moram pola dana provesti na faksu, a drugu polovicu učeći (dobro, pretjerujem, učenja je kod mene bilo tri mjeseca godišnje uvrh glave); ali sad mi se čini da sam imala više vremena na studiju nego što imam sad kad mi pola dana pojede boravak na radnom mjestu. pa se javi neko malo žaljenje što sam preskočila neke koncerte, neka događanja, neka druženja... na koja sad ne stignem :)
22.12.2009. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Elle Woods - nekako sam imala dojam da bi se tebi ta knjiga mogla svidjeti. eh, da mi je kuna za svaku dobro upotrijebljenu intuiciju... (sad bih imala možda dvije kune :)
22.12.2009. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dawn - hvala na preporuci, vidjela sam da se "Djevojke iz Riyada" dosta reklamiraju, ali nisam se još dočepala knjige. No bit će, bit će, samo da mi je dobiti godišnji :)
22.12.2009. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo, i ja sam pisala o toj knjizi, sad čitam njen nastavak: muškarčina na kauču koja je muška verzija iste knjige, odnosno "svjedočanstava" obe su mi odlične
22.12.2009. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Zlica - ali znaš kako je, svakome su njegovi problemi najteži, i dok su naše majke, odnosno bake više mislile kako unatoč tome što toliko rade njihov doprinos obiteljskom životu nije prepoznat i uvažen u javnosti (domaćica je uvijek bila ona koja "gleda sapunice i jede bombonijere"), danas je to ipak malo drugačije - mama i ja se uvijek posvađamo kad jedna drugoj nastojimo dokazati da je upravo meni ili upravo njoj najteže u životu :D (bude tu hororistično pretjeranih rečenica, svaka svađa je kod mene kod kuće mini - kataklizma :) Dio toga jest stvar percepcije (jedna osoba koju znam potroši dva tjedna života da bi našla idealnu fotokopirnicu ili odnijela mobitel na popravak - ja takve stvari radim a da i ne osjetim da su mi oduzele vrijeme, to je nešto usputno što se radi dok obavljaš i sve druge poslove), ali dio se sastoji i u tom osjećaju prevarenosti (onome o čemu si i ti pisala, kad si pisala o feminizmu) - službeno, žene i muškarci jesu jednaki, ali percepcija svijeta o ženama još uvijek je ponižavajuća... slažem se s tobom, ova jest knjiga jednostrana, pokazuje samo jednu stranu slike, vjerujem da bi i muškarci također imali što reći o svojim promijenjenim ulogama u suvremenom životu. samo eto, ispalo je da smo mi žene malo sklonije kukanju :D
P. S. a ja sad čitam Povijest traktora na ukrajinskom od Lewyicke, i sanjam o onom na početku, o onome kako je Nadeždina majka imala cvjetnjak (pa nabraja što je sve tamo uzgajala), pa voćnjak (šljive, jabuke, kruške...), pa povrtnjak (pa opet nabraja što je tamo uzgajala) pa vrtne kućice. spremala je ona tako džemove, povrće, voće, marmelade, rakije, spremala je jabuke u papirnate košuljice u vrtnoj kućici, a krumpire i mrkvu u vreće. plela je vijence od češnjaka. a ja sanjam o takvom, jednostavnijem životu. o tradicionalnoj ulozi. a možda je to samo "grass is greener..."
22.12.2009. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Šima - ja sam uzela nešto drugo, "Muška posla", ali već vidim da je to žešće sranje jer se praktički svodi na savjete "kako zadovoljiti vašeg muškarca" i "kako razumjeti vašeg muškarca". (ja sam toliko dugo zabuljena u svog muškarca da kad ga pogledam, znam što je potrpao u džepove. Da, mislila sam reći zabuljena :). Teorija na kojoj se zasniva za knjiga je praktički nevjerojatna. Muška energija vs. ženska energija. "Muškarčina na kauču" me podsjetilo na "Na mom Ikea kauču" ili već takvo nešto, što je drugi gej roman u Hrvata :D
22.12.2009. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@čika Mensur - eh, ne može čovjek uvijek biti dobar.
Kao što ste primijetili, ja ne pravim selekciju. No ne biram knjige na temelju onoga s čime se čitatelj može poistovjetiti, nego na temelju onoga s čime se mogu ili ne mogu poistovjetiti ja. Mislite da bih više trebala čitati klasike? I ja to mislim, samo više nemam niti to vrijeme niti taj mentalni sklop da bih se toliko lako i toliko brzo mogla uživjeti u nešto što je toliko daleko. moram tražiti neku bližu relaciju. no vi ste sad otvorili nekoliko tema odjednom (kad niste dobri danas, što vam ja mogu?) - stil je opet drugi par opanaka. ja ne tražim bravurozno preseravanje (kad neki hrvatski pjesnici, rećemo, tj. neki hrvatski pretendenti na titulu pjesnika, neću imenovati, kažu "na mahovinastim tvojim obalama poput oluje veličanstvena bijela bedra truć truć" - ja to ne mogu ni izmisliti), ja tražim da mi se određeni događaj ili određeni osjećaj opiše sa što manje riječi, a da to bude najprikladnije moguće (uzimajući u obzir da riječi samo približno mogu opisati osjećaje). Možete reći da je to sklonost novinarskom stilu, ili podjarmljivanje stila sadržaju, ali kad forma preraste (nabuja kao dizano tijesto) sadržaj, to meni nema smisla. volim riječi, ali ne volim ono što neki ljudi rade od riječi.
ja sam danas stroga, danas nema zafrkancije ;)
22.12.2009. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
nisam mislio (samo) na klasike,premda Kiš jeste već klasik,evo,Aleksandar Hemon nije još klasik ali Projekat Lazarus ga tomu vodi(nevezano s temom prvi sam skrenuo pažnju,doduše na nekim forumima da je zadnji dio njegovog Čovjeka bez prošlosti ne imitacija ali divan omaž Kišu i evo sad vidim da ga i novinari,prepoznavši to u novom romanu pitaju za Kišev utjecaj na njegovo pisanje)..ne mislim niti izdaleka da je umiranje u stilskim akrobacijama,niti bilo kakav artizam nešto čemu treba težiti, malo sam pretjerao i to namjerno govoreći o značaju stila,naravno ništa bez sadržaja, bez tema koje,ma neka se ponavljaju, jesu uvijek važne ,univerzalne,ali mislim,dosta je bilo crpljenja literarne vode iz dubokog, nekad svježeg bunara koji je iskopala Erika Jong sa svojim gardom zauzetim u Strahu od letenja ili pak u doubesvijest dosadnom muškom ponavljanju Lovca u žitu i sl..ima tako čitljivih, ugodnih za čitanje suvremenih pisaca, pisaca sa stilom..ma kažem:karikirao sam stvari,nije sve u klasičnim stilskim figurama, stil je nešto mnogo šire,sveobuhvatnije,ali taj stil je i taj lakmus papir kroz kojeg prosijane riječi pokazuju tko je imitacija imitacije a tko doista ima svoj glas..a o pjesnicima mahovinastim joooj..prestao sam pisati svoje skromne pjesmice i bilo gdje objavljivati upravo zbog tih napuhanih balona i posvemašnjeg pjesničkog utapanja u bajci o carevom novom ruhu..jednom davno u jednoj zbirci imam jednu pjesmicu gdje sam otprilike rekao, tko bi se sad sjetio..da nije nečasno ako se poezija spasi time što će naći mjesto na policama svake bolje ljekarne..ali mislio sam da se koristi kao lijek za dušu il tak nekako,međutim,moja vizija mi se narugala:poezije nema u ljekarnama jer zašto bismo trošili novac kad možemo sami liječiti svoje frustracije,autotera- peutski, u kućnoj radinosti..tak da sam i sam kao i prije nego zajahah na svojoj sujeti:vratih se kući i čitam svoje pjesmice( ne pišem više al da prostite desi se kao djetetu kad se zaigrano, ne želeći prekinuti igru, nesvjesno onak upiški u hlače da ne kažem..) kao i ranije,svojim kćerima,ni krivim ni dužnim.. danas sam puno bolje pa ću reći:često znate lucidno ilustrirati nečiji stil kratkim isječkom iz romana i to me uvijek oduševi,ostavi bez daha i čini redovnim vašim čitateljem, s poštovanjem
22.12.2009. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@čika Mensur - razumijem, izvrstan stil može samo naglasiti osobine teme, i iako mnogi pisci više ne polažu toliko pažnje stilu, oni dobri to još uvijek čine (međutim, možda sam ja u ovom postu izbjegla citirati karakteristične odlomke ne bih li istakla da su sve žene koje su pisale svoje eseje na tu temu upravo spisateljice, umjetnice, svaka sa svojim specifičnim stilom i načinom izražavanja - nije to za odbaciti, dapače). i dalje se čitamo. LP
22.12.2009. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@annabelle - meni se manifestiralo kao nekarakteristična bezvoljnost slična depresiji. ovo je po tom pitanju bila prilično razočaravajuća godina (no vremenom, sve sam bolje). LP
22.12.2009. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premda ima zanimljivih 'ženskih' knjiga, ne mogu se ne prisjetiti Kundere koji kaže da je svaki veliki roman na neki način biseksualan. to je rečeno na temu ljubića, ali mnijenja sam da vrijedi i šire.
24.12.2009. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Ja mislim da nam je uvijek onako, kako sami želimo i kako si život posložimo! Prema tome - što se Tebe tiče - a iščitavam to iz Tvojih postova - problema neće biti!
Ugodni blagdani od Luki+Goldie :))))
21.12.2009. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Elle Woods Gone Brunnette
dobra knjiga
21.12.2009. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Pročitala sam je. I ne mogu se oteti dojmu da je preforsirana. Odnosno, svatko od nas može na taj način prikazati svoj život. Svatko i u svako vrijeme, pri čemu mislim na vrijeme naših majki.
U redu, stres na poslu, strah od otkaza, potreba za dodatnim prihodima nisu baš bili problemi naših roditelja. Nitko nije dobivao otkaz, fuš je bio tako specifičan da ili su stalno radili u fušu ili nisu nikako mogli na taj način poboljšavati prihode.
Znam ljude koji, po meni žive lagodno, opušteno, imaju puno vremena, malo rade, ali oni se stalno žale na količinu obaveza kojima su pretrpani. Mislim da je to sve stvar percepcije, npr. kako ti uspijevaš redovito čitati i pisati o pročitanom,a ja "jadna" jedva da stavim tekst mjesečno na blog :-)). Blago tebi, kako je tebi lijepo, kako imaš puno vremenaaaaaaaaa :-)).
Nadam se da si ulovila bit :-)).
Tako da sam knjigu doživjela kao "odu" neorganiziranosti, cendranju i kako je drugima bolje :-)). I ono što mi u zadnje vrijeme ide beskrajno na živce: Kako su žene jadne, toliko se od njih očekuje, njihovim majkama je bilo bolje ... blablabla. Je l' itko razmišlja da je i muškarcima tako, jednako zahtjevno?
Što sve muškarci danas moraju, a njihovi očevi nisu? Od toga da moraju biti poslovno uspješni, da moraju lijepo zarađivati pa onda moraju paziti na vlastiti izgled, mišići, sklad oddijevanja, moraju biti pažljivi i brižni roditelji, moraju obavljati kućanske poslove, moraju kuhati, moraju pokazivati osjećaje, svoju žensku stranu, moraju biti u toku, moraju moći satima slušati svoje žene kako pričaju o stvarima koje ih ne zanimaju. Ah da, zaboravila sam, moraju biti fantastični ljubavnici, iznenađivati poklonima, pamtiti datume, priuštiti nam redovitu dozu romantike (kaj je jako zabavno kad nalete na nekog totalno neromatničnog poput mene).
Naravno da sve nabrojeno SVI trebamo raditi.
Ali, koje od navedenog su naši očevi radili?
Život je postao kompliciran za oba spola ... A da ja napišem tekst o tome? Umjesto da tebe i tvoje čitatelje maltretiram kilometarskim komentarom :-)).
21.12.2009. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
jj
22.12.2009. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
nemojte se naljutiti,imam jednu dobronamjernu zamjerku:ponekad svesrdno preporučujete knjige iz razloga sličnih ovim današnjim:jer eto mnogi će se prepoznati u problemima koje nabraja autorica(u žurbi sam pa karikiram stvari)..otud moja primjedba,zamjerka i savjet:onima koji čitaju iz sličnih razloga preporučujem Eriha Froma,tamo ima sve o ljubavi,problemima bračnim,muškoženskim,otuđenju i sl,,hoću da kažem mnogo je romana u kojemu dokoni autori i autoricw prodaju svoja pametovanja na vječite teme,pogotovo o jadnom položaju suvremene žene ili muškarca ali to nema veze,to nema veze, TO NEMA VEZE sa lijepom književnošću..čovjek je stil,način pričanja je bitan,neko će otići na mesec ali nema dara za pisanje,ne zna što je to istinski vrijedna literatura i napisaće o doista nemaloj stvari(fakat je otišo čovjek na mjesec)bezvezariju..neko će prošetati svojim dvorištem i od toga napraviti bravuru..rijetko se u prikazima knjiga danas govori o takvim stvarima,djecu u školi ne uče tome i onda ne razumijem zašto onda Nives Celzijus nisu dali onu nagradu,kiklopa il kako li već jer ionako ako zaboravim prelijepu i poštovanja vrijednu književnu asocijaciju na kiklopa :zar i on kao i današnjw čitateljstvo ne gleda samo na jedno oko..ponoviću nešto što sam jednom ovdje negdje rekao ili mislio reći:može čovjek koji ima stila najveće istine o čovjeku, o ljubavi najljepši roman napisati a da ga smjesti recimo na mjesec ili u ratno doba ali današnji čitatelj koji nije kriv što je loše informiran i obrazovan reći će:neću to čitati to je astronautski roman,ne volim romane gdje se pominje mjesec,ne volim romane gdje se pominje rat,to je ratni ronan..mislim jest ali klinac,,dakle stil,stil,stil..stilske figure i slične staromodne stvari..nekad su kritičari pisali knjige i eseje o bravuroznosti poređenja kao stilske figure u djelima Danila Kiša..hoću da kažem ako ja sad kažem:nezaposlen sam,frustriran i nezadovoljan vladajućom garniturom ne značiu to , ne znači to da me trebate preporučiti za čitanje svim,mnogobrojnim meni sličnim..kad budem imao dovoljno vremena prekucaću ulomak iz nekog romana gdje se vidi što je to,što rekao moj prijatelj Filip umjetnost,ljepota stila,vrijednost i smisao pisanja..zovem se Mensur Ćatić,malo mi je neugodno što to moram reći,ali stojim iza svojih riječi a hoću i skrenuti pozornost i požaliti se da s mojim dosadašnjim nickovima ne merem uć u poziciju da komentiram pa se evo dovijoh na ovaj način..naravno,puno više imam pohvala i oduševljenja za Vaš rad ali o tome drugi put,neš danas nisam dobar
22.12.2009. (02:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@annabelle - zapravo, ne samo da me ne živcira čitati takve knjige, već sam praktički uživala u feminističkom boostu koji sam iz tog čitanja dobila. tako da si možda u pravu - ja sam verzirana živjeti na način da se neprestano nešto događa (a ako se ne događa, ja se ubediram): jučer božićni šoping, danas sestrina božićna priredba u školi, sutra obiteljsko okupljanje i navečer božićni koncert, neki dan kino, u nedjelju posjet rodbini... neprestano nešto. u međuvremenu, dakako, radim punih osam sati...
ma znaš što mene zapravo živcira? kad sam bila na faksu, svjesno sam se odricala nekih stvari "jer sad moram učiti", uživat ću kasnije, mislila sam. no slobodno vrijeme koje čovjek (žena, nije bitno) ima se sužava kako odrastamo. sad, kad ne studiram, trebala bih imati masu slobodnog vremena jer ne moram pola dana provesti na faksu, a drugu polovicu učeći (dobro, pretjerujem, učenja je kod mene bilo tri mjeseca godišnje uvrh glave); ali sad mi se čini da sam imala više vremena na studiju nego što imam sad kad mi pola dana pojede boravak na radnom mjestu. pa se javi neko malo žaljenje što sam preskočila neke koncerte, neka događanja, neka druženja... na koja sad ne stignem :)
22.12.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@luki 2 - kao što rekoh i annabelle, s problemima je kod mene kao i s događanjima: ako ih nema, ja ih bez po' muke stvorim :D
22.12.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Elle Woods - nekako sam imala dojam da bi se tebi ta knjiga mogla svidjeti. eh, da mi je kuna za svaku dobro upotrijebljenu intuiciju... (sad bih imala možda dvije kune :)
22.12.2009. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@dawn - hvala na preporuci, vidjela sam da se "Djevojke iz Riyada" dosta reklamiraju, ali nisam se još dočepala knjige. No bit će, bit će, samo da mi je dobiti godišnji :)
22.12.2009. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
lijepo, i ja sam pisala o toj knjizi, sad čitam njen nastavak: muškarčina na kauču koja je muška verzija iste knjige, odnosno "svjedočanstava"
obe su mi odlične
22.12.2009. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Zlica - ali znaš kako je, svakome su njegovi problemi najteži, i dok su naše majke, odnosno bake više mislile kako unatoč tome što toliko rade njihov doprinos obiteljskom životu nije prepoznat i uvažen u javnosti (domaćica je uvijek bila ona koja "gleda sapunice i jede bombonijere"), danas je to ipak malo drugačije - mama i ja se uvijek posvađamo kad jedna drugoj nastojimo dokazati da je upravo meni ili upravo njoj najteže u životu :D (bude tu hororistično pretjeranih rečenica, svaka svađa je kod mene kod kuće mini - kataklizma :)
Dio toga jest stvar percepcije (jedna osoba koju znam potroši dva tjedna života da bi našla idealnu fotokopirnicu ili odnijela mobitel na popravak - ja takve stvari radim a da i ne osjetim da su mi oduzele vrijeme, to je nešto usputno što se radi dok obavljaš i sve druge poslove), ali dio se sastoji i u tom osjećaju prevarenosti (onome o čemu si i ti pisala, kad si pisala o feminizmu) - službeno, žene i muškarci jesu jednaki, ali percepcija svijeta o ženama još uvijek je ponižavajuća... slažem se s tobom, ova jest knjiga jednostrana, pokazuje samo jednu stranu slike, vjerujem da bi i muškarci također imali što reći o svojim promijenjenim ulogama u suvremenom životu. samo eto, ispalo je da smo mi žene malo sklonije kukanju :D
P. S. a ja sad čitam Povijest traktora na ukrajinskom od Lewyicke, i sanjam o onom na početku, o onome kako je Nadeždina majka imala cvjetnjak (pa nabraja što je sve tamo uzgajala), pa voćnjak (šljive, jabuke, kruške...), pa povrtnjak (pa opet nabraja što je tamo uzgajala) pa vrtne kućice. spremala je ona tako džemove, povrće, voće, marmelade, rakije, spremala je jabuke u papirnate košuljice u vrtnoj kućici, a krumpire i mrkvu u vreće. plela je vijence od češnjaka. a ja sanjam o takvom, jednostavnijem životu. o tradicionalnoj ulozi. a možda je to samo "grass is greener..."
22.12.2009. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Šima - ja sam uzela nešto drugo, "Muška posla", ali već vidim da je to žešće sranje jer se praktički svodi na savjete "kako zadovoljiti vašeg muškarca" i "kako razumjeti vašeg muškarca". (ja sam toliko dugo zabuljena u svog muškarca da kad ga pogledam, znam što je potrpao u džepove. Da, mislila sam reći zabuljena :). Teorija na kojoj se zasniva za knjiga je praktički nevjerojatna. Muška energija vs. ženska energija. "Muškarčina na kauču" me podsjetilo na "Na mom Ikea kauču" ili već takvo nešto, što je drugi gej roman u Hrvata :D
22.12.2009. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@čika Mensur - eh, ne može čovjek uvijek biti dobar.
Kao što ste primijetili, ja ne pravim selekciju. No ne biram knjige na temelju onoga s čime se čitatelj može poistovjetiti, nego na temelju onoga s čime se mogu ili ne mogu poistovjetiti ja. Mislite da bih više trebala čitati klasike? I ja to mislim, samo više nemam niti to vrijeme niti taj mentalni sklop da bih se toliko lako i toliko brzo mogla uživjeti u nešto što je toliko daleko. moram tražiti neku bližu relaciju. no vi ste sad otvorili nekoliko tema odjednom (kad niste dobri danas, što vam ja mogu?) - stil je opet drugi par opanaka. ja ne tražim bravurozno preseravanje (kad neki hrvatski pjesnici, rećemo, tj. neki hrvatski pretendenti na titulu pjesnika, neću imenovati, kažu "na mahovinastim tvojim obalama poput oluje veličanstvena bijela bedra truć truć" - ja to ne mogu ni izmisliti), ja tražim da mi se određeni događaj ili određeni osjećaj opiše sa što manje riječi, a da to bude najprikladnije moguće (uzimajući u obzir da riječi samo približno mogu opisati osjećaje). Možete reći da je to sklonost novinarskom stilu, ili podjarmljivanje stila sadržaju, ali kad forma preraste (nabuja kao dizano tijesto) sadržaj, to meni nema smisla. volim riječi, ali ne volim ono što neki ljudi rade od riječi.
ja sam danas stroga, danas nema zafrkancije ;)
22.12.2009. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fikp
nisam mislio (samo) na klasike,premda Kiš jeste već klasik,evo,Aleksandar
Hemon nije još klasik ali Projekat Lazarus ga tomu vodi(nevezano s temom
prvi sam skrenuo pažnju,doduše na nekim forumima da je zadnji dio njegovog
Čovjeka bez prošlosti ne imitacija ali divan omaž Kišu i evo sad vidim da ga
i novinari,prepoznavši to u novom romanu pitaju za Kišev utjecaj na njegovo
pisanje)..ne mislim niti izdaleka da je umiranje u stilskim akrobacijama,niti
bilo kakav artizam nešto čemu treba težiti, malo sam pretjerao i to namjerno
govoreći o značaju stila,naravno ništa bez sadržaja, bez tema koje,ma neka se
ponavljaju, jesu uvijek važne ,univerzalne,ali mislim,dosta je bilo crpljenja
literarne vode iz dubokog, nekad svježeg bunara koji je iskopala Erika Jong
sa svojim gardom zauzetim u Strahu od letenja ili pak u doubesvijest dosadnom
muškom ponavljanju Lovca u žitu i sl..ima tako čitljivih, ugodnih za čitanje
suvremenih pisaca, pisaca sa stilom..ma kažem:karikirao sam stvari,nije sve
u klasičnim stilskim figurama, stil je nešto mnogo šire,sveobuhvatnije,ali taj stil
je i taj lakmus papir kroz kojeg prosijane riječi pokazuju tko je imitacija imitacije a
tko doista ima svoj glas..a o pjesnicima mahovinastim joooj..prestao sam pisati
svoje skromne pjesmice i bilo gdje objavljivati upravo zbog tih napuhanih balona
i posvemašnjeg pjesničkog utapanja u bajci o carevom novom ruhu..jednom
davno u jednoj zbirci imam jednu pjesmicu gdje sam otprilike rekao, tko bi
se sad sjetio..da nije nečasno ako se poezija spasi time što će naći mjesto
na policama svake bolje ljekarne..ali mislio sam da se koristi kao lijek za dušu
il tak nekako,međutim,moja vizija mi se narugala:poezije nema u ljekarnama
jer zašto bismo trošili novac kad možemo sami liječiti svoje frustracije,autotera-
peutski, u kućnoj radinosti..tak da sam i sam kao i prije nego zajahah na svojoj
sujeti:vratih se kući i čitam svoje pjesmice( ne pišem više al da prostite desi se
kao djetetu kad se zaigrano, ne želeći prekinuti igru, nesvjesno onak upiški
u hlače da ne kažem..) kao i ranije,svojim kćerima,ni krivim ni dužnim..
danas sam puno bolje pa ću reći:često znate lucidno ilustrirati nečiji stil
kratkim isječkom iz romana i to me uvijek oduševi,ostavi bez daha i čini
redovnim vašim čitateljem, s poštovanjem
22.12.2009. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
osjećaj ogorčenosti kažeš? ako sam nešto naučio naspram zahtjeva društva prema meni jest da društvu znam i reći "ne" ako od mene previše traži
22.12.2009. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@čika Mensur - razumijem, izvrstan stil može samo naglasiti osobine teme, i iako mnogi pisci više ne polažu toliko pažnje stilu, oni dobri to još uvijek čine (međutim, možda sam ja u ovom postu izbjegla citirati karakteristične odlomke ne bih li istakla da su sve žene koje su pisale svoje eseje na tu temu upravo spisateljice, umjetnice, svaka sa svojim specifičnim stilom i načinom izražavanja - nije to za odbaciti, dapače). i dalje se čitamo. LP
22.12.2009. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@neverin - to je dobra taktika, možda bi mogao držati seminare iz govorenja "ne" za nas koji to ne znamo baš najbolje?! :D
22.12.2009. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@annabelle - meni se manifestiralo kao nekarakteristična bezvoljnost slična depresiji. ovo je po tom pitanju bila prilično razočaravajuća godina (no vremenom, sve sam bolje). LP
22.12.2009. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucy Fair
premda ima zanimljivih 'ženskih' knjiga, ne mogu se ne prisjetiti Kundere koji kaže da je svaki veliki roman na neki način biseksualan. to je rečeno na temu ljubića, ali mnijenja sam da vrijedi i šire.
24.12.2009. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
ovaj prijevod je ili bzvze ili tipfeler,..naime misli se na glazbeno bračni par ike i tina turner..gdje je on nju tukao..pa je ošla...
25.12.2009. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...