Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

utorak, 05.05.2009.

Majgull Axelsson: "Travanjska vještica"

Neki dan je u knjižnici bila gužva pa sam s police «izloga knjiga» koje marljivo i kreativno pripremaju naše tete knjižničarke zgrabila između ostalih i knjigu «Travanjska vještica» švedske autorice Majgull Axelsson.

Iako je sve što je razborito i razumno u meni govorilo da je to loša ideja, ipak je moja urođena nestrpljivost (i činjenica da mi je isticalo vrijeme parkiranja) prevladala. I tako sam završila čitajući knjigu u izdanju Algoritma (biblioteka Andrea Zlatar vam predstavlja) koja me dobrano napatila.

Imam teoriju o tome da su Šveđani najbizarniji narod na svijetu. Osim Japanaca, dakako. Ja mislim da je to zbog blizine sjevernog pola (pogledajmo kako utječe na Fince, te se oni neštedimice samoubijaju! No o tome kroz par dana, kad budemo govorili o «Dražesnom kolektivnom samoubojstvu" Arta Paasilinne), ali postoji vjerojatno i niz drugih razloga.

Što bješe Andrei Zlatar te je izabrala ovu knjigu? Pa, pročitajmo: «Izuzetno istančan dar za oblikovanje fikcionalnog diskursa koji u sebi spaja pučku predaju, povijesni kontekst i suvremene teorijske postavke, Majgull Axelsson zasigurno je izbrusila dugogodišnjim istraživačkim i novinarskim radom.»

Što to znači? Za čitatelja znači da će morati biti prijemčiv za dosta toga – Desire, nepokretna i vezana za bolnicu od rođenja (s epileptičkim napadima koji joj vremenom oduzimaju sve više tjelesnih funkcija), čitajući Hawkinga i Bradburya, sa svojim «nesuđenim» sestrama komunicira i promatra ih ulazeći u tijela ljudi i životinja na način kako su to činili srednjovjekovni benandanti (u talijanskoj pučkoj predaji, benandanti su dobre vještice koje su se borile sa zlim vještičjim silama. Ljudi obdareni takvim moćima mogli su noću napustiti svoje tijelo. Takav su dar imali samo oni koji su rođeni «s košuljicom», odnosno, oni kojima je posteljica u vrijeme poroda obavijala glavu). Zbog činjenice da je švedsko društvo sredinom dvadesetog stoljeća zauzimalo «napredne stavove» o onima koji su fizički hendikepirani (u romanu postoje navodi liječnika koji kažu da ljudi koji zbog tjelesnih nedostataka ne mogu komunicirati na uobičajen način najčešće ne mogu uopće komunicirati), ona je bila odvojena od svoje majke i smještena u ustanovu sa smanjenom mogućnošću posjeta. S druge strane, njezina majka kao udovica nije više mogla imati djece pa je postala udomiteljica trima djevojčicama: prvo Margareti, zatim Christini i onda Birgitti.

Mnogi kritičari kod ove mučne knjige kao najmučniji ističu upravo taj socijalni moment: autorica je jasno naglasila kako je Švedska, iako danas jedna od socijalno najosjetljivijih zemalja svijeta, također jednom bila društvo neprihvaćanja. Naime, problem fizički hendikepirane djece se nastojao riješiti nuđenjem sustavnih rješenja, ali sustavnim rješenjima nijedan konzument ne može biti u potpunosti zadovoljan, jer se sustavom želi na uniformiran način pristupiti rješavanju problema, ali koliko doista ima uniformiranih slučajeva koji trebaju rješavanje? Svi oni koji nisu «školski primjeri» nečega, nužno i gotovo bez iznimke propadaju kroz rupe u sustavu.

To se ne odnosi samo na bolesnu Desire, već i na njezine sestre. Christina je postala liječnica, Margareta fizičarka, a Birgitta narkomanka. Christina je jedini mir u svom životu našla u domu njihove tadašnje udomiteljice tete Elle i taj je mir bezuspješno nastojala ostvariti i sama, ali s obzirom da joj je majka bila psihička bolesnica koju je (i opet) sustav nastojao reinkorporirati u društvo, Christini nije polazilo za rukom uz nju ostvariti ono što želi. Margareta, kao ni Christina, nije mogla naći svoje mjesto u društvu, ulazeći iz jedne površne veze u drugu, dok je Birgitta jednostavno preuzela ovisničko nasljeđe svoje majke.

Čitajući ovaj roman, gotovo mi je neprestano bilo mučno. Ovo je roman o ženama, pisan za žene na prilično izravan način. Kad je Winston Churchill 1940. godine britanskim muškarcima obećao samo «krv, znoj i suze», britanskim ženama i svim drugim ženama svijeta to sigurno već stoljećima nije bila nikakva novost.

05.05.2009. u 18:31 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com