Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 30.11.2008.
Par opservacija o predsjedniku Obami
Kao što sam već rekla, posljednjih nekoliko dana sam intenzivno čitala autobiografiju Baracka Obame pod naslovom: Snovi mojega oca i podnaslovom: Priča o rasi i naslijeđu. Knjiga je objavljena u Nakladi Zadro, iznosi 245 kuna i ima 422 stranice. Tvrdi uvez i luksuzna oprema, naravno. Knjiga je proglašena bestselerom br. 1 prema New York Timesu (ovo su servisne informacije).
Ova priča pokriva razdoblje od 1895. godine kada se u Keniji rodio njegov djed Onyango (spominju se čak i pradjedovi dokle se u kenijskim plemenima ta loza pamti) do vjenčanja Baracka Obame za novu Prvu damu Michelle, znači, više od jednog stoljeća. Knjiga je prvi put napisana i objavljena kad je Obama postao prvi afroamerički predsjednik uvaženog Harvard Law Reviewa. Tada je mislio da će njegova spisateljska slava biti bezbolna, ali kratkog vijeka, no knjiga je doživjela drugo izdanje kad je njezin autor postao predsjednički kandidat (ovo su općenite informacije).
Drago mi je da sam pročitala ovu autobiografiju, iako miriši na pomodno i oh – tako – super. Obama nije gnjavator, stil mu je lagan, lako prenosi ideje i misli i zbog toga se doista doima karizmatičnim, a njegov životni put (od Havaja, gdje ga je rodila majka bjelkinja od oca Kenijca koji je došao na Havaje kao student na razmjeni, preko Indonezije gdje je živio s majčinim drugim mužem, pa do duhovnog putovanja preko Europe u Afriku) egzotičnim i nadprosječnim. Autobiografije, smatram (očigledno!), najviše govore o autoru, stoga evo što sam o Obami otkrila čitajući ovu autobiografiju.
1. Obama najviše govori o nekoliko stvari: pripadanju, idejama i idealima (smislu života, ako hoćete), pripadnosti rasi, naciji, obitelji, društvu, državi (što ga je, kao osobu miješane rase koja je živjela na nekoliko kontinenata i pod utjecajem napredne zapadnjačke i zaostale trećesvjetske kulture, obilježilo, i što ga je stavilo u niz unutarnjih konflikata i dilema), ali najviše o vrijednostima. Vrlo malo ljudi danas govori o vrijednostima, ili ukoliko govore, nitko ih ne sluša jer im je takva priča dosadna zato što ne znaju što „vrijednosti“ znače.
2. Obama je stanovnik svijeta, moram reći. Nije bilo uobičajene američke propagande o naprednosti tog svijeta, nije bilo nadmenosti niti neprihvaćanja drugoga. Cijela ova knjiga posvećena je individualnoj potrebi jednog čovjeka da se odredi u smislu svoje društvene pripadnosti, za što on doista ne pretpostavlja da je univerzalna potreba, pa svoje ideje niti ne nastoji nametnuti drugima.
3. Lik oca koji je glavni objekt autobiografije pokazuje se tijekom duhovnog putovanja u Afriku kompleksnijim nego što je bio na početku: naime, nakon što se Obama mlađi rodio, njegov otac je otišao na Harvard (napustivši njegovu majku i njega) i nakon toga natrag u Keniju primijeniti stečena znanja. Tamo je već imao jednu suprugu, a nakon nje i još jednu. Lako je rasipao lako stečeni novac, ali nakon promjene političke klime je sve izgubio, pogotovo u nastojanju da nezahvalnim rođacima financijski pomogne. Iz toga dijela priče najviše me se dojmio savjet koji mu je dala jedna rođakinja koja ga je nastojala spriječiti da cijelu svoju imovinu da drugima: „Ako su svi obitelj, onda nitko nije obitelj.“
4. Jedino što se čini lažnim, neiskrenim i komercijaliziranim u ovoj autobiografiji nije vezano uz njezin sadržaj, već uz njezin tajming objavljivanja: svi koji bi pročitali ovu autobiografiju, bez iznimke bi glasali za Baracka Obamu.
Ipak, bit će mi drago ovu autobiografiju preporučiti kao odličan božićni poklon za prijatelje i/ili poslovne partnere. Uživajte!
