Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 20.10.2008.
Čovjek iza knjige
Ponekad je od knjige zanimljivija priča o čovjeku koji je knjigu napisao. Za takav sam slučaj čula (ali nisam čitala) na jednom forumu, a radilo se o knjizi Marlo Morgan: „Mutant Message Down Under“ (kod nas prevedena kao „Tihi zov Australije“) u kojoj autorica iznosi svjedočanstva o svom životu među Aboriđinima, o njihovim običajima i navikama, o putovanju kroz Australiju i tako dalje. Međutim! Marlo Morgan je cijelu knjigu izmislila: nikad nije živjela s Aboriđinima, a njezino nepoznavanje tematike bilo je brutalno očito, čak i onima koji nisu osobno boravili među domorocima. Cijela stvar je dovela do toga da je Marlo Morgan morala priznati da je isfabricirala sadržaj knjige (iako je prije tvrdila da je knjiga istinit događaj), ali ne prije nego je aboriđinski poglavar došao u Ameriku, iako oni ne vole putovati, i dao izjavu da je knjiga neistinita na novinskoj konferenciji.
Knjigu nisam čitala, ali mi je ovaj detalj bio zanimljiviji nego što bi mi bila, pretpostavljam, sama knjiga, koja je nekakvo new – age izdanje o duhovnom putovanju Australijom.
Isto mi se dogodilo i s Artom Buchwaldom: pročitala sam jutros njegovu zbirku kolumni „Jesam li vam ikad lagao?“, koje je objavljivao kao kolumnist u Washington Postu. Knjiga je podijeljena na nekoliko tematskih poglavlja, ali moram napomenuti da je on prvenstveno politički komentator, a kako je knjiga napisana 1968. godine, u tijeku Hladnog rata, puno je šala na račun Sovjetskog saveza: iakoje doista humoristično (pa tako Buchwald predlaže da se naoružanje fingira stavljanjem na hrpu starih karniša i televizijskih antena, pa će možda i Rusi to učiniti), ipak se danas više ne možemo povezati s takvom Amerikom ili s takvom svjetskom situacijom. Buchwaldove kolumne imaju rok trajanja: za tu su svrhu pisane. Isto tako, sljedeća opaska tiče se ukusa, pa je slobodno možete zanemariti: američki humor je jedna stvar, no ja više volim britanski humor. Ako volite američki, Buchwald je vaš čovjek.
Međutim, kako ja o svim autorima koje čitam radim svojevrstan background – check (kako bismo to rekli na hrvatskom: pozadinsku provjeru?), tako sam naletjela i na jednu jezivo – duhovitu anegdotu o Buchwaldu na Wikipediji. Naime, Buchwald je umro prošle godine u 81. godini od zatajenja bubrega, da bi idućeg dana na web – stranici New York Timesa osvanuo video – nekrolog u kojemu je sam Art Buchwald izjavio: „Hi, I' m Art Buchwald, and I just died.“ I vjerojatno će mi to ostati jedina činjenica koju ću zapamtiti o Artu Buchwaldu, bez obzira na ovu knjigu kolumni koju sam upravo pročitala.
