Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 02.08.2008.
Pubertetska čitanja
Baš sam nedavno razmišljala što sam čitala kao tinejdžerica, tijekom onog vremenskog razdoblja koje se još uvijek svrstava pod «formativne godine», bar za čitatelja. Osim nebrojenih primjeraka Moje tajne i Moje sudbine, što je za mene uvijek predstavljalo tiskanu sapunicu, odmor za mozak, bilo je tu i raznih autora čija sam djela čitala i koja su ostavila trajan trag na mom čitateljskom iskustvu. Recimo:
- Herman Hesse
Jasno da sam čitala Stepskog vuka za lektiru, tko nije? To je jedna od himni pubertetskoj izolaciji i osjećaju da te nitko ne razumije, ali me više od Stepskog vuka fascinirao Demijan. Znam da sam čitala tu knjigu i ježila se. Pokušala sam je čitati ponovno nakon nekoliko godina – i nije imala isti učinak na mene. Vrijeme kad je trebalo čitati Demijana je bilo jednom i to vrijeme je bespovratno prošlo.
- Albert Camus
Dok sam bila u srednjoj školi, vrlo sam intenzivno razmišljala o egzistencijalizmu, osim Camusa, čitala sam i Sartreovu Mučninu, i kao primjer naturalizma Zolin Germinal. Bila mi je fascinantna ta otuđenost, valjda i opet zato što sam se osjećala kao da me nitko ne razumije. Ono objašnjenje koje sam dobila za egzistencijalizam i za samo razumijevanje Camusovog Stranca me u potpunosti zadovoljilo i mislim da zadovoljava i danas: to je svojevrsna obrnuta psihologija: pokazuje nam u kakve ćemo se «strance» pretvoriti ukoliko nastavimo ići kroz život ovako kako idemo: izolirani, otuđeni i emocionalno distancirani od svega. Nitko ne želi biti Mersault, svi želimo biti Onaj Drugačiji: čak i ako su emocije loše, bolje su od nedostatka emocija.
- Janko Polić Kamov
Pjesma nad pjesmama je možda bila uvod u moje čitanje Kamova: tada je već ponovno postao popularan, izvukli su njegove tekstove iz naftalina i Isušena kaljuža se ponovno pripremala za tiskanje. To jest također nekakav naturalizam, ali na naš način. Njegova je poezija ipak poput budnice, izazivačka, a kako je jedan od simptoma puberteta i bezrazložni bunt, to mi je tada savršeno odgovaralo.
- John Ronald Reuel Tolkien
Mnogi od ljubitelja Tolkienovog djela čitali su Hobbita, Sillmarilion i trilogiju Gospodar prstenova puno prije nego što je izbila cijela ta fama sa snimanjem filmova i globalnom popularnošću. I ja sam tako. Tolkien je, naravno, otac fantasy žanra i nije mi žao što sam pročitala te knjige, ali vjerujem da ih neću toliko skoro čitati ponovno. Možda Hobbita, da se podsjetim radnje prije filma J
Puno je autora ostalo zaboravljeno, priznajem. Znam da sam prilično puno čitala tijekom srednje škole, i žao mi je što nisam čitala i više, dok sam imala dovoljno vremena (kojeg sad doista nemam!), nego sam se patila nad bubuljicama i nesretnim ljubavima. No čini se i da sam čitala beletristiku više nego književnost: više Sheldona, a manje Dostojevskog, više Fannie Flagg, a manje Flauberta. Ono što mi stoga nedostaje u književnom obrazovanju nastojim nadoknaditi.
