Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 31.07.2008.
Što krimić čini "saftnim"?
Zašto uopće čitamo krimiće? Stvarno nam nije dosta i ovog kriminala s kojim se susrećemo svakodnevno uživo i na ulici, pa još moramo i čitati o tome? Želimo biti prestrašeni? Mislim da ne. Krimić je, dobar krimić, još jedna verzija borbe između dobra i zla – jer mi ljudi smo jednostavni: volimo kad su stvari jasne, kad Dobro ima bijelu kapu, a Zlo crnu (u životu to ponekad nije tako). I volimo da Dobro uvijek pobijedi Zlo. U krimiću taj je uvjet ispoštovan, u životu, još jednom ponavljam, ponekad i nije.
No što još moramo imati da bi krimić odgovarao našem poimanju o tome što je dobro napisan krimić?
1. moramo imati glavnog lika – to može biti detektiv profesionalac (policajac ili private – eye, u tu skupinu moram ubrojiti i sve veći broj detektiva – znanstvenika: forenzičara, antropologa, policijskih savjetnika, profilera i njima sličnih) ili amater koji je nabasao na žižu događanja i sad se pokušava iskopati iz novonastale situacije.
2. potrebno je i dovoljno intrigantno ubojstvo ili čak niz prethodno navedenih. Nešto mora ne štimati: ili je osoba ubijena na osobito okrutan način (kao što kaže naš Kazneni zakon) ili nema smisla zašto bi netko ubio baš tu simpatičnu bakicu i dobročiniteljicu, ili je leš nađen u zaključanoj sobi u koju nitko navodno nije ulazio. Što god, moramo se pitati oko toga sve dok naš detektiv nakon probdjevene noći ne ustanovi u čemu je caka.
3. važna je i gradacija – zlikovac se mora otkrivati postupno, na kraju svakog poglavlja trebali bismo znati malo više nego na kraju prethodnog. Da bi krimić bio dobar i napet, čitatelju ne smije od samog početka biti jasno da je batler ubojica.
4. napetosti pomaže i ako je radnja smještena na egzotično, neobično mjesto ili se radnja romana događa u neko neuobičajeno vrijeme (banalni primjeri: bar nekoliko romana Agathe Christie događalo se, primjerice, tijekom odmora na Nilu (Smrt na Nilu) ili u vlaku (Smrt u Orient Expressu))
5. pomaže i ako je u sve upletena atraktivna ili bar zanimljiva žena, bilo kao potencijalna buduća ljubav glavnog junaka, bilo kao bijesna negativka kakve se već pojavljuju u krimićima – crvena haljina, ruž, drop – dead štikle, cigareta u muštikli i lelujav hod.
