Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 26.07.2008.
Zašto je kiosk - izdavaštvo super
U posljednjih nekoliko godina, nakon što je EPH lansirao prvu svoju ediciju stranih klasika koji su se po popularnim cijenama mogli dobiti uz Jutarnji list, pojava zvana «kiosk – izdavaštvo» u nas uzima maha. Pa iako danas više ne stojimo u redovima i ne obilazimo kioske da bismo došli do onog famoznog prvog besplatnog primjerka, čini se da interesa ipak ima, jer su u posljednje vrijeme i neki nakladnici udružili snage s Tiskom, pa se njihovi naslovi, osim u knjižarama, mogu naći i na kioscima diljem Hrvatske. Zašto je ova ideja u hrvatskom izdavaštvu i prodaji tako nepopularnog proizvoda – knjige, tako revolucionarna?
Evo nekoliko mojih omiljenih razloga:
1. knjige su jeftinije na kiosku – ono što biste u knjižari platili s otprilike stotinjak komada teško stečenih hrvatskih novaca, na kiosku vrijedi upola toliko. Isplati se.
2. knjige su odjednom postale lakše dostupne, jer gotovo svaka omanja nakupina kuća koja se ima srama nazivati naseljem najčešće ima kiosk. O gradskim knjižarama i knjižnicama ne mogu sanjati ni neki veći gradovi, a kamoli sela i zaseoci. Kako vlada trend da se knjižare zatvaraju u većoj mjeri nego što se otvaraju, nada u bolju budućnost još uvijek nije opcija. Isto tako, evo još jednog primjera u prilog mojoj tvrdnji kako su knjige sad postale lakše dostupne: idete na put nekim javnim prijevoznim sredstvom, uzmimo vlakom. Kamo god krenuli vlakom, osim ako nisu lokalne linije, imate bar sat i pol vremena ugodnog truckanja. A ono na kolodvoru – kiosk. I sad, umjesto da kupite novine ili časopis o estradnim zvijezdama, možete se odlučiti uzeti nešto tipa «napeti krimić Patricije Cornwell» ili «najljepšu ljubavnu priču ikad ispričanu». Novine će vam dojaditi nakon sat vremena čitanja i nakon što ste riješili dnevnu križaljku, ali knjigu uvijek možete ponijeti kući i čitati je ponovno.
3. kvaliteta nije ekskluzivna osobina knjižarskih proizvoda – kako su neke knjige koje se prodaju na kioscima ponuđene u dogovoru s nakladnikom po popularnoj cijeni, nema straha da će kvaliteta biti išta lošija nego kvaliteta knjige ponuđene u knjižari, samo je jeftinija. Osim toga, dogodilo mi se da mi ispadaju stranice, da pojedine stranice nisu otisnute ili da su zgužvane i u knjigama u izdanju EPH i u knjigama koje sam kupila u knjižari, prema tome – pravila nema.
4. što sve to znači na općedruštvenoj razini? U Europskoj Uniji ima 23% nepismenih (sad kad su ušle Rumunjska i Bugarska) – možemo opravdano pretpostaviti da u Hrvatskoj i zemljama regije nepismenost buja još i jače. Ovaj projekt kiosk – izdavaštva, ma koliko prvenstveno bio namijenjen radi stvaranja profita novinskim kućama, djelomično doprinosi popularizaciji knjiga i čitanja: kupite li jednom knjigu na kiosku, i svidi li vam se, knjižara i knjižnica sljedeći su logičan korak.
5. prvi put kad se pojavilo, kiosk – izdavaštvo doista jest dovelo do kratkotrajne renesanse među čitateljskom publikom: o tom se potezu raspravljalo čitavih godinu dana, a raspravljalo se i o sadržaju Imena ruže i Braće Karamazovih. Tako treba! Ipak, valjalo bi pričekati hoće li od toga biti nekog dugotrajnijeg učinka.
6. zdrava konkurencija je definitivno natjerala nakladnike da se više trude.
A nakon ovoga svakako bi trebalo vidjeti i razloge zašto kiosk – izdavaštvo ipak nije tako bogomdana pojava kako se na prvi pogled čini.
