Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 30.05.2008.
Corinne Maier: „Dobar dan, lijenosti“ (Oceanmore, Zagreb, 2004., prijevod: Ljiljana Ješić i Marina Jelinek)
Petkom – čitajmo žene! Žene pišu o svemu: o kućanskim poslovima, o obitelji, o prijevarama, o receptima, a ova žena koja je napisala današnju knjigu, piše samo o poslu, i to kako zadržati posao u multinacionalnoj kompaniji, a što manje raditi. Socijalistički princip!
Podnaslovljena „o umijeću i potrebi zabušavanja na poslu“, knjižica „Dobar dan, lijenosti“ francuske autorice Corinne Maier (u izdanju Oceanmorea) donosi filozofsku raspravu o smislu života radnika u tvrtki iz perspektive upravo jednog takvog radnika.
Iako naslov privlači čitatelja svojom spektakularnošću poput jednostavnog humorističnog priručnika za ljetne dane, radi se o mnogo dubljem tekstu koji nastoji razbiti iluzije o neumitnoj potrebi uniformiranosti velikih kompanija – i to individualnoj, ustrojstvenoj, pa čak i izvanjskoj uniformiranosti. Velike kompanije koje su i u francuskoj ekonomiji počele uzimati danak u obliku ljudskih resursa, dehumaniziraju i alijeniziraju ljude, njihove posebnosti, svojom globalizacijskom šakom zahvaćaju u osobnosti, formirajući ih prema svojim potrebama. A njihova potreba je samo jedna – održati tvrtku na životu (prema autorici, čak ni stvaranje profita nije primarna funkcija tvrtke).
I upravo time Corinne Maier opravdava obavljanje radnih zadataka na minimumu potrebnom da si radnik ne priušti otkaz. Da je autorica na svom primjeru uspjela funkcionirati u društvu, svjedoči i podatak da radi u državnoj tvrtki za proizvodnju i distribuciju električne energije, a da je usto ipak uspjela biti i psihoanalitičarka i ekonomistica s nekoliko publicističkih djela iza sebe. Knjiga je opremljena i izvorima iz kojih je autorica crpila inspiraciju, a osobito se tu ističe kontroverzni pisac Michel Houellebecq i njegovo djelo „Širenje područja borbe“.
Za kraj autorica nudi i svojih deset protusavjeta, a osobito je nabrušena za srednji i visoki stupanj hijerarhijskog poretka u tvrtkama: rukovoditelje i šefove. Stoga u jednom od protusavjeta autorica kaže: „Kad „upravljate“ ljudima koji su privremeno u poduzeću (ugovor o radu na određeno vrijeme, zamjena, vanjski suradnici...) budite s njima srdačni jer nikada ne smijete zaboraviti da oni jedini doista rade.“
