Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 29.05.2008.
Arthur Holden: Sjećanja jedne gejše (Znanje, biblioteka Hit, Zg, 1998.; prijevod: Maja Zaninović)
Četvrtak izgleda kao dan za suvremeni roman, odnosno za knjige koje su obilježile posljednjih dvadesetak godina. Daleki Istok je već jedno izvjesno vrijeme inspiracija mnogim umjetnicima – u dalekoistočnom stilu danas uređujemo stanove, gradimo kuće i pišemo, odnosno čitamo knjige. Iako roman o kojem govori današnji post nije najnoviji, ipak ga se dobro podsjetiti, jer je godine nakon što je izašao obilježio i istoimeni film.
Roman „Sjećanja jedne gejše“ ne samo da je svjetski bestseller, već za svoga autora, Arthura Holdena, predstavlja krunu njegove fascinacije Japanom, njegovom kulturom i umjetnošću; naime, autor je diplomirao povijest umjetnosti na Harvardu 1978. godine, specijalizirajući se za japansko slikarstvo, također je na Sveučilištu Columbia magistrirao iz japanske povijesti 1980. godine, gdje je naučio i mandarinski kineski. Neko je vrijeme čak i proveo u jugoistočnoj Aziji i Japanu. Ipak, danas se za stalno smjestio u SAD- u sa suprugom i djecom.
Pišući iz lika profesora Jakoba Haarhuisa, profesora japanske povijesti na Arnold Rusoff Collegeu Sveučilišta New York, ovaj je autor postigao izrazito visoku razinu realnosti, gotovo da možemo povjerovati da se radi o stvarnim memoarskim zapisima slavne gejše iz Kyota, Sayuri Nitta. Tijekom romana se ova gejša neprestano obraća profesoru, neposredno govoreći o kulturi miljama udaljenoj od naše, gotovo dijametralno suprotnoj. Možete li zamisliti siromašnu djevojčicu koju bogati tvorničar iz njenog mjesta sa sestrom prodaje u ropstvo u Kyoto? Možete li se poistovjetiti s djevojkom koja kao gejša pripravnica polazi u školu u kojoj uči svirati, pjevati i plesati da bi svojim umijećima mogla zabavljati bogate japanske muškarce? Teško se uvući u kožu djevojke čije je djevičanstvo (ili „mizuage“) dano na dražbu i prodano onome tko je ponudio najviše. Ovo nije samo blag, sažet uvid u japansko društvo od početka do druge polovice 20. stoljeća- ovo je njegov presjek, s gotovo otrovnom dozom uvjerljivosti (što ne začuđuje s obzirom da čitatelj u Zahvalama može pročitati kako je autor koristio suradnju i iskustvo jedne postojeće gejše iz Giona, predjela Kyota, te mnoge druge izvore). U isto vrijeme je to kronika povijesno- političkih događaja koji su potresali Japan u spomenutom razdoblju.
I ne samo to, ne radi se tu o pukom pripovijedanju, ne radi se o sterilnom realizmu lišenom stava (ne dvojim da bi i kao takva ova knjiga bila biser, zbog same izabrane teme koju Japan krije kao zmija noge!)- Holden na pladnju nudi psihološku karakterizaciju glavnog, ali i svakog drugog lika, koristeći upravo onaj jezik kojim bi govorila jedna japanska gejša u skladu s tradicijom i kulturom toga vremena, što je za svaku pohvalu. U prvom redu, on oslikava likove i djela tipičnog japanskog Muškarca- patrijarha, koji uz dobru i poniznu suprugu može koristiti i usluge bezbrojnih gejši (usluge uključuju samo razonodu uz umjetnost, neke druge „povlastice“ može imati samo gejšin „danna“- njezin zaštitnik koji je uzdržava; važno je napomenuti da gejša tijekom života ima samo jednog ili dva „danne“, i stoga je treba razlikovati od prostitutke, koju poznaje i japanska kultura). Međutim, Holden ocrtava i druge likove- gejše koje, iako se bave istim zanimanjem, imaju različite naravi, te su poneke sklone i prljavim potezima da bi zadržale slavu i popularnost. Tu su također i vlasnice „okiya“, kuća pod čijim se krovovima i vlašću gejše nalaze. Ne treba zaboraviti ni sluškinje koje nisu mogle postati gejše, ili one koje su bile prisiljene postati prostitutke - ovaj roman zaista broji niz iznimno šarolikih likova, različitih profila i usmjerenja, a sve to čini skladnu, iako dojmljivu cjelinu.
Moja preporuka:
S obzirom da se „Sjećanja jedne gejše“ protežu na oko 550 stranica, ne bih ih preporučila nepažljivom i nestrpljivom čitatelju. Ipak, takav će svojom nestrpljivošću i nepažnjom skupo platiti jednu dragocjenu spoznaju i vrhunsko čitatel
