boljizalet

četvrtak, 17.09.2015.

Hrvatski blog

Prijateljica koja godinama živi u Americi objašnjavala mi je jučer koliko su joj dragocjeni naši blogovi. Postovi koje objavljujemo njezin su jedini kontakt s hrvatskim jezikom tijekom godine. Sloboda izražavanja na blogu omogućuje mojoj prijateljici iskreniji uvid u stvarna događanja i razmišljanja u domovini. Moram priznati, malo sam se iznenadila. Nisam do sada osvijestila da bloganje na hrvatskom ima dodanu vrijednost.
Drago mi je što sam dobila povod da još jedan post posvetim našem lijepom jeziku.
Hrvatski je jezik s malim brojem govornika (oko sedam milijuna ljudi) i svaki sadržaj na hrvatskom, s aspekta malog jezika, ima svoju vrijednost. Nažalost, budući da nam je natalitetna politika loša i budući da Hrvati sve više masovno iseljavaju iz Hrvatske, lagano kao narod izumiremo. Zajedno s nama izumire i jezik. Pisala sam o tome kako materinji jezik treba voljeti, učiti i njegovati u obitelji i da ga, unatoč važnosti učenja velikih jezika, ne smijemo zanemarivati niti u govoru niti u pismu.
Velika tržišta, s naglaskom na američko, sve što mogu prevode na engleski jezik. No, Europa je višejezična i, uz svjetske, još uvijek govori svoje male jezike. Na taj način, osim jezika, čuva raznolikost koja je istinsko bogatstvo europske kulture. Umberto Ecco mudro je konstatirao da jezik Europe jest prevođenje. U Europi još uvijek postoji 225 jezika.
Hrvatski jezik u Ustavu je određen kao službeni jezik Republike Hrvatske, no vrlo često Ustav se omalovažava i ne poštuje. Posebno se to odnosi na sektor trgovine. U Hrvatskoj nema provedbi zakona o očuvanju hrvatskog jezika u javnim prostorima. Hrvatsko filološko društvo protestiralo je više puta kod zakonodavca bez uspjeha. Jasno je da anglizmi prodiru neminovno u sve jezike, ali netko bi zaista u Hrvatskoj morao voditi računa da se pri tome ne zanemaruje domicilni jezik.
Čini mi se da bismo svi trebali biti osjetljiviji prema ovoj temi. Ne bi nam smjelo biti svejedno jer je materinji jezik ključan dio hrvatskog identiteta.
I još mala digresija...
Godinama poznajem divnu njemačku obitelj koja svaki godišnji odmor provodi u Hrvatskoj jer je sin kojeg su usvojili po rođenju Hrvat. Žive u manjem gradu na sjeveru Njemačke i godinama bezuspješno pokušavaju djetetu organizirati učenje hrvatskog jezika. Obratili su se za pomoć svima kojima su se mogli obratiti, uključivši i hrvatski konzulat. Dijete je u međuvremenu navršilo tinejdžersku dob, a oni nisu našli nikoga tko bi ga podučavao hrvatski.
Šteta, prava šteta da nam je tako malo stalo do našeg lijepog, tužnog jezika koji polako nestaje...

Oznake: Hrvatski jezik

17.09.2015. u 20:29 • 34 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 22.01.2015.

Zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči...

Dragi gospodine Preradoviću, nadam se da u Vašim rajskim nebeskim sferama ne gledate televiziju i ne čujete u što se pretvorio naš divni jadni hrvatski jezik.
Sretnica sam koja je odrastala uz hrvatski, koja piše na hrvatskom, koja sanja na hrvatskom i odgaja svoju djecu na hrvatskom. Jedna sam od onih koju prođu trnci kada hrvatski zazuji, zazveči i zazvoni u stranom svijetu, daleko od domovine. I upravo zbog toga moje srce plače jer javno upropaštavamo svoj prelijepi bogati književni jezik.
Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskom narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja (kajkavski i čakavski). Ponekad je mali odmak od standardnog jezika prema dijalektu poželjan i unosi osvježenje, ali točno se mora znati kada se koristi govorni i jezični standard, a kada dijalekt. Standardni književni jezik trebali bismo naučiti tijekom školovanja.
Uspoređujući voditelje i novinare HTV-a, RTL-a i Nove TV, ne mogu ne primijetiti da se ipak ispravnije govori na državnoj televiziji. Znam da je, još početkom devedesetih godina, utemeljena na HTV-u Služba za jezik i govor pa je to valjda razlog bolje kvalitete i više razine hrvatskog jezika na javnoj televiziji. Nije mi jasno, zar nije nužno da svaka TV kuća ima svoje lektore i fonetičare koji pomažu voditeljima i spikerima? Čujete li i vi kako isti voditelji na televiziji, iz dana u dan, ponavljaju greške u izgovoru, kontinuirano upotrebljavaju pogrešne jezične konstrukcije i potpuno se nepotrebno služe nehrvatskim riječima koje ne razumiju? Zar nije za voditeljski posao neophodna vrhunska priprema? Zar se fakultetsko obrazovanje društvenog smjera ne bi trebalo podrazumijevati? Očito više nitko nije svjestan odgovornosti koju nosi javno izgovorena riječ. Naša djeca svakodnevno gledaju televiziju i upijaju jezik kojem su izloženi. Bilo bi logično da napredak u karijeri voditelja i spikera bude uvjetovan i napretkom u govoru. Čini se, improvizacija je jedino pravilo na kojem se temelji novinarstvo kojem svjedočimo.
Spomenut ću samo nekoliko grešaka koje sam jučer zapisala gledajući televiziju, a ponavljaju se svakodnevno: „Dvostruko manji (ispravno - upola manji); troduplo (ispravno - trostruko); najoptimalnije, najminimalnije, najmaksimalnije (ispravno - optimalno, minimalno, maksimalno - to su superlativi na latinskom); skoncentrirati se (ispravno - koncentrirati se, na latinskom con znači s, sa); nekoliko alternativa (ispravno – nekoliko solucija ili mogućnosti, alternativa može biti samo jedna mogućnost, a nikako više njih, latinski alter znači jedan od dvojce); nebrojene nevjerojatne greške u naglašavanju pojedinih riječi (koje nisu vezane uz dijalekt)...“
Nažalost, niti u novinama nije ništa bolja situacija. Izgleda da i tamo štede na lektorima.
Materinji jezik treba voljeti, učiti i njegovati u obitelji. Jezik obogaćujemo čitanjem, a kultura čitanja stječe se u najranijoj dobi. Lijepo je da mlađe generacije sve bolje govore strane jezike, ali neoprostivo je da sve manje znaju hrvatski. Pogledajte oko sebe. Kada ste zadnji puta na poslu dobili pravopisno i gramatički ispravno napisan e-mail na hrvatskom jeziku?
Prestanimo se površno i maćehinski odnositi prema našem divnom raskošnom hrvatskom i ostavimo nasljednicima živi bogati jezik kojim će se ponositi.