nedjelja, 29.05.2005.
12.Darth Vader
|
Svemirska letjelica, duljine približno 34.7 metara, bila je parkirana na maloj poljani usred prašume. Prednja vrata su bila otvorena i rampa je bila spuštena do tla. Oko letjelice je bilo mnoštvo ljudi, i svi odreda su bili u bijelom i imali su laserske puške u rukama. Još ih je nekoliko izlazilo iz svemirskog broda.
Zašto su bili ovdje, nismo znali. Znali smo samo da smo mi ovdje da spriječimo ono zbog čega su oni ovdje. Odmaknuo sam dalekozor od očiju i stavio ga sa strane. “Koliko ih ima?”upitao me Batman. “Neznam, prestao sam brojati nakon 47.”odgovorio sam. “Dečki, ja se idem popesti na ono drvo tamo,”rekao je Spiderman. “Zašto?” “Neznam, čini mi se da je prikladno to učiniti u ovom trenutku.”odgovorio je. “Pa ako moraš…” Spiderman je ispucao mrežu iz ruke na ono drvo tamo. Zanjihao se i ubrzo bio na stablu. Zatim se ubjesio za nogu i visio sa grane kao pauk. “Lik si je stvarno zabrijao da je pauk.”rekao je Batman. “Živciraju me tipovi koji nemaju mašte pa se furaju na životinje.” “Nije sad to važno,”rekao sam. “Luke, kakvo je stanje u sili?” “Osjećam njegovu prisutnost…”rekao je odsutno. “Znači da on vjerojatno osjeća nas. Sigurno nam je pripremio stupicu. Budući da moramo ići tamo, upad u stupicu je neizbježan, pa bismo mogli odmah krenuti.”rekao sam i dignuo se s tla na kojem smo svi ležali u grmlju kako nas ne bi vidjeli. Odšetali smo se ležerno do svemirskog broda. Jurišnici su se iznenadili što smo se mi samo tako došetali. Očekivali su da ćemo iskočiti iz grma ili napasti sa leđa ili ići ventilacijskim otvorom. Dio njihove obuke bilo je gledanje akcijskih filmova, kako bi dokučili kojim se putovima kreću pozitivci. Gotovo nikad nisu vidjeli kako oni dolaze na prednja vrata ili se ležerno šeću, pa nisu pretežito vježbali izravnu borbu na otvorenom. “Uh, što da radimo?”upitao je jedan od njih. “Neznam, da otvorimo vatru?”predložio je drugi. “Zar nam ne treba naredba?”pitao se treći. “Ne brinite, mi ćemo sve srediti,”rekao sam i izvadio Excalibur. Zatrčali smo se prema njima i počeli se boriti. Uhvatili smo ih nespremne pa smo ih većinu ubrzo sredili. Spiderman je imao malo poteškoća jer su očekivali podmukli napad iz drveća. No zatim smo čuli mračnu i napetu glazbu. I zatim nam se koža naježila. “Osjećate li ovo?”upitao sam. “Oprostite, ja sam ga okinuo,”priznao je Batman. “Ma ne to. Slušaj!”  Tada smo čuli metalno disanje. I zatim smo vidjeli Darth Vadera kako izlazi iz broda. Uz njega je bilo još desetak jurišnika. “Uništite ih.”rekao je dubokim glasom. “Ja ću srediti Skywalkera.” Luke je pogledao Darth Vadera, spreman za borbu. Oba dvojica su upalili svoje svjetlosne mačeve. “Luke nešto ti moram reći…”započeo je Vader, “ja sam tvoj otac.” “Sereš,”rekao je Luke. “Ne, ozbiljan sam.” “Zajebavaš me. Ne vjerujem ti.” “Imaš pravo, samo sam se šalio. Zapravo sam kum žene tvog bratića. Pogledaj, imam fotku!” Luke se približio Vaderu i pogledao fotografiju koju mu je pružio. “Vidi, to uistinu jesu moj bratić i njegova žena.” “Luke, pređi na tamnu stranu!”rekao je Vader. “Ne, ti pređi na svijetlu!” “Koliko vas plaćaju?”upitao ga je Vader. Lukea je ovo pitanje kanda zaprepastilo. “Pl..plaćaju? Kako to misliš?” “Koliko dobivate para? Koliko vas plaćaju?” “Ne plaćaju…šta vas na tamnoj strani plaćaju?” “Oh da. Trideset tisuća na mjesec. Plus zdravstveno i službeno vozilo.” “Službeno vozilo?”rekao je Luke zadivljen. “Oh, da. Zajedno sa vozačem. Stvarno dobar posao.” “Sve se to dobije na tamnoj strani?” “Aha.”rekao je Vader. “Pa onda prelazim odmah!” “NE, Luke!”viknuo sam ali je bilo prekasno. Već je bio prešao na tamnu stranu. “Žao mi je, SaX, ali nisam mogao odolijeti tamnoj strani.”rekao je Luke. “Izvsrno.”rekao je podmuklo Vader. “Uništi ih.” Luke se zaletio na nespremnog Spidermana te zamahnuo svojim svjetlosnim mačem. Srećom, Batman je pratio čitav razgovor te na vrijeme reagirao. Bacio je šišmiš-bumerang-stvarčicu prema Lukeu i izbio mu mač iz ruke. Spiderman je iskoristio trenutak te ispalio mrežu oko Lukea, koji se istog trena zapetljao. Još ga je jakim udarcem onesvijestio. “Vader!”viknuo sam. “Boriš se samnom!” Excalibur i Vaderov mač su se ukrstili. “Prijeđi na tamnu stranu.”rekao je. “Nikad,”odgovorih. “Prijeći ćeš na tamnu stranu,”rekao je zamahnuvši rukom. “Tvoji jedi-mind trikovi ne djeluju na mene.” Borili smo se neko vrijeme, iskre frcale, ali nitko nije pokazivao znakove nadmoći. “Sila je jaka u tebi,”rekao je Vader. “Zajedno bismo mogli vladati svijetom.” “Nikad se neću udružiti s tobom.”rekao sam i još nekoliko puta zamahnuo Excaliburom. Vader je vidio da je situacija neriješena. Pritisnuo je puce na remenu i svemirski brod se počeo uzdizati. Tada se Vader počeo dematerijalizirati. Zadnje što je rekao bilo je “Vidimo se opet” “Čekat ću te.”rekao sam. “Đe nestade?”upita Spiderman. “Teleportirao se na brod. Probudite ga.” Batman je kantu vode prolio po Lukeu. Ovaj se istog trena razbudio. “Luke,”započeo sam, “razočaran sam.” “Ha, ma to sam se ja samo šalio! Preći ću natrag na svijetlu stranu! Uistinu!” “Bojim se da ti više ne možemo vjerovati…”rekao sam. “Šta ćete me baciti u zatvor?” “Iz zatvora bi vrlo lako pobijegao…”rekao sam saginjući se i podizajući njegov svijetlosni mač. “Ima samo jedno rješenje…” Luke me pogledao s nevjericom. “Ne bi valjda…ne bi se usudio!” “Bojim se da nemam izbora…” “Ne možeš me ubiti! Ja sam uzor djeci i mladeži. Nije fer prema njima!” Podigao sam dršku izgašenog svjetlosnog mača prema Lukeu. “Nećeš valjda ubiti bespomoćnog zavezanog čovjeka? Kako ćeš živjeti sa sobom? Pogledao sam ga sa tugom u očima. “Ako moram žrtovati svoju dušu da bih spasio ovaj svijet, onda je to cijena koju sam voljan platiti.” Pritisnuo sam puce na maču. Jaka, zelena svijetlost izletila je iz drške. Dvije sekunde kasnije izgasio sam mač. Zatim sam se obratio Spidermanu i Batmanu. “Nitko ne smije saznati da je prešao na tamnu stranu…Pobrinite se da svi čuju kako je poginuo časno i hrabro u bici…” Klimnuli su. Pokopali smo ga sa svim častima. Stvarno mi je postao mrzak ovaj rat |
subota, 28.05.2005.
11.intermission
|
Bilo je već predvečer kad smo stigli do Glavnog Stožera. Tamo je bilo već mnogo rulje, koja nije bila naročito sretna, moguće zbog razloga što je Pakao zauzeo Čistilište u svega tri dana.
Parkirali smo Batmobile između Enterprisea i nečijeg konja te ušli u glavnu zgradu. U predvorju smo vidjeli Thora kako očitava bukvicu svojim vojnicima, što je bilo zanimljivo jer on nije znao čitati. “Ne mogu vjerovati da ste takve tetkice da vas je protjeralo nekoliko običnih miševa!”derao se na njih. “Gospodine,”obratio mu se prvi časnik, “nisu miševi, nego čistilištinski skočimiševi.” “Nemoj me zamarati detaljima, Ivo,”odogovorio mu je Thor.  “I gospodine,” nastavio je prvi časnik Ivica Šerfezi, “bilo ih je otprilike 207 na tridestprvu.” “Ma šta mi spominješ brojeve kad znaš da ne znam brojati! Ono što je važno,”rekao je obraćajući se ponovo trupama, “jest da vas je protjeralo nekoliko običnih miševa!” Ostavili smo Thora deranju te nastavili prema glavnoj dvorani. Susreli smo mnoge prijatelje, poput Zagora, Spidermana, Bruce Lee-a. Superman nam je prišao nasmiješen: “Pozdrav, dečki!”rekao je veselo. “Što si ti tako radostan? Gubimo masno.” “Znam, ali ovdje ima sladoleda! I od čokolade i jagode…” “Pustit ćemo te da uživaš…”rekli smo i otišli u glavnu ratnu sobu. Tu su nas dočekali Odin, Zeus, Isus, te mnogi drugi, te naravno, Moj Dobri Prijatelj( Iako Me Često Zafrkava) Odozgora. “Izgubili smo Čistilište u tri dana,” započeo je s razgovorom Mojsije. “Katastrofa!” “Imamo posla s podmuklim neprijateljem,”rekao je Zeus. “Nismo mogli očekivati da će uzeti čistilištinske skočimiševe kao saveznike.” “Već su počeli napadati na Zemlju iz više smjerova,”obavijetio nas je Odin. “I počeli su uništavati sve pred sobom.” Nastala je tišina. Odjednom su svi pogledi pali na Njega. “Što?”upitao je. “Ti si svemoguć,”rekao Mu je Mojsije. “Mogao bi ti nešto napraviti.” “Da, Tata,”nastavio je Isus. “Pukni neke munje ili nešto.” “Ne,”odlučno je rekao. “Ja se ne miješam.” “Ali samo ovaj put!”rekao je netko. “Da, da, tako to počne. Prvo kažu “spasi nas od sigurne smrti i beskonačne patnje i boli,” rekao je i nastavio. “Onda kažu spasi nas od obične smrti pada niz provaliju, onda liječi bolesti, nahrani siromahe, i ubrzo me žicaju rezultate na kladionicama i da im skoknem do videoteke. Žalim slučaj, ne bu išlo.” “Morat ćemo se sami snaći,”rekao sam. “Možemo ih dobiti, mrcine smo mi.” “Kak je krenulo, bit će gotovo do slijedećeg tjedna!”rekao je Odin. “Glavno da završimo prije nego što mi Kućanice počnu.”rekao je Mojsije. “Definitivno”potvrdio je Isus. Svi smo se složili s Mojsijem “Onda je odlučeno.”reče Zeus. “Završit ćemo rat da stignemo na vrijeme na Kućanice. Na oglasnoj ploči bit će izvješene grupe, pa krenite!”   Nakon sastanka sam još malo pročavrljao s Isusom i Zeusom pa sam otišao do oglasne ploče. Bio sam u ekipi s Spidermanom, Batmanom i Luke Skywalkerom. Na oglasnoj ploči su također bio zadatak i koordinate. Pročitao sam zadatak nabrzinu. Nije mi se svidio. Izašao sam na parkiralište i pričekao momke. “Čijim ćemo kolima?”upitao je Spiderman. “U Batmobile samo stanu dvojica pa ćemo mojim.”rekao sam. “Kamo idemo?”upitao je Batman. “U Južnu Ameriku.”rekoh. “Zvuči sjajno!,”rekao je Luke. “Tko nas tamo čeka?” “Darth Vader.”rekao sam. |
utorak, 24.05.2005.
10.Čistilištinski skočimiševi
|
Baš smo lutali Čistilištem tražeći glasnika kada je jedan dotrčao do nas.
“Gle, baš smo tebe trebali,”rekoh, “moramo ti reći nešto bitno…” “Nema vremena,”rekao je uzdihano glasnik. “Moramo brzo pobjeći odavde!” “Što se zbilo?”upitao sam ga. “Đavo je sklopio pakt sa čistilištinskim skočimiševima! Sada su oni protiv nas!” “Pa?”ubacio se Batman, “oni su samo mali glodavci. Šta nam mogu?” “Inače bih se složio s vama,”rekao je glasnik, “ali Đavo im je učinio ženke lijepima!” “Oh-oh,”rekao sam, “u nevolji smo. DIGRESIJA  Čistilištinski skočimiš (jumpimausus cistilištus, s), sitni je glodavac sa velikim zubima i s još većim apetitom za seks. Oni bi htjeli seks non stop, što se bitno ne razlikuje od ostalih vrsta na ovom svijetu. Ali ono što se razlikuje jest, da zbog veoma čudnih gena, čistilištinski skočimiš se rodi i razvije u odraslog mužjaka za otprilike 2,47 sati. To je Majci Prirodi smetalo, jer bi tom brzinom razvoja čistilištinski skočimiševi ubrzo preplavili cijeli svijet. Zato je odlučila da je najbolji potez da 95 % ženki čistilištinskih skočimiševa učini ružnima, tako da ih mužjaci, unatoč ogromnom apetitu za seks, izbjegavaju. One lijepe i dalje rađaju nove čistilištinske skočimiševe, ali točno toliko da ih bude uvijek jednaka količina. “Učinio ih je lijepima?”upitao sam. “Dao im je halucinogene droge od kojih misle da su im ženke lijepe. Obećao im je da će im dalje davati droge ako izbace sile Dobra iz Čistilišta." “Koliko ih ima?” “Dvjesto sedam…”rekao je. “To nije puno…”rekao je Wolverine “…na tridesetprvu.” “…to je puno.”zaključio je Wolverine. “Ja odlazim!”viknuo je glasnik i potrčao dalje. “I što ćemo sad?”upitao je Batman. “Pa, mogli bismo otići,”rekao sam. Tada smo osjetili kako se pod trese. “Odmah,” dodao sam. Ispred nas se stvorila lavina čistilištinskih skočimiševa i jurili su prema nama. Okrenuli smo se i počeli bježati. Iz okolnih tunela ih je dolazilo još i uskoru su nam bili pod nogama. Uspješno smo ih preskakali gotovo cijelo vrijeme, ali onda je Wolverine pao preko njih i završio na podu. Ubrzo su ga preplavili te izgrizli cijelog. “Oh, ne! Ubili su Wolverina!”povikao sam. “To je užaš!,”rekao je Batman te dodao, “ali dosta dugo je preživio.” “Da, primijetio sam, sigurno nekih pet-šest epizoda. Svaka mu čast. “Uistinu.” “Jel još uvijek trčimo?”upitah ga. “Aha,”odgovorio je. “Da pozoveš auto?” “Pa mogao bih.” “Ajd daj.” Batman je izvadio maleni daljinski iz pojasa te pritisnuo puce. Za nekoliko trenutaka, gazeći hrpu čistilištinskih skočimiševa pred sobom, dovezao se Batmobile. Uskočismo u kola i Batman je dao gas. Jurili smo hodnicima, skretajući desno pa lijevo, pa opet desno pa opet lijevo. “Nemaš pojma kamo idemo, je li?”upitao sam ga. “Ne,” Otvorio sam elektronsku kartu čistilišta na monitor i proučio je nabrzinu. “Gle, tu je izlaz.” Batman je ukucao koordinate na računalo. Čistilištniski skočimiševi su se pojavljivali sa svih strana. Ubrzo su toliko nahrupili na Batmobile da su nas počeli usporavati. Uključio sam sve šiljke, mitraljeza, topove, bombe. Zaustavili smo ih na sekundu, dvije, ali onda su se opet pojavili i nastavili nas napadati i usporavati. Vidjeli smo izlaz iz Čistilišta petsto metara ispred nas, ali su nas dalje usporavali. “Ako nas ovako nastave usporavati, nećemo stići do izlaza.”rekao je Batman. Brzo sam razmišljao tražeći izlaz. A tada mi je pogled palo na jedan objekt na podu. Podignuo sam ga i pročitao natpis. Začudio sam se i zaprepastio. “Nije moje,”brzo je rekao Batman. “Iako nisam nikad mislio da ću ovo reći, možda nam sad može pomoći.” Ubacio sam kazetu u auto-radio i pojačao do kraja. Melodije i tekstovi koji su izlazili iz zvučnika bili su tako užasni i očajni da su mi je počelo krvariti iz ušiju. Uši čistilištinskih skočimiševa bila su puno osjetljivija od ljudskih, pa sam računao da će se nešto slično dogoditi i njima. I dogodilo se. Ritmovi i melodije su im prodirale kroz ušiju sve do mozgova, koji su od velike užasnoće eksplodirali. Svi čistilištinski skočimiševi oko nas su pali mrtvi na pod. Opet smo dobili na brzini te izletjeli iz Čistilišta natrag na Zemlju. Čim smo izašli, izvadio sam kazetu, zgazio je nabrzinu i izbacio iz Batmobila. “Hej što radiš!?”povikao je Batman “Ne mogu vjerovati da slušaš narodnjake!!!” “Nisu moji…netko…nekom je valjda ispalo iz džepa…” “Ovaj put imaš sreće da nam je to spasilo živote! Ako te drugi put ulovim s narodnjacima, neću biti tako blag! A sad vozi do Stožera |
nedjelja, 22.05.2005.
9.Dracula
 Znatno veseliji, unatoč gubitku mnogih prijatelja, nastavili smo putovati jednoličnim putevima Čistilišta. Uglavnom se nije ništa događalo, sve dok nismo pojeli čistilištinskog skočimiša za ručak. A ni taj događaj nije bio toliko uzbudljiv. Baš smo započeli neku filozofsku raspravu kad se ispred nas pojavilo mračno stvorenje, čudovište noći i bio je veoma sretan što nas vidi: “Ah, izvrsno, svježe meso.”rekao je Dracula. “Tko si ti?”upitao je Wolverine. “Dracula, budalo, piše ti dva reda iznad,”odgovorio mu je Batman. “Ovo nije dobro,” rekao sam, “ovdje nema sunčeve svijetlosti, tako da je slobodan kretati se gdje god hoće.” “Točno,”potvrdio je Dracula sa smješkom na licu, “a sada ću vam popiti krv i postat će te dijelom moje vojske ne-mrtvih.” “Znači, ostat ćemo živi?”upitao je Wolverine. “Ne.”odgovorio je Dracula. “Ali rekao si da nećemo biti mrtvi.”rekao je Batman “Ne, bit će te ne-mrtvi.” “Ja sam se izgubio,”priznao je Wolverine. “Bit ćete mrtvi, ali ne skroz do kraja.” “Kako možemo biti ne skroz do kraja mrtvi? Ili smo mrtvi, ili smo živi.” “Umrijet ćete, ali moći ćete hodati i pričati i sve.” “Znači, bit ćemo živi?” “Ne.” “Hoćemo li moći ponovo umrijeti?” “Pa…samo se jednom može umrijeti.” “Znači, bit ćemo besmrtni?” “Hm…ne baš, skoro. Moći će vas se uništiti, ali samo sa posebnim stvarima.” “Kao na primjer?” “To varira od filma do filma. Negdje križ funkcionira, negdje ne, i tak…češnjak…” “Znači, to isto djeluje i na tebe?”upitao sam ga “Da.”rekao je Dracula ali se onda brzo ispravio, “hoću reći ne! ne!” “Ha, sad je gotovo!”rekao sam, “žao nam je, ali ne planiramo biti ne-živi u skoroj budućnosti. Wolverine, daj češnjak. Wolverine je pognuo glavu: “Ovaj, pojeo sam ga za ručak.” “Pojeo si sav češnjak!?!” “Fino je pasao uz čistilištinskog skočimiša!” “Uistinu, jest,”potvrdio je Batman. “Dobro, ima li tko onda križ?”upitao sam ih. “Ateist.”rekao je Batman. “Židov”rekao je Wolverine. “Sveta voda? Wolverine?” “Morao sam zaliti ručak da fino sjedne.” “Srebro? Batman, ti si bar bogat.” “Ne, ali imam kolac.” “To će poslužiti. Sredimo ga!” Wolverine se zaletio na Draculu i zamahnuo svoje kandže prema njemu. Porezao ga je preko cijelog torza ali vampyr se samo nasmijao. Primio je Wolverina nadljudskom snagom i odbacio ga u zid. Tada sam primio Draculu iza leđa te okrenuo prema Batmanu. Batman je uzeo kolac i zabio ga točno u Draculino srce. Ili barem, gdje bi ono trebalo biti. Očekivali smo da će ovaj nestati u oblaku prašine no ništa se nije događalo. “Kolac ne djeluje?”začudili smo se. “Kolac je u svakom filmu djelovao.” “To nam cijeli plan baca u vodu.” “Ha ha,” nasmijao se Dracula te se pretvorio u šišmiša, pobjegao iz mog stiska te se ponovo stvorio kao Dracula par metara dalje. “Shvatit će te da me se malo teže riješiti.”rekao je samouvjereno. Skočio je prema Batmanu da ga ugrize za vrat, no čim mu se savsim približio, nešto ga je prestravilo. Pretvorio se u šišmiša i pobjegao. “Što se dogodilo?”upitao je Wolverine. “Nešto na Batmanu ga je odbilo.”rekao sam. “Ali što?” Batman je pretražio svoje džepove te pronašao komadić luka. “Znači, luk a ne češnjak?”zapitao je Wolverine. “To, ili ovaj predizborni plakat Borisa Mikšića koji mi je u drugom džepu.” “Ne možemo biti sigurni,”rekao sam. “Morat ćemo obavijestiti ostale o tome. Hajdemo pronaći glasnika” |
četvrtak, 19.05.2005.
I had the time of my life
|
Ne moram ništa više reći
 Another turning point A fork stuck in the road Time grabs you by the wrist Directs you where to go So make the best of this test And don’t ask why It’s not a question But a lesson learned in time It’s something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life So take the photographs And still frames in your mind Hang it on a shelf of Good health and good time Tattoos of memories And dead skin on trial For what it’s worth It was worth all the while It’s something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life It’s something unpredictable But in the end is right I hope you had the time of your life |
utorak, 17.05.2005.
OBAVIJEST!!!
|
U petak, 20. 05. na NoRijaDi, na Jarunu svirat će Bolesni Um.
SVirat ćemo na onoj maloj pozornici iza one velike što ima. Ne znamo kada sviramo, niti tko još osim nas svira. Moglo bi se zaključiti da u biti ništa o tome ne znamo. U svakom slučaju ćemo svirati, pa ako vas zanima...dođite negdje oko pet, a mi ćemo valjda do tada nešto znati. Svirat ćemo the best of Bolesni Um, jerbo nismo sposobni da sviramo išta drugo  Inače mi u stvarnosti oči nisu crvene |
8.Pingvin i Gollum
|
Hodali smo dalje hodnicima Čistilišta i, kao i uvijek, nismo imali pojma gdje smo ni kamo idemo. Hodajući tako, susreli smo jednu od izgubljenih duša. Bio je to muškarac, oko 30-40 godina, iako bi moglo biti i 1000. Pitali smo ga za našu lokaciju:
“Oprostite, ali znate li gdje smo?”upitao ga je Batman. “Rekao bih da se nalazimo veoma blizu “ovdje”, ili možda “tu”,”rekao je, “ali nemojte me uzeti za riječ.” Izgledao je kao da ga baš ne zanima gdje je i što radi i da mu je sve dosadno. “Vi živite ovdje?”upitao ga je Wolverine. “Ne,”odgovorio je. “Možda si upotrijebio krive riječi, Wolverine,”rekao sam. “budući da je mrtav.” “Ovoga…”obratio sam se gospodinu. “…mrtvujete li ovdje?” “Da,”odgovorio je te stao buljiti u prazno. “Jeste li možda vidjeli kakve zle tipove?”upitao je Batman. “Možete li definirati “zle tipove”?” “Erm…pa…loši su…”započeo je Batman. “Uglavnom su iznimno loši…”dodao je Wolverine. “Ružni su.”rekao je Duke. “Da, ružni su.”potvrdio je Wolverine. “Uglavnom su ružni.” “Znaju se ponašati kao potpuni luđaci,”ubacio sam. “Luđaci,”potvrdio je Wolverine. “Zreli za ludaru.” “I obično ostavljaju trag uništavanja i smrti za sobom”završio je Batman. “Uništavanje i smrt”reče Wolverine. “U većini slučajeva.” Izgubljena duša je razmislila na trenutak ili dva, tri, pet. Zatim je progovorio: “Vidio sam dva ružna tipa tamo dolje.” “To nam je dovoljno.”rekao je Batman. Krenuli smo putem koji nam je pokazao gospodin Izgubljena Duša (usput, nevjerojatna slučajnost, ali Izgubljena Duša mu je bilo ime i prezime), te nakon pola sata hoda, susreli smo se sa dvojicom vrlo grdih tipova.   “Hej Batman, nije li ono tvoj prijatelj?”upitao je Duke. “Da, Pingvin…” “A tko je ona druga rugoba?” “Gollum,” rekao sam. Tada je Pingvin progovorio: “Ah, vrli junaci Dobra…došli ste se sukobiti sa nama?” “Maj prešz…dajte mi maj prešzzzz…”rekao je Gollum dok je povlačio Pingvina za nogavicu. “Na, evo ti…”rekao je i bacio par zlatnika na pod. “Uuu, kako lijepo svjetlucaju…” Gollum se počeo igrati na podu sa zlatnicima. A mi smo se počeli dogovarati za taktiku. “Da im uvalimo nešto ribe?”upitao je Wolverine. “Dobra ideja,” rekao sam, “možemo otići do onog ribljeg restorana kojeg smo prošli nedavno.” “Ne sjećam se nikakvog restorana,”ubacio se Nukem. “Zato što ga nema! U Čistilištu nema riba, samo čistilištinskih skočimiševa!!” “Da ih jednostavno ustrijelimo?”predložio je Nukem, izvadio pištolj i ustrijelio Golluma kroz čelo. Pao je na mjestu mrtav. “Uf, hvala Vragu da ga je netko ubio,”rekao je Pingvin, “Kako mi je išao na živce, maj prešz ovo, maj prešz ono…” “Predaj se, Pingvine,” zapovijedio je Batman snažnim glasom, “brojčano si nadjačan.” “Uistinu?”rekao je Pingvin. Oko njega su se ubrzo pojavilo tridesetak pingvina. Svi su imali pištolje u ruci. Nije nas toliko čudilo što su ti pingvini bili toliko inteligentni da slušaju naredbe i da se znaju koristiti pištoljima, koliko nas je zaprepastila činjenica da su pištolje bili sposobni držati u perajama. To nam je bilo, u najmanju ruku, čudno. “Znači, ribe sigurno nemamo?”upitao je još jednom Wolverine. “Hm…moglo bi se zaključiti, kada bismo se riješili Pingvina, da bi se ostali razbježali…”rekao sam. “Ili bi odlučili osvetiti vođu…”rekao je Batman. “Ili to.” “Ja ću početi pucati sad!”obavijestio nas je Pigvin. Svi smo se brzo sklonili u zaklon kad su pingvini počeli pucati. Osim Nukema. “Ma, to su samo pingvini!”vikao i dok su ga pogađali silni meci. Uspio je uništiti deset pingvina prije nego su ga totalno izrešetali. “Vi ćete mene,”rekao je sa zadnjim dahom. Izvadio je okidač iz ručne granate ali nije imao više snage da je baci. Bomba je bila svega metar udaljena od nas. Tada sam se zatrčio prema njemu. Pingvini su pucali prema meni. Fitilj bombe se bližio kraju. Meci su zujali na sve strane. Primio sam bombu sekundu prije nego što je eksplodirala i bacio je prema pingvinima. Eksplozija me odbacila unazad. Kad sam se podignuo s poda, vidio sam da su skoro svi pingvini bili uništeni. Neki su bili preživjeli, ali bez udova i važnijih organa. “SaX, jesi li u redu?”upitao me Batman, “Krvariš.” “Samo ogrebotina,” rekao sam. “Pingvin?” Wolverine je bacio pogled uokolo. “U tisuću komada.”rekao je. “Pokopajmo Nukema,”rekao je Batman. Obavili smo kratku misu za pokojnika te tužni nastavili dalje. Ali nedugo nakon Wolverine je ispričao vic pa smo se znatno razveselili. |
nedjelja, 15.05.2005.
7.Hydra
|
Hodajući Čistilištem naletili smo na jednog od naših glasnika. U Čistilištu nisu moguće nikakve telekomunikacije. Neke teorije kažu da zrakom putuju valovi koji poništavaju druge valove. Druge teorije govore kako su čistilištinski skočimiševi vrlo rado grickali temelje telekomunikacijskih tornjeva i tako ih uništavali, pa su stanovnici Čistilišta zaključili kako se jednostavno ne isplati ulagati u telekomunikaciju.
Glasnik nam je poručio kako se u blizini nalazi Zagorova ekipa i kako bi bilo produktivno kada bismo se svi našli i porazgovarili. I to smo učinili. U Zagorovoj ekipi su bili Zagor(otud i ime ekipe), Duke Nukem, Popaj i Robin Hood. Chico im je drage volje ispričao naše susrete sa Freddyem i ostalima, i prilično se uživio u to. Tada su nam oni ispričali kako su pobijedili doktora No-a, ali nije bilo baš pretežito zanimljivo, pa nisam slušao. Nakon ručka smo odlučili nastaviti putovanje. Chico je izrazio želju da nastavi putovanje sa svojim prijateljem Zagorom, pa je prešao u njihovu ekipu. Da bismo izravnali snage, nama je prešao Duke Nukem. Zatim smo se rastali.  Duke Nukem je razgibao prste na rukama: “It’s time to kick ass and chew bubblegum…, and I’m all out of gum…”rekao je. “Imam ja kaugume,”priopćio mu je Wolverine. “Ne želim žvakače…”odgovorio mu je Nukem. “Ali rekao si da ih više nemaš” “To je bila fraza. Htio sam naglasiti da ću se, budući da nemam više žvakaće, usredotočiti na razbijanje guzica.” “Znači, ne želiš žvakaću?” “Ovisi koje je vrste” “Zeleni orbit.” “Onda može” Nismo dugo pješačili kad se ispred nas pojavi ogromno čudovište. Bilo je visoko barem sedam metara. I imalo je tri glave.  “Hydra,”obavijestio sam ostale. “Dečki, ja ću srediti ovo,”rekao je Duke Nukem vadeći mitraljez. Počeo je pucati usmjerući paljbu prema jednoj glavi. Pucao je dok nije “prerezao” mecima vrat i dok nije glava pala na pod. “Tako se to radi…”rekao je sa smiješkom. No onda se nešto počelo događati. Tamo gdje je bila glava, odjednom su nastale dvije. “1-1=2? Ne sjećam se da je tako bilo…”zamislio se Duke. “Da probamo ponovo”, reče i ponovo usmjeri mitraljez prema zvijeri. “NE!”povikali smo svi istovremeno no bilo je već kasno. Duke je otvorio vatru. Pucao je sve dok mu nije ponestalo metaka u spremniku. Kad se slegnuo dim, vidjeli smo da se broj glava popeo na devet. “Da, znam što se događa,”rekao je Nukem. “Kad otkineš jednu glavu, pojave se dve.” “Nemoj srat!”naljutio se Batman. “Tijelo se nije promijenilo…”rekao sam. “Što sad ti blebećeš?”upitao me Wolverine. “Gledaj,”rekao sam. Uzeo sam sam Batmanovu šišmiš-bumerang-stvarčicu i bacio je prema jednoj glavi. Šišmiš-bumerang-stvarčica je prerezala Hydri vrat i odrezala joj glavu. Istog trena su nastale dvije. “Jesi li poludio!”upitao me Batman, “sad ih je deset!” “Točno, ali tijelo se nije promijenilo.”objasnio sam. “Isto tijelo koje je prije nosilo težinu od tri glave, sad mora nositi težinu od deset. “Da, shvatio sam!” rekao je Wolverine, “N, ne, ipak nisam.” “Isto tijelo mora uzdržavati više glava! To sigurno nije lako. Ako napravimo hrpu glava, tijelo neće moći dugo izdržati.”ponovo sam objasnio. “Jasno ti je da ako tvoj plan ne uspije, da smo samo u još većoj nevolji.”uputio me Batman. “Uviđam moguće neželjene poslijedice.”rekao sam. “Onda ajmo na posao!”uzvikno je Wolverine i potrčao prema Hydri. Glave su zaranjele zrakom i ogromnim zubima lovile Wolverina, no on ih je vješto izbjegavao, usput ih režući svojim kandžama. Duke je prešao na sačmaricu i sa velikim uspjehom razarao mnogobrojne glave. Batman je ispucao šišmiš-uže-dizalicu u obližnji strop te letio u svojoj maniri i tamanio glave u istoj. Moj Excalibur je također obavljao izvrsan posao. Nakon dosta rezanja i pucanja odmaknuli smo se od Hydre. Imala je preko pedeset glava. Noge su joj počele klecati. Srušila se na pod. Hydrino srce je tada shvatilo da ugovor nikad nije spomenuo više od pedeset glava i da bi uzdržavanje toliko mozgova zahtjevalo mnogo posla, a ono jednostavno nije bilo ni blizu dovoljno plaćeno za takav posao, te je naposlijetku odlučilo uzeti onaj godišnji odmor koje je toliko dugo čekalo. “Pa, to je to,” rekao sam brišući krv sa mača. “Tko zna koliko nam još zastrašujućih čudovišta Sotona sprema,”upitao se Wolverine. Krenuli smo saznati. |
6.Alien vs. predator
 U jutro, negdje oko 12 sati, nastavili smo sa svojim zamornim putovanjem. Prošao je tek jedan dan, a već smo izgubili Zorroa, Indy-a, Žaka i tko zna koliko još njih u drugim dijelovima Čistilišta. Loše napisan scenarij ne objašnjava zašto je Wolverine bio sam, no nakon borbe sa Freddyem je ostao s nama. Nismo niti sat vremena pješačili kad smo ugledali zadivljujući prizor ispred nas. Vidjeli smo Aliena i Predatora kako se bore. “Gle, bore se,”rekao je Batman. “Baš mi ne izgledaju kao da se muče”rekao je Wolverine. “Da, ne udaraju se pretjerano jako.”dodao je Chico. “Meni više izgleda kao da vježbaju,”primjetio sam. Tada su dva izvanzemaljca skrenula pogled na nas. Odmah su prestali s borbom. “Zar nisu oni neprijatelji?”upitao je Chico. “Trebali bi biti. Izgleda da su se pomirili kako bi se borili sa zajedničkim neprijateljom.”rekao sam. “To je dirljivo,”rekao je Batman. “Slažem se,”složio se Wolverine. “Smrtni neprijatelji se pomirili kako bi se borili za zajednički cilj. Trebali bi biti uzor svima.” “Erm…” rekao je Chico, “a koji su to točno njihovi zajednički neprijatelji?” “Mi”rekao sam. “Ah, bojao sam se da ćeš to reći.”reče Chico. “Ma koliko njihovo novo prijateljstvo bilo dirljivo, morat ćemo ih ubiti. Slažete se?” “Da,”odgovorio sam. “Samo nemam pojma kako. Batman?” “Nikakve ideje. Wolverine?” “Blage veze nemam. Chico?” “Jok.” “Da je bar Superman ovdje,” rekao sam. “Rekoh, da je bar Superman ovdje!” “Kvragu, Superman, dovuci svoje debelo dupe ovamo odmah!” Za par sekundi je doletio Superman.  “Hola dečki, šta ima?”upitao je veselo. “U smrtnoj smo opasnosti. Pa gdje si dosad?!”pitah ga “Borio sam se s nekom ekipom…” “Ne zanima nas!”vikne Batman “odi ih sredi!” “Koga imate?” “Alien i Predator, oba dvojica vanzemaljci ko ti”rekao je Chico. “Bili bismo ti zahvalni kada bi ih se riješio. “Nemaš frke.” Rekavši to, Superman se zaleti na Predatora, ali on je već bio spreman te ispalio hitac iz onog topa što ima na ramenu. Pogodak je Supermana odbacio par metara u nazad ali mu nije naštetio. Gotovo istodobno je Alien potrčao prema nama. Odabrao je Chica za svoju metu jer je imao najviše mesa. Chico bi učinio isto. Alien je skočio na bespomoćnog Chica ali Wolverine je bio spreman te svojim šiljcima proboo Aliena u zraku. Izvadio sam svoj Excalibur i prerezao mu glavu jednim udarcem. Superman se ponovo zaletio na Predatora ali ovaj je već bio uključio uređaj za nevidljivost. “Đe li je nestao?” upita Superman. Na to je Batman izvadio šišmiš-radar iz remena. “Superman, hvataj!”reče i baci mu radar. Superman je na radaru otkrio gdje se nalazio nevidljivi Predator te ga u pravom trenutku pogodio sa zrakom iz očiju. Predator je vidljiv pao na pod. Nije se više micao. “Jeej! Uspjeli smo!”povikao je Chico. “Činilo mi se malo prelako…”razmišljao je Batman naglas. “Zar niste gledali filmove?”upitao sam ih. “Nema samo jedan Predator i jedan Alien. Ima ih tisuće. Pogledajte ih malo bolje. Ovi su klinci kao ja. Tko zna koliko ih još ima…” “Enivej,” reče Superman, “bilo mi je lijepo s vama dečki ali moram žuriti dalje.” Rekavši to, Superman otrči brzinom svijetlosti. A mi nastavismo dalje. |
subota, 14.05.2005.
5.Freddy
|
Hodali smo dalje hodnicima Čistilišta do kraja dana ali više nismo nikog susreli. Već je bilo kasno pa smo krenuli prenoćiti.
Ubrzo smo uspostavili logorsku vatricu i pripremili si ležajeve. Noći u Čistilištu u biti ne postoje, sve je jednoliko cijelo vrijeme. Ali na našim satovima je bila noć, a nismo si htjeli pokvariti bioritmove. Chico je bio prvi na straži. Kako je on u biti lijeni mexicanac, ćorio je u roku 10 minuta, zajedno s nama. Nakon nekog vremena su me razbudili neki povici. Kad sam se potpuno probudio, buka je prestala. Vidio sam Chica kako spava na straži. Baš sam ga krenuo dobro razbuditi kad sam vidio Indianu Jonesa. Odmah sam probudio Batmana. "Batman,gledaj!" "Caramba i carambita!"uzviknuo je Chico Indianina utroba je bila cijela vani, razbacana u radijusu od nekoliko metara. Krv posvuda. Brzo smo ustali i stali u spremni stav za borbu. No nikoga nije bilo. Batman je bacio pogled uokolo. "Nema nikoga. Čak niti tragova da je netko bio ovdje."rekao je. "Pogledaj ovdje!"rekao sam,"pogledaj mu tijelo. Utroba kao da je bila izbačena iznutra." "Kao eksplozija?"upitao je Chico. "Nema tragova zapaljenih organa, ali ima dosta porezotina."rekao je Batman."A šta sad, ne možemo više ništa, odo ja spavat." "Ja isto,"kaže Chico. "Onda ću ja očito ostati na straži, je li..."rekao sam. Nedugo nakon Chico i Batman su njonjali. Ništa se nije dogadalo satima, kad odjednom se Batman počeo grčiti i znojiti u snu. Izgledao je kao da ima noćnu moru. Brzo sam ga sa par šamara razbudio. "Jesi okej?" "Uf, imao sam noćnu moru. Sanjao sam da sam u školi i da nemam hlača na sebi. I onda me profa prozvala da dodem odgovarat pred ploču, a još nisam bio naučio!" Pogledao sam ga ovako:/ "Da, i Freddy Krueger je bio tamo."  "Freddy!"uzviknuo sam."Znao sam da je on! Od sada na dalje nema spavanja! "Čekaj, netko dolazi!" U daljini smo u tami vidjeli osobu, ali nismo posve vidjeli lice. Sve što smo jasno vidjeli su bili šiljci na jednoj ruci. A kad se više približio, vidjeli smo kako krvari po licu. Odmah sam ga prepoznao: “Wolverine! Što ti je Freddy učinio!?”  “Tko?” upitao je Wolverine. “Ma nije, svrbio me nos, a zaboravio sam da mi šiljci iskaču iz ruke svako malo. Nije strašno, zacijelit će ubrzo. O kojem Freddyu ti zboriš?” “Freddy Krueger je ubio Indianu Jonesa u snu, a pokušao je i Batmana.”rekao sam. “Ah taj Freddy! Ah, peh.” “Čekaj malo!”sjetio sam se. “Ti imaš šiljke! Ti se možeš boriti s njim!” “To baš nema mnogo smisla.” “Ma ništa u ovom ratu nema smisla.”rekao sam. “Imaš pravo.” “Mislim, da ima smisla, ne bi imalo smisla. Jel me kužiš?” “Posve. Dobro onda ja odoh spavati. Probat ću ga izvući van i onda ga vi sredite” Ubrzo nakon, Wolverine je spavao. Sanjao je da je na livadi i igra gumi-gumi sa ostalim djevojčicama. Ali onda se nebo naglo smrknulo i postalo tamno a djevojčice su nestale. I pojavio se Freddy sa onom svojoj izgorenom facom i smješkom: “He,he…”rekao je Freddy, “vrijeme za malo zabave…” “Bring it on…”odgovorio je Wolverine i izbacio šiljke iz ruku. Zatim su se počeli šorati i rezati. Freddyu Wolverinovi šiljci nisu štetili, a Wolverinove rane su ubrzo nakon Freddyevih udaraca zacijelile. “Ovo nema smisla”skužio je Wolverine. Zatim je skočio na Freddya i primio ga čvrsto. Tada je zamislio nešto najgore što može kako bi se probudio: “Jadranka Kosor!!!!” Wolverine se probudio i povukao Freddya sa sobom u stvarnost. Pustio ga je te odgurnuo prema naprijed. Batman i ja smo ga primili, a zatim ga bacili u logorsku vatru. Još smo ga malo zalili benzinom, kojeg smo prikladno imali pri ruci. Freddy se zapalio i vrištao kao da gori, što je bilo sasvim na mjestu. Izgorio je do pepela. “Gotov je.”rekao je Batman. “Sumnjam da smo ga se tako lako riješili, uvijek se u filmovima vratio.”rekao sam i dodao “no zasad je gotov.” “Nazad u krpe.” Batman reče. Chico je čitav ovaj događaj uredno prespavao |
srijeda, 11.05.2005.
4.Agent Smith & Imhotep
|
Pripremili smo Zorru dostojan pokop te njegovo tijelo zakopali u obližnjem jarku. Prljavi Harry nije bio teško ranjen, ali se morao odmarati nekoliko dana. Ostavili smo ga u prvom šatoru Crvenog Križa i nastavili Batman i ja.
"Stvarno nas je nasamario onaj Joker."rekao je Batman. "Nas? Ja nisam imao veze s tim. Ja sam ga danas prvi put vidio. On je tvoj protivnik, trebao si znati za što je sve sposoban..." "Drugi put ćemo ga srediti. Kuda ćemo sada?" Cijelo čistilište je bilo ispod zemlje, postojali su bezbrojni tuneli kojima su izgubljene duše lutale. "kajjaznam"rekao sam. "Sve izgleda isto. Ajmo ovim putem" Ušli smo u prvi tunel s lijeva. Nakon sat i pol vremena hoda još nismo naletili na nikoga. "Prošlo je već sat i pol vremena, a još nismo naletili na nikoga",rekao je Batman. "Lijepo je imati tebe da potvrdiš očito." Tada smo čuli neko kretanje ispred nas. A zatim glasove. Glasovi su postajali sve bliži. "Netko dolazi," primjetio je Batman. "Uistinu? Sakrimo se ovdje." Pričekali smo trenutak. Iza ugla su prošla dva čovjeka. Bili su to Indiana Jones i Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales. Ustvari ih je bilo 7.   "Hej Indy, Chico, što vas dvojica radite ovdje, gdje su vam grupe? Zar niste bili u odvojenim grupama?" upitao je Batman. "Da.."rekao je Indy plahim glasom. "Što se zbilo?"pitao sam ih. "Znaš kako ne volim zmije...vidio sam jednu u grmu i...pobjegao sam..."kazao je Indy. "U Čistilištu nema zmija,"zamijetio je Batman. "Samo čistilištinskih skočimiševa." "Onda mi se valjda učinilo..." "Pobjegao si!"shvatio sam. "Gle, došlo je do sukoba...bilo je krvi...ne volim baš krv..." "A Chico, šta je s tobom? Zašto nisi sa Zagorom?"upitao je Batman. "Pa...bio sam gladan i vidio sam sočnog čistilištinskog skočimiša pa sam sa vilicom krenuo za njim. Nakon nekog vremena je ubrzao i utekao mi. A onda sam sreo Indya." "Hm...nemojte se više odvajati od skupine! Sad idete s nama."rekao sam im."i nema više bježanja od bitke!" Hodali smo dalje. Chicu smo dali nešto hrane jer se cijelo vrijeme žalio. Baš smo pričali o tome na koga ćemo slijedećeg naletiti kad su se ispred nas pojavila dvojica muškaraca. Jedan je bio u crnom odijelu sa crnim naočalama, a drugi je bio ćelav i gol do pasa. 
"Mister Jones, pretpostavljam?"rekao je Agent Smith. Indy je primio bič u ruke. "Anck-Su-Namun?"progovorio je Imhotep. "Hey, Batman, mislim da mu se sviđaš!"našalio se Chico. "Šuti debeljko,"odgovorio mu je Batman. "Hm..."rekao je Agent Smith. "Vas je četiri a nas dvojica...morat ćemo to promijenit." Tada se Agent smith razdvojio na dva dijela, a zatim je njegov dvojnik učinio isto. Ubrzo su bila tri Agenta i jedan Ihmotep. "Ooo...ovo će biti malo teže..."  Agenti su odmah krenuli u napad. Batman se borio sa dvojicom, dok sam ja uzeo trećeg Agenta, a Indiana se borio sa Ihmotepom. Nakon par minuta borbe Indy se sjetio: "Hey, kaj nije Ihmotep besmrtan ili nešto?" "Da,"sjetio sam se. "Treba čitati iz knjige mrtvih da ga se uništi." "Erm...ima li netko slučajno tu knjigu?" "Ostavio sam svoju kod kuće."rekao sam "Ja sam pronašao neku knjigu na podu,"rekao je Chico. "Možda je to ta." "Morat ćemo vjerovati da je. Čitaj!" "Na nekom čudnom jeziku je..." "Uf, nikakve koristi od tebe...ja ću,preuzmi Smitha."rekao sam. "Što da radim s njim?!" "Pucaj, bilo što!" Chico je počeo pucati u agenta ali ga nije mogao pogoditi.Smith se nasmiješio. Uzeo sam knjigu i počeo čitati. Tada je Ihmotepa obuzela neka čudna plava svijetlost...i onda je postao smrtan. "Indy!"viknuo sam. "Sad je smrtnik! Hvataj!" Bacio sam mu moj Excalibur. Uhvatio ga je i jednim udarcem prerezao Ihmotepa na pola. Batman je imao pune ruke posla. "Moramo pomoći Batmanu!" Indy je jednom agentu bičem ulovio ruku. Uzeo sam Excalibur i prerezao mu ruku. Agent je odmah nestao. Batman je drugog agenta bacio u zid i sa onim šišmiš-bumerang-šta-li-je-spravom ga pogodio u glavu. I taj je nestao. Baš sam namjeravao zamahnut Excaliburom na trećeg kada ga više nije bilo. Bio je na drugom kraju tunela. "Vidimo se opet."rekao je i nestao. "Jesu li svi na broju?"upitao sam. "Više manje,"rekao je Batman. "Hej, kako si znao pročitati onu knjigu?"upitao me Indy. "To je samo jedan od mojih talenata. Idemo, nemamo vremena za čavrljanje." |
utorak, 10.05.2005.
3.The joker
 Stigli smo u čistilište za nekoliko sati. Već je izbio sveopći kaos, bitke su se odvijale u svim mogućim smjerovima. Već u prvim minutama borbi izgubili smo mnoge dobre ljude ( izgubili smo Jasmina, Sandija i Žaka). Čistilište je inače suha, pusta hrpa ničega. Cijeli je siv i tmuran i dosadan. Samo jedna životinjska vrsta živi u Čistilištu, tzv. čistilištinski skočimiš (jumpimausus čistilištus, s). I naravno još milijarde izgubljenih duša, koje lutaju bez cilja, no ne može se baš reći da ti ljudi žive ovdje jer su već odavni mrtvi. SVi smo se složili da ćemo ratovanje prepustiti vojnicima, a mi sa posebnijim moćima bismo se sukobili sa njihovim junacima. Nakon što oni padnu, rat je uglavnom gotov. Očekujemo da će i njihove "specijalne jedinice" dati sve od sebe da nas pronađu i unište. Pri dolasku smo se podjelili u već predodređene grupe i razdvojili. samnom su išli Batman, Zorro i Prljavi Harry. Nismo niti sat vremena hodali tmurnim hodnicima Čistilišta kad smo ispred sebe začuli prepoznatljivi smijeh. "Joker!"povikao je Batman. "Uu!Opet se srećemo! Kako li smo danas?"  "Ja ću ovo riješiti..."rekao je Prljavi Harry sa mrkim licem. "Sad se sigurno pitaš, Jokere, da li sam ispucao 5 ili šest metaka, ili nisam ispucao niti jedan, ili uopće nemam metaka u pištolju, ili me jednostavno svrbi uho, pa sad se pitaj, "da li se osjećam srećno", smeće?" "Pa...ne znam za tebe, ali ja slučajno znam koliko JA iam metaka u SVOM pištolju!" rekavši to, Joker brzo izvadi svoj revolver i upuca Harrya, prije nego se itko snašao. Zatim prasne u smijeh. 
"Sucio Harry!"vikne Zorro,"Aj karamba!""Nisam razumio ni jednu riječ koji je ovaj Zorro rekao cijeli dan,"šapnuo mi je Batman. "Harry, jesi li okej?"upitao ga je Zorro. "Što ti misliš, krvarim!" "Ay,solo un rasguńo. Hoker, platit ćeš što si nastrijelio mi amigo." Zorro je izvadio svoj mač i bič i krenuo prema Jokeru. "En garde!"rekao je. "Stani! Prije nego što započnemo borbu...vrlo bih volio, kada bi pomirisao ovaj cvijet na mom kaputu. Predivno miriše!" "Si, nije loša ideja, ja mucho volim cvijeće!"krenuo je prema Jokeru. Ja i Batman smo u isto vrijeme viknuli "Ne, to je stupica! Nemoj pomirisati cvijet!", ali pošto ipak nismo BAŠ u istoj sekundi viknuli, zvučalo je više kao "Ne taj stup! Ići ćemo pomiriti svijet!" pa čovjek nije shvatio našu poruku. Kad se dovoljno približio, Joker je ispustio opasni plin iz cvijeta ravno u Zorrovo lice. Par sekundi kasnije pao je na pod sa velikim smiješkom. "Gade!"viknuo je Batman,"Što si mu učinio?" "Ništa, ispričao sam mu vic i nasmijao se od uha do uha!" "Sad je dosta!"viknuo je Batman,"sredit ćemo te jednom zauvijek!" "Čekajte malo!"rekao je Joker. "Ne čini mi se baš fer, vas dvojica na mene jednoga. Evo, što ćemo...ti izvuci kartu iz ovog špila...ak izvučeš jokera, pustit ćete me...a ako izvučeš bilo koju drugu kartu, predat ću se. Koje su šanse da izvučeš baš jokera od 53 karte?:)" Batman razmisli na sekundu pa pristane. Joker okrene špil prema sebi i razvuče karte. Batman izvuče jednu iz sredine. "UUuuuu, vrlo mi je žao...."rekao je kad je Batman izvukao jokera. Još je jednom prasnuo u smijeh te je bacio rozu kuglicu u pod koja se pretvorila u gusti zastor dima. Drugi trenutak je bio nestao, ostavivši svoj špil na podu. Sve su karte bile jokeri. Batman je zarežao. "Hej, nemoj gledat mene!"rekao sam. "Ovo je bila tvoja bitka" Prljavi Harry nije zadobio teže ozljede ali za Zorroa više nije bilo spasa. Svakako nije dobro počelo. |
ponedjeljak, 09.05.2005.
2.wicked sensetive crew
|
Probudio sam se rano ujutro znajući da me čeka naporan dan. Nije bilo vremena za izležavanja u krevetu. Budućnost cijelog svijeta je u pitanju i moja je dužnost da ga obranim.
Odrijemao sam još pola sata pa sam se konačno dignuo. Naši podaci govore kako sile Pakla imaju mnoge opasne zlikovce, kao što su Hitler, Darth Vader, Hannibal Lecter, Joker, Dracula, Freddy Krueger...i još mnoge druge, a da ni ne spominjem legije demona i čudovišta. Kako bismo se uspješno obranili od njih, morao sam skupiti opaku super-ekipu. Stoga sam odmah uskočio u SaX-mobil i unio kurs prema...Gotham City-u. Pronašao sam Batmana kako se igra skrivača sa šišmišima u svojoj prećini. On je žmirio. "Bok, Batman."rekao sam. "Aha!"uzviknuo je i otrčao do zida. "Pik-pak za SaX-a!" "Ja ne igram." "Sad je malo kasno za to!" "Daj, uzbilji se, imamo puno posla," rekao sam mu. "Što se zbiva?"upitao me. "Pakao je objavio rat. Prijeti uništenje svijeta."rekao sam. "Hm...je li ozbiljno?" "Da, rekao bih da je..." "Alfred!"viknuo je. "Da, gospodine?"odvratio je Alfred tihim glasom. "Pripremi odijelo! I skuhaj nam čaja! Kakav ono ti voliš?"upitao me je. "Ja ne pijem čaj." "Ma da? Odkad?" "Od uvijek, osim kad sam bolestan." "Hm..to bih trebao zabilježiti u bazu podataka..."primjetio je Batman. "Gle, nemamo vremena za čaj! Moramo skupiti ekipu!" "Alfred! Stavi čaj u termosicu za put! I pozovi onog malog, kako se zove..." "Robin, gospodine,"odgovorio je Alfred. "DA, njega! Krećemo ubrzo!" "Ti obavijesti Supermana i Spidermana,"rekao sam, "i šalji dalje! Ja idem u Darkwood..." Došao sam u Darkwood za 20 minuta. Pronašao sam Zagora kako, kao i obično, izigrava facu vješajući se po lijanama, a Chico je, kao i uvijek, tamanio pečenu koku. "Zagore! Silazi dolje!" ( ne zna se zašto je autor upotrijebio riječ dolje kad se ne može sići ni u jednom drugom smjeru) "SaX! Šta ima?" "Pakao je objavio rat!"rekao sam "Tisuću mu skalpova, biće da je ozbiljno!" "Ne može biti ozbiljnije. Mnogi će izginuti..." "Chico!"vikno je, "Žao mi je ali ovaj put nećeš moći ići samnom." "Nema veze,"rekao je, "Ostat ću ovdje i dovršit pečenku." "Tisuću mu darkvudskih bubnjeva, ne možeš ići samnom! Preopasno je!" "Ma u redu je, sviđa mi se ovdje." "Joj, kako da odem bez tebe...kad već inzistiraš, možeš poći..." "Slušaj sad,"rekao sam mu."Skupi što više ekipe." "Može. Da uzmem Terminatora? Živi tu iza ugla." "Iz jedinice ili dvojke?" "Dvojke." "Onda može. Ja gibam dalje" Cijeli dan sam se đirao,skupljao ekipu. Prešao sam gotovo cijeli svijet. U deset smo imali dogovor u Odinovom središtu. Kad sam stigao, Thor je nekim novajlijama držao govor: "Slušajte sada djevojčice! Oni tamo iz Pakla su opasni! Većina vas će vjerojatno umrijeti u teškim mukama. Ti, tamo! Ti mršavi u bijeloj majci! Ti ćeš najvjerojatnije umrijeti u prvim danima. A ti, tamo u trećem redu! Tebe ćemo staviti u prve redove, vjerojatno umrijet ćeš u prvoj minuti. Ali neka vas to ne obeshrabruje! Zajedno ćemo pobijediti!" U Odinovoj ratnoj sobi već su se okupili svi junaci za dogovor o posebnim jedinicama. Bili su tu Robin Hood, Luke Skywalker,Rambo, Captain Kirk, Zorro, Indiana Jones, Jasmin Stavros, Sandi Cenov i mnogi, mnogi drugi. "Sandi i Jasmin..."rekao je Odin, "vi ćete držati veoma važan položaj topovskog mesa u prvim redovima na bojišnici." "To!"uzviknuli su. Upravo smo se podjelili u ekipe kad smo čuli vijest. "Pakao je napao Čistilište!" |
nedjelja, 08.05.2005.
1.It's the end of the world as we know it...
|
Ovo nebu dobro...
Otišao sam gore na uobičajeni nedjeljni tulum, i od samog početka nešto nije bilo u redu... Nije bilo glazbe ni razgolićenih djevojaka ni hrane ni pića... Otišao sam ravno do Njegove kuće. Primjetio sam Ga na čelu stola, za kojim je bilo nakupljeno mnoštvo ljudi. "Okej," rekao sam, i potrudio se ostati miran. "Zašto nema mjuze? Gdje su cure?" "Bojim se da smo morali otkazati večerašnji tulum", rekao mi je On. Oko mi je počelo trzati. Zaškrgutao sam zubima. "Otkazali ste tulum!?! Otkazali!!Otkud Ti pravo da otkažeš tulum!? ZAŠTO!? Što može biti važnije od nedjeljnog tuluma!?!?" "Sotona je objavio rat na svim dimenzijama i svijetovima." "Aha...tako...onda je u redu..."rekao sam. Tek sada sam obratio pažnju na ostale goste. Bili su tu Zeus, Mojsije, Odin, Isus, Jasmin Stavros i još mnogi drugi. "So...whatcha doin'?" upitao sam ih. "Dogovaramo strategije,"rekao je Mojsije. "Radije otiđi sad, nisi dovoljno kvalificiran da budeš ovdje" "Hej," rekao sam. "Ja imam crni pojas! U biti, nije baš pojas nego remen...i nije toliko crn koliko je smeđ...ali svejedno drži hlače! U ostalom, što Jasmin Stavros radi ovdje? "Ima pravo,"primjetio je Odin. "Došao je ovdje po šalicu šećera i sad se prikrpao. Gubi se odavde!" Jasmin Stavros je u trku pobjegao. Zatim je Glavni pogledao mene i rekao. "Naravno da možeš ostati SaX..., tvoja pomoć će nam itekako trebati." "Pa naravno!",rekao sam. "Neznam kako ste uopće planirali pobjediti bez mene. Hej, Zeus, stari, dugo se nismo vidjeli... "I, kada idemo u bitku?" upitao sam nakon što sam pročavraljao sa dobrim, starim Zeusom. "Sutra..." |
subota, 07.05.2005.
the piramidz
 Krenuo da vidim da li su uistinu Egipcani sagradili one piramide ili su neki drugi napravili to. Nisam htio gnjaviti Njega, zbog, je li, nadolazeceg rata sa podzemljem pa sam otišao do kompica Krista. Pitah ga: "Kako stoji situacija za Đavlom?". "Izgleda da bi rat mogao poceti svaki trenutak." "Ne brini, sredit cemo ih mi."uvjerio sam ga."Nego, znaš li tko je sagradio one piramide?" "Sorry, ne mogu ti pomoci. To je bilo prije moga vremena, a povijest nikad nisam ucio." "Misliš li da su možda vanzemaljci?" "Mogli bi biti." "Ideš samnom?" "Ne, moram se tuširati, nisam tri tjedna kosu prao."rekao je. "Ajd, onda bok." Sjeo sam se u SaX-mobil i opicio worp 5 do onih vanzica iz pretprošle epizode. Vec sam naucio njihov jezik tecno govoriti,kao da mi je materinjski (štoviše, još bolje, tko bio ovaj hrvatski znao). Otišao sam do njihovog glavnog znanstvenog časnika, koji se zvao `?%#g^^!~§¤ "Bok `?%#g^^!~§¤-e, jeste li vi možda sagradili one piramide?" "Ne vjerujem..."rekao je `?%#g^^!~§¤. "Čekaj pogledat ću u bazu podataka...ne, nismo. Oteli smo nekoliko američkih seljačina i radili experimente na njima. Neki su pretrpjeli teže posljedice (Precjednik Bush, ispričavam se što je ovako ispalo). Ali to je uglavnom to. I da,oteli smo i Mulderovu sestru." "Znači ništa od piramida?" "Jok." "Onda odoh ja" "Možeš ostati"rekao je `?%#g^^!~§¤. "Večeras je tulum kod mene, bit će golih ghjeravata." "Nekako mi se čini da bih to radije propustio." Preostalo mi je samo još jedno mjesto koje sam morao posjetiti. Za pola sata sam došao u Egipat i otišao sam u onu najveću piramidu, bit će Keopsovu. Čitao sam grafite na zidovima, uglavnom recepti za juhu, ljubavne poruke, i rezultati partije bele. Hodao sam tako hodnicima i susreo se sa mumijom. "Bok, " rekoh " Jel mi možeš reći tko je sagradio ove piramide? Izgledaš kao da si već dugo ovdje" "Oh, da," rekla je mumija " Ovdje sam već tisućljećima." Zavoji su joj ispadali dok je govorila. "Malo se raspadam." Otpala joj je noga. "Bojim se da će mi čeljust otpasti dok ti sve to ne kažem. Odi ovim putem". Pokazala je rukom ali su joj se zavoji odmotali pa je više nije imala. "Desn.." "Snaći ću se" rekao sam. Ubrzo sam pronašao grafit na kojem je bilo zapisano pravo podrijetlo piramida. No netko je napisao "Svi smo mi Mirko Norac" preko toga, pa se nije moglo pročitati. |
srijeda, 04.05.2005.
Stonedhendge
 Krenuo sam da riješim mysteriju vezanu uz Stonehendge, ono, tko je napravio i zašto. U pol tri sam imao dogovorenu partiju bele kod Onog Koji Sve Vidi I Zna, pa sam mu ležerno spomenuo: "Čuj, Ti si ovdje već neko vrijeme, uglavnom si bio u toku i znaš kaj se događa. Jel možeš ti meni reći kaj je s tim..." "Joj, uistinu mi je žao, ali obećao sam da neću reći." "Kome si obećao?" "Ne smijem ti reći" "Ponašaš se čudno u zadnje vrijeme. Ah, dobro, pitat ću Isusa." Nakon što sam ga slistio u beli, otišao sam do Isusa. "Yo, šta je gore?"upitah ga. "Ništa, samo se ohlađujem" (prijevod) "Kaj ti je sa Starim?, niš mi više neće reć" "Ma pusti Ga, malo je pod stresom, prijeti nam rat sa Paklom..." "Aha, pa mogao je odmah reć! Hoćeš mi ti onda reći za ovaj Stonehendge?" "Ne smijem ti reći." "E tu, Jesus?" "Sorry" "Ništa, morat ću to sam riješiti. Ajd vidimo se" Prvo sam morao provesti detaljno proučavanje literature-pročitao sam epizodu Martina Mysteria kad je bio tamo. On je uzeo Excalibur i zabio ga u kamen na sredini. Pa tako sam onda skinuo Excalibur sa zida dnevne sobe i krenuo u Englesku. Došao sam do kamena u sredini i stao zabijati mač. Nakon pol sata nabijanja sam zaključio da nejde. Baš sam razmišljao što ću dalje kad se pojavio jedan druid. "Oprostite, jeste li vi druid?"upitao sam ga. "Ne," rekao je,"Ja samo radim ovdje kao vodič" "Svejedno, možete li mi reći tko je izgradio ovo, i zašto i kada?" "Da, reći ću ti, ali...prvo moraš odlučiti da li ćeš uzeti crvenu ili plavu pilulu" rekao je. "Koja je razlika?" "Crvena je od jagode a plava...pa valjda od nekog plavog voća. Jel postoji uopće plavo voće?" "Neznam, nisam nikad takvo vidio....Hm...morat ću to istražiti jednom. Ajd me podsjeti da ne zaboravim" "Može. "rekao je."Za svaki slučaj ti mene podsjeti da te moram podsjetiti" "Ok. Dakle pilula...daj mi crvenu, sa jagodom sam siguran." Pružio mi je crvenu pilulu i stavio sam je u usta. "Hm, fina je. Hoćeš mi sada reći?" "Ok, slušaj..." Počeo je govoriti o tome. Pričao je nevjerojatne stvari. Bio sam pod dojmom. Otrčao sam u SaX-mobil da brže to sve zapišem dok ne zaboravim. Al onda su počeli Simpsoni, a to se ne propušta. Nakon Simpsona je odmah počela Sabrina, pa sam i to , ajde, pogledao. Nakon toga je bila Roseanne. Nije mi se baš gledalo, al sam se sjetio da su poslije Bračne Vode, pa sam pogledao sve. I Dadilju. I tako nisam zapisao što mi je lik rekao i zaboravio sam sve. A više mi se nije dalo vraćati nazad. Koga briga uopće, samo hrpa kamenja. Još jedna mysterija uspješno riješena. Ako vi imate neku mysteriju koju želite da uspješno riješim, ostavite je u komentarima. |
nedjelja, 01.05.2005.
Bolesni Um
|
Obavijest
Bolesni Um je jučer bio u studio-u. Snimili smo 2.(drugi) demo, koji sadrži 6(šest)pjesama. Ako je netko hoče svoj primjerak...poklonit ćemo vam ga za sitno para. Primamo samo jene. Za više podataka obratite se špekju -098414893 ili na bolesni182um@yahoo.com |
