srijeda, 27.04.2005.
way down, below the ocean...
|
Neka žaba mi se doselila ispod prozora.
Velika nagradna igra! 5555-ti posjetioc dobit će besplatnu mrkvu (Generalni pokrovitelj nagradne igre Calgon) Nije da mi smeta, nego krekeće cijelu noć.  Krenuo sam dalje sa svojim istraživanjima te odlučio riješiti pitanje Atlantide jednom zauvijek. Prvo sam otišao do Onog Gore, iako sam naslutio da mi neće ništa korisno reći. Uistinu, kad sam došao kod Njega nisam ni usta otvorio kad je rekao:"Neću ti ništa reći." "Zašto?" "Zato." "Čovječe, više uopće nisi zabavan,"rekao sam i otišao van bez riječi. Ne znam zašto sam to učinio. Obično uzmem 2-3 riječi na izlasku. Stoje u onoj maloj zdjelici pokraj vrata, ali ovaj put ih nisam uzeo. Izgleda da ću opet morati sam sve riješiti. Sjetio sam se da je stari čiča Platon nešto o Atlantidi baljezgario, pa u SaX-mobil i skok do Grčke. Tamo sam pronašao Platona u njegovoj kolibi. Bio je oduševljen što me vidio: "Ko si, šta hočeš?!"upitao je. "Platone, ja sam SaX, sječaš se? Igrali smo se kamena s ramena kad smo bili mali?" "Da, bio je sax jedan..."reče pa nastavi:"Ideje su vječne i nepromjenjive biti svijeta...one su bitak i..." "Da,da,da, nego reci mi, jel mi možeš reći gdje je Atlantida ta?" "Da, mogu ti reći..." "No, hoćeš li mi reći?" "Da, hoću." "Danas bi bilo idealno" "Dođi, pokazat ću ti lokaciju na karti..."rekao je i odšetao se do stola. Otvorio je ladicu, izvadio kartu i pokazao prstom na nju. "Ovdje."rekao je. "To je sedmica pik."primjetio sam. "Da, uistinu, izvadio sam krivu kartu. Evo, tu je prava..."Izvadio je prastaru kartu Europe. Pokazao je prstom. "Tu je Atlantida" "Nevjerojatno!"rekao sam. "Ne bih nikad rekao da je tu! Ajde ulazi u kola, krećemo odmah" "Čekaj,"rekao je."Dobro je ono po čemu nešto jest i po čemu..." "Joj, daj začepi" Ušli smo u SaX-mobil koji pritiskom na pravo puce postaje podmornica sa pet zvjezdica. Nakon pol sati bućkanja po vodi, došli smo na prave koordinate. "Jesi li siguran da je tu?"upitah ga posljedni put. "Posve. Država je savršeno dobra kada je mudra, hrabra..." Još jedna prednost SaX-mobila jest što ima gumb za izbacivanje suvozačkog mjesta. Tako sam ostao sam u Sax-mobilu. Zaronio sam. Išao sam sve dublje i dublje, bilo je sve mračnije i mračnije...i onda sam upalio prednja svijetla i sve se lijepo vidjelo. Uskoro sam došao do Atlantide i potvrdio da je postojala i da još uvijek postoji. Parkirao sam se u garažu i otišao na obližnji tulum. Sreo sam Elvisa, Tupac Shakura i onog debelog i tulumarili smo do jutra. |
ponedjeljak, 25.04.2005.
aliens exist
|
Budući da sam uspješno riješio pitanje nastanka svijeta, odlučio sam riješit još nekoliko
svjetskim misterija. Vjerujem da mnoge zanima postoje li izvanzemaljci, pa i mene, pa sam krenuo na posao... Prvo sam otišao do Onog Gore Koji Mi Nije Htio Odmah Reć Da Sam Ja Stvorio Svemir Nego Sam Se Morao Dosađivati Slušajući Povijest Više Nego Što Je Potrebno. Pa mu kažem: "yo, kaj ti meni nisi rekao da sam ja stvorio svemir, mogao sam NE otić pa ne bih morao pisati Zadaću iz politike, znaš da ne volim politiku,ha?" a on će meni:"Da sam ti rekao, znaš, poremetilo bi se svo postojanje i te spike...". "okej", rekoh,"nije sad to važno. Nego, reci mi, postoje li vanzemaljci, i gdje ih mogu naći?" "Bojim se da ti neću moći reći..." kaj sad opet? "Prerano je da ljudi stupe u kontakt sa vanzićima... "Aha, znači ipak postoje!" "Nisam to rekao" "Sad mi možeš odmah reći gdje ih mogu naći ili ću to učiniti sam!" Tišina "DOBRO! Sam ću ih pronaći!" rekao sam i demonstrativno izašao van i zalupio vratima. A zatim sam se vratio: "Možeš mi barem politiku sredit?" Hm...razmišljao sam...vanzemaljci su vjerojatno negdje van Zemlje, u svemiru. Trebat će mi svemirski brod. Srećom, moj se SaX-mobil može pritiskom na dugme pretvoriti u luksuzni svemirski brod sa brzinom do 5 worpa. Utovario sam ga slatkišima i sokom od jabuke i dvd-om Seinfelda i krenuli smo!(da, poveo sam i Batmana sa sobom) I tak se điramo okolo, chillamo, gledamo Seinfeld kad nam na senzore ulete neki znakovi života. Batman odmah analizira: "Znakovi života. To može značiti samo jedno-da negdje ima života." "Izvrsna analiza!"rekoh. "Ne žalim što sam te poveo. Tamo je planet. Vozi!" I došli smo na planet, i potvrdili da postoji život izvan Zemlje. Bili su prilično pristojni vanzemaljci, doduše malo bolni za oči, ali nitko nije savršen. I tak, ostali smo tamo par sati, prozujali okolo, otišli na svirku, Batman pretjerao sa pićem..uobičajeno. I to je to.  |
subota, 23.04.2005.
big bang
 Kao što vidite, nije me bilo nekoliko dana. Razmišljao sam o tome šta da napišem i nisam se mogao sjetiti ničega. Stoga sam odlučio slobodno vrijeme iskoristiti na najbolji način. Odlučio sam riješiti neke svjetske misterije i podijeliti s vama na blogu. Smatram da ljude najviše zanima kako je nastao svijet, pa sam odlučio to riješiti prvo. Otišao sam do Onog Gore i pitah ga: "Daj ti meni to objasni, možeš mi i nacrtat ak hoćeš.." A On će meni neš kao "Čuj, to ti nemrem reć, nije za javnost..."a ja Njemu:"Dobro, dobro, vidit ćeš ti kad ćeš me slijedeći put tražiti da te upoznam s nekom curom..." Tad sam shvatio da će biti malo teže. Zatim sam otišao do Onog Dolje Čije Pravo Ime Ne Izgovaramo Nego Koristimo Nadimke i pitam njega isto pitanje. On mi kaže:"Ok, reći ću ti, ali...morat ćeš mi prodati svoju dušu..." "Aha, moš mislit, ne padam na istu foru dvaput. No deal."rekoh Morao sam uzeti stvari u svoje ruke. MAlo sam proučavao na internetu. Znanstvenici smatraju da je svijet nastao big bangom prije 10-20 milijardi godina. Znači morao sam se nekako vratiti u prošlost da bih saznao što se točno zbilo. Krenuo sam na izgradnju vremenskog stroja. Hodao sam po svim školama u gradu i skupljao profesore povijesti. Rekao sam im da skupljam najistaknutije povijestničare u gradu radi nekog istraživanja, neznam više šta sam im sve prodao, spominjao sam piramide, atlantidu...uglavnom, popušili su. Kad sam ih skupio dovoljno, doveo sam ih na jednu livadu. Svima sam podjelio udžbenike i rekao da predaju povijest. Odjednom je postalo tako dosadno, da se vrijeme usporilo, pa stalo, pa na kraju krenulo unazad. Vidio sam evoluciju, postanak Zemlje...odjednom nije bilo ničeg. Na satu je bilo Prije 18 milijardi, 253 milijuna ,764 tisuće 312 godina, 3 mjeseci, 14 dana, 4 sata ,52 minute i 70 sekundi. 70 sekundi? To nije imalo smisla, ali nisam imao vremena da to bolje istražim. Oko mene nije bilo ničeg, osim jedne stvari. Veliki crveni gumb na kojem je pisalo "Pritisni ovdje za postanak svemira". Hajd, da vidimo šta će bit, pa sam ja stisnuo. I nastao je svemir. Sad se možda postavljaju pitanja, kak je svemir nastao prije nego što sam se ja rodio, no to je vremenska petlja koju ću riješiti drugi put. I time je objašnjen postanak svemira |
srijeda, 20.04.2005.
|
Još jednu stvar ne volim. Ne volim kad ljudi uzimaju tuđe stvari i prikazuju ih kao svoje. Uglavnom mislim na pjesme. U biti u cijelosti mislim na pjesme, drugo me ne zanima. Neki klinac uzme neku staru dobru pjesmu i otpjeva na telki kao svoju i bude popularan i bogat. A oni koji se trude se niti ne primjete. Šta ljudi uopće imaju dirat tuđe pjesme. Nije mi jasno. Najveći hitovi nekih ljudi su tuđe pjesme. Pola ljudi neznaju tko u biti pjeva knockin on heavens doors u originalu, i bilo koju drugu pjesmu koja je nekoć bila nečija a sad je od više ljudi od jednom. Yo, you better recognize, fool! Jedino su dobre punk obrade, jer su zajebancija.
Jedina obrada koju priznajem je OMD-ova "If you leave" koju su super obradili Good Charlotte. I ta obrada je jedna od najboljih pjesama ikad. Neznam dal je itko čuo za tu pjesmu...poslušajte je. Volim kad pronađem novce na podu. I volim kad se probudim i ne moram se ustati. To je jedan od najboljih osjećaja. Također kad nakon napornog dana konačno legnem u krevet...hej, pa to mogu sad napraviti! Why y'all gotta waste my flava? Damn! |
ponedjeljak, 18.04.2005.
Ništa
|
Dakle, kao što sam rekao, izbrisat cu blog, OSIM ako NE skupim sto komentara. Pošto nisam skupio sto komentara, morat cu nastaviti s pisanjem bloga.
Ali zahvaljujem svima koji su pridonjeli pokušaju brisanja bloga. Sva svoja filozofska stajališta sam već iznio na blogu. Stoga sam u potrazi za novima otišao kod svog susjeda filozofa Rene Descartes[čitaj sa k]. Deskartes. Naglasak na drugo e DeskarTES. Lik mi je počeo neš pričat kako moram sam neš spoznat, neznam, nisam ga baš slušao, kad sam skužio da počinje Voyager na tv-u, pa sam otišao to gledat. I toliko o zanimljivim događajima današnjeg dana. Pouka? Ako vam je susjed filozof, nafukajte ga da vam piše zadaće iz filozofije. Sada sam spoznao da ovo nema nikakvog smisla... Konačno se blog vratio svojim veljačanskim korjenima |
petak, 15.04.2005.
bosco!!!!!!
|
Evo me. Žao mi je što sam izbivao, jednostavno sam bio užasno lijen.
Ovaj post posvetio bih osobi koja je mnogo utjecala na moj život, a i na mnoge tuđe. S tim čovjekom smo se smijali i smijali...  George Costanza. Podsjetimo se što nas je sve ovaj veliki čovjek naučio: -nije laž ako vjerujemo u to -bez seksa ste pametniji -ako vam ne ide u životu, učinite suprotno od onog što biste inače učinili -ako kupujete juhu od nekoga kojeg nazivaju nazi, nemojte se žaliti da niste dobili kruh -ako ste u restoranu ostavili napojnicu u kutijicu, i nije vas konobar vidio, nemojte probati izvaditi svoje novce i ponovo dati napojnicu -nemojte se nikad ženiti -i uvijek odustanite kad ste na vrhu Zato ću izbrisati svoj blog dok sam na vrhuncu,osim ako ne dobijem 100 komentara od sto različitih ljudi u tri dana. |
utorak, 12.04.2005.
Steve! Steve!
|
U počast komentarima od poslijednjeg posta
 Ako ste ikad pomislili da su vaši bližnji glupi...prevarili ste se. Jeste li gledali ikad Springera? Ti ljudi su glupi. Jerry Springer je najgledanija emisija u Americi, a ljudi još uvijek nastupaju i pitaju se "Što mi moj dragi ima reći? Zašto bi mi to rekao doma kad može na nacionalnoj televiziji?" I onda on dođe i kaže: "Moram ti nešto reći. Varam te sa patuljkom." i onda uleti patuljak. Žena viče "S njim? Kako si mogao?" skoči na patuljka ali srećom ih je Steve razdvojio na vrijeme. A onda Jerry reče: "Patuljak isto ima nešto za priznati tipu." Patuljak: "Ja sam ustvari žena" Začuđenje i povici u publici. Tip: "Ne mogu vjerovati..." "Još nešto..."doda patuljak. "Također imam vezu sa jednom kravom" Iz publike viču hoe! hoe! Jerry: "A ta krava je također s nama. Dođi na pozornicu!" Iz bekstejđa dođe krava. Tip počne psovati, sve bipči. Patuljak: "Mi se volimo" reče i zabrije s kravom. Jerry patuljku: "Mislim da i krava ima nešto za reći" Krava izmuče: "Ja u stvari nisam krava već konj" Opći kaos u studiju. Jerry kaže: "Odmah se vraćamo poslije reklama" i ode van i prođe pokraj onog tipa sa bradom koji uvijek tamo stoji za nekom katedrom i samo se smješka. Totalno predvidljivo. Tako kad poželite nekom reći da je glup, sjetite se Springera. Također ako želite imati uspješnu emisiju ili seriju, poželjno je da se zovete Jerry. |
nedjelja, 10.04.2005.
|
Malo sam pogledao oko sebe...i vidim koliko toga mi trune doma bezveze. Imam onaj palm PC koji samo skuplja prašinu, zajedno sa digitalnim diktafonom... Imam 600 kuna mjesečno na maminom mobitelu i još stotinjak kod starog a ja šaljem poruke sa svog mobitela...imam novi novcati laptop koji mi uglavnom stoji sa strane...imam dvd pržilicu na laptopu koju nisam nikad pokrenuo...besplatan internet na laptopu...40 gigabajta prostora na laptopu, a samo 1GB na kompu...
Zato sam sada odlučio da ću više koristiti laptop,jer neki ljudi imaju krntije ili ništa pa da ne propadne... Pa ću odsada pisati postove na laptopu umjesto na kompjuteru običnom. Jest da ću morat stalno prebacivat sa laptopa na komp, pa onda copy-paste-at na blog, al nema veze. Tko zna, možda dobim inspiraciju na laptopu. On mi inače služi kao olovka i papir kad pišem knjigu i film, pa sad evo i blog. Još uvijek očekujem tu inspiraciju. Jučer sam cijeli proveo u patnjama. Mučilo me jedno egzistencijalno pitanje. Nisam se mogao odlučiti da li da glasam za princa Charlesa da bude slijedeći kralj ili za onog drugog. Jer to me se toliko tiče, da nisam mogao o ničemu drugome razmišljati. Što ako odaberem krivog? Što ako moj glas bude presudan? Na koga da potrošim 3,60 kuna? Lijepo je od njih da su tako važno pitanje dali da se riješi u hrvatskoj preko telefonskog glasanja |
subota, 09.04.2005.
Lovely day
 Baš je lijep dan danas. Kiša lijeva non stop, sunce se ne vidi, učio sam...krasno. Jedina svijetla točka današnjeg dana je da sam gledao Star Trek2 :Khanov gnjev. Baš sam uživao. Inače sam okorjeli trekie. Najradije bih cijeli dan gledao star trek. Općenito sam šmokljan, makar se to možda ne vidi isprva. Kratki post, moram ić. |
četvrtak, 07.04.2005.
|
Gle, puno komentara. Mora da sam napisao nešto zanimljivo.
Hm...ne, nisam. Ne kužim. eniway, danas je bio posljedni dan proljetnih praznika br2. Mislim da su nam dali previše hrane na natjecanju, ono, sendwič, sokić, čokoladica, čokoladica 2, lolipop i čips. Djeca u Africi gladuju a oni dijele. Svejedno sam pojeo. Ponekad pomislim da bi mi možda trebalo biti žao onih koji su ostali u školi i onih koji su mnogo učili kako bi dospjeli na natjecanje...ali nakon par sekundi si izbacim pomisao iz glave. Isto kao i kad pomislim kako bih mogao učiti ili bez posebnog razloga dubiti na glavi, ili baciti lopticu sa trećeg kata na pod i nadati se da će se vratiti do gore. Mislili ste da ću imati više inspiracije sad kad mi se život vratio? Ne. U biti sam svu inspiraciju koja mi je preostala preusmjerio nas knjigu i film, koji sad oboje imaju po jednu stranicu više. Jej!:) This blog sax. |
srijeda, 06.04.2005.
|
Baš je lijepo biti na praznicima. Moji praznici su produženi na extra tri dana zbog nezasluženog županijskog iz biologije. Mislim da su mi to Više Sile podarile kao drugu šansu. Da počnem konačno učiti pa da mi kasnije bude lakše. Pa da propustim silno živciranje? Mož mislit. Ne poznaju me dovoljno dobro. Ova dva dana sam iskoristio nadoknađujući zaostake- epizode Family Guy-a i misije iz GTA-a.
Kako je vama bilo u školi? Jeste li naučili nešto novo? Jeste li gledali tv? ne, ček, to sam ja radio. sigurno ste surfali po netu i igrali igrice? ne, to sam opet ja radio... Izgubio sam misao... |
ponedjeljak, 04.04.2005.
uskrsnuće
|
Koja je godina? Koji je predsjednik? Koliko dugo me nije bilo?
Ponedjeljak... samo je prošao vikend. Zašto se ničeg ne sjećam? Zadnje čega se sjećam da sam otkrio smisao života...i onda sam nestao. Sad sam opet tu i zaboravio sam smisao života... Možda sam premlad da bih smio znati pitanje na taj odgovor. Možda to pitanje uopće ne bismo smijeli znati... Možda jednostavno baljezgarim bezveze. Možda je smisao mog života da pišem blog...ali onda bih to dobro činio, pa ne vjerujem... Jednu svijeću ljubavi zapalite za Ivana Pavla drugog. Slijedeći njegov primjer, odlučujem se zarediti. Da. Odsada ću stajati u redu i neću se gurati preko reda. |
petak, 01.04.2005.
the end
|
Bilo mi je lijepo s vama, no više nemam vremena za ovoj blog. Ovo je zadnji post ikada. Počinjem se baviti nečim korisnim, malo ću učiti, malo ću uređivati vrt. Imate još par dana da prolistate po blogu ako ga niste cijelog pročitali, i onda ću ga izbrisati. Sretno svim ostalima koji će nastaviti sa svojim blogovima, doći ću tu i tamo i pročitati!
PRVI APRIL! Samo sam se šalio, neću izbrisati blog. Prava istina je da je ovo zadnji dan mog života. Vidite, otkrio sam smisao života, svemira i sveg ostalog=> smisao života je naći smisao života. Pošto sam to učinio, više nemam razloga da bivam, pa očekujem da ću svakog trenutka nesta... |
