nedjelja, 15.05.2005.
7.Hydra
|
Hodajući Čistilištem naletili smo na jednog od naših glasnika. U Čistilištu nisu moguće nikakve telekomunikacije. Neke teorije kažu da zrakom putuju valovi koji poništavaju druge valove. Druge teorije govore kako su čistilištinski skočimiševi vrlo rado grickali temelje telekomunikacijskih tornjeva i tako ih uništavali, pa su stanovnici Čistilišta zaključili kako se jednostavno ne isplati ulagati u telekomunikaciju.
Glasnik nam je poručio kako se u blizini nalazi Zagorova ekipa i kako bi bilo produktivno kada bismo se svi našli i porazgovarili. I to smo učinili. U Zagorovoj ekipi su bili Zagor(otud i ime ekipe), Duke Nukem, Popaj i Robin Hood. Chico im je drage volje ispričao naše susrete sa Freddyem i ostalima, i prilično se uživio u to. Tada su nam oni ispričali kako su pobijedili doktora No-a, ali nije bilo baš pretežito zanimljivo, pa nisam slušao. Nakon ručka smo odlučili nastaviti putovanje. Chico je izrazio želju da nastavi putovanje sa svojim prijateljem Zagorom, pa je prešao u njihovu ekipu. Da bismo izravnali snage, nama je prešao Duke Nukem. Zatim smo se rastali.  Duke Nukem je razgibao prste na rukama: “It’s time to kick ass and chew bubblegum…, and I’m all out of gum…”rekao je. “Imam ja kaugume,”priopćio mu je Wolverine. “Ne želim žvakače…”odgovorio mu je Nukem. “Ali rekao si da ih više nemaš” “To je bila fraza. Htio sam naglasiti da ću se, budući da nemam više žvakaće, usredotočiti na razbijanje guzica.” “Znači, ne želiš žvakaću?” “Ovisi koje je vrste” “Zeleni orbit.” “Onda može” Nismo dugo pješačili kad se ispred nas pojavi ogromno čudovište. Bilo je visoko barem sedam metara. I imalo je tri glave.  “Hydra,”obavijestio sam ostale. “Dečki, ja ću srediti ovo,”rekao je Duke Nukem vadeći mitraljez. Počeo je pucati usmjerući paljbu prema jednoj glavi. Pucao je dok nije “prerezao” mecima vrat i dok nije glava pala na pod. “Tako se to radi…”rekao je sa smiješkom. No onda se nešto počelo događati. Tamo gdje je bila glava, odjednom su nastale dvije. “1-1=2? Ne sjećam se da je tako bilo…”zamislio se Duke. “Da probamo ponovo”, reče i ponovo usmjeri mitraljez prema zvijeri. “NE!”povikali smo svi istovremeno no bilo je već kasno. Duke je otvorio vatru. Pucao je sve dok mu nije ponestalo metaka u spremniku. Kad se slegnuo dim, vidjeli smo da se broj glava popeo na devet. “Da, znam što se događa,”rekao je Nukem. “Kad otkineš jednu glavu, pojave se dve.” “Nemoj srat!”naljutio se Batman. “Tijelo se nije promijenilo…”rekao sam. “Što sad ti blebećeš?”upitao me Wolverine. “Gledaj,”rekao sam. Uzeo sam sam Batmanovu šišmiš-bumerang-stvarčicu i bacio je prema jednoj glavi. Šišmiš-bumerang-stvarčica je prerezala Hydri vrat i odrezala joj glavu. Istog trena su nastale dvije. “Jesi li poludio!”upitao me Batman, “sad ih je deset!” “Točno, ali tijelo se nije promijenilo.”objasnio sam. “Isto tijelo koje je prije nosilo težinu od tri glave, sad mora nositi težinu od deset. “Da, shvatio sam!” rekao je Wolverine, “N, ne, ipak nisam.” “Isto tijelo mora uzdržavati više glava! To sigurno nije lako. Ako napravimo hrpu glava, tijelo neće moći dugo izdržati.”ponovo sam objasnio. “Jasno ti je da ako tvoj plan ne uspije, da smo samo u još većoj nevolji.”uputio me Batman. “Uviđam moguće neželjene poslijedice.”rekao sam. “Onda ajmo na posao!”uzvikno je Wolverine i potrčao prema Hydri. Glave su zaranjele zrakom i ogromnim zubima lovile Wolverina, no on ih je vješto izbjegavao, usput ih režući svojim kandžama. Duke je prešao na sačmaricu i sa velikim uspjehom razarao mnogobrojne glave. Batman je ispucao šišmiš-uže-dizalicu u obližnji strop te letio u svojoj maniri i tamanio glave u istoj. Moj Excalibur je također obavljao izvrsan posao. Nakon dosta rezanja i pucanja odmaknuli smo se od Hydre. Imala je preko pedeset glava. Noge su joj počele klecati. Srušila se na pod. Hydrino srce je tada shvatilo da ugovor nikad nije spomenuo više od pedeset glava i da bi uzdržavanje toliko mozgova zahtjevalo mnogo posla, a ono jednostavno nije bilo ni blizu dovoljno plaćeno za takav posao, te je naposlijetku odlučilo uzeti onaj godišnji odmor koje je toliko dugo čekalo. “Pa, to je to,” rekao sam brišući krv sa mača. “Tko zna koliko nam još zastrašujućih čudovišta Sotona sprema,”upitao se Wolverine. Krenuli smo saznati. |
