Cheesteeleeshte

Stigla i ta vijest na koju sam tu i tamo pomislio, jer svi o tome tu i tamo pomislimo. Iako je do zadnjeg trena bio čio i tek uz više manje uobičajene staračke boljke, Onaj Gore ima svoj pješčani sat za nas sve...
Otišao je zadnji od mojih djedova & baka, zvao sam ga Dida, kao da sam mali Dalmatinac, iako je za sve druge bio "deda". Nisam se ovako rasplakao kao kišna godina otkad je poginuo nesretni Brunek, onak dječje, neutješno...a zaplakao sam valjda 4 puta u životu. Najdraži, najmirniji i na mene utjecajan predak, dok sam bio sasvim malo biće manje od Nasljednika, koji se više nažalost neće hvaliti onako kako svima ponosno govori "ja imam dvije bake i tri dede"...
A ja ću napokon vidjeti kako moje ime i prezime (imamo isto) izgleda na mramornoj ploči, koja skriva cijeli jedan prohujali mukotrpni život. Malo čudno....



Dida moj, dida moj..

ode mi je zima,
daj mi kaban svoj..
.
Dida moj, dida moj...
sve me boli, tilo traži
rakijom me sveg namaži
kao kad sam dite bija ja.

Da mi bude miran san
baci na me kaporan...
Dida moj...

Dida moj, dida moj...
ode mi je zima,
daj mi kaban svoj...
Dida moj, dida moj...
Bolestan je unuk tvoj.

Popularno je kad imaš prigovor na državnu upravu ili lokalnu samoupravu, između ostalog, blokirati promet. Ponekad na cestama i autocestama, ali najslađe im je svima ravno u Zagreb, pa po najprometnijim ulicama.
S nekim uzrocima najavljenih uličnih blokejda više suosjećam (seljaci), s nekim manje (taksisti).
Podržavam pravo svakog na legitimni prosvjed, jedino mi nije jasno zašto bih npr. ja, ako je u svakom slučaju zakonski zabranjeno blokiranje prometa, sigurno fasovao palicu kada bi (nezadovoljan npr. svojim novčanim, pa i radnim i stambenim statusom ili općenito vlašću i poretkom) svoju tjelesinu ili vozilo rasprostro posred Zelenog vala, dok se prema drugima koji to rade bez beda, ide s duplo poštepanim baršunastim rukavicama. Dobro, svjestan sam da sam u očima medija kao pojedinac niži od niškoristi, a par pomazanih društvenih kategorija pogodni objekti za eksploatiranje vijesti. I da viša politika ipak ne voli palicom dok snima Reuters...


No na stranu to. Svjestan sam i da su kod obje novije prijetnje paralizom ovog već paraliziranog grada, posrijedi različite stvari.

Seljaci, u pokušaju da održe balon nade od sapunice kako sve mora biti onako kako i jest odvajkada, te će država otkupljivati što oni posiju i općenito držati standarde iz doba 7 debelih krava, dal' socijalizma ili obećanog "bit će sve u redu", napravili su u proljeće prošle godine traktorijadu u Vukovarskoj. A koja bi posramila i Love Parade. A njome opet prijete, sada mislim zbog poticaja.
Sjećam se veličanstvenog ranojutarnjeg prizora stotina i tisuća traktorskih šoferšajbi, koje odbljeskuju tek izašlo sunce u oči, na tom beskrajnom kilometru ili dva sparkanih zetora uz cestu... Ali ajde, "silu" su demonstrirali tek na kratko i samo pokazno na par minuta zatvorili promet. I obzirom da su ti ljudi žrtve mnogih promjena, od katastrofalne i zakašnjele poljoprivredne politike, nepripremljenosti na EU šokove, kao i nespremnosti da sami mijenjaju mentalni sklop i suoče se sa tržištem, neću previše na njih.
No ne znači da podržavam ikakav blokejdo, napose onaj po načelu Quod licet Iovi, non licet bovi, gdje bi mene kukavnog solo protestanta ako ničim drugim, Organi udavili morem prekršajnih listića. To davanje prsta može postati i zarazno da Pomazane skupine uzmu i ruku... ne znam za kaj sve nisu već izlazili, od graničnih prijelaza do krapinskog autoputa.

Ovi Drugi su mi ipak malo više digli živac. Oni koji ukidanje njihovog monopola u Zagrebu smatraju ne samo vlastitim problemom, nego i sviju nas. Koji su uvijek fakin žrtve, i kad imaju cijene dostojne londonskih taksija (neposlovno prije svega, jer zato i igraju šah na haubama ispraksiran do ranga Karpova i Karpolja, umjesto da voze); i kad mene, rođenog u Zagrebu, a misleći da sam čimpanza tek sišla s mangrovog drveta, vozaju od Merkura na Trg preko fakin Mirogoja; i kad bi Bišćanu "vadili džigericu"...

ZNAM dečki, imate žene i decu. Znam da ne zarađujete milijune. Znam da ulažete u vozila. Znam i obitelj ne jednog taksista.
Ali ako već ne shvaćate da npr. bircevi najviše zarađuju i preživljavaju na što bržem obrtanju i najjeftinijim stvarima poput kave, a da se sa tri viskija dnevno ne mogu pokriti - morate shvatiti da je monopol, KAKO GOD, nemoralan i nezakonit.
Tu je i jedna (daleka, jer nije ista stvar) veza sa seljacima i žeteocima, u uvjerenju da se "netko iznad", država, grad ili dragi Bog mora baš za njih brinuti i očuvati ih od sviju zala, za razliku od svih ostalih milijuna građana koji su prepušteni samima sebi.
Pogotovo ne vidim zakaj bi ta kraljevska i cesarska privilegija išla baš "to bi Vam bilo 150 kn, od Zrinjevca do Šalate" gospodi šahovskim velemajstorima.

Je li npr. proizvodnja kruha životno vitalna djelatnost? Evo ja osobno mislim da najbolji kruh i peciva radi moj lokalni Šefik, zakaj on ne bi napravio blokadu zagrebačkih pločnika, jer mrske Klare i Mavrovići rovare po njegovom bunjištu? Od njegovih barikada od bureka bi se građani barem najeli do guše i dobili žgaravicu koja bi ih barem podsjećala da su živi, ako bi već kasnili na posao.

Onaj crni Cameo ili kakav god riječki konkurent dolazi, mogu biti i muljatori, što već plače gospon Šnidarić Capo di Tutti Taxisti. Mogu Cameo u slobodno vrijeme utjerivat dugove, tući djecu i imat' talove s Jocom Amsterdamom, ma taman da i on osobno registrira taksi službu u zagrebu, ne znam - "Poslednja vožnja".
To ne mijenja bit stvari, da ne vidim jedan logični razlog da budu monopolisti i endemska zaštićena vrsta u ovoj našoj urbanoj džungli(ci), a napose da već jednom shvate kako se cijeli svijet i naši životi, ceste i ulice koje bi blokirali- NE vrte oko njih.
Iako doduše često ispada da se polubožanstvima moramo u panici uklanjati, kad se divljački povlašteno (čak i kad su prazni od putnika, stanite malo na križanje Draškovićeve i Vlaške) spuštaju niz ulice u smjeru i u pješačkim zonama u koje mogu uz njih jedino hitne pomoći i policija.
Siđite s Parnasa, počnite naplaćivati manje i bit će vam bolje. I da neće - ne fermam to tupljenje "blokiranjem ulica".
Kaj se mene tiče, ako ću kasniti na posao, imat problema klinca odvest doktoru ili generalno trpiti sranje "on top of" već postojećeg sranja po zagrebačkim ulicama, nemojte se začuditi da se ja ili mnogi drugi građani zainate baš na vašu džigericu. Svi smo mi Bišćan.

Ne vjerujem previše u vradžbine, bakinske ili puničje upute o ploškama krumpira na tabanima, koralje i ošamućivanje virozne djece alkoholiziranim plahtama. Baš kao ni u modernije internetske savjete su-sluđenika bolesnim potomstvom, hiperventilirajuće i superinformirane mame na forumima, čudesne preparate i matične mliječi, propolise s esencijama dubinskih mikrokozama košnice - i mnogo toga što propagiraju svećenici nove religije "Znanstveni pristup djetetu". Zato što smo to sve, kao nadobudni roditelji-vjernici ZPD-a ionako isprobali

Dobro nafutran svim preparatima, Nasljednik je mrtav hladan, nakon svog držanja u staklenom zvonu i isprobavanja metoda, bolovanja i podnesenih žrtava paljenica pojačane brige i besanih noći, koje nova religija fatalistički zastupa - u manje od dva mjeseca odradio tri kure antibiotika (grlo, uho, grlo) te par prehlada i viroza. U očekivanju presude otorinolaringoloških druida o vađenju "treće" (ili koji već cliche uvriježen u puku) mandule, a u traganju za zdravljem - dobauljala je Najintuitivnija i do - Slane Sobe.
Hrama njegovog veličanstva NaCl.



Jest da sam možda zadnji koji je doznao to otajstvo Soli, te da mi zvuči tek kao jedan od pomodnih kumira kojem se klanjaju nevoljnici u smrtnom strahu od virusa i bakterija.
ALI (iako mi je mrsko reklamirati išta, nekmoli navodnu bakterijsko-virusno ubojstvenu i dišno rekuperativnu moć tajanstvene Sobe)....
U toj novozagrebačkoj slanoj jazbini nasipanoj s 20-ak cm debelim slojem krupne soli i minerala, doslovce dođeš gluvariti na pola sata. I nakon plaćene ulaznice, solju saftati onemoćalo urbano tijelo & dišne puteve. Odrasli uglavnom na ležaljci, dok djeca plahutaju po grumenčićima soli. A vlažan zrak isparava natrij klorid (oplemenjen nečim iz Mendeljejevog periodnog sustava valjda) ravno u virusima i streptokokima poharane nosnice i ždrijela.
I izgleda (ili mi se pričinjava novo stanje ukućana zasićenih tim mineralom) - da ima neki učinak

Naime, kuckam ovo, a iz sobe gdje hrču dva najdraža bića ne čujem kašalj. Ni rafalni ni zagušujući, ni plitki i suhi, ili onaj koji zvuči kao da se odljepljuje fasada sa zgrade - NIKAKAV. Dva mjeseca je prošlo otkad je u našoj maloj klinici navečer odjekivalo tek moje nezgrapnim ćevapima od prstiju, nabijanje po tipkovnici.
Ako ova vradžbina i improvizacija nastala iz podmedvedničkog bluesa što ne živimo na Pagu u vrijeme južine (ili u Banji Koviljači što god tamo isparava) uspije na duge staze - spjevat ću Slanoj Sobi cijeli ep, a ne tek donje stihove. Kojima slanom poduhvatu usrdno držim fige

Sinuse mu, Sobo, očisti Nasljednika Nemetzu sina
prepune, kojani zadahu prehlađenima tisuću jada,
sluzave je šmrklje mnogih noseva Soba k Aidu
poslala, a njih je solju učinila čistim da budu
otorincima ogledni primjer, a curka tek nosna vodica
otkad se u Sobu uputiše poslije posla
Ljepša polovica, ženama uzor i divni Princ

I want to believe.

Kao klinac sam ga obožavao i uvijek sam bio pomalo razočaran kad su ga nemilice po ulicama počeli razgrtati, a u kasnija doba i tovariti na kamione i odvoziti nekud daleko. Mislio sam da se tako mora u uređenom društvu i da je život okrutan prema onima koji bi htjeli ovozemaljske užitke dugotrajnijeg plahutanja po snijegu. I da se radi o neupitnom standardu borbe protiv tog omrženog prirodnog neprijatelja, prema kojem s vremenom moramo otvrdnjeti ne bi li ga lakše očistili. Da, gotovo kao metafora na ovoprostorne ratove....
Što radnici rade na ovoj fotki, npr.? Čiste svaki tračak snijega u Bogovićevoj - dok ovaj još pada. Četiri gradska plaćena radnika, pače! Kamion koji ga valjda vozi u spalionicu(?), nije stao u kadar...Zagrepčani jednostavno ne mogu dočekati da naprave sniježni holokaust prije nego i jedno dijete baci grudu, fuj neodgojeno derište...Odmah, kao da nije zima i kao da to nije normalno, i kao da se neće otopiti prvog toplijeg dana, tu bijelu neugodnost odvlače (iz našeg prireza veselo plaćeni) kamioni, pa kud to voze, ali stvarno?


Pod stare dane skužih da su u pogledu snijega specifično zagrepčani razvili pravi mali analno-retentivni fetišizam. Neću o građanima drugih hrvatskih gradova jer ne znam pouzdano, ali znam da su u, s nama klimatski i na druge načine mjerljivim, srednjoeuropskim gradovima daleko opušteniji glede cijele stvari.
Sjećam se kako su jedne zime u Bratislavi za jednu prošlu Novu godinu po cijelom centru tek isprtili male zaleđene putiće kojima se valjala masa - a mi se snebivali nad time. Kao i činjenicom da se ceste nisu što prije polizale od ikakvog traga snijega, već su vozili oprezno. Šveđani (dobro, nije za usporedbu, ali i oni su ljudi) npr. čak niti uopće ne čiste ceste kad udari sezona.

I mislio kako smo über, dok nisam došao u Zagreb i skužio kako mi živimo u drugoj krajnosti. Jer, pao je snijeg i od 8.00 ujutro na Radio Sljemenu počele ogorčene žalopojke kako su zimske službe zakazale "Već je 8.05 ujutro i kod nas u Torbarovoj nije došla ralica! Kaj oni misle?!".
Halo? U jednu od tisuću zagrebačkih ulica izgubljenu na zavojima prema Šalati koju je zametao sniježak te noći, kako bi ponosni građanin mogao sigurno ispeljati tutača, umjesto da možda oproba tramvaj? Da bi ralice u 8.00 ujutro stigle do svih ulica i zadovoljile sve grintavce, trebalo bi ih umjesto stotinjak, biti par tisuća....
No, niti to nije dosta, jer niti koji dan nakon pada omrženog snijega, na scenu stupaju kamioni koji se razmile centrom i sav razgrnuti snijeg, ili onaj uz rub pločnika, u cijelosti pokupe, ne bi li mu zatrli i najmanji trag i sjeme zločinačko.
A koji košta: kamioni, gorivo, stotine radnika lopatara, te vozača prema imaginarnom sniježnom konclogoru.

Uglavnom, ovako izgleda centar Praga, bisera i jedne od EU-ropskih prijestolnica, a nakon što padne snijeg. Leggiero...






Ovako centar Ljubljane (doslovce brda starog snijega a po križanjima pravi sniježni odbojnici preko 1 m visine)










A ovako izgleda centar Zagreba, glavnog grada tek jedne nadobudne EU kandidatinje, u kojem je snijeg tih dana padao u isto vrijeme i u istim količinama (razmak fotki niti jedan dan). I netragom nestao:







Ne samo da se mora odmah maknuti sa cesta (što je OK), nego brzo i s pločnika (što je isto načelno OK, u visoko litigativnom društvu kakvo postajemo, gdje svatko svakog vlasnika kuće može i želi dati na sud ako se posklizne, pa navijam sat u 6 ujutro da prvi očistim ispred haustora), nego i s rubnika, a na kraju i sa svih površina (osim možda travnatnih), pogotovo u užem dijelu grada. Ne smije biti niti hrpice ili nepoćudne čestice tog kristaliziranog nebeskog otpada mrskog profinjenom agramerskom oku.
Gosponu iz Torbarove bi moglo pozliti ako se spusti na kapuciner pod repom, a ugleda taj uh-oh snijeg - stariji od jednog dana. Zovite istrebljivače!
A mogao bi i tužiti grad, državu, komunalne službe i ine, što se npr. baš na ovoj sličici vidi kako se aljkavo radi, jer ako bolje pogledate, između pruge i rubnika sakrilo se par mikrotragova bijelog nametnika (na radost mališana), kojeg ćemo bogdaj i za vazda istrijebiti, ako globalno zagrijavanje pobijedi


Ja osobno mislim da je lijepo što je Zagreb inače čist, što primjećuju i strani novinari i stranci kad dođu, te da se ne moramo nužno probijati kroz prtine kao u bratskim gradovima - ali i da ne moramo biti takvi Snow Nazis.
Košta proračun, hebemu. A kamioni bi mogli, ako baš moraju, voziti bilo što drugo. Evo npr. građanima hranu iz hipermarketa po narudžbi, da se smanji promet na cesti.
A ispred TAMića punog sirupa za razrijeđivanje, pelena, 0,5 % masnih jogurta i pašteta veselo put Torbarove prti ralica....

Opet snijeg. Svi grintaju, ali hebemu živimo samo u toplijem dijelu, interglacijalu, jednog trajućeg ledenog doba. Vladimir Paar tvrdi da samo što nismo opet ušli u dobri stari glacijal, koji ako su istrpili neandertalci i prvi ljudi, i mi ćemo. Ako naravno, osjetljivi kakvi smo postali, prijeđemo na nove izvore energije, a koji nisu ni nafta niti uran kojeg ima još samo za stotinjak godina, već vodik. Profesor tvrdi da smo sa ispuštanjem CO2 tek malo odgodili neminovno i da od globalnog zagrijavanja na duge staze ne bu niš, zemlja se sama grije i hladi već milijunima godina i mi, koliko god mislimo da smo über, tek smo komarac koji ju pika, a pravi igrači su Sunce, Jupiter i ostali. Nevermind...

Uglavnom, snijegu unatoč, ovaj post posvećujem ljetu i onim ljetima koje još neko vrijeme slijede. Naime, ovakav sam razgovor s dermatologom, nakon sistematskog, vodio neki dan:
- Ova tri madeža na ramenu ćemo pratiti, malo su sumnjivi.
- "Što to znači?"
- Da ne mora biti ništa, a da se može jel' pretvoriti u nešto drugo, pa da na vrijeme lijepo uočimo.
Nešto drugo. Eufemizem za "R" word, oko koje svi s pažnjom okolišaju. U ovom slučaju podvrsta "M" word, melanom. Nešto što sve češće čujem, napose od mladih i mlađih poznanika. Onih koji su, kao i ja, u djetinjstvu bili dionici i kolateralni vinovnici oduševljenja naših roditelja kultom Boga Sunca.
Jeste li se izlagali suncu i ljuštili kao dijete?
Nogekako. Tko to nije radio u zlatne 70-e (ili gladnije, ali liberalnije 80-e) kad su radničke i ine klase napokon akumulirale dovoljno novca da redovno hodočaste u morska svetilišta tog kulta?

Nije se onda djeci govorilo "makni se sa sunca, izgorit ćeš" i opreznije ih se držalo u hladu za podnevne jare, nego upravo obratno "makni se više iz tog hlada, da dobiješ malo sunca". Današnji šeširići i izvlačenje djeteta iz mora i ispod pekuće zvizde bod borovinu bili su tek ekscesi...


Svetačke relikvije bile su pak:
- kokosovo ulje s onim mirisom koji je odmah pobuđivao glad, a ako bi poput Proustovog kolačića zamirisao slučajno zimi, odmah bi nas u mislima prenio na vodičke i zaostroške žale. A koje je imalo više ulogu "da bolje pocrnimo" nego da štiti. Ne sjećam se uopće je li prije ranih 80-ih i prvih Ambre Solaire-a sa zaštitnim faktorom 0,5 bilo nekakvih socijalističkih "Jedinstvo" krema za sunčanje
- i ultimativni zaštitni faktor koji su dilale potuljene lokalne žene u crnom iz svojih pletenih košara: maslinovo ulje. Onda se ono nije na kontinentu toliko pilo, koliko se utrljavalo za ljetnog odmora, da svim tim tisućama novo(i doslovce)pečenih članova Motowna pougljena koža ipak ostane jel'te elastična i glatka.
Uzalud. Na kraju odmora uvijek su se gulile velike krpe s leđa i jogurtom spašavalo što se spasiti dade. Ali, to je bio dio neupitnog procesa. Sunčanje je bio ultimum odmorske meditacije. Posljedice su morale biti što trajnije ne bi li, kako se popularno mislilo, dječica uskladištila što više vitamina D za zimske dane i izbjegla okrutnu ruku rahitisa.
Obzirom da me u hladan i snježni zimski dan baš grije ova tema, još malo....

Na sve strane su padala natjecanja tko će biti tamniji i podrugivalo se bjelokošcima koji evidentno nisu skucali za more. Starci koji se nisu baš naljetovali i nasunčali, osim usputno, u gladnim 50-im i 60-ima, naslađivali su se najboljim mjestima na plažama ili na onim daskama u odmaralištima koje su podsjećale na velike rešetke roštilja.
Plaže su zapravo izgledale poput džinovskog grilla na kojem su se pekle tisuće trudbenika, podmazani maslinovim uljem. Falio je još samo češnjak i kanibali bi uživali.
Mislim da se cijeloj zapadnoj Europi u zlatnim (smeđim, zapravo) 70-ima i 80-ima, uz pigmentaciju, promijenio i genom ljudi. I da će nas arheolozi iskopavati kao mutante.

Sve se to dešavalo do moje 15-e, do kada, tvrde, koža upije najviše zračenja i do kada i jest najveća mogućnost za kasniji izrast svih mogućih madeža (koji mi ponosno rese točkasto tijelo) pa i eventualne melanome.
Tko je to tada pitao, kad su prave brkate muškarčine poput Burta Reynoldsa i njegovih pratilja, bili uzor da svaki mekoputni i pocrvenjeni Prigorec stremi ka cilju biti križanac mrkve, jaffa naranče i Kunta Kinte.
U ta doba eskapizma svi hebeni Duranovci i Whamovci i modni magazini su spotove radili na plažama, u kupaćim kostimima a njihovi protagonisti su se od Izvora Života branili tek prevelikim ray-bankama i koktelima. Na kojima je bio suncobran, ali oni nisu bili ispod jednog, piće je ipak osjetljivije.

Zato me i dan danas fascinira što unatoč preporukama da, iako čak i nije loše upiti malo sunca (čak i za mentalno zdravlje), treba izbjegavati zvizdan, još uvijek, kao prošlog ljeta, na plaži gledam karavane žena, djevojaka i pokojeg njihovog entuzijastičkog pratitelja koji se odrekao pivice u hladu, kako baš u podne pod punom spremom marširaju na svoj dio te pečenjare. I rasprostiru rekvizite, da bi potom rasprostrle i udove željne dobrog četverosatnog prženja - bez prekida. Ono kaj možda zamjeram u tome je što mnoge za sobom u tu samoubilačku akciju vuku i malu dječicu, a ne jednom vidjeh kako ih ne namažu niti stave kapicu.
"Nek se malo osunča".
Pa će biti razgovora ugodnih s dermatologom, koji mi je zapravo stavio bubu u uho što nadalje ljeti činiti. Jer, iako se ne sunčam pasivno na jednom mjestu, čim dođe žuđeno toplo vrijeme u kojem se, baš kao i u vlastitom znoju (perverznjak) guštam kao prasac, ne mogu biti na miru i odvozio bih na biciklu kroz cijeli grad, plahutao po livadicama i stijenama i brčkao u svakoj bari. Baš kao i Krezubi Monster


Morat ću se (ako preživim madežijadu koja je došla na naplatu za sva bezbrižna ljeta) pridružiti sredovječnim mrtvim puhalima u hladu, uz njihove pivice koje usporavaju mozak i beskonačne igre na karte. Sunce im kalaisano.
Ili možda izmisle faktor 100 (koliko god se to u ovom približavanju kraja interglacijalu i mećavi koja mi zatrpava prozore, to čini izlišnim)?

Kao što rekoh na zadnjem komentaru u prethodnom upisu, ne kužim baš crno bijeli svijet, nit' se smatram dijelom ijedne istomišljeničke grupe, a vi svrstavajte. Ne vrijedi ni uvjeravati-c'est la vie... Ne smatram da se ljudi moraju oko svega složiti (dapače!), no sad sam već sretan ako zbog neprilagođenog mišljenja nisam odmah plaćenik.
Ili


Pa ajde onda šeenkrat na neke već ođekar prežvakane teme, uključujući i "developerske".

Prvo ipak malo gradske pozitive i egzotike nevezane. U širem kvartu mi se otvorila ni više ni manje nego Gruzijska(!) pekara. Doduše, četiri lokala uključujući i jednu pekaru su u krugu 100 m od moje kuće propali, pa se nadam da ovaj neće. Koji je doduše bio zatvoren u trenu fotkanja, pa strepim da nisu fermali prije nego sam skužio i da su otvorili. Držim ipak fige za sve slasne ačapurije, ačme i lavaše, koje tek moram probati...





A sad, na zadnje događaje po Zagrebu, čudnom mjestu za koje sam (i silom prilika) zainteresiran. Od slučaja Varšavska-Cvjetni u vezi kojega bih se, eto vremenom priznajem, čak u dijelovima i složio s protestantima, važniji mi je i interesantniji projekt Stara Vlaška-Bakačeva i (zasad nepostojeći) trg na tom mjestu, iako nitko ni da pusti vjetrić na tu temu.
Elem, oko slučaja Cvjetni (koliko god i dalje mislim da toliki protivnici moraju nešto suvislo i ostvarivo na temu a kaj onda na mjesto starih šupa već jednom guknuti), dakle - ipak se slažem oko previše opskurno-privatnog i autarkičnog karaktera te investicije. Problem ovog društva i samog grada, a koji je duboko sustavni, nažalost jest da investicijski novac nažalost uglavnom imaju i trošiti žele Razvojnici, kravata debljih od podvaljka. Ne, ne volim što je onda uglavnom njihov diktat.

Da bi im se uspješno suprostavio, moraš imati i viziju. Duboko sam uvjeren da se nešto dobro ne može zasnivati samo na negaciji, nego mora imati korijen i u nečemu pozitivnom. Ostat će sve na prduckanju na vrhu kontejnera, a da se čudom desi i najbolji slučaj po prosvjednike i ostvarenje njihovih želja da to Tomino čudo tamo ne bude...što?
Ništa se zapravo novo ili korisno ne dešava i ostaju i šupe u zametanom dvorištu i ah tih dragocjenih 15 m Varšavske.
Jer, ne fermam tih dvadeset koraka u ulicu, na kojima i danas parkaju auti i motori te stoje kontejneri za smeće, a koji odjednom postaju glavni argument za trenutno fetišiziranje. Dajte pobogu nešto suvislije, u krajnjoj liniji sam siguran da bi dobri i angažirani pravnici našli svašta pogodujuće u natječajima, ugovorima i svakojakih drugih nepoštivanja javnog interesa... ovako, uz rege za zagorske brege i pokoji smotani jointić na vrhu limenke, ništ od ničeg. Ali dobro.
Ja bih ipak i o Vlaška-Bakačeva.
Jer, što fali na zadnje dvije od ovih slički, koje sam danas popodne maznuo na oba navedena mjesta?







Prosvjednici. Niti jedan na mjestu puno jačeg i invazivnijeg ulaženja u samo srce grada.
Na mjestu na kojem ja doduše osobno smatram da je bilo što bolje od dosadašnjeg stanja besprizornog parkirališta i devastiranog ne-trga po kojem tutnje motorna vozila, ali to sam ja osobno. Koji nemam nijednu bolju i ostvarivu ideju za oba prostora (kaj i priznam), što bih (iskreno!) volio čuti od silnog trusta na prosvjed spremnih mozgova...
Ali svakako ni danas popodne ni drugih dana, prosvjednika nije bilo. Na mjestu gdje će niknuti velebna staklena poslovno-stambena građevina s 10 000 EUR po metru kvadratnom vrijednog življenja u hi-tech gadgeterijskom daljinskom pret-programiranju stana dok ideš sa posla. A za koje sam više puta čitao da također apsolutno ne miriši aktivistima.
Pa beograđani, gde ste?? Ovdje je kopanje već davno zaglibilo u neke faze. Ako se i za to ne slažete, po mojem mišljenju, radi se o nečemu puno važnijem i većem od 15 m Varšavske ili dvorišnog prolaza ili ne.
Meni će eventualno biti lakše provariti taj stakleni Skadar na Bojani ako naprave pješačku zonu i trg, ali priznajem da nisam skužio iz dostupnih materijala hoće li biti baš tako...

Vlaška, je u "novijem" dijelu ionako već svašta pretrpjela, a u duhu prethodnog posta (pozdrav kolegici Ivani od "moralne nule" ), evo kako se male ljupke naseobine tamo, u srcu Nepokorenog Grada i dalje opiru razvojništvu.



Teško je biti pametan, a treći put je nekad izgleda nedostižan, kad slušam retoriku i gledam prosvjede. Jer već rekoh da će prije svih kesu kod rješavanja ovakvih stvari, prvi driješiti developeri

Vojska

Samo štiklec na temu aktivizam, Eegor se zapitao, kak nema, ako već i nutrije dobivaju prosvjede za svoj spas, subotom na špici jedan za spas HV-a ili protiv korupcije u istoj. On i njegova zakašnjela snatrenja "ak je Švicarcima dobra vojska, zakaj ne bi mi mogli na taj nivo"... Toj priči je kraj i trebali bi javno priznat već jednom. Pa da prestanemo bacat porezne novce na tu farsu, jer očito ne idu na prava mjesta.

Najme, HV baš jučer objavio da doslovce "šalje operativne postrojbe kući", jer da im je preskupo držat ih spremnima. Pa tako do proljeća nema svakodnevnih dužnosti više niti za profiće, kad smo se ročnika već i prije riješili.
"Permanent vacation", rekli bi ameri.

Ne znam kaj se zapravo više muče s tom vojskom, kad je jasno da jednostavno više ne ide dalje. Čak i da to žele, a ne žele. Jer hoće samo par sinekura, stožernih plaćica i činova na vrhu zapovjednog lanca, koji izvode igrokaz na temu vojska, u biti fiktivnu firmicu za podaprat malo budžetskog novca..
Pa zato profi brigade oblače u "civil" na neodređeno, nek' hlade testise (dobro, zima je - griju ih) na izvanrednom godišnjem - iako je cijeli smisao tako stajaće profi vojske da su hebemu, "operativni" tj. upotrebljivi akodonečegadođe, ne? Kako to zamišljaju, malo me ima - malo me nema?

U nedavnim poplavama su dobro došli da po Veljunima spašavaju što se dade, no što će sad - zvat ih da požure s dizanja deke na kleti kod Jaske? O *obrani*, *spremnosti* ili čemu sličnom tome ne moramo više trošiti riječi i otprije ove smiješne odluke. S dobrovoljačkim postrojbama mađarskih seljaka oko Zalaegersega bili bi ajde, egal.
Ne da će nas, akodonečegadođe zaštiti NATO (nakon kaj napravi 12 sjednica i upita se jesmo li platili članarinu za taj mjesec), već ima li smisla uopće te nesretnike u izlizanim brodaricama i plaćom čistačice u Pevecu, sad već niti jedan spreman avion, par hrđavih tenkića i ono preskupih Rončevićevih kamiončića uopće voditi kao - vojsku? I još objaviti da su fajrunt do proljeća? Mislim da više nema.



Ili kad na TV reklami za odabir vojnog poziva budući fakultetlije koji će kakti poslije elektrotehnike ući u HV (losers!), skandiraju kao pogodnost, citiram: "Bes-platna hra-na!" Fakin - hrana. Ne npr. moderne i dobro opremljene tehničke učionice koje, barem kao na zapadu, proizvode kasnije inžinjere za društvo i sigurne poslove u životu. Nego hrana. Jedino HV - i vojska Haitija.

Slovenci po štandovima potpisuju peticije za ukidanje vojske, barem su iskreni. Dok naša vlada au contraire, održava privid i Potemkinovo selo od dva kartonska tenkića na motor od mopeda, za paradu jednom godišnje i pravdanje budžeta. Pa me tako Igor i pitao, kad se već prosvjeduje za spas svakog japanskog kita, zakaj nema neki prosvjed subotom na špici za spas HV-a? Čak bi zabave radi, volontirao ko dečki iz Društva za zaštitu životinja, da u donjem rublju (nakon što ga skinu iz uniforme), nezaštićen trpi bubotke ostalih sudionika u prosvjedu, obučenih u narodne nošnje/vojne uniforme susjednih (ili neprijateljskih, imamo još toga?) zemalja

U biti kad razmislim, kreativnih prosvjeda je zapravo malo, s lijeva i s desna. Čak niti Zelene akcije i Prava na grad ne pokriju više od jedne vruće gradske teme. Jedino zaštitnici životinja drže neke standarde i umataju se po trgovima malo malo u celofane fektajući da svi prijeđemo u vegane...

Doduše, preko interneta i foruma smo svadljivi i puni gorčine do daske.
Ali se na putu prema odnošajima oči u oči nekako u nas to brzo razvodni. Pogotovo to vrijedi kod mojih dragih izaleđaotračavajućih Purgera. A ono hvalisanje "ja svima sve velim u facu", po meni ne samo uglavnom da je lažno (vidim vas sve junaci, pred šefovima), nego je tek izgovaranje karakternih svadljivaca što su takvi.

Zato su mi djelomično i dragi ovi mlađi punoljetnici na vrhovima kontejnera, jer pokazuju i koliko sam ja ostario i okorio. Ali neminovno se uočava i da ništa dalje i više od sjedenja na tim kontejnerima ne bumo ni videli. Ako nastane masovna javna revolucija koja napokon iznjedri najkreativnije u svekolikom zagrebačkom puku koji će pohrlit u podršku, a za tim općedobrim idejnim projektima potekne i rječica novaca da ih zacementira, onda me smatrajte opako demantiranim.
Rado ću to bit.

Pa me oderite putem tipkovnice, što je ionako neminovno....

Kao što rekoh na zadnjem komentaru u prethodnom upisu, ne kužim baš crno bijeli svijet, nit' se smatram dijelom ijedne istomišljeničke grupe, a vi svrstavajte. Ne vrijedi ni uvjeravati-c'est la vie... Ne smatram da se ljudi moraju oko svega složiti (dapače!), no sad sam već sretan ako zbog neprilagođenog mišljenja nisam odmah plaćenik.
Ili


Pa ajde onda šeenkrat na neke već ođekar prežvakane teme, uključujući i "developerske".

Prvo ipak malo gradske pozitive i egzotike nevezane. U širem kvartu mi se otvorila ni više ni manje nego Gruzijska(!) pekara. Doduše, četiri lokala uključujući i jednu pekaru su u krugu 100 m od moje kuće propali, pa se nadam da ovaj neće. Koji je doduše bio zatvoren u trenu fotkanja, pa strepim da nisu fermali prije nego sam skužio i da su otvorili. Držim ipak fige za sve slasne ačapurije, ačme i lavaše, koje tek moram probati...





A sad, na zadnje događaje po Zagrebu, čudnom mjestu za koje sam (i silom prilika) zainteresiran. Od slučaja Varšavska-Cvjetni u vezi kojega bih se, eto vremenom priznajem, čak u dijelovima i složio s protestantima, važniji mi je i interesantniji projekt Stara Vlaška-Bakačeva i (zasad nepostojeći) trg na tom mjestu, iako nitko ni da pusti vjetrić na tu temu.
Elem, oko slučaja Cvjetni (koliko god i dalje mislim da toliki protivnici moraju nešto suvislo i ostvarivo na temu a kaj onda na mjesto starih šupa već jednom guknuti), dakle - ipak se slažem oko previše opskurno-privatnog i autarkičnog karaktera te investicije. Problem ovog društva i samog grada, a koji je duboko sustavni, nažalost jest da investicijski novac nažalost uglavnom imaju i trošiti žele Razvojnici, kravata debljih od podvaljka. Ne, ne volim što je onda uglavnom njihov diktat.

Da bi im se uspješno suprostavio, moraš imati i viziju. Duboko sam uvjeren da se nešto dobro ne može zasnivati samo na negaciji, nego mora imati korijen i u nečemu pozitivnom. Ostat će sve na prduckanju na vrhu kontejnera, a da se čudom desi i najbolji slučaj po prosvjednike i ostvarenje njihovih želja da to Tomino čudo tamo ne bude...što?
Ništa se zapravo novo ili korisno ne dešava i ostaju i šupe u zametanom dvorištu i ah tih dragocjenih 15 m Varšavske.
Jer, ne fermam tih dvadeset koraka u ulicu, na kojima i danas parkaju auti i motori te stoje kontejneri za smeće, a koji odjednom postaju glavni argument za trenutno fetišiziranje. Dajte pobogu nešto suvislije, u krajnjoj liniji sam siguran da bi dobri i angažirani pravnici našli svašta pogodujuće u natječajima, ugovorima i svakojakih drugih nepoštivanja javnog interesa... ovako, uz rege za zagorske brege i pokoji smotani jointić na vrhu limenke, ništ od ničeg. Ali dobro.
Ja bih ipak i o Vlaška-Bakačeva.
Jer, što fali na zadnje dvije od ovih slički, koje sam danas popodne maznuo na oba navedena mjesta?







Prosvjednici. Niti jedan na mjestu puno jačeg i invazivnijeg ulaženja u samo srce grada.
Na mjestu na kojem ja doduše osobno smatram da je bilo što bolje od dosadašnjeg stanja besprizornog parkirališta i devastiranog ne-trga po kojem tutnje motorna vozila, ali to sam ja osobno. Koji nemam nijednu bolju i ostvarivu ideju za oba prostora (kaj i priznam), što bih (iskreno!) volio čuti od silnog trusta na prosvjed spremnih mozgova...
Ali svakako ni danas popodne ni drugih dana, prosvjednika nije bilo. Na mjestu gdje će niknuti velebna staklena poslovno-stambena građevina s 10 000 EUR po metru kvadratnom vrijednog življenja u hi-tech gadgeterijskom daljinskom pret-programiranju stana dok ideš sa posla. A za koje sam više puta čitao da također apsolutno ne miriši aktivistima.
Pa beograđani, gde ste?? Ovdje je kopanje već davno zaglibilo u neke faze. Ako se i za to ne slažete, po mojem mišljenju, radi se o nečemu puno važnijem i većem od 15 m Varšavske ili dvorišnog prolaza ili ne.
Meni će eventualno biti lakše provariti taj stakleni Skadar na Bojani ako naprave pješačku zonu i trg, ali priznajem da nisam skužio iz dostupnih materijala hoće li biti baš tako...

Vlaška, je u "novijem" dijelu ionako već svašta pretrpjela, a u duhu prethodnog posta (pozdrav kolegici Ivani od "moralne nule" ), evo kako se male ljupke naseobine tamo, u srcu Nepokorenog Grada i dalje opiru razvojništvu.



Teško je biti pametan, a treći put je nekad izgleda nedostižan, kad slušam retoriku i gledam prosvjede. Jer već rekoh da će prije svih kesu kod rješavanja ovakvih stvari, prvi driješiti developeri

Vojska

Samo štiklec na temu aktivizam, Eegor se zapitao, kak nema, ako već i nutrije dobivaju prosvjede za svoj spas, subotom na špici jedan za spas HV-a ili protiv korupcije u istoj. On i njegova zakašnjela snatrenja "ak je Švicarcima dobra vojska, zakaj ne bi mi mogli na taj nivo"... Toj priči je kraj i trebali bi javno priznat već jednom. Pa da prestanemo bacat porezne novce na tu farsu, jer očito ne idu na prava mjesta.

Najme, HV baš jučer objavio da doslovce "šalje operativne postrojbe kući", jer da im je preskupo držat ih spremnima. Pa tako do proljeća nema svakodnevnih dužnosti više niti za profiće, kad smo se ročnika već i prije riješili.
"Permanent vacation", rekli bi ameri.

Ne znam kaj se zapravo više muče s tom vojskom, kad je jasno da jednostavno više ne ide dalje. Čak i da to žele, a ne žele. Jer hoće samo par sinekura, stožernih plaćica i činova na vrhu zapovjednog lanca, koji izvode igrokaz na temu vojska, u biti fiktivnu firmicu za podaprat malo budžetskog novca..
Pa zato profi brigade oblače u "civil" na neodređeno, nek' hlade testise (dobro, zima je - griju ih) na izvanrednom godišnjem - iako je cijeli smisao tako stajaće profi vojske da su hebemu, "operativni" tj. upotrebljivi akodonečegadođe, ne? Kako to zamišljaju, malo me ima - malo me nema?

U nedavnim poplavama su dobro došli da po Veljunima spašavaju što se dade, no što će sad - zvat ih da požure s dizanja deke na kleti kod Jaske? O *obrani*, *spremnosti* ili čemu sličnom tome ne moramo više trošiti riječi i otprije ove smiješne odluke. S dobrovoljačkim postrojbama mađarskih seljaka oko Zalaegersega bili bi ajde, egal.
Ne da će nas, akodonečegadođe zaštiti NATO (nakon kaj napravi 12 sjednica i upita se jesmo li platili članarinu za taj mjesec), već ima li smisla uopće te nesretnike u izlizanim brodaricama i plaćom čistačice u Pevecu, sad već niti jedan spreman avion, par hrđavih tenkića i ono preskupih Rončevićevih kamiončića uopće voditi kao - vojsku? I još objaviti da su fajrunt do proljeća? Mislim da više nema.



Ili kad na TV reklami za odabir vojnog poziva budući fakultetlije koji će kakti poslije elektrotehnike ući u HV (losers!), skandiraju kao pogodnost, citiram: "Bes-platna hra-na!" Fakin - hrana. Ne npr. moderne i dobro opremljene tehničke učionice koje, barem kao na zapadu, proizvode kasnije inžinjere za društvo i sigurne poslove u životu. Nego hrana. Jedino HV - i vojska Haitija.

Slovenci po štandovima potpisuju peticije za ukidanje vojske, barem su iskreni. Dok naša vlada au contraire, održava privid i Potemkinovo selo od dva kartonska tenkića na motor od mopeda, za paradu jednom godišnje i pravdanje budžeta. Pa me tako Igor i pitao, kad se već prosvjeduje za spas svakog japanskog kita, zakaj nema neki prosvjed subotom na špici za spas HV-a? Čak bi zabave radi, volontirao ko dečki iz Društva za zaštitu životinja, da u donjem rublju (nakon što ga skinu iz uniforme), nezaštićen trpi bubotke ostalih sudionika u prosvjedu, obučenih u narodne nošnje/vojne uniforme susjednih (ili neprijateljskih, imamo još toga?) zemalja

U biti kad razmislim, kreativnih prosvjeda je zapravo malo, s lijeva i s desna. Čak niti Zelene akcije i Prava na grad ne pokriju više od jedne vruće gradske teme. Jedino zaštitnici životinja drže neke standarde i umataju se po trgovima malo malo u celofane fektajući da svi prijeđemo u vegane...

Doduše, preko interneta i foruma smo svadljivi i puni gorčine do daske.
Ali se na putu prema odnošajima oči u oči nekako u nas to brzo razvodni. Pogotovo to vrijedi kod mojih dragih izaleđaotračavajućih Purgera. A ono hvalisanje "ja svima sve velim u facu", po meni ne samo uglavnom da je lažno (vidim vas sve junaci, pred šefovima), nego je tek izgovaranje karakternih svadljivaca što su takvi.

Zato su mi djelomično i dragi ovi mlađi punoljetnici na vrhovima kontejnera, jer pokazuju i koliko sam ja ostario i okorio. Ali neminovno se uočava i da ništa dalje i više od sjedenja na tim kontejnerima ne bumo ni videli. Ako nastane masovna javna revolucija koja napokon iznjedri najkreativnije u svekolikom zagrebačkom puku koji će pohrlit u podršku, a za tim općedobrim idejnim projektima potekne i rječica novaca da ih zacementira, onda me smatrajte opako demantiranim.
Rado ću to bit.

Pa me oderite putem tipkovnice, što je ionako neminovno....

Kao što rekoh na zadnjem komentaru u prethodnom upisu, ne kužim baš crno bijeli svijet, nit' se smatram dijelom ijedne istomišljeničke grupe, a vi svrstavajte. Ne vrijedi ni uvjeravati-c'est la vie... Ne smatram da se ljudi moraju oko svega složiti (dapače!), no sad sam već sretan ako zbog neprilagođenog mišljenja nisam odmah plaćenik.
Ili


Pa ajde onda šeenkrat na neke već ođekar prežvakane teme, uključujući i "developerske".

Prvo ipak malo gradske pozitive i egzotike nevezane. U širem kvartu mi se otvorila ni više ni manje nego Gruzijska(!) pekara. Doduše, četiri lokala uključujući i jednu pekaru su u krugu 100 m od moje kuće propali, pa se nadam da ovaj neće. Koji je doduše bio zatvoren u trenu fotkanja, pa strepim da nisu fermali prije nego sam skužio i da su otvorili. Držim ipak fige za sve slasne ačapurije, ačme i lavaše, koje tek moram probati...





A sad, na zadnje događaje po Zagrebu, čudnom mjestu za koje sam (i silom prilika) zainteresiran. Od slučaja Varšavska-Cvjetni u vezi kojega bih se, eto vremenom priznajem, čak u dijelovima i složio s protestantima, važniji mi je i interesantniji projekt Stara Vlaška-Bakačeva i (zasad nepostojeći) trg na tom mjestu, iako nitko ni da pusti vjetrić na tu temu.
Elem, oko slučaja Cvjetni (koliko god i dalje mislim da toliki protivnici moraju nešto suvislo i ostvarivo na temu a kaj onda na mjesto starih šupa već jednom guknuti), dakle - ipak se slažem oko previše opskurno-privatnog i autarkičnog karaktera te investicije. Problem ovog društva i samog grada, a koji je duboko sustavni, nažalost jest da investicijski novac nažalost uglavnom imaju i trošiti žele Razvojnici, kravata debljih od podvaljka. Ne, ne volim što je onda uglavnom njihov diktat.

Da bi im se uspješno suprostavio, moraš imati i viziju. Duboko sam uvjeren da se nešto dobro ne može zasnivati samo na negaciji, nego mora imati korijen i u nečemu pozitivnom. Ostat će sve na prduckanju na vrhu kontejnera, a da se čudom desi i najbolji slučaj po prosvjednike i ostvarenje njihovih želja da to Tomino čudo tamo ne bude...što?
Ništa se zapravo novo ili korisno ne dešava i ostaju i šupe u zametanom dvorištu i ah tih dragocjenih 15 m Varšavske.
Jer, ne fermam tih dvadeset koraka u ulicu, na kojima i danas parkaju auti i motori te stoje kontejneri za smeće, a koji odjednom postaju glavni argument za trenutno fetišiziranje. Dajte pobogu nešto suvislije, u krajnjoj liniji sam siguran da bi dobri i angažirani pravnici našli svašta pogodujuće u natječajima, ugovorima i svakojakih drugih nepoštivanja javnog interesa... ovako, uz rege za zagorske brege i pokoji smotani jointić na vrhu limenke, ništ od ničeg. Ali dobro.
Ja bih ipak i o Vlaška-Bakačeva.
Jer, što fali na zadnje dvije od ovih slički, koje sam danas popodne maznuo na oba navedena mjesta?







Prosvjednici. Niti jedan na mjestu puno jačeg i invazivnijeg ulaženja u samo srce grada.
Na mjestu na kojem ja doduše osobno smatram da je bilo što bolje od dosadašnjeg stanja besprizornog parkirališta i devastiranog ne-trga po kojem tutnje motorna vozila, ali to sam ja osobno. Koji nemam nijednu bolju i ostvarivu ideju za oba prostora (kaj i priznam), što bih (iskreno!) volio čuti od silnog trusta na prosvjed spremnih mozgova...
Ali svakako ni danas popodne ni drugih dana, prosvjednika nije bilo. Na mjestu gdje će niknuti velebna staklena poslovno-stambena građevina s 10 000 EUR po metru kvadratnom vrijednog življenja u hi-tech gadgeterijskom daljinskom pret-programiranju stana dok ideš sa posla. A za koje sam više puta čitao da također apsolutno ne miriši aktivistima.
Pa beograđani, gde ste?? Ovdje je kopanje već davno zaglibilo u neke faze. Ako se i za to ne slažete, po mojem mišljenju, radi se o nečemu puno važnijem i većem od 15 m Varšavske ili dvorišnog prolaza ili ne.
Meni će eventualno biti lakše provariti taj stakleni Skadar na Bojani ako naprave pješačku zonu i trg, ali priznajem da nisam skužio iz dostupnih materijala hoće li biti baš tako...

Vlaška, je u "novijem" dijelu ionako već svašta pretrpjela, a u duhu prethodnog posta (pozdrav kolegici Ivani od "moralne nule" ), evo kako se male ljupke naseobine tamo, u srcu Nepokorenog Grada i dalje opiru razvojništvu.



Teško je biti pametan, a treći put je nekad izgleda nedostižan, kad slušam retoriku i gledam prosvjede. Jer već rekoh da će prije svih kesu kod rješavanja ovakvih stvari, prvi driješiti developeri

Vojska

Samo štiklec na temu aktivizam, Eegor se zapitao, kak nema, ako već i nutrije dobivaju prosvjede za svoj spas, subotom na špici jedan za spas HV-a ili protiv korupcije u istoj. On i njegova zakašnjela snatrenja "ak je Švicarcima dobra vojska, zakaj ne bi mi mogli na taj nivo"... Toj priči je kraj i trebali bi javno priznat već jednom. Pa da prestanemo bacat porezne novce na tu farsu, jer očito ne idu na prava mjesta.

Najme, HV baš jučer objavio da doslovce "šalje operativne postrojbe kući", jer da im je preskupo držat ih spremnima. Pa tako do proljeća nema svakodnevnih dužnosti više niti za profiće, kad smo se ročnika već i prije riješili.
"Permanent vacation", rekli bi ameri.

Ne znam kaj se zapravo više muče s tom vojskom, kad je jasno da jednostavno više ne ide dalje. Čak i da to žele, a ne žele. Jer hoće samo par sinekura, stožernih plaćica i činova na vrhu zapovjednog lanca, koji izvode igrokaz na temu vojska, u biti fiktivnu firmicu za podaprat malo budžetskog novca..
Pa zato profi brigade oblače u "civil" na neodređeno, nek' hlade testise (dobro, zima je - griju ih) na izvanrednom godišnjem - iako je cijeli smisao tako stajaće profi vojske da su hebemu, "operativni" tj. upotrebljivi akodonečegadođe, ne? Kako to zamišljaju, malo me ima - malo me nema?

U nedavnim poplavama su dobro došli da po Veljunima spašavaju što se dade, no što će sad - zvat ih da požure s dizanja deke na kleti kod Jaske? O *obrani*, *spremnosti* ili čemu sličnom tome ne moramo više trošiti riječi i otprije ove smiješne odluke. S dobrovoljačkim postrojbama mađarskih seljaka oko Zalaegersega bili bi ajde, egal.
Ne da će nas, akodonečegadođe zaštiti NATO (nakon kaj napravi 12 sjednica i upita se jesmo li platili članarinu za taj mjesec), već ima li smisla uopće te nesretnike u izlizanim brodaricama i plaćom čistačice u Pevecu, sad već niti jedan spreman avion, par hrđavih tenkića i ono preskupih Rončevićevih kamiončića uopće voditi kao - vojsku? I još objaviti da su fajrunt do proljeća? Mislim da više nema.



Ili kad na TV reklami za odabir vojnog poziva budući fakultetlije koji će kakti poslije elektrotehnike ući u HV (losers!), skandiraju kao pogodnost, citiram: "Bes-platna hra-na!" Fakin - hrana. Ne npr. moderne i dobro opremljene tehničke učionice koje, barem kao na zapadu, proizvode kasnije inžinjere za društvo i sigurne poslove u životu. Nego hrana. Jedino HV - i vojska Haitija.

Slovenci po štandovima potpisuju peticije za ukidanje vojske, barem su iskreni. Dok naša vlada au contraire, održava privid i Potemkinovo selo od dva kartonska tenkića na motor od mopeda, za paradu jednom godišnje i pravdanje budžeta. Pa me tako Igor i pitao, kad se već prosvjeduje za spas svakog japanskog kita, zakaj nema neki prosvjed subotom na špici za spas HV-a? Čak bi zabave radi, volontirao ko dečki iz Društva za zaštitu životinja, da u donjem rublju (nakon što ga skinu iz uniforme), nezaštićen trpi bubotke ostalih sudionika u prosvjedu, obučenih u narodne nošnje/vojne uniforme susjednih (ili neprijateljskih, imamo još toga?) zemalja

U biti kad razmislim, kreativnih prosvjeda je zapravo malo, s lijeva i s desna. Čak niti Zelene akcije i Prava na grad ne pokriju više od jedne vruće gradske teme. Jedino zaštitnici životinja drže neke standarde i umataju se po trgovima malo malo u celofane fektajući da svi prijeđemo u vegane...

Doduše, preko interneta i foruma smo svadljivi i puni gorčine do daske.
Ali se na putu prema odnošajima oči u oči nekako u nas to brzo razvodni. Pogotovo to vrijedi kod mojih dragih izaleđaotračavajućih Purgera. A ono hvalisanje "ja svima sve velim u facu", po meni ne samo uglavnom da je lažno (vidim vas sve junaci, pred šefovima), nego je tek izgovaranje karakternih svadljivaca što su takvi.

Zato su mi djelomično i dragi ovi mlađi punoljetnici na vrhovima kontejnera, jer pokazuju i koliko sam ja ostario i okorio. Ali neminovno se uočava i da ništa dalje i više od sjedenja na tim kontejnerima ne bumo ni videli. Ako nastane masovna javna revolucija koja napokon iznjedri najkreativnije u svekolikom zagrebačkom puku koji će pohrlit u podršku, a za tim općedobrim idejnim projektima potekne i rječica novaca da ih zacementira, onda me smatrajte opako demantiranim.
Rado ću to bit.

Pa me oderite putem tipkovnice, što je ionako neminovno....