|
Kažu feministice, ženama treba muškarac kao ribi bicikl...
Jučer je tako tiho prošao Dan žena među svima, uključujući i ženama, da ga niti ja nisam čestitao vlastitoj. Većina od tuceta žena s kojima sam razgovarao (uz iznimku jedne) nije se niti sjetio koji je dan, iako je bilo i bivših Drugarica koje su nekada u Radnim Organizacijama isti redovno i s entuzijazmom slavile.
Ipak, svim povijesnim tužnim ropotarnicama uprkos, vrijedi ga spomenuti i zbog činjenice da dan danas službene statistike pokazuju i dalje npr. potplaćenost žena u odnosu na muškarce na istim pozicijama u društvu. I hrpu drugog...
No da ne nabrajam ono što bi prosječno informirani građani i sami trebali znati.
Meni je zanimljiv jedan drugi fenomen u vezi muško-ženskih odnosa, a to je i dalje čvrsto ukorijenjeno razgovorno inzistiranje na svim mogućim i nemogućim razlikama muškaraca i žena. I s jedne i druge strane, pozitivno i negativno, ili ako sam u društvu muškarca, uz konspirativno i značajno "sve su ti one iste" klimanje. Kak se ljudi više nisu ohladili od tih clichea? NISU iste. Niti "mi muškarci" NISMO isti.
OK, biološke razlike postoje, samim tim i neke emocionalne-socijalne. OK, duga evolucija i kratko razdoblje civilizacije odigrali su svoje, pa sam gledajući jedan genijalan BBC-ev dokumentarac naučio kako se muškarci i žene npr. drugačije orjentiraju u prostoru na primjeru labirinta. Muškarci prirodnim kompasom, jer su morali prevaljivati velike daljine u potrazi za hranom, a žene misaono, prepoznavajući predmete. Pa se to može odraziti kod NEKIH žena (mnogih? sve su te tlapnje znanstveno neprovjerene) npr. kod parkiranja ili vožnje automobila.
Iako sama činjenica postojanja tolikog broja žena odličnih vozačica (uključujem i vlastitu) pobija generalizaciju i ne nudi jasno pravilo, svi ga muškarci jedva čekaju slavodobitno potegnuti. Malo se, dragi alfa-mužići Pulići, provozajte gradom sa mnom...ako ste sredili životno osiguranje.
Što one kažu
No, razlika se naglašava i tamo gdje je po meni bezvezna i nakrcana najcrnjim clicheima (čak i ovaj blog u kategorijama ima "ženski kutak", bez pandana u "muškom" kutku).
Neki dan u dobrojutarnjem TV gulašu Blaženka Leib (BTW koliko je tih žena u najboljim godinama na HRT-u s teutonskim prezimenom? Leib, Mück, Neuner, Prester, Preindl, Loos, Potz...) ugostila je, nisam gledao od početka, ali nekakvog recimo psihologa. I tako, trkeljao je o "ženskom" i "muškom" načinu odlučivanja, tobože žene puno studioznije pripremaju odluku, a muškarci naprečac, pa da je to nekad bolje, nekad lošije, komunikacija, konfrontacija, itd blabla. A ona mrtva hladna nadovezala:
- "Mislite li, da su unazad dvadeset godina na ovim prostorima na vlasti bile žene, bi li uopće rata bilo? Ja mislim da ne."
Molim?
Ako ćemo mak na konac i pojednostavnjivati (a nije mi to namjera), poznavajući mnoge žene - ne da bi rata bilo, nego bi se i na mirovnim konferencijama mlatile onako damski, torbama. I ubadale oštrim predmetima ispod stola.
Taj "zaključak" sam više puta čuo, donesen onako pravednički i sa značajnim pogledavanjem s visoka. Žene su kao u svojoj prirodnoj nutrini donositeljice života, a muškarci oduzimatelji, da ne kažem sama Najcrnja Destrukcija. Miješajući naravno, društvene uloge s psihologijom i ljudskom prirodom, ali whatever... Mnoge ponosne žene koje znam u tu Božicu Majku Stvarateljicu bez pardona vjeruju (iako u privatno vrijeme bez pardona kopaju oči neprijatelji(ca)ma, umišljenim i stvarnim). K tome se Blažino otkriće poklopilo s još jednim kazališnim (riječkim) uprizorenjem one grčke tlapnje o Lizistrati. A koja je tobože povela žene u seksualni štrajk kažnjavajući nejebicom muškarce odlepršale u Peloponeški rat.
Bilo bi, Blažo... kad bi znala npr. za Mirjanu Marković, Slobinog gazdu iz sjene...ili Anu Lučić.
Ima i ona stara "žene će prevariti iz osvete i što su blabla povrijeđene, a muške svinje iz puke požude". Da sam većinu života proveo u staklenoj kugli i da nisam upoznao toliko muško-ženskih nevjerojatnih priča, možda bih progutao tu bedastoću zdravo za gotovo. Iz životnog iskustva znam da je ovo najneistinitija bajka, koliko god se forsirala ili dobro zvučala "slabijem/ljepšem/boljem/whatever" od dva nesretna i kvazisuprostavljena ljudska roda. Vele da ima sad i više rodova od 2, ne bih tu ni ulazio....
Što oni kažu
S alfa mužjačke strane izmišljenih "Mars-Venera" rovova se također pothranjuju razni mitovi. Npr. žene kao puno pričaju i filozofiraju, a muški su jelte mučaljivi i konkretni rješavaoci stvari. Možda, u Glavicama kod Sinja. 1929.
Jer otkud onda (ne isključujem iz mnogih stvari i samog sebe!) toliko mojih muških poznanika besplodnih laprdala, ljubomornih i uvredljivih u ljubavi, sociologa i kompliciranih da ih vlastita majka ne može shvatiti? Otkud toliko mojih muških poznanika (i to u srednjim godinama) koji ne mogu zašarafiti žarulju, odšarafiti osigurač, koristiti bušilicu i uopće ne voziti auto ili biti konstantno vožen od strane "boljih" polovica? Sve to dobro pokazuje da su mnoge razlike muškaraca i žena zapravo sociološki naslijeđene, a ne izlaze iz stvarne prirode ta dva spola.
Na psihološkom nivou će u muško ženskim odnosima vjerujem još dugo biti razlike, zato što i spolni odnosi misaonih bića ne mogu biti jednostavni. I naravno, sve što je kulturološki i sociološki naslijeđeno kroz stoljeća i tisućljeća neće iščeznuti. Ali dajte više dosta s najprežvakanijim clicheima, koji ne priznaju najobičniju činjenicu da smo svi mi više manje slični prolaznici kroz život, s više manje sličnim ciljevima. Toliko sam se puta, više od pothranjivanja klišea, uvjerio baš u to.
Noć biologije
Biološki odjel PMF-a svake godine, po uzoru na "Noć muzeja" jednom u godini od 16-23 otvara vrata svih laboratorija, zbirki i čudesa na svim svojim ispostavama (i glavnoj, na Rooseveltovom trgu). I tako nakon Dana zaborava žena, osvanula je Noć biologije, same po sebi najnediskriminatornije znanosti.
Pa, u spoju reklame za studij i pro bono namjera da se građani & djeca nauživaju bilja, životinja, laboratorijskih eksperimenata i mikroskopa, pripuštaju iste u svoje prigodno uređene prostore faksa. U doslovce sve, od knjižnice pretvorene u noćnu šumu s insektima, do laboratorija gdje možete naučiti kako Gastal kiselo pretvara u lužnato. Tu su bile i žive kornjače i rakovi, amebe, bakterije, biljke mesožderke, kosturi i sva biološka čuda, instalacije i animacije. Naravno, poučno i za gorespomenute muškarce i žene- barem kako smo svi krvavi ispod kože :)
Veliki palac gore i za studente, kojih ima na svakom koraku, obučeni u majce, kostime i općenito izgledajući motivirano. I spremni su, ali i uspješni u animiranju čak i poslovično sumnjičavog Nasljednika, s velikim prvobitnim NE na usnama. I sam skeptik, prvo sam odbacio cijelu preporuku za Noć biologije, ali nakon dva i po sata ludog provoda, skužio sam da smo debelo u kašnjenju za doma, a jedva da smo onjušili polovicu ponude.
Zamišljam kako bi izgledala Noć Pravnog fakulteta, jedne prilično depresivne ustanove gdje sam trošio bolje komade mladosti. Građani bi nahrupili s dječicom pod rukama i ušli u zgradu. Sablasno prazni hodnici po kojima samo što ne leti ono sasušeno žbunje iz western filmova i kolega iz referade koji čeka u polumraku:
- "ovdje su predavaonice. Došla su dva studenta slušati ex cathedra razmatranje o reformatio in peius, možete pogledati"
- "Ovdje je tipična klupa na kojoj se sjedi dok se čeka ući profesoru u kabinet za konzultacije. Tobože, da pitaš što ti nije jasno iz udžbenika, a zapravo da ga žicneš da dođeš kod njega i što će eventualno pitati"
- "ovdje je knjižnica. Nema baš mjesta za sjesti i raditi"
- "ovdje je kantina...err, nema je više".
Ali ako već niste bili na PMF-ovoj fešti biološke raznovrstnosti, za iduću godinu preporuka. Uz par slika:
Žohari! Nema bolje riješiti se iracionalnog straha nego kad te dotaknu dva meka ticala dužine bar 5 cm
Na rubu znanosti, biljke mesožderke...
Lavlja šapa, eksperimenti sa plutačom u kojoj treba pogoditi omjer kroz špricu unesenih alkohola i vode, lov na amebe
"Kao mali vodeni zoološki vrt", reče kad ugleda gomilice sitnih račića, ličinki komaraca koje žive u vodi i slične menažerije....
Mi smo negdje ođeka...?
Vrlo žive zmije, nešto mrtvih i praktični prikaz uzrečice "kosturi u ormaru"...
It was fun!
Bio i Bandić. Doslovce sam samcijat bez ikog u inače obvezatnoj sviti, samo u pratnji nekakve profačice. I polusneno bauljao među beskralježnjacima... tom čovjeku vidljivo nije dobro. Ili se pritajio kao kameleon.
|
