Marketing
Fuj fuj snijeg
Kao klinac sam ga obožavao i uvijek sam bio pomalo razočaran kad su ga nemilice po ulicama počeli razgrtati, a u kasnija doba i tovariti na kamione i odvoziti nekud daleko. Mislio sam da se tako mora u uređenom društvu i da je život okrutan prema onima koji bi htjeli ovozemaljske užitke dugotrajnijeg plahutanja po snijegu. I da se radi o neupitnom standardu borbe protiv tog omrženog prirodnog neprijatelja, prema kojem s vremenom moramo otvrdnjeti ne bi li ga lakše očistili. Da, gotovo kao metafora na ovoprostorne ratove....
Što radnici rade na ovoj fotki, npr.? Čiste svaki tračak snijega u Bogovićevoj - dok ovaj još pada. Četiri gradska plaćena radnika, pače! Kamion koji ga valjda vozi u spalionicu(?), nije stao u kadar...Zagrepčani jednostavno ne mogu dočekati da naprave sniježni holokaust prije nego i jedno dijete baci grudu, fuj neodgojeno derište...Odmah, kao da nije zima i kao da to nije normalno, i kao da se neće otopiti prvog toplijeg dana, tu bijelu neugodnost odvlače (iz našeg prireza veselo plaćeni) kamioni, pa kud to voze, ali stvarno?
Pod stare dane skužih da su u pogledu snijega specifično zagrepčani razvili pravi mali analno-retentivni fetišizam. Neću o građanima drugih hrvatskih gradova jer ne znam pouzdano, ali znam da su u, s nama klimatski i na druge načine mjerljivim, srednjoeuropskim gradovima daleko opušteniji glede cijele stvari.
Sjećam se kako su jedne zime u Bratislavi za jednu prošlu Novu godinu po cijelom centru tek isprtili male zaleđene putiće kojima se valjala masa - a mi se snebivali nad time. Kao i činjenicom da se ceste nisu što prije polizale od ikakvog traga snijega, već su vozili oprezno. Šveđani (dobro, nije za usporedbu, ali i oni su ljudi) npr. čak niti uopće ne čiste ceste kad udari sezona.
I mislio kako smo über, dok nisam došao u Zagreb i skužio kako mi živimo u drugoj krajnosti. Jer, pao je snijeg i od 8.00 ujutro na Radio Sljemenu počele ogorčene žalopojke kako su zimske službe zakazale "Već je 8.05 ujutro i kod nas u Torbarovoj nije došla ralica! Kaj oni misle?!".
Halo? U jednu od tisuću zagrebačkih ulica izgubljenu na zavojima prema Šalati koju je zametao sniježak te noći, kako bi ponosni građanin mogao sigurno ispeljati tutača, umjesto da možda oproba tramvaj? Da bi ralice u 8.00 ujutro stigle do svih ulica i zadovoljile sve grintavce, trebalo bi ih umjesto stotinjak, biti par tisuća....
No, niti to nije dosta, jer niti koji dan nakon pada omrženog snijega, na scenu stupaju kamioni koji se razmile centrom i sav razgrnuti snijeg, ili onaj uz rub pločnika, u cijelosti pokupe, ne bi li mu zatrli i najmanji trag i sjeme zločinačko.
A koji košta: kamioni, gorivo, stotine radnika lopatara, te vozača prema imaginarnom sniježnom konclogoru.
Uglavnom, ovako izgleda centar Praga, bisera i jedne od EU-ropskih prijestolnica, a nakon što padne snijeg. Leggiero...
Ovako centar Ljubljane (doslovce brda starog snijega a po križanjima pravi sniježni odbojnici preko 1 m visine)
A ovako izgleda centar Zagreba, glavnog grada tek jedne nadobudne EU kandidatinje, u kojem je snijeg tih dana padao u isto vrijeme i u istim količinama (razmak fotki niti jedan dan). I netragom nestao:
Ne samo da se mora odmah maknuti sa cesta (što je OK), nego brzo i s pločnika (što je isto načelno OK, u visoko litigativnom društvu kakvo postajemo, gdje svatko svakog vlasnika kuće može i želi dati na sud ako se posklizne, pa navijam sat u 6 ujutro da prvi očistim ispred haustora), nego i s rubnika, a na kraju i sa svih površina (osim možda travnatnih), pogotovo u užem dijelu grada. Ne smije biti niti hrpice ili nepoćudne čestice tog kristaliziranog nebeskog otpada mrskog profinjenom agramerskom oku.
Gosponu iz Torbarove bi moglo pozliti ako se spusti na kapuciner pod repom, a ugleda taj uh-oh snijeg - stariji od jednog dana. Zovite istrebljivače!
A mogao bi i tužiti grad, državu, komunalne službe i ine, što se npr. baš na ovoj sličici vidi kako se aljkavo radi, jer ako bolje pogledate, između pruge i rubnika sakrilo se par mikrotragova bijelog nametnika (na radost mališana), kojeg ćemo bogdaj i za vazda istrijebiti, ako globalno zagrijavanje pobijedi
Ja osobno mislim da je lijepo što je Zagreb inače čist, što primjećuju i strani novinari i stranci kad dođu, te da se ne moramo nužno probijati kroz prtine kao u bratskim gradovima - ali i da ne moramo biti takvi Snow Nazis.
Košta proračun, hebemu. A kamioni bi mogli, ako baš moraju, voziti bilo što drugo. Evo npr. građanima hranu iz hipermarketa po narudžbi, da se smanji promet na cesti.
A ispred TAMića punog sirupa za razrijeđivanje, pelena, 0,5 % masnih jogurta i pašteta veselo put Torbarove prti ralica....
Post je objavljen 17.02.2010. u 14:52 sati.