Cheesteeleeshte

Stigla i ta vijest na koju sam tu i tamo pomislio, jer svi o tome tu i tamo pomislimo. Iako je do zadnjeg trena bio čio i tek uz više manje uobičajene staračke boljke, Onaj Gore ima svoj pješčani sat za nas sve...
Otišao je zadnji od mojih djedova & baka, zvao sam ga Dida, kao da sam mali Dalmatinac, iako je za sve druge bio "deda". Nisam se ovako rasplakao kao kišna godina otkad je poginuo nesretni Brunek, onak dječje, neutješno...a zaplakao sam valjda 4 puta u životu. Najdraži, najmirniji i na mene utjecajan predak, dok sam bio sasvim malo biće manje od Nasljednika, koji se više nažalost neće hvaliti onako kako svima ponosno govori "ja imam dvije bake i tri dede"...
A ja ću napokon vidjeti kako moje ime i prezime (imamo isto) izgleda na mramornoj ploči, koja skriva cijeli jedan prohujali mukotrpni život. Malo čudno....



Dida moj, dida moj..

ode mi je zima,
daj mi kaban svoj..
.
Dida moj, dida moj...
sve me boli, tilo traži
rakijom me sveg namaži
kao kad sam dite bija ja.

Da mi bude miran san
baci na me kaporan...
Dida moj...

Dida moj, dida moj...
ode mi je zima,
daj mi kaban svoj...
Dida moj, dida moj...
Bolestan je unuk tvoj.