neverinov blogneverinov blog

Hrvatine & kulturocid


Kad mi je kolegica i prijateljica poslala linkove sa sadržajima strave odnosa prema arheološkoj baštini naše zemlje nisam se uspio suzdržati a da ne reagiram ovim postom.

Naprosto je nevjerovatna količina licemjerja i jaza između busanja u prsa i računice koja je prisutna u mentalitetu vladajuće kaste, nevažno da li bili ti u službi građana na državnoj, županijskoj ili lokalnoj razini, i poduzetnika-investitora što je već odavno u Hrvatskoj postalo eufemizam za kriminalca, ratnog profitera, porezne neplatiše, neplatiše vlastitih radnika, tajkuna, moralne nule, onog koji podmičuje, i u sprezi je sa vlastima.

Toliko smo se u ovih dvadeset godina naslušali o domoljublju da mi ta riječ izlazi kroz uši i nos od zasičenja zajedno sa riječi moral koju su klerofašisti uspijeli toliko izlizati da ju vidim samo u pejorativu.

Čim mi netko spomene domoljublje ili moral meni podne.

Pogotovo u izborno vrijeme, poput ovog, kolaju nevjerovatne priče o patriotizmu, skoro pa da svi ti lideri koji su bili dio problema prošlih 20 godina ne strgaju odjeću sa sebe ala Mamić od nepodnošljivog patosa prema domovini.

Toliko oni vole Hrvatsku.

Prvi hrvatski kralj. Prvi hrvatski predsjednik. Tisućljetni san hrvatskog naroda i ostale bla bla bla nebuloze, da ne nabrajam gluposti kojih smo se naslušali od stoljeća sedmog jer bi to značilo utrošiti život pišući nekoliko tomova nacionalnog preseravanja: najciničniji ostaje ljubljenje zastave u Kninu od strane Franje Tuđmana, pljuska za um samo takva.


Indigniran sam tim staležom seljačina, primitivaca, mangupa i majmuna koji su zavladali našom domovinom hvala histeriji rata. Stalež prosječnjaka i neznalica koji mari samo za kratkoročnu računicu.

Ako će donjet lovu uništiti habitat autohtonim riječnim vrstama radi eksploatiranja šljunka neš ti brige.

Ako ćemo zaraditi pare na deforestaciji i prodaji drva (uglavnom stranim kompanijama koje tu mobiliju onda preprodavaju opet nama sa etiketom made in Italy - o ironije) sa ispriikom pomlađivanja šume ma reži, sijeci brate, prodaj, eksploatiraj vlastitiu zemlju u ime tog jebenog novca.

Što će nama prvoklasni lokalitet poput antičke Salone kada je doseg mudrosti gradnja šoping centara u zemlji u kojoj je proizvodnja na povijesnoj ništici.

U splitskoj okolici, na lokalitetu Rižnice, je pronađen arheološki spomenik prve kategorije iz doba srednjovjekovnih vladara Hrvatske. Znači, po nekoj logici, onaj jedini trenutak ujedinjenja našog naroda i samostalnosti naše države, želi se ponovo asfaltirati jer bi premostiti vijaduktom značilo potrošiti više para od predviđenog.

Citiram:

Prema nekim autorima, pod Klisom je bio mauzolej hrvatskih kraljeva, moguće da je riječ o crkvi koju je knez Trpimir izgradio za prvi benediktinski samostan na našem tlu, ali na prvi pogled se radi o monumentalnoj, izvanredno očuvanoj građevini iz vremena ostalih crkava vezanih za hrvatske knezove i kraljeve.

Ali ako građevinari, odnosno investitori ne uvaže savjete arheologa da se lokalitet premosti vijaduktom, nego se zatrpa i vrati cesta, nestat će jedan od prevažnih kompleksa hrvatske rane povijesti, slično kao što je izgubljen i veliki dio rimske Salone jer nije bilo volje za kompromisom.

Istraživanja u Rižinicama trenutačno su zaustavljena, zbog, kako je naveo građevinski nadzor investitora Županijskih cesta, sigurnosnih razloga, no arheolozi se boje da se radi o nevoljkosti da se prometno rješenje izvede na kompliciraniji način.


U Rižinicama je poznata zadužbina kneza Trpimira, utemeljitelja jedine hrvatske kraljevske loze, crkva i benediktinski samostan. Otkrio ih je, prema prijavi solinskog težaka, don Frane Bulić.

Ondje je nađen i čuveni kameni ulomak s imenom kneza Trpimira, ali je sve bilo zapušteno, zatrpano zemljom i smećem do urušavanja stare ceste Solin – Klis baš na tome mjestu 2006. godine, ceste koja je arheološki lokalitet presjekla nadvoje 1956. godine.

Prilikom radova na obnovi građevinski valjak upao je – ravno u samostan. Uređena je privremena zaobilaznica, pa su prije par mjeseci započela arheološka istraživanja.

Ono što su otkrili zaprepastilo je stručnjake iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, voditelja istraživanja Matu Zekana i arheologa Antu Jurčevića:

- Shvatili smo da stojimo na isklesanom vijencu objekta s apsidom i ostacima bačvastog svoda, koji je sačuvan u visini do krova; iz građevine smo izvadili tri metra nasipa, a do razine poda je još oko dva metra. Široka je oko sedam metara, dio koji smo istražili dug je devet metara, a dalje preko toga ide cesta i tu nismo mogli. Riječ je o objektu sačuvanom u takvom stanju koji je rijedak i u svjetskim okvirima, a ne treba ni govoriti o značenju za nacionalnu kulturu. Ako ne nađemo rješenje i sve se zatrpa, to će biti kulturna katastrofa, to niti jedna civilizirana zemlja ne bi dopustila – nezadovoljan je arheolog Ante Jurčević.

Arhitektonske značajke građevine uspoređuje s krunidbenom crkvom kralja Zvonimira u Solinu i svetištem na Gospinu otoku gdje je pronađen čuveni sarkofag kraljice Jelene, ali je ova u neusporedivo boljem stanju.


http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/161585/Na-pomolu-kulturni-skandal-na-arheoloskom-nalazistu.html


Komad nacionalne povijesti koji bi u bilo kojoj drugoj zemlji senzibilizirao stručnjake i obično stanovništvo, koje bi nakon istraživanja bilo prezentirano kako treba sa ciljem da stanovnici ove zemlje na pravi način zavole svoju domovinu a da joj se stranci ganuto dive na starinama, kod nas prolazni opasnost da bude jednostavno pokriveno.

A zašto?

Zato jer seljačine ne vide računicu ako im direktno nešto ne uđe u žep. Zato jer misle da se računovodstvo svodi samo na prihode a rashodi su kategorija koja se ignorira. A državni sužbenici koji imaju moć odluke su jeftino iskorumpirani. Da parafraziram splitskog gradonačelnika sa političarima: sve je to jeftina roba.

Pa što ne bi bili i konzervatori.


Da se izrigaš od količine hipokrizije u zraku i medijima.

I znate što?

Zatrpajte delikventi neobrazovani slobodno naše povijesno, kulturno, arheološko ( i u ovom slučaju turističko i ekonomsko) bogatstvo ali dajte onda gospodo sjašite više s kurca sa tim domoljubljem i turizmom i pričama o urbanim jugoslavenima, komunjarama, crvenom opasnosti, jer ste postali jebeno neuvljerljivi a i dosadni nakon 20 godina peglanja uvijek istoga.


Sram vas bilo! Takve su u srednjem vijeku prikačili za stup srama i gađali pomidorima a kod nas prolazite kao ugledna gospoda. Moš mislit.


Ovo je zemlja koja sama sebi pljuva u lice i to treba priznati.


Hrvati su alkemičari. Zlato umiju da pretvore u govno.


ps. fotke iz članaka nisu povezane sa spomenutim lokalitetom. Prikazuju sarkofage iz rimskog doba tako da su preuzete onako li la da samo stoji bilo kakva fotka koja ima veze sa arheologijom.




Post info
27.11.2011. (11:57)
36 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Bilo jednom u Sarajevu



Bacio sam se na virtualno čišćenje datoteka i naišoa na putovanje povodom Nove godine u Sarajevo i automatski su se probudile uspomene. Nekih stvari je malo teže prisjetiti se o čemu se radi ali...



... nakon što sam ugledao ovo stopalo čini mi se da je to spomenik djeci poginuloj tijekom opsade.



Sjećam se da smo pronašli restorančić od kojeg se nismo skidali ostale dane. Naravno u Sarajevu se odlično jede gdjegod otišli štogod izabrali.




Miljacka.



Kako sam te godine odlučio otići slaviti novu u Sarajevu tako su mi se prikrpali razni prijatelji. Kad nekoga žicaš da ide sa tobom svi se izvlače a kada imaš neki plan kojeg se tvroglavo držiš počinju pljuštati pitanja "možemo li sa tobom?"




Nije umjetnička instalacija niti kuća lutaka.




Lijepa art deco zgrada razorena u opsadi.



U restoranu dok smo čekali klopu bacili bi šah na tek kupljenoj ploči.



Šah mat.




Po latinskom natpisu ovo je očito zgrada sveučilišta.




Pogledaš u lijevo vidiš secesiju, skreneš pogledom u desno i eto ti džamija sa minaretom. A jednostavno paše..




Koliko nisam vidio da netko ovako prodaje bunde.



Zabrana slikanja kod američkog veleposlanstva. Signalizacija prikazuje nekakav prastari fotoaparat, prvo je Alvise mislio da su to neke preokrenute tračnice a kad smo slikali ambasadu onda nam je izašao iz kućice vrli i revnosni policajac kojeg plaćaju BiH obveznici da im štiti srcu drage američke interese.




Obilazak Zemaljskog muzeja osnovanog 1888 čija je zgrada iz 1909.



Naravno ja sam pobjegao u arheološki dio dok je Semiramida shodno svom zanimanju posjetila prirodnoslovnu zbirku.







Trebalo bi ovako pribiti hrvtske političare.





Mudro šutim o kakvim se leptirima radi ovdje.












Alvise je ostao oduševljen Sarajevu. Najače je bilo kad je gazdarici u Udinama rekao di ide za novu. Nastao je muk jer je žena mislila da ovdje još uvijek traje rat.








Zgrada muzeja u renesansnom stilu.











Sava i granični prelaz na povratku. Asociacija, tuga radi povratka.





I onda te ovaj blento dočeka doma.


Post info
24.11.2011. (20:17)
17 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

San o jednom ljetu 5 (ili Te sakam Makedonijo)


Photobucket

Moj jadni blog :(

Nemam pojma što se desilo ali svi koji su imali osobni template ne mogu pokrenuti vlastiti blog a do malo prije se nisam mogao ni ulogirat. Kako bi mogao i dalje nastaviti moram odustati od svog predloška koji je postao dio mene, dio moje osobnosti i moram reći da mi je zlo od te činjenice.

Lansiram anatemu na onog koji je stvorio problem dabogda postao impotentan. Dođe mi da samo radi njega odem do nekog groblja i ostavim jednu poruku sa prokletstvom mrtvima da ga kazne.

Ovo je putopis koji sam objavio jučer..




Jučer sam sa prijateljem otišao u Art Kino gdje se održava Smotra novog talijanskog filma pogledati Na moru (Sul mare) i automatski sam se vratio u ovo ljeto koje je tek mjesec i pol za nama.


Photobucket

Manastir sv. Pantelejmona jedna je od najljepših ohridskih znamenitosti, a nalazi se na arheološkom lokalitetu Plaošniku. Prema istraživanjima, zaključeno je da je sveti Klement Ohridski ovu građevinu dao sagraditi u 9. stoljeću na temeljima stare, manje crkve. U novosagrađenoj crkvi napravio je i vlastitu grobnicu, koja je sačuvana do danas.

U ovoj je građevini Klement podučavao učenike ćirilici, a kroz tu školu prošlo je preko 3000 učenika i učitelja. Iz tog razloga se škola sv. Klementa ponekad smatra prvim i najstarijim europskim sveučilištem, što je čak oko dva stoljeća prije 'službeno' najstarijeg sveučilišta, onog u Bologni. Ono što sprječava Ohridsko sveučilište sv. Klementa da postane prvo na popisu je što se kao kriterij uzima neprekidno djelovanje od osnutka, što to učilište ipak ne zadovoljava.

Crkva sv. Klementa smatrala se svetim mjestom za Makedonce sve do 15. stoljeća, kada su je Turci pretvorili u džamiju. Kasnije su dozvolili obnovu crkava i manastira, pa je tako obnovljen i sv. Pantelejmon. Ipak, ubrzo je srušen, pa je sagrađena nova džamija. Kraj 20. stoljeća donio je i konačnu realizaciju ideje o obnovi ovog prvoklasnog spomenika, da bi 2002. Makedonci konačno vidjeli jedno od svojih najznačajnijih povijesnih objekata potpuno obnovljeno i u punome sjaju.

Preuzeto sa putovnica.net

Photobucket

Plaošnik je arheološko nalazište 250 metara udaljeno od Samuilove tvrđave.


Photobucket

Arheologije koliko ti srce poželi. Svagdje tesere.


Photobucket

Apart from the monastery's many reconstructions during the Ottoman empire, it has recently undergone extensive reconstruction and excavation. Reconstruction started on December 8, 2000 and the physical church was fully reconstructed by August 10, 2002. Most of Saint Clement's relics were returned to the church.


Photobucket

On Plaošnik has been discovered the baptistery of the five aisle basilica with hooked crosses (swastikas) on the mosaic floors which date from the period between 4th and 6th century. It is assumed that this early Christian basilica at Plaoshnik upon which the Kliment’s monastery was built in the 9th century, was dedicated to St. Paul, the apostle. In Lichnid (present day Ohrid), the apostle Paul preached Christianity in the 1st century A.D.

Izvor: wiki


Photobucket


Photobucket



Photobucket


Photobucket

Pelte na dnu i svastike su jako čest motiv na mozaicima.


Photobucket

Mozaik je živa stvar. Pogledajte samo sve te životinje.


Photobucket

Zar ne izgleda ko da je sve napravljeno sa šestarom?


Photobucket

I rubne dekoracije imaju svastike.


Photobucket

Ne sjećam se točno ali je vrlo vjerojatno da je u sredini ime donatora.

Photobucket

Photobucket


Photobucket

Komadi freske u samoj crkvi. Pošto je prijatelj restaurator onda vam je jasno koji su subjekti njegovih fotki.


Photobucket

Pijetao ima ogromnu simboliku, postojale su određene životinje koje su nadomještale prisutnost određenog božanstva. Pijetao je bio simbol Persefone koju je Had kidnapirao te se oženio njom. Jednom godišnje bi se sastala sa svojom majkom Demetrom. Njezin povratak na zemlju simbolizira buđenje prirode.

Kršćanstvo ga je preuzelo iz antike (kao i sve ostale stvari).


Photobucket

Uvijek isti motivi u drugačijim kombinacijama daju nešto novo zar ne?


Photobucket


Photobucket


Photobucket



Photobucket


Photobucket

Uvijek se sjetim Georgia Costanze kojis e krstio u Armenskoj crkvi samo kako bi mogao nastaviti hodati sa ženskom ili Chrisa iz Života na sjeveru koji je isto napravio u Mom debelom grčkom vjenčanju.


Photobucket


Photobucket

Baptisterium. Jasno je koliko je simbolična scena. Izvor života iz kojeg piju dva pauna.


Photobucket

Ulaz u Sveti Naum.


Photobucket

Ono što iznenađuje je spokoj mjesta.

Photobucket

Sveti Naum ispred ulaza u crkvu. Ispred stoje svjeće koje možete kupiti, staviti u pijesak, zapaliti te malo razmisliti.


Photobucket

Mene Ohridsko jezero neodoljivo podsjeća na Kvarner.


Photobucket

Pauni su ovdje općeprihvačeni te nikome ne pada na pamet da im naudi. Mislim da su se jako dobro udomaćili koliko su ravnodušni na ljude.


Photobucket


Photobucket

Gušterica svugdje grabi priliku za izležavanje.


Photobucket

Restoran blizu manastira sveto nauma, Ostrovo . Ambijent je jednostavno idiličan, voda iz Prespanskog jezera se slijeva u Ohridsko a sam restoran je smješten na ušću.

Photobucket



Photobucket

Na Galinčici koji e nacionalni park usred dva jezera. Ovdje je snimljena Karaula.


Photobucket

Sveti Naum sa Galinčice.


Photobucket

Sunce zalazi iza Albanije.


Photobucket


Photobucket

Prespansko jezero.


Photobucket

Pa večer u Bitoli koja je pravi grad za izlazak. Ja sam tamo doslovce živio samo na koktelima i bio sma jako tužan kad su nas odvukli natrag u Ohrid na spavanje. Još sam se htio uključiti jdnom piru u restoranu gdje su se pijevale narodne pijesme a štimung je bio fenomenalan. Od tamo sam se izvuko sa pečenim povrćem koji je naravno bio bagatela.


Photobucket

U centru Bitole. Di mozaici tud i mi.

Post info
19.11.2011. (17:35)
37 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Pritajiti se





Situacija je takva da osjećam potrebu da se zatvorim u sebe kako bi učio, čitao, planirao, kombinirao. Uz mandarine, šipak i mate. Ima puno toga što ne znam o arheologiji na mojim prostorima pogotovo što se tiče prapovijesti. Treba taj argument drugima izbiti iz rukava jer te vole podsjećati da ne znaš i nemilosrdni su kao i u ostalim strukama.

Dok se nema posla treba se usavršavati za njega.
Post info
15.11.2011. (07:47)
39 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sreća na kvadrat




Kad se male ruke slože. Možemo li i mi tako u svim poljima kojih se dohvatimo?


Sreća se svakome ukazuje prema njegovim shvatanjima.

Abdul Tajib Ahmed Al-Mutanabbi


Noćas sam se probudio u 3 i uhvatio savjesno podsvijest kako mi šapće što ću morat objašnjavat ljudima da im bude jasno. Bio sam četvrti po redu te kad su me najavili kao profesora kolegica koja je dr.sc je samo bila frknula da nasmije tu činjenicu pa sam sa guštom izjavio ispravak netočnog navoda da sam samo friško diplomirani arheolog.

Iako sam na početku bio nerealno nervozan nekako sam se pomirio da mi nema spasa, jedino mi glas nije davao za pravo kojeg sam osjećao da podrhtava. Mislim da je isti osjećaj kao kada pitaš curu koju ti se sviđa da li želi sa tobom na spoj. Moram priznati da je super osjećaj kada ispališ pošalicu te se publika nasmije odobravajući. To isto vrijedi i kod cure :)

Moram pohvaliti Katu, Davida, Tonija, Matka, Hanu, Matiju, Hrvoja, tatu i sestru koje sam uspio mobilizirati da dođu i napune majušnu knjižnicu u Čavlima. I radi toga su organizatori bili zadovoljni.

I hvala tebi M što vjeruješ u mene i kad sam ne vjerujem u sebe.

Nakon što smo odslušali prvo poluvrijeme predavanja u susjednoj sobi su se nudili keksi i kava koji su mi pomogli da ne zaspim te smo nakon čika zapičili u šetnju kod Podkilavaca vidjeti suho korito potoka Zale. Nisam zaista mogao biti više u toj prostoriji i slušati drugi dio jer teško podnosim zatvorene prozore. Steže me oko vrata i kad se vozim autu bez spuštenih prozora.

Da ne kažem kako mi je neugodno u liftu :)

Vratio sam se sam prije potpunog kraja predavanja te su me ljudi iz Katedre pozvali na organizirani ručak u jednom grobničkom restoranu. I tamo sam dobio ponudu da osmislim plan kako bi oni htjeli da istražim jedno nalazište za njih. Wow! Naravno nisam nikad to radio od nule te se moram posavjetovat sa masu ljudi i pobrinuti se da sve bude po regulama struke i zakona. Ali čovjeće imam vremena do drugog mjeseca da osmislim konstrukciju te mi je rečeno da ne razmišljam o logistici za koje će se oni potruditi a ja nk se bacim na istraživanje. Ne mogu opisati što to znači čuti za nekoga tko voli Kvarner poput mene a mislio je da mu je isti otpisan u karijeri kao mjesto gdje će stvarati i živjeti!!!

E sad pamet u glavu i ništa ne zafrknut sa moje strane i malo skepse tek toliko da se ne razočaram za 3 mjeseca kada čuju koliko će para to možebitno doći. Jer kad ljudi čuju koliko košta arheologija tu padaju rolete na očima.


Ali za danas me boli patak, zaspat ću zadovoljan :)





Post info
12.11.2011. (17:39)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Poziv na znanstveni skup



Photobucket

Kad mi je ovo došlo na kućnu adresu i kad sam vidio da me oslovljavaju sa prof sav sam se ustreperio.

Drago svekoliko blogosfersko pučanstvo pozvani ste na znanstveni skup dana 12.11 u subotu u 9 sati (da znam, malo zvuči prerano) na kojem će biti 11 predavača među kojima je moja malenkost. Pošto svatki predavač raspolaže sa 20 minuta po nekoj mojoj procijeni ja sam u 11 (to za one koji žele gledati i slušati samo menezubo)



Photobucket

Skup se održava u Knjižnici Čavle (http://www.knjiznica.hr/cavle). Članak će biti dostupan na stranicama Katedre čakavskog sabora Grobnišćine kada bude objavljen.

Evo adrese:http://grobnik-katedra.hr/


Da se malo pohvalim. Taktika će biti ovakva, kako se ne bi prestrašio totalno ću ignorirati publiku i praviti se da sam sam osim ako mi ne stigne neko pitanje.


Imam opet isti osjećaj kao za obranu diplomskog.







Opustimo se uz Low Rider. Nego jeste li ikad gledali Cheech & Chong Up in Smoke?


Post info
10.11.2011. (17:59)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Obećane vijesti



Na pragu obećanih vijesti. Utopisjki (za ove okolnosti) uradak iz BiH.


Otkada je Hrvatska 19.svibnja 1991 raskrstila sa Jugoslavijom, iz milja "tamnica naroda", hrvatskim građanima se podigao standard te se smiju u brk ovoj krizi koja trese čitav svijet. Društvena imovina je ostala netaknuta unatoč negodovanju međunarodne zajednice i Vatikana te je bilo kakav pokušaj privatizacije i naknadna prodaja zabranjena ustavom jer je to imovina hrvatskoga naroda a ne države koja je tu da njom upravlja a ne da ju rasprodaje.

Unatoč ratu napadnuta područja su promptno i efikasno integrirana te se investicijama kojima je cilj prvenstveno zaposliti ljude potiče ratarstvo u Slavoniji i Baranji nakon efikasnog razminiranja tako da je Slavonija u rekordnom roku postala ponovo žitnica Hrvatske koju dodatno potiče to što je uvozna hrana skuplja.
Uskoro bi Vukovarsko-srijemska i Osiječko-baranjska mogle stati uz bok Istri po razvijanju agriturizma.
Pošto je broj nezaposlenosti sveden na minimum tako ni penzije ni ostala davanja države građanima nisu upitne.

Zdravstvo je besplatno a i visoko školstvo također. Pošto se iz proračuna izdašno slijeva novac svake godine u znanstvene ustanove efekt se može osjetiti u proizvodnji pojačanjem tehnološke ponude na strana tržišta.

Finska po ulaganju u znanje zaostaje za Hrvatskom.

Ulaganja u kulturu osviješćuju građane te upotpunjuju turističku ponudu koja svake godine probija plafon noćenja jer je PDV utanačen na 11% te su najamnine u skladu sa primanjima.

Hrvatski političari poštuju etički kodeks te se voze u tramvajima sa plaćenim pokazom poput ostalih građani sa kojima se imaju prilike družiti se mogu upoznati sa problemima svojih birača sa kojima vole rado počaskati. Minimalna primanja su fiksna ali se podižu sa prisutstvovanjem i zalaganjem političara u saboru po principu "koliko para toliko i muzike". Stroga kontrola političara čiji mandat traje 4 godine bez obnove je potaknuo kriminalne individue van politike radi gubitka privatnosti. U politiku se ufaju samo oni kojima je stalo do naroda pošto su uvjeti za rad dangubima i zlonamjernicima preteški. Primanje mita od državinh službenika je poistovjećeno sa veleizdajom.
Radi toga sve više građana sudjeluje u vođenju države (nema ni čuti za slučajeve da se ljudi poput Vladimira Šeksa šepure po dvadesetak godina po saboru)

Ministri često daju otkaz iz moralnih razloga kad se otkrije pogreška u njihovom resoru.

Ina i Hep se obvezuju da će do 2030 napajati 50% gospodarstva na obnovljive izvore energije kako bi postali energetski neovisni od gramzivog ruskog plina. Katolička Crkva kao i sve ostale vjerske institucije plaćaju PDV te nema govora o nikakvom ugovoru sa Vatikanom no ipak država uzdržava sakralne objekte koji su od povijesnog kulturnog značaja za zemlju. Građani odlučuju kojoj instituciji ili udruzi će podjeliti svojih 8 ‰ iz plaće.


Meritokracija je na zavidnom nivou te se sa iskrenošću (kao da smo u Norveškoj) slavi dan državnosti pošto građani imaju osjećaj za opće dobro te se zato rado plaća porez. Neplaćanje poreza je teško kažnjivo djelo kao i neisplata plaća. Uz samoupravni način vođenja društvenih poduzeća slobodu prostora imaju i privatnici koji dobivaju olakšice na zaposlavanje radnika i izvoz u inozemstvo.

Zemlja je arheološki mapirana u kulturno povijesne kategorije te se svaki zahvat u prostor mora arheološki preispitat ako je predviđen na mjestu mogućeg nalazišta. Joj ovo zadnje sam morao dodati radi struke :)
Bilo kakvo zadiranje u osjetljive ekosisteme poput betoniranja Gacke (sjetite se Mraovića) je strogo zabranjeno te papreno kažnjivo.

Uh ima tu toliko toga za pomest.

Nego ja sam malo fantazirao, nisam ekonomski stručnjak te ne mogu pucati postotke samo tako no mogu shvatiti neke povezanosti. Ako ljudi imaju posao mogu kupovati te mogu plaćati porez, porez financira grane na kojima sjedimo i na kojima rade ljudi koji plaćaju porez i tako u krug zar ne? Ulaganje u znanost pojačava proizvodnju koja pouspiješuje ekonomiju.


Kakvu zemlju vi mladi želite?

Kakvu ste zemlju vi stariji sanjali?


Post info
09.11.2011. (20:03)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Pravo zadirkivanja



Image and video hosting by TinyPic

"Sto udaraca šibom ako ne umrete od smijeha"



Boji se satire onaj tko sakriva nešto. Ponekad ono što se sakriva je kompleksna zgrada, nadogradnja koja hrani tokove novca ili tokove ideja i koja ne želi biti obuhvaćena sumnjom. Satira nasmijava objašnjavajući da možda postoji i druga verzija te stvari. Ne želi se da ljudi posumnjaju.


Satira je forma komičnosti koja izražava sud. I to je razlog zašto se neki gledatelji ne smiju na satirične fore o njima škakljivim temama, tema koje se odnose na strukturu njihovog svijeta vrijednosti; no to je velika lekcija Lenny Brucea koji je govorio: "Stvarnost je ono što jest a ne ono što bi trebalo biti". Ideologije, religije gravitiraju oko onoga što bi trebalo biti; satira se bavi onime što jest.


Nakon trenutne zabave, iznenadnog smijeha, ostaje promišljanje o poruci, o stvari koju si groteskno prikazao; pogoditi emocionalnost kako bi nagnuo mozak da proradi

Daniele Luttazzi*



Image and video hosting by TinyPic

U ranim satima 2. studenog ove godine se desio napad na urede satiričnog žurnala Charlie Hebdo radi naslovnice u kojoj je prikazan prorok Muhamed kao editor in chied u specijalnoj edikciji nazvanoj Charia Hebdo.
Pretpostavlja se da je žurnal povrijedio nečije vjerske osjećaje jer je muslimanima zabranjeno prikazivanje proroka Muhameda što se još može shvatiti da se nekome neće svidjeti jer je vulgarno ali satira sama po definicji jest vulgarna.

Pa tko je vidio satiru u lirskim tonovima i svilenim rukavicama? Tu se koriste teške vulgarne riječi da parodija bude veća jer je satira obrana ljudskog razuma od onih koji nam žele prodavati muda pod bubrege. U ovom slučaju sam prorok Muhamed i Islam nisu na udaru već su na udaru oni koji furaju dogme kako bi opravdali odnos novac-moć do kojeg im je jedino stalo. Naravno da ti ljudi ne napadaju osobno uredništva već šalju u izvidnicu jednostavne umove koji vjeruju zaista u to da je prorok Muhamed zajedno sa Islamom na tapeti a ne njihovi nalogodavci.

I to vrijedi za svaku ideologiju/religiju koja u ime onoga što predstavlja degutantno koristi nasilje gurajući ideale koji imaju veze sa ljubavi i mirom.

Nije li taj paradoks jedan od najodvratnijih ikad?

Vjerujem da svatka istina (ili kako neki vole naglasiti Istina sa veliko I kako bi bilo svečanije) koja želi postati dogmom mora proći kroz valjak satire ne radi same istine već radi onih koji tu dogmu koriste kako bi opravdali svoj položaj a vjerujem da je mnogima jasno kako se Bog (ili Država) koriste da bi se utovile guzice u svili i finoj klopi, skupim autima i kojekakvim pervezarijama koje mogu pasti na pamet samo onima kojima je moral svaka druga riječ na usnama.

Vjerujem da nijedna krava ne smije biti sveta.



Image and video hosting by TinyPic

U ovom slučaju je satira progovorila istinu baš upravo radi reakcije koju je izazvala. Paradoksalno da nije bilo razbijanja ureda ni inih reakcija satiričari bi ispucali pucanj u prazno i nikom ništa.


Vrijeđa li ovo vaše vjerske osjećaje i kako se osjećate?


* Daniele Luttazzi je talijanski komičar, satiričar i voditelj koji je bez dlake na jeziku popljuvao masu puta Berlusconija i njegov estabilišment. Silvio ga je tužio na sudu i zahtjevao 41 miljardu ondašnjih lira ali je sud presudio u Luttazzijevu korist. Upravo zato jer Berluconi raspolaže ogromnom političkom (kao premijer) i medijskom moći (jer je mogul koji ima u vlasništvu tri televizije te gura ad personam zakone kako bi zajahao i nacionalnu televiziju što je totalni sukob interesa) mora biti podložan kritici. Kao pravi autokrat naravno da nema smisla za humor i ne prima najbolje kritike na vlastiti račun. A zašto? Zato jer zna da ima prljave ruke od svakojakih svinjarija.


Post info
07.11.2011. (10:17)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Brinem se jer se ne brinem





Ovaj post čitate na vlastitiu odgovornost, nemojte mi se žaliti da vas nisam upozorio.



Ne znam što se to dešava sa mnom u posljednje vrijeme. Otkada sam se vratio iz Slovenije i početnog entuzijazma neke stvari su se promjenile.

Zapravo nisu se promjenile i u tome je problem. Dani mi prolaze ovako: kad se probudim instaliram se na komp i verglam o tom mom limesu kojeg sam nedavno spomenuo u prošlim postovima. Verglam članke jedan iza drugog i molim dragog bogića da ako netko primjeti taj zid da će primjetiti i mene jer plan revalorizacije i istraživanja tog spomenika bi zaista donio posao mnogim ljudima u sve četiri države a draga EU onanirana suradnju među članicama.

Vidi me, počeo sam uvjeravati ljude ko u prezentacijama da je moj taperver najbolji (ili onaj rainbow usisavač skup ko kuća).

Na početku sam mislio da ću se držati režima. Buđenje u 7 ujutro kao da idem na posao i tipkanje tipkanje tipkanje i slanje na mali milion adresa. Članak za Grobnički zbornik je zgotovoljen i u fazi lektoriranja, finih 50 stranica. Baš sam bio zadovoljan kad sam stisnuo tipku "send" kao kada stisneš puce od vodokotlića, olakšanje.

I sad trenutno pišem praktični dio mog diplomskog za Inštitut te će mi to biti već druga objava po planovima. Isto tako javio sam se jednom talijanskom portalu specijaliziranom za antiku i rekli su im da će me svakako objaviti ako im pošaljem napisano na uvid. Nije neka plaća: 1 eur na 1000 znakova (sa spaceom) ali i mogučnost da me upišu u Registar novinara (how cool is that ha?) što mi je privlačno do boli.

A sljedeću subotu držim 15 minutno predavanje na temi Claustre i pozvao sam sve svoje prijatelje i kolege, pa neću valjda ravnodušno održati to predavanje ko da me zaboli klinac za sve? Treba gestikulirati, nabaciti koju foru, ispričati anegdotu o preskakivanju nabujalog potoka a kako ću postići interes ako meni prvenstveno kao u ovom trenutku svejedno za išta? K vragu.

Za dva dana idem na pismeni dio prijemnog ispita za doktorat. Trebao bi biti živčan do pakla i nazad ali nisam. Zapravo brinem se što se uopće ne brinem. Nekako sam bez emocija, kao u viječnom mamurluku. Znam da znam prodati priču ako me dopadne neka tema u koju se kužim pogotovo o rimskom carstvu. Ipak je to proizvod utopijske ideje koja se mota u meni od malena a to da je Rimsko carstvo vrijeme u kojem je carevala demokracija ruka u ruci sa pravdom. Moš misliti, čim su imali gladijatorske igre i robovlasništvo takav sistem na uštrb čovjeka mora pasti. Ali opet postoji onaj idealizam u meni koji je jači od znanja. Tu i tamo se još uhvatim kako maštam o tome da sam legionar ili tribun plebsa u togi dok šetam po korzu. Fala Bogu da ljudi ne mogu čitati misli jer bi me vidjeli kostantno sa nekakvom pergamenom u ruci dok žurim prema forumu ili kako spremam gladijus u korice nakon što sam spasio svijet od zlih germana.

Totalno sam zastranio sa onim što sam htio reći. To ti je kad sljediš tok misli i skačeš iz asociacije u asociaciju.


No da, zašto se ne brinem za taj prijemni ispit? Još ako prođem pismeni, sljedeći dan me čeka usmeni i tamo će mi još i tutnuti nekakav tekst na francuskom (trebao sam osim engleskog izabrati znanje o još jednom jeziku između francuskog i njemačkog, a pošto mi je njemački totalni bauk opredjelio sam se za pvaj prvi) koji ću trebat znat obrazložiti. Ufam se sav na sličnosti izmđu francuskog i talijanskog jer sam skontao dok sam pisao o srednjevjekovnim kovanicama iz Mantove da manje više shvaćam francuski na papiru. Kad netko priča onda niš ne kapiram ali to je zato jer se ni ne izgovaraju zadnja slova ako nisu akcentirana. E i čak to što nemam blage veze francuskog i vjerojatna je blamaža na usmenom ni tu se ne brinem što me doista brine.

I onda se zapitam kako sam ovako ravnodušan uspio završiti faks? Da mi sad netko ide objašnjavati moj život mislim da bi bilo kao da slušam o nekom trećem a ne o sebi. Čudan je taj mozak, imam osjećaj da ne znam ništa (na što bi Sokrat bio ponosan) i sad sam spreman jednostavno odvratiti sam sebi jedan "pa šta?".

Simptomi su mi jasni već neko vrijeme ne pjevam pod tušem dok je koncert od Postolara Trippera najbolji događaj u zadnja dva tjedna. Što znači da ostatak vremena uopće nisam doživio a želio bi biti svijestan svakog trenutka.


Ali kako mi može biti svejedno? Koji mi se patak dešava a da se ne kužim? Totalno čudna situacija je ne imati kontrolu nad vlastitim mislima jer smatram da sam emocionalno dosta jaka ličnost. To mi kaže i najbolji frend koji je moja sušta suprotnost. Prihvaćam slabosti kod drugih ljudi i uvijek rado poslušam i savjetujem ako mogu i tuđi mi problemi izgledaju uvijek nekako riješljivi sa osmijehom i dobre volje.

Ja sebi ne dopuštam mračne misli u smislu depresije. Kad sam tužan samo pomislim da živim na prekasnom planetu u kojem postoji nešto tako divno kao sunce, u kojem postoji glazba i ples, u kojem ti ruke mirišu ako ih protljaš o ružmarin. U kojem postoji najdivniji element: more. A tu si sada i ti koja si dovoljni razlog za jurišanje kroz beton.

Volim samog sebe stavljati na kušnju da vidim koliko sam mentalno stabilan. Jedanput sam na jednom sad zatvorenom parkiralištu ispred aktualnog Placea, gdje si je ekipica išla brijat, piti, pušiti travu na zidiću pod kojim je Rječina, zabrijao da vidim koliko imam hrabrosti stajati na rubu i ako mi se prohtije strmopizditi se dole.

I vjerovatno završiti razbijene glave. Gledao sam u taj ponor od kojih 15 metara (cca) i zamišljao pad na stijene i da me voda nosi. Tek će se sutra shvatiti što sam si učinio. A onda sam se počeo smijati jer znam da se previše volim da krepam na takav način a i nisam kukavica, radije ću učiniti svima uslugu i dignuti se u zrak usred sabora nego gnjaviti gss da mi traži leš negdje na Kvarneru.

Baš se pitam jel mislite da sam morbidan sa ovakvim pričama.

Mogu se totalno uživiti u ulogu negativca. Mislim da sam u stanju smijati se luđačkim izrazom kad bi ovaj svijet gorio što mi isto nije po volji jer samog sebe smatram filantropom (u smislu da volim ljude a ne da imam keša ko neki mecena) i zaista želim da svi oko mene budu sretni i zadovoljni jer se tako postiže blagostanje za svih.

Problem je u tome što ništa ne osjećam. Fale mi emocije koje sam prije okrivljivao kako bi bilo lijepo ne osjećati ništa. A sad kad sam to postigao evo opet sam nemiran jer sam miran jer sam ravnodušan što ne može biti nikako dobro. Ufam se da će me uhvatiti volja čim ovo objavim te u utorak kada me budu stisli u kut jer tada najbolje funkcioniram. Možeš mi dati vremena koliko ćeš ali ja ću dokoličariti sve do 5 do 12 a onda strelovitom brzinom rješavam zadano.





Ala šu objavi, odi delat a ne okoli srat.


Post info
06.11.2011. (17:46)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Crtica za presiječi



Image and video hosting by TinyPic

Puna mi kapa politike, gdje god se okrenem eno je tamo. Još i ja pridonosim zagađivanju sa svojim blogom i zato da presiječem fotkom jedne hrčkice koje više nema. Jako pametno stvorenje, nažalost sestra ju uzela spavat sa sobom u krevetu i spljoštila ju u snu. A stvarno je to malo stvorenje isijavalo inteligenciju, počneš vjerovat u reinkarnaciju jer tražiš razlog kako to da je hrčkica tako pametna.


Ajde stara vidimo se jednoga dana. Nadam se da ti tamo gore ne fali materijala za sklupljanje zimnice.
Post info
04.11.2011. (17:01)
35 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Grubišić ispred Keruma, jupi!



Image and video hosting by TinyPic


Već sam mislio da sam se kladio na indijanca i da nema šanse da itko čuje za njega radi medijske sveprisutnosti prvenstveno za uvijek istim ljudima (čitaj: Milanović. Kosor, Kerum, Bandić, Jambo bang) i onda dobijem link kako je barem po anketama Grubišićina stranka prešla izborni prag u X. izbornoj jedinici.

Doduše ispod SDP-a i još uvijek visokih i nebuloznih 20% HDZ-u (ti ljudi očito nemaju nikakvo kritičko razmišljanje ili su dobili posao preko članske ili su mrtvi, treće opcije nema) ali iznad Keruma, već sam se pobojao da će on postati hrvatski Berlusconi.

Ipak ima pinkicu šanse ovaj narod. Još samo da ne idu svi na SDP radi inercije i straha već radi savjesti.

Post info
03.11.2011. (12:38)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Preporuka: V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito)



Image and video hosting by TinyPic

Ako vas zanima arheologija i želite biti u tokuonda je ova stranica koju uređuje moja kolegica sa novostima iz arheologije upravo ono što tražite.
Ako slučajno koga zanima što znači kratica VSLM na latinskom.


Alex, ispod novosti o pronalasku mongolske flote koja je htijela okupirat Japan stoji članak o najstarijoj birtiji u Škota, how cool is that?

Post info
02.11.2011. (11:48)
15 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Predizborna olovka




Ovo sam tražio mjesecima na netu, iz Poriluka. Tko je iz Rijeke vidjet će poznata mjesta i ovo dvoje a tko nije neka prati satiru :)
Post info
01.11.2011. (03:45)
10 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>