Kad mi je kolegica i prijateljica poslala linkove sa sadržajima strave odnosa prema arheološkoj baštini naše zemlje nisam se uspio suzdržati a da ne reagiram ovim postom.
Naprosto je nevjerovatna količina licemjerja i jaza između busanja u prsa i računice koja je prisutna u mentalitetu vladajuće kaste, nevažno da li bili ti u službi građana na državnoj, županijskoj ili lokalnoj razini, i poduzetnika-investitora što je već odavno u Hrvatskoj postalo eufemizam za kriminalca, ratnog profitera, porezne neplatiše, neplatiše vlastitih radnika, tajkuna, moralne nule, onog koji podmičuje, i u sprezi je sa vlastima.
Toliko smo se u ovih dvadeset godina naslušali o domoljublju da mi ta riječ izlazi kroz uši i nos od zasičenja zajedno sa riječi moral koju su klerofašisti uspijeli toliko izlizati da ju vidim samo u pejorativu.
Čim mi netko spomene domoljublje ili moral meni podne.
Pogotovo u izborno vrijeme, poput ovog, kolaju nevjerovatne priče o patriotizmu, skoro pa da svi ti lideri koji su bili dio problema prošlih 20 godina ne strgaju odjeću sa sebe ala Mamić od nepodnošljivog patosa prema domovini.
Toliko oni vole Hrvatsku.
Prvi hrvatski kralj. Prvi hrvatski predsjednik. Tisućljetni san hrvatskog naroda i ostale bla bla bla nebuloze, da ne nabrajam gluposti kojih smo se naslušali od stoljeća sedmog jer bi to značilo utrošiti život pišući nekoliko tomova nacionalnog preseravanja: najciničniji ostaje ljubljenje zastave u Kninu od strane Franje Tuđmana, pljuska za um samo takva.
Indigniran sam tim staležom seljačina, primitivaca, mangupa i majmuna koji su zavladali našom domovinom hvala histeriji rata. Stalež prosječnjaka i neznalica koji mari samo za kratkoročnu računicu.
Ako će donjet lovu uništiti habitat autohtonim riječnim vrstama radi eksploatiranja šljunka neš ti brige.
Ako ćemo zaraditi pare na deforestaciji i prodaji drva (uglavnom stranim kompanijama koje tu mobiliju onda preprodavaju opet nama sa etiketom made in Italy - o ironije) sa ispriikom pomlađivanja šume ma reži, sijeci brate, prodaj, eksploatiraj vlastitiu zemlju u ime tog jebenog novca.
Što će nama prvoklasni lokalitet poput antičke Salone kada je doseg mudrosti gradnja šoping centara u zemlji u kojoj je proizvodnja na povijesnoj ništici.
U splitskoj okolici, na lokalitetu Rižnice, je pronađen arheološki spomenik prve kategorije iz doba srednjovjekovnih vladara Hrvatske. Znači, po nekoj logici, onaj jedini trenutak ujedinjenja našog naroda i samostalnosti naše države, želi se ponovo asfaltirati jer bi premostiti vijaduktom značilo potrošiti više para od predviđenog.
Citiram:
Prema nekim autorima, pod Klisom je bio mauzolej hrvatskih kraljeva, moguće da je riječ o crkvi koju je knez Trpimir izgradio za prvi benediktinski samostan na našem tlu, ali na prvi pogled se radi o monumentalnoj, izvanredno očuvanoj građevini iz vremena ostalih crkava vezanih za hrvatske knezove i kraljeve.
Ali ako građevinari, odnosno investitori ne uvaže savjete arheologa da se lokalitet premosti vijaduktom, nego se zatrpa i vrati cesta, nestat će jedan od prevažnih kompleksa hrvatske rane povijesti, slično kao što je izgubljen i veliki dio rimske Salone jer nije bilo volje za kompromisom.
Istraživanja u Rižinicama trenutačno su zaustavljena, zbog, kako je naveo građevinski nadzor investitora Županijskih cesta, sigurnosnih razloga, no arheolozi se boje da se radi o nevoljkosti da se prometno rješenje izvede na kompliciraniji način.
U Rižinicama je poznata zadužbina kneza Trpimira, utemeljitelja jedine hrvatske kraljevske loze, crkva i benediktinski samostan. Otkrio ih je, prema prijavi solinskog težaka, don Frane Bulić.
Ondje je nađen i čuveni kameni ulomak s imenom kneza Trpimira, ali je sve bilo zapušteno, zatrpano zemljom i smećem do urušavanja stare ceste Solin – Klis baš na tome mjestu 2006. godine, ceste koja je arheološki lokalitet presjekla nadvoje 1956. godine.
Prilikom radova na obnovi građevinski valjak upao je – ravno u samostan. Uređena je privremena zaobilaznica, pa su prije par mjeseci započela arheološka istraživanja.
Ono što su otkrili zaprepastilo je stručnjake iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, voditelja istraživanja Matu Zekana i arheologa Antu Jurčevića:
- Shvatili smo da stojimo na isklesanom vijencu objekta s apsidom i ostacima bačvastog svoda, koji je sačuvan u visini do krova; iz građevine smo izvadili tri metra nasipa, a do razine poda je još oko dva metra. Široka je oko sedam metara, dio koji smo istražili dug je devet metara, a dalje preko toga ide cesta i tu nismo mogli. Riječ je o objektu sačuvanom u takvom stanju koji je rijedak i u svjetskim okvirima, a ne treba ni govoriti o značenju za nacionalnu kulturu. Ako ne nađemo rješenje i sve se zatrpa, to će biti kulturna katastrofa, to niti jedna civilizirana zemlja ne bi dopustila – nezadovoljan je arheolog Ante Jurčević.
Arhitektonske značajke građevine uspoređuje s krunidbenom crkvom kralja Zvonimira u Solinu i svetištem na Gospinu otoku gdje je pronađen čuveni sarkofag kraljice Jelene, ali je ova u neusporedivo boljem stanju.
Komad nacionalne povijesti koji bi u bilo kojoj drugoj zemlji senzibilizirao stručnjake i obično stanovništvo, koje bi nakon istraživanja bilo prezentirano kako treba sa ciljem da stanovnici ove zemlje na pravi način zavole svoju domovinu a da joj se stranci ganuto dive na starinama, kod nas prolazni opasnost da bude jednostavno pokriveno.
A zašto?
Zato jer seljačine ne vide računicu ako im direktno nešto ne uđe u žep. Zato jer misle da se računovodstvo svodi samo na prihode a rashodi su kategorija koja se ignorira. A državni sužbenici koji imaju moć odluke su jeftino iskorumpirani. Da parafraziram splitskog gradonačelnika sa političarima: sve je to jeftina roba.
Pa što ne bi bili i konzervatori.
Da se izrigaš od količine hipokrizije u zraku i medijima.
I znate što?
Zatrpajte delikventi neobrazovani slobodno naše povijesno, kulturno, arheološko ( i u ovom slučaju turističko i ekonomsko) bogatstvo ali dajte onda gospodo sjašite više s kurca sa tim domoljubljem i turizmom i pričama o urbanim jugoslavenima, komunjarama, crvenom opasnosti, jer ste postali jebeno neuvljerljivi a i dosadni nakon 20 godina peglanja uvijek istoga.
Sram vas bilo! Takve su u srednjem vijeku prikačili za stup srama i gađali pomidorima a kod nas prolazite kao ugledna gospoda. Moš mislit.
Ovo je zemlja koja sama sebi pljuva u lice i to treba priznati.
Hrvati su alkemičari. Zlato umiju da pretvore u govno.
ps. fotke iz članaka nisu povezane sa spomenutim lokalitetom. Prikazuju sarkofage iz rimskog doba tako da su preuzete onako li la da samo stoji bilo kakva fotka koja ima veze sa arheologijom.