Marketing
Bilo jednom u Sarajevu
Bacio sam se na virtualno čišćenje datoteka i naišoa na putovanje povodom Nove godine u Sarajevo i automatski su se probudile uspomene. Nekih stvari je malo teže prisjetiti se o čemu se radi ali...
... nakon što sam ugledao ovo stopalo čini mi se da je to spomenik djeci poginuloj tijekom opsade.
Sjećam se da smo pronašli restorančić od kojeg se nismo skidali ostale dane. Naravno u Sarajevu se odlično jede gdjegod otišli štogod izabrali.
Miljacka.
Kako sam te godine odlučio otići slaviti novu u Sarajevu tako su mi se prikrpali razni prijatelji. Kad nekoga žicaš da ide sa tobom svi se izvlače a kada imaš neki plan kojeg se tvroglavo držiš počinju pljuštati pitanja "možemo li sa tobom?"
Nije umjetnička instalacija niti kuća lutaka.
Lijepa art deco zgrada razorena u opsadi.
U restoranu dok smo čekali klopu bacili bi šah na tek kupljenoj ploči.
Šah mat.
Po latinskom natpisu ovo je očito zgrada sveučilišta.
Pogledaš u lijevo vidiš secesiju, skreneš pogledom u desno i eto ti džamija sa minaretom. A jednostavno paše..
Koliko nisam vidio da netko ovako prodaje bunde.
Zabrana slikanja kod američkog veleposlanstva. Signalizacija prikazuje nekakav prastari fotoaparat, prvo je Alvise mislio da su to neke preokrenute tračnice a kad smo slikali ambasadu onda nam je izašao iz kućice vrli i revnosni policajac kojeg plaćaju BiH obveznici da im štiti srcu drage američke interese.
Obilazak Zemaljskog muzeja osnovanog 1888 čija je zgrada iz 1909.
Naravno ja sam pobjegao u arheološki dio dok je Semiramida shodno svom zanimanju posjetila prirodnoslovnu zbirku.
Trebalo bi ovako pribiti hrvtske političare.
Mudro šutim o kakvim se leptirima radi ovdje.
Alvise je ostao oduševljen Sarajevu. Najače je bilo kad je gazdarici u Udinama rekao di ide za novu. Nastao je muk jer je žena mislila da ovdje još uvijek traje rat.
Zgrada muzeja u renesansnom stilu.
Sava i granični prelaz na povratku. Asociacija, tuga radi povratka.
I onda te ovaj blento dočeka doma.
Post je objavljen 24.11.2011. u 20:17 sati.