Na pragu obećanih vijesti. Utopisjki (za ove okolnosti) uradak iz BiH.
Otkada je Hrvatska 19.svibnja 1991 raskrstila sa Jugoslavijom, iz milja "tamnica naroda", hrvatskim građanima se podigao standard te se smiju u brk ovoj krizi koja trese čitav svijet. Društvena imovina je ostala netaknuta unatoč negodovanju međunarodne zajednice i Vatikana te je bilo kakav pokušaj privatizacije i naknadna prodaja zabranjena ustavom jer je to imovina hrvatskoga naroda a ne države koja je tu da njom upravlja a ne da ju rasprodaje.
Unatoč ratu napadnuta područja su promptno i efikasno integrirana te se investicijama kojima je cilj prvenstveno zaposliti ljude potiče ratarstvo u Slavoniji i Baranji nakon efikasnog razminiranja tako da je Slavonija u rekordnom roku postala ponovo žitnica Hrvatske koju dodatno potiče to što je uvozna hrana skuplja.
Uskoro bi Vukovarsko-srijemska i Osiječko-baranjska mogle stati uz bok Istri po razvijanju agriturizma.
Pošto je broj nezaposlenosti sveden na minimum tako ni penzije ni ostala davanja države građanima nisu upitne.
Zdravstvo je besplatno a i visoko školstvo također. Pošto se iz proračuna izdašno slijeva novac svake godine u znanstvene ustanove efekt se može osjetiti u proizvodnji pojačanjem tehnološke ponude na strana tržišta.
Finska po ulaganju u znanje zaostaje za Hrvatskom.
Ulaganja u kulturu osviješćuju građane te upotpunjuju turističku ponudu koja svake godine probija plafon noćenja jer je PDV utanačen na 11% te su najamnine u skladu sa primanjima.
Hrvatski političari poštuju etički kodeks te se voze u tramvajima sa plaćenim pokazom poput ostalih građani sa kojima se imaju prilike družiti se mogu upoznati sa problemima svojih birača sa kojima vole rado počaskati. Minimalna primanja su fiksna ali se podižu sa prisutstvovanjem i zalaganjem političara u saboru po principu "koliko para toliko i muzike". Stroga kontrola političara čiji mandat traje 4 godine bez obnove je potaknuo kriminalne individue van politike radi gubitka privatnosti. U politiku se ufaju samo oni kojima je stalo do naroda pošto su uvjeti za rad dangubima i zlonamjernicima preteški. Primanje mita od državinh službenika je poistovjećeno sa veleizdajom.
Radi toga sve više građana sudjeluje u vođenju države (nema ni čuti za slučajeve da se ljudi poput Vladimira Šeksa šepure po dvadesetak godina po saboru)
Ministri često daju otkaz iz moralnih razloga kad se otkrije pogreška u njihovom resoru.
Ina i Hep se obvezuju da će do 2030 napajati 50% gospodarstva na obnovljive izvore energije kako bi postali energetski neovisni od gramzivog ruskog plina. Katolička Crkva kao i sve ostale vjerske institucije plaćaju PDV te nema govora o nikakvom ugovoru sa Vatikanom no ipak država uzdržava sakralne objekte koji su od povijesnog kulturnog značaja za zemlju. Građani odlučuju kojoj instituciji ili udruzi će podjeliti svojih 8 ‰ iz plaće.
Meritokracija je na zavidnom nivou te se sa iskrenošću (kao da smo u Norveškoj) slavi dan državnosti pošto građani imaju osjećaj za opće dobro te se zato rado plaća porez. Neplaćanje poreza je teško kažnjivo djelo kao i neisplata plaća. Uz samoupravni način vođenja društvenih poduzeća slobodu prostora imaju i privatnici koji dobivaju olakšice na zaposlavanje radnika i izvoz u inozemstvo.
Zemlja je arheološki mapirana u kulturno povijesne kategorije te se svaki zahvat u prostor mora arheološki preispitat ako je predviđen na mjestu mogućeg nalazišta. Joj ovo zadnje sam morao dodati radi struke :)
Bilo kakvo zadiranje u osjetljive ekosisteme poput betoniranja Gacke (sjetite se Mraovića) je strogo zabranjeno te papreno kažnjivo.
Uh ima tu toliko toga za pomest.
Nego ja sam malo fantazirao, nisam ekonomski stručnjak te ne mogu pucati postotke samo tako no mogu shvatiti neke povezanosti. Ako ljudi imaju posao mogu kupovati te mogu plaćati porez, porez financira grane na kojima sjedimo i na kojima rade ljudi koji plaćaju porez i tako u krug zar ne? Ulaganje u znanost pojačava proizvodnju koja pouspiješuje ekonomiju.
Kakvu zemlju vi mladi želite?
Kakvu ste zemlju vi stariji sanjali?
Post je objavljen 09.11.2011. u 20:03 sati.