Let me loose myself in the emptiness you bring
nisam imao namjeru pisati post dok mi ne prođe ruka, ali ne mogu izdržati.
naime, u petak sam bio super volje, isao van sav pozitivan i spreman za ludi provod. ali on je ispao nešto zbog čega se kajem. još jednom, alkohol mi je pokazao koliko glup i jadan mogu biti. lagao bih kad bi rekao da se sjećam ali njena reakcija bila je dovoljna da požalim svaku kap alkohola u sebi. pao u očima one koju želim više no suha zemlja kišu i sleđene šume proljetno sunce. alkohol, do sada sam pio da bih bio bolje. i nikad nije bilo bolje ali nije mi bilo stalo, ubijao me alkohol, to me tješilo. želio sam umrijeti, želim umrijeti.
I tako, pijan zavrsio sam na spajanju tetiva i šivanju ruke. krvav, pijan, izmoren od duge pijane noći. no, ovo nije post o tome. sada pišem jednom rukom, tako da ne mogu baš dobro pisati... no moram. nemir je u meni...
Probudio sam se u bolnici... u glavi je bio stih pjesme koju sam noć prije čuo. i njeno prekrasno lice. i znao sam da sam uprskao. sklopio sam oči da zadrže suze ali nisam uspio.
prokleo sam dan kada sam se rodio...
Razmišljam puno o vlastitoj smrti. odlučio sam napisati pjesmu koju bih volio ostaviti iza sebe...
Moj grob
Rođenjem mojim sjenka je dobila lice
Samoća i tuga sa mnom su kitile ulice
Prolijevale suze što bole
Iz očiju mojih otrovno zelene boje što za smrt mole.
Sjedim sam kao i uvijek
I znam da za ovo ne postoji lijek
Predan samoći zauvijek
I predan tuzi što mi daje moći da pišem
Iako iste emocije ne daju mi da dišem.
Život je vrijeme jednoga bića
U mome primjeru predan da topi bol uz alkoholna pića
I nikad nema napretka ni novih otkrića
Samo smrt koja kosi nas, nesretna bića.
Kada moje vrijeme dođe i nikada više ne otvorim oči
Nacrtajte osmijeh na moj leš jer sam se oteo samoći
I nemojte me zakopati već spalite
Neka djelići moje duše u pepelu i žaru noć kite.
Moj grob neka ne bude samo zemlja
Predajte me majci
Majko Božice, neka me tvoja ljubav prati
Moj grob neka budu i šume i jezera
I vatra i voda i stijena
Moja pjesma neka ne rastuži nikoga
Jer mrtvoga sam sebe htio više no ikoga.
Moja smrt neka je slavlje i veselje
Jer to je sloboda moja i moje htjenje
I moj grob, neka ne bude samo zemlja
Bacite moj pepeo do zvijezda
da s njima i djelić moje duše nebo krasi
Dok se moj život i moja bol zauvijek gasi.
31.08.2011. | 19:59 |
†3† Feel The Pain... |
Feel The Darkness Inside You... |
| < |
kolovoz, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Pain Over Darkness...
O blogu
Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..
About me
Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.
Dakle...
Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.
Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:
Ljubav, romantika, mistika, depresija.
Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.
Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.
Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.
Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :
Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.
Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.
U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.
I ono što slušam trenutno
Join me in death
ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene
Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.
Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.
Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.
Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.
Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.
listen to them,the children of the night, how sweet music they make
