?
Vrijeme ne liječi, prevario sam se.. Vrijeme ne odnosi probleme, vrijeme ne pomaže. I slijepo sam vjerovao da je dovoljno samo čekati i da sve dođe na svoje. Nije tako. Vrijeme prolazi i pomaže ali ključ je uvijek u nama. Tako je najteže, zato i je tako. Takav je život.
Kada sagledam svoj život deprimiram se. Shvatim da sam daleko od onoga što i tko sam doista. Smijem se, lažem... da sam zadovoljan sobom i da sam ovakav svoj. Nisam svoj.
Svoj sam bio dok nisam mario za misljenje drugih i dok sam brinuo o svome stilu i otvorio srce prema cijelom svijetu. Prema svakoj osobi, prijatelju, prijateljici, curi, poznanici.
Svoj sam bio kada sam patio zbog njih. I sve se promijenilo ali patnja, ona se jebeno vraća i iznova, stara bol i stare rane.
Svoj sam bio kada sam imao dugu crnu kosu, oblačio se onako kako sam želio i kako sam volio, kada sam lakirao nokte i šminkao se.
O da. Takav sam bio svoj.
Kada dane nisam svodio na wow jer mi život nema što ponuditi.
Krivim sebe, jer ja sam kriv. Prilike sam imao za svašta i sve sam ih potratio.
Život nije fer, moraš se izboriti za sve što vrijedi. moraš se odricati moraš oduzimati i gaziti. samo tako imaš ono što želiš.
No što ja želim?
Želim nestati. Želim da jebeni svijet oko mene nestane. Moja prošlost, osjećaji koji su ostali. Moja sjećanja. Želim da nestane.
Nitko ne može nastaviti naprijed kada ga nešto uvijek vuče natrag.
Smirio sam se bar što se cura tiče. Bar jedna jebena dobra stvar.
Ali kako s drugim?
Želim biti ono što jesam a ne znam kako se vratiti. Treba truda, ambicija, želje, volje...
A imam... imam samo želje... trud, ambicije i volje...to ne mogu imati.
Legnem u krevet i gledam... koliko puta sam u njemu čuo volim te?
Koliko puta u toj sobi mi je netko rekao volim te?
Sva ta ljubav, svih ti ljudi... Kuda nestane? Zar stvarno nestane?
Jel moguće nekoga tko si volio gledati ikada više bez ikakvih emocija?
Zatvorim oči, tjeram se spavati. I pravim se da je sve laž... I tako iz dana u dan. ne mogu se pomiriti s činjenicom da ovakav život kakav imam je život koji moram nazvati svoj. Jedina vrijedna stvar u njemu je cura. Ostalo je tako nesigurno, prolazno...
Emocije su me napustile. To je ono što je najtužnije od svega. I stil, i stavovi i pogled na život... I da ih sve iznesem opet i opet se čvrsto držim njih...
Sve je to bez mojih emocija 0. Ja sam 0.
Gledam ovo i zvučim si deprimirano a nisam deprimiran.
Ili je ova bezosjećajnost oblik depresije? neki novi stadij?
Govorili smo si davno, prije puno godina... Oboje gotičari... Tada nas je bilo malo. Ostat ćemo zauvijek isti.
Danas...
Nismo... oboje smo se promijenili. A što se dogodilo meni? Toliko promjena, jedna za drugom. tražim se u svemu, a znam kuda pripadam.
Kriza indetiteta.. mrzim ju. I ovaj život, i sebe i prošlost i sjećanja i emocije.
Mrzim sve.
Više me nitko ne razumije i svi me shvaćaju pogrešno i umaraju me stalna pravdanja jebemu mater ljudi ne misle prokletom glavom.
Dosta mi je da mi osuđuju jer sam ovakav. kao da sam htio to. kao da mi je cilj bio postati isti kao oni koji su me sjebali. i sjebavati druge.
Emocije su bolest. Stvarno, smatram da bi se trebalo liječiti od njih.
Ovaj svijet oko nas najgori je pakao koji možete zamisliti. u smrti može biti samo bolje.
Emocije u ovom svijetu put su u propast....
Ali ja sam propao... I ostao bez svega... bez duše, bez volje, bez indetiteta, bez emocija.
Ja... Ja sam ostao sam.
I imam svoju curu koju volim. I često ljudi ne razumiju pojam ljubavi kada ja kažem. kao ni kada nekome kažem da ga volim. često ljudi ne razumiju ni moje postupke. I ovo sada... vjerujem da ako netko bude čitao tko se druži samnom da će pogrešno shvatiti. i opet.. tako to ide..
Živio sam život jer sam bio pička da se ubijem.
Sada ga živim jer imam nju i sav ovaj pakao isplati se....
Život je smeće... no prava ljubav od smeća radi raj...
Emocije se bude... opet...
Nisam još umro, ali mislim da će moj život postati raj?
17.10.2010. | 20:04 |
†1† Feel The Pain... |
Feel The Darkness Inside You... |
| < |
listopad, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Pain Over Darkness...
O blogu
Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..
About me
Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.
Dakle...
Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.
Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:
Ljubav, romantika, mistika, depresija.
Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.
Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.
Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.
Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :
Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.
Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.
U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.
I ono što slušam trenutno
Join me in death
ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene
Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.
Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.
Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.
Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.
Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.
listen to them,the children of the night, how sweet music they make
