It's raining day again
Ljudi kroz život neprestano uče. Život je škola, i ljude se promjene. Samo u razdoblju najbržeg odrstanja i razvijanja ( pubertetu) ljudi dolaze do spoznaje svojih grešaka, svoje okoline i svojih postupaka. Postanemo svjesni života koji živimo, napokon. No, to nikada nije lako i prihvatiti i naučiti se s time, a vremena se nema jer s 18 godina, dolazi nešto gore od puberteta. Dolazi prislino odrastanje. Neki se time nose dobro, neki loše. No imaju nešto zajedničko, moraju se nositi time kako god znaju.
Često mi kažu da zaboravim prošlost i idem dalje. Ja kažem. Ako zaboravim prošlost, vratio sam se na početak. Ljudi bez prošlosti ne znaju živjeti, ljudi bez životne škole gotovo da ne znaju ni dan preživjeti. sami. A svi mi, na kraju moramo ostati sami.
Ne, nije ovo ni tužno ni depresivno, ovo je realno. Nisam osoba koja voli biti realna, ali ovaj pot pišem u eto, takvom raspoloženju i mentalnom stanju. Valjda mojih 10 minuta realnosti...
Često razmišljam, nerealno se nadam da će svijet promjeniti svoje lice. Nadam se da ću ovu izopaćenu realnost zamjeniti lijepom maštom, svojom glavom stvorenom.
Prešao sam sinoć igricu Indigo prophecy ili poznatije pod imenom Fahrenheit.
Naizgled zanimljiva avantura postala mi je najbolje gamersko iskustvo u životu. Čitao sam knjige, igrao igrice i gledao filmove. No nikad nisam vidio nešto ovakvo. I nikada me ništa nije potaklo na razmišljanje kao ta igrica. Svi bi ju mogli odigrati, traje oko 15 sati, ja sam ju prešao u 2 dana.
Igra je psycho - triler i ne mogu ju opisati, dojam koji je ostavila na meni je nešto posebno.
I razmišljanje koje me od sinoć stalno kopka... Dali stvarno vidimo svijet kakav je?
Osvrćem se po svojoj sobi i gledam u poster belphegora... mračno... nekima jezivo, meni lijepo. No, postoji li doista nešto spiritalno toliko jako da upravlja našim životima? Ne bog, bog da postoji svijet bi bio divan. Ne sotona, on da postoji svijet bi gorio, bio bi uništen. No sudeći u smjeru u kojem se svijet kreće, više izgleda kao da sotona postoji... No nvm, ne marim ni za jedno ni drugo.
Samo me zanimaju odogovori.... No odgovora nikada neće biti.
Neki ljudi pate i ne znaju zašto. I ja sam nekada takav. Tuga, bez razloga. Bol, bez razloga. Iako sve više imam razloga za to pa i ne kužim kad je s razlogom kad ne.
Pokušavam ići dalje, ali ne uspjeva mi. Jer svaki korak u nepoznato, boli, strah me je. Ne želim se vratiti na početak. ne opet.
San ili java
Tražio sam te sinoć ispod svoje postelje
Tužni su mi oblaci nad prozorom plakali
Nebo se je ljutilo i grmilo
Što kraj mene nisi ti.
Tražio sam te sinoć
U livadama svojih snova i ljubavi
Tražio sam te i htio ti reći kako ne mogu prestati te voljeti
Tražio sam te, u mraku si bila ti
Ali tame se ne mogu bojati kada uz mene si.
Umirem, umirem od želje da si tu
Volim te, i želim te, makar i u snu
Slušam što srce mi kaže
A ono mi nikad ne laže
Slušam ga kako priča mi
Ona ne smije otići.
Ne želim te pustiti
I neka sam proklet neću popustiti
Ne želim da odeš od mene
Jer upila si moje srce u sebe.
Poljupci, poljupci i meki dodiri
Iskreno ne mogu ih nikada zaboraviti
Okus s tvojih usana, još sada kao da si tu
Još ne znam jesam li u javi ili snu.
Polako padaju umorne kapljice kiše
Gledam kako priroda uživa u njoj i diše
Dok vjetar slabašne grane njiše
Ja promatram svoje srce kako pjesme za tebe piše.
Volim nebo... I volim pogledati kroz prozor i vidjeti sve ovo zelenilo, drveća i travu i grmlja i ostale biljke. Tako su divni nakon kiše, priroda je najbolja majka. kada znaš gledati, onda vidiš koliko je njen odgoj bitan za nas i sve oko nas. Jer svaki list s grane je njeno djete, baš kao i mi. A majka nas sve voli jednako, i sve kažnjava jednako. Po zaslugama.
Volim majku prirodu <3
17.05.2010. | 15:22 |
†7† Feel The Pain... |
Feel The Darkness Inside You... |
| < |
svibanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Lipanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Siječanj 2014 (1)
Travanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Pain Over Darkness...
O blogu
Eto za sve koji me znaju upoznati su da je ovo samo nastavak mene, moje novo poglavlje.
Zašto je nastao ovaj blog možete vidjeti ovdje:
http://blackenutopia.blog.hr
Ono što možete očekivati na ovome blogu su priče i pjesme različite tematike, nekada samo izljevi emocija i slično. Najlakši način da saznate nešto o meni je da čitate moj blog jer on govori sve o meni što bi vam ja sam rekao a možda čak i prešutio.
Za sada je ovo sve što vam želim reći u vezi bloga a s vremenom će tu možda pisati još nešto..
Krenimo dalje..
About me
Ponešto o meni. Da izbjegnem ona rutinska pitanja. A sve što ne budete pronašli ovdje, upitajte me na mail, msn, ili gdje god vi želite.
Dakle...
Rođen sam 12.3.1989 godine.
Za one koji ne znaju u horoskopu sam dakle riba. Najemotivniji horoskopski znak ujedno.
Nerealan sam, maštovit i često pomislim da sam kao petar pan, barem iznutra. Da nikada neću odrasti.
Kada bi se želio opisati ukratko, bilo bi to teško ali mogao bih od prilike ovako:
Ljubav, romantika, mistika, depresija.
Ona osoba koja sam danas, izgrađena je uz glazbu. Nitko drugi nije toliko bio bitan u mome stvaranju sebe kao glazba.
Cradle of filth - Band zbog kojeg sam shvatio ono što jesam, band zbog kojeg sam shvatio da ono što volim me ne čini ludim, samo drugačijim.
Izopaćena umjetnost.
Obožavam žene, njihovu ljepotu, njihovu nevinost i dobrotu.
Mrzim žene koje izgube svoju nježnost i mrzim žene koje izgube svoje samopoštovanje, dakle mrzim kurve.
Ajmo malo i onih tipičnih nabrajanja svega što volim :
Zimu, svijeće, alkohol, seks,erotiku, romantiku, groblja, noć, mjesec, zvijezde, jesen, kišu, glazbu, životinje, zelenilo, šume, prirodu koju nije uništila ljudska ruka. Volim majku prirodu.
Eto u koliko netko i dalje želi saznati nešto više ili jednostavno treba nekoga kao moralnu podršku, prijatelja ili slično, tu sam.
MSN - Blackentheangel@windowslive.com
Facebook - Upišite Blacken Theangel i to sam ja.
U koliko mi želite poslati mail možete na msn adresu tako cu najprije vidjeti.
I ono što slušam trenutno
Join me in death
ponekada i najjači plaću, ponekada i najmanja ružna riječ tjera nekoga da ispusti suzu.
Suze su sastavni dio života većine danas, tako i samoga, mene
Krv je ono prokleto u nama tekućina koju miješam s alkoholom. Prolazi cijelim našim tijelom, raznosi bol po njemu, ponekada jednostavno želiš kao iz kade vodu, zauvijek je ispustiti.
Iza maske sam jedino siguran da nikada neću pred svima izgledati slab, iza laži iza onoga što prezirem, biti nešto što nisi, samo da bi izdržao životu u ovome svijetu.
Nema boga, portala i ljepši svijet, nema magije, nema ljepote, bajke su samo u knjigama..
Zato je ovo jedini način da odeš u ljepši svijet, jedini način da zaboraviš koliko doista život boli.
Poželim nekada biti samo svijest, ne tjelesna energija i promatrati tugu ljudi, učiti o njoj. Poželim biti anđel i gledati ljude kako umiru, najcrnji anđel.
Ja to jesam, s ponosom. Zauvijek ću to biti, s ponosom.
listen to them,the children of the night, how sweet music they make
