Volim svoje rutine. Zbog njih lakše funkcioniram, no svakih toliko osjetim potrebu iskoračiti malo iz njih. Nisam pustolovna pa su to neki bedasti koraci, ali potrebni su mi s vremena na vrijeme. Tako sam se našla s ovom ekipom noćas vani. Nisu moje uobičajeno društvo, zapravo ih najčešće izbjegavam, ali danas sam se osjećala posebno zlobno i pomalo mazohistički. Načula sam da se okupljaju i sama sam im se utrpala bez pitanja.
Obišli smo već nekoliko mjesta, uvijek nekome nešto ne paše ili negdje ima nešto bolje pa forsira da krenemo dalje. Ne znam tko je predložio ovo mjesto, ali sviđa mi se. Svi smo za šankom jer je ostatak birca pun. Svjetla su prigušena, bend tutnji zbog čega razgovaramo derući se jedni drugima u uši, prazne čaše pomiješane su na šanku s polupraznim bocama, svi imamo cigarete među prstima i cugu u rukama. Dobrano smo već pijani, pričamo o glupostima i što dalje to nesuvislije, sve smo slobodniji u ponašanju, prsti su posvuda, teme su sve vulgarnije, a smijeh sve glasniji.
Moram na wc i kormilarim kroz rulju tražeći gdje je, prvi sam put ovdje. Pronađem ga, popiškim se, jedva sam dočekala nakon toliko pive, operem ruke, popravim kosu, pošpricam se dezodoranom, obrišem razmrljanu olovku za oči i nanesem novi sloj ruža. Zagledam se pijano u sebe u ogledalu, u svoje oči koje ne znaju ništa sakriti, misliš da si bolja od njih, pitam svoj odraz.
- Nisi. Još si gora - kažem si iskreno i nasmijem se na to. Dam si ponosno mentalni high five, izađem i prokormilarim natrag.
Stanem kraj njih i počnem ih sve promatrati. Dovela sam do savršenstva umijeće stapanja s okolinom pa me nitko ne doživljava i otvoreno ih gledam bez da me itko pita što je, uopće ne moram biti suptilna. Ova se ševi s mojim bivšim, ali nisu baš toliko diskretni pa misle da ne znam. Zanima me zna li njezin muž ili mu je jednostavno svejedno. Ovaj do nje vara svoju ženu već godinama. Ovaj treći bi vjerojatno varao svoju ženu, ali ga je previše strah. Četvrti mi je inače bio skroz ok, ali u zadnje vrijeme se isto baš nekako povampirio. Dvije žene koje stoje do njega flertaju sa svima, no te tukice samo privlače pažnju i zapravo su mi prilično simpatične.
Zvučim sama sebi kao neka konzervativna baba, ali uvijek me zanimalo kako koordiniraju sve to. Ženu, muža, obaveze, posao, djecu, ljubavnike, ljubavnice, pa dan ima samo dvadeset i četiri sata. Zadivljujuće. Ja ponekad jedva stignem odspavati nekoliko sati, biti na poslu i popiti kavu, a kamoli da u to uklopim takve izvanškolske aktivnosti kao oni.
Isuse, dosta mi je za večeras, ne da mi se više. Nisam neka moralna vertikala, daleko od toga, i to što ne shvaćam poriv da si kompliciraju živote zbog krize srednjih godina ne znači da ću se petljati u njihove odnose. Mislim da ni ne shvaćaju koliko mi se više živo jebe za sve njih, samo sam znatiželjna, zato sam se i pojavila ovdje večeras. Još sam gora, kao što sam priznala malo prije, jer namjerno sam došla jedino zato da vidim kakav je novi nastavak jeftine meksičke sapunice u koju su se pretvorili. No sad već počinjem osjećati tu dvoličnost, i njihovu i svoju, kako puzi po meni kao ljigava paučina i moram doma.
- Ok, ekipa, idem ja - kažem im, ali svi su toliko zadubljeni u svoje razgovore da nitko ne skuži kad dovršim svoje pivo i ostavim praznu bocu na šanku, čak ni kad se proguram između dvoje od njih da ugasim cigaretu u pepeljari.
Krenem prema izlazu, osvrnem se ipak još jednom, jedino on podigne pogled prema meni. Pogledam prema njegovoj preljubnici pa natrag prema njemu, oblikujem usnama fuj, stvarno sam mislila da je pametniji i da ima bolji ukus, pa bio je sa mnom, namignem mu zločesto i odem.
|
