Isuse, kako mi tutnji u glavi. Polako otvorim oči, pokušam se pomaknuti i odmah mi se toliko počne vrtjeti da imam osjećaj da lebdim na krevetu. Ne mogu se nikako uzemljiti, zatvorim oči, ali i dalje sam u središtu vertiga. Jebemu, što mi je to trebalo?
Kad već mislim da ću se ispovraćati, sve polako popusti. Želudac mi je u grlu, kapci mi stružu po suhim rožnicama. Podignem ruku da protrljam oči i kad mi se šaka nađe u vidnom polju, uočim koliko je razbijena i krvava. Koji?! Kurac?! Podignem i drugu, isto. Natečeni zglavci na prstima, puni crvenih modrica, na dlanovima krvave ogrebotine što izgleda kao da sam stiskala šake toliko da sam samu sebe ozlijedila noktima. Što se dogodilo sinoć?!
Polako se pridignem, sjednem na rub kreveta i zaljuljam se još prilično pijana. Čini se da sam se sjetila izuti prije nego sam se strovalila u krevet, ali na meni je još odjeća od sinoć. Ustanem polako, odbauljam do kupaonice i čim dođem do školjke izbacim cijeli, zeleni, sluzavi, odvratni sadržaj želuca u nju. Prestara sam za ovo.
Sad je sredina prijepodneva, ne sjećam se kad sam se vratila i mislim da nisam spavala više od nekoliko sati. Uvučem se pod tuš i pustim najtopliju vodu koju mogu podnijeti i od koje mi se koža odmah zajapuri. Pregledam se cijela, ali nigdje drugdje nisam ozlijeđena osim tih razbijenih šaka i oči mi se napune suzama čim ih dotakne vruća voda.
Zažmirim dok utrljavam šampon u prljavu kosu. Što se, zaboga, dogodilo sinoć? Vrtim po glavi jučerašnji dan. Ustala sam, otišla na posao, popila hrpu kave kroz dan. Našla se popodne s Krešom za jedan odličan seks nabrzaka što me totalno opustilo nakon svih slomova živaca na poslu. Otišla doma. Našla se s društvom navečer vani. Počeli smo lagano s cugom, ali u jednom trenutku kao da smo se počeli natjecati tko će se brže i jače naliti i iako mi trenutačno nedostaje ostatak večeri, sjećam se da čak nisam ni prednjačila u tom natjecanju. Sjećam se i trash partija na kojem smo završili. Hrpetine boca na stolu. Toliko dima u zraku da se jedva disalo. Plesanja uz odličnu najgoru muziku.
Sjetim se da se i Krešo pojavio u jednom trenutku, uštipnuo me poskrivećki za dupe i namignuo i onda se osvrnuo da provjeri je li nas netko primjetio. Još nitko ne zna za nas, ali srećom svi su bili toliko pijani da nas nisu doživljavali. Odvukao me do mračnog kuta kraj wc-a gdje smo se pohvatali u tami. Prije nego je otišao dogovorili smo se da mu javim kad krenem kući pa se nađemo putem. Ostala sam još malo iza njega da se saberem i ustabilim koljena klecava od njegovih ruku posvuda.
Ok, ali što se dogodilo s mojim rukama, s kim sam se tukla?! Koga sam tukla?!
Nakon tuša osjećam se bolje i kuham kavu. Kad sam se vratila natrag među ekipu nastavila sam piti i plesati s njima. I otišla s njima odande. Mislim. Ne, jesam, sjećam se, Ivana i ja smo se pridržavale dok smo išle preko pješačkog, a neki kreten nam je trubio da požurimo pa smo mu obje pokazale srednji prst. Razišle smo se kod semafora, još sam imala podosta do doma, tada sam i Kreši poslala poruku da se vidimo ipak sutra.
I dalje mi nije jasno što se dogodilo od tog semafora do mene doma.
Hodala sam praznom ulicom kad sam začula neki zvuk, tihe korake, i osvrnula se. Bila je iza mene, kravetina odvratna, koji kurac želi sada usred noći?! Onako pijana i umorna od svega, stala sam, okrenula se prema njoj i upitala je upravo to, posve pristojno.
- Koji kurac hoćeš? Daj odjebi više od mene, molim te.
Trgnula se zabezeknuto, ne znam što je očekivala.
- Gle, nisam planirala da...
- Ne seri. Predstavljaš se svima kao neka uzorna obiteljska žena, a radiš takva jadna sranja.
- Nije bilo tako… - započela je opet.
- Još. Jednom. Odjebi! - procijedila sam kroz stisnute zube dok se bijes počeo koprcati u meni.
Valjda je bila shvatila poruku jer se okrenula i otišla pokunjeno. Nije mi jasno zašto mi je podvalila one papire na poslu zbog kojih sam skoro dobila otkaz i zbog kojih je propao važan projekt. Umjesto otkaza su me degradirali i smanjili plaću, a ne mogu dokazati da nisam ja bila kriva.
Sjednem na kauč i srknem vruću kavu. Što se dogodilo nakon toga? Imala sam još barem desetak minuta hoda do doma. Kako sam razbila ruke? Konačno se sjetim provjeriti mobitel i vidim Krešinu poruku: “Dobro si je sredila, ali preživjet će.”
Jebote, koga?!
Uto mi netko pozvoni na vratima.
- Policija!
Sranje, mislim da sam krenula za njom.
|
