U slici i stihovima
§§§
§§§
§§§
§§§
Posjetite:
Online izložbu
Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:
O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§
Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella
§§§
Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§
Hvar onlineNekretnine Hvar
-Virtualna šetnja Hvarom
-Sunčani Hvar
-Info o svim mjestima na Hvaru
-Njemački site-linkovi na Hvarske stranice
-The island of Hvar
-Hvarski portal
-Hvar travel
-Hvar-Dalmatia
-Stari Grad-portal
-Carpe diem-Hvar
-Sunny Hvar
-Hvarska biskupija
-Vrijeme u Hvaru
-Adriatica-Hvar
-Adriatica-Hvar II
-Adriagate-Hvar
-Gastronaut-hvarski restorani
-Hvar online
-"Rast" Hvar
-Ljetna šrkola Uzmah-Hvar
-Nekretnine Hvar
-Hvar hotels
-Island travel-Hvar
-Arsenal
-Opservatorij Hvar
-Aci klub Palmižana
-Morsko prase-Hvarska regata
-Apartmani na prodaju-Hvar
-Hvar foto album
Za uspomenu:
Dnevnik jedne ljubavi, by Galeb
Dan poza bure, by Galeb
Album, by Ane
Moja nona, by Ane
U našem cirkusu, by Joe Pellena
Zo Helena, by Joe Pellena
Ljud, by Joe Pellena
BLOGijaJADA [Kako mi je blog upropastio život]by Joe Pellena
Ja otac, by Hal
Dica ka dica, by Škovacera
Ines, by Škovacera
Ja znam tko sam, a ti?, by Piton
Don't forget me, by Piton
Informativka, by LTP
|
|
|
|
|
|
|
|
Kućna pravila
28.02.2005., ponedjeljak
Imate li vi neka pravila u svom domu, koja su to i kakva su?
Previše pitanja, jel da?
Ja sam odrasla u domu koji je bio toliko uredan i čist da sam naprosto mogla osjetit onaj svima dobro poznati miris apoteke, da sam željela mogla sam komodno jest s poda i zaista nije bilo nikakvog straha da ću se zarazit nekakvom bakterijom.
I dan danas je tako, moja majka je control freak, po cile dane u rukama ima ili metlu ili krpu ili usisivač ili Domestos ili sve to zajedno.
Sad mi je palo na pamet da je imala rukavice i Domestos i kad sam joj rekla da sam se zaručila.
I dobro se sjećam da se izderala na mene jer smo kasnili doma i da mi je rekla nek odem u pizdu materinu jer samo trošim lovu na nakit (u ovom slučaju prsten).
Ova priča se srećom, sretno završila...skinula je rukavice iizvadila domaću rakiju...ostalo je povijest ;)
Gotovo nikad nismo imali posjete niti nekakve so called "kućne prijatelje", a niti smo mi nešto posebno odlazili u vižite drugima.
Cijeli život sam živila u uvjerenju da mi je mater jedno strahovito zatvoreno egocentrično monogamno biće, zatvoreno u svojoj ljušturi s četiri zida dok u biti nedavno nisam shvatila što znači imati svoj mir, svoj komod, svoja pravila i dok ih nisam naučila cjeniti.
Shvatila sam da je jednostavno najbolje imati nekolicinu prijatelja s kojima ćete se povremeno naći ili vani, ili kod nekoga doma ali uvijek uz prethodni dogovor.
Otkad sam se umeđumrežila odnosno dobar dio svog vremena posvetila internetu i ljudima koje na njemu susrećem, moj društveni život cvjeta.
Da želim, mogla bih dnevno "odraditi" makar dvije kave s ljudima koje sam sama odabrala jer su mi dragi.
No, većina od njih u svom domu ima određena pravila kojih se htio-ne htio, moraš pridržavati kad uđeš u njihovo carstvo.
Kad sam prvi put išla u kućnu posjetu jednoj prijateljici, na vratima me zamolila da skinem cipele, "naredila" mi je gdje da sjednem, donijela mi je sok ali pepeljaru nije, što je dakako značilo: ovdje se ne puši (makar ne duhan).
Odradila sam tu posjetu s priličnom gorčinom i grčem u želucu jer jednostavno nisam navikla na restrikcije takvog tipa, makar ne kad se o prijateljima i nekakvoj (podrazumijeva se) opuštenoj atmosferi radi.
Možda je tome krivo podneblje odakle dolazim jer ja zaista nikad u životu na mom otoku a i šire nisam doživjela nikakve zahtjeve kad sam ušla u nečiji dom.
Hoću reći, nije da me smetaju pravila, slažem se s njima i apsolutno podržavam kreiranje reda u vlastitoj kući prema vlastitom nahođenju, ali ako znaš da evo recimo, pušim, zašto me opće zoveš kad znaš da neću izdržati par sati bez "pljuge" i da ću u svakom slučaju ili izaći na balkon i smrznuti se k'o pička, ili otići doma prije vremena.
Ne želim niti spominjati situacije tipa: idemo u goste prijateljima bez djece, kao što je recimo moj kum.
Takvi izleti prepuni su rečenicama tipa: "joj Tiji, nemoj na liniju bog ti da, nemoj Tiji daljinski molimte, nemoj Tiji kraj kompjutera, nemoj Tiji ovo, nemoj Tiji ono."
I onda ja, da ne skočim kroz prozor, uzmem Tijija u krilo i pokušavam ga svim silama zadržati na mekoj podlozi.
Jednom sam ga jadnička čak i uštipala ne bi li mu skrenula pogled s najnovije hajfaj linije kreirane u za to predviđenom mjestu, tamo negdje.
A tek porculan, pa kristalne čaše i servisi, pa tapet uvezen direktno iz Indije, pa...
Mislim, lijepo je imati lijepo dekoriran prostor, no on za mene a i za moje dijete jednostavno nije prirodan ambijent i tamo se osjećamo k'o robe na suhom.
Ono što ne volim je prenemaganje i silovanje nekih pravila, ne volim kad me domaćin petsto i trideset puta pita. "a zašto ćeš baš vodu a nećeš sok, hoćeš li sira, salame, parizera, kulena, pršuta..."
Kad pitam gdje je zahod, obavezno me se prati do njega, nevezano za to što kuća ima samo tri psrostorije i da hoćeš ne možeš se izgubit.
Zašto je tako teško shvatiti da ja dolazim dotičnim osobama vidjeti njih a ne njihov kristal i sadržaj frižidera, kako da objasnim činjenicu da ne pijem sok jer je voda najzdravija i želim je piti što više, da mi se sad recimo ne jede (ma meni se uvik jede:D), da želim samo sjesti, zapaliti i uživati u njihovom društvu?
Kod mene se ne morate izuvati, možete pušiti, možete ležati na kauču ili ga razvucite pa se zavalite skroz, znate gdje je frižider i gdje je zahod, pitat ću vas samo dvaput hoćete li i što piti i jesti, nakon toga se snalazite sami.
Kod mene doma želim da se svatko osjeća k'o doma (u sad sam se zajebala...neću vas se rješit nikad:) i to bez iznimke jer one s kojima mi nije ugodno ni ne zovem doma.
A vrata otvaram samo uz prethodno najavljivanje, osim ako niste iz Dalmacije pa nemam kud s vama :)
A ono na što svakako trebate obratiti pažnju kada mene zovete u goste je da ako ćete me zamoliti da se izujem na ulazu u stan i obučem mekane papuče koje inače ne nosim jer nisu zdrave za kralježnice, a toliko su meke da ih nikad ne bi skidala, morate biti svjesni činjenice da riskirate moj poduži boravak kod vas.
Ja skidam cipele kad dolazim doma, oblačim papuče,uvaljujem se na trosjed i dižem noge na stol.
I to ću najvjerojatnije učiniti i kod vas, posebno ako mi pokažete i pepeljaru.
|
My perfect life
26.02.2005., subota
Jutros sam se probudila zadovoljna i odmorna.
Čim sam otvorila oči na krevet nam je skočio naš snježno-bijeli pas koji ima oko 100 kila.
Muž mi je donio kruha i Nutelle i jednu Nescaffe koja svaki put napravi da se ja zaljubim u njega.
Preselila sam se za stol kojeg je prekrivao savršeno čist stoljnjak i sve se činilo predivno dok moj skoro pa savršen sin nije počeo lupati po dječjem klaviru.
Zagrizla sam u kruh premazan sirnim namazom i dječja buka odjednom se pretvorila u Bethowenovu simfoniju.
Zatresla sam svojom plavom, sjajnom kosom koju sam obojala prije 30 dana a boja još uvijek intenzivno traje, a usne premazane Maxfactorovim Lipfinity ružem koji traje punih 8 sati razvukla sam u široki osmijeh.
Spremila sam dijete i izašla iz kuće.
Na leđima sam mogla osjetiti tužan pogled djevojčice čiji đemper nije tako mekan kao onaj moga sina, a ona jadna čak i zaudara. Ja sam se odlučila za đemper kojeg mi je otac poklonio još dok sam bila brucošica.
Ostavila sam svoje divno, nasmijano dijete u vrtiću, za užinu sam mu spremila Kinder pingui jer je on zdrav za kosti a želim da se dijete nauživa dok mu ne dođe sestra i počme jest KP jer želi biti lijepa i da je svi dečki žele.
Na putu do posla mi je ispalo dugme a kad sam se sagnula da ga dignem, rasula mi se torba po podu.
Odmah sam shvatila da je to zato jer imam perut a pošto sam zaključila da me muž više sigurno zbog toga neće voljeti, skrenula sam na brzinu u prvi kafić, izvukla Head & Sholders šampon iz torbe i oprala kosu.
Kad mi se nakon par minuta kosa osušila potrčala sam do ureda.
Sjela sam na stolicu kad mi je ispala penkala na pod.
Pokušavši je dohvatiti, raspao se stol i opizdio me po glavi.
Zaključila sam da je to zato jer sam procurila.
Otklizala sam stolicom do wc-a gdje sam stavila tampon i razderala svoju dugu večernju haljinu te od nje napravila kratku.
Kad sam se vratila u ured, najednom je pred mojim stolom bilo 10 muškaraca koji su treptali okicama.
Nakon posla sam se odlučila za kino, a usred filma neki muškarac je nasrnuo upaljačem na mene pokušavši strgnuti moj đemper. Kad sam iz torbe izvukla omekšivać i objasnila zašto je moj đemper tako mekan, zadovoljan je izjurio iz kina.
U dvorište smo ušli zajedno sa susjedom i njenom djevojčicom a kad su djeca poželjela otići na bazen, djevojčica je samo slegnula ramenima i poprimila tužan izraz lica.
Svaka od nas sa svojim djetetom ušla je u kuću a ja sam već sa vrata zazviždala poznatu melodiju i tri puta izgovorila: mister proper, mister proper, mister proper.
Ispred mene pojavilo se poznato lice mišićavog frajera koji je oprao suđe umjesto mene.
Uzela sam dijete za ruku i trknula na bazen.
Skinula sam se u dvodjelni badić koji mi je jedva pokrivao grudi i stražnjicu ali mene to opće ne zanima jer moje tijelo zahvaljujući abtroniku koji mi je u samo dva tjedna po 10 minuta dnevno oblikovao tijelo tako da izgledam kao plejbojeva zečica.
A onda je svizac zamotao čokoladu u omot...
Ponekad se pitam...tko to kreira reklame i da li je u biti za njihovu produkciju bitna stavka REALNOSTI?
MOram prizati da i mene nekad privuče neka divna reklama, kao recimo zadnja u kojoj je gospodična oprala glavu mirišljavim šamponom u avionu.
ali ono generalno...bljuje mi se više od tih uložaka, šampona, prašaka, pelena, maramica i deterđenata...
|
...
Kapitulirala sam.
kupila sam guzic papir u tri sloja, sa cvjetićima, s mirisom proljetne šume.
Sad nema straha, guzice će nam mirisat samo tako.
|
Stepford's wife
25.02.2005., petak
Jutros sam se probudila rano, dovoljno rano da uhvatim prve zrake sunca ovog divnog, toplog dana.
Otvorila sam oči i nasmijala se danu.
Ugasila sam ti mobitel i odlučila te pustiti da spavaš još par minuta.
Dok ste ti i onaj mali anđeo spavali, ja sam pristavila vodu za kavu.
Za to vrijeme oprala sam zube i stavila diskretan make up u kupaonici.
Ah, baš izgledam svježe, onako proljetno, čisto bi se zaljubila sama u sebe.
Dok se kuhala kava skoknula sam do dućana da kupim svježa peciva za doručak.
Ušavši u kuću, zapahnuo me miris svježe kave a ti si još spavao jer si jako umoran pošto si jučer došao kasno s posla doma.
Budila sam te poljupcima i zaista mi nije bilo teško to raditi punih 15 minuta, ti si ipak umoran pa je razumljivo.
Kad si otvorio okice, zagrunđao si zašto te budim no ja sam se samo nasmijala svojim nježno ružičastim usnicama i dodala ti robu.
Kad si odlazio mahnula sam ti bijelim rupčićem dok se vjetar igrao čipkom na mojoj ružičastoj haljinici.
Dok se maleni nije probudio, pomela sam stan, oprala pod, oprala robu, složila onu opranu i skuhala ručak.
Nakon što sam mu servirala doručak sjeli smo malo i čitali slikovnice.
Kasnije smo zajedno očistili sve kuhinjske elemente, odledili frižider i oprali ga te pobrisali prainu sa svih polica u kući.
U šetnju smo išli nakon što smo ručali i nakon što sam oprala suđe.
Dva sata sam gledala svoje zlato kako se spušta toboganom i uživa.
Prije nego što si došao doma, uspavala sam dijete i podgrijala ti ručak.
Kad si ušao u kuću zagrlila sam te nježno, pazeći da te ne ozlijedim, skinula sam ti jaknu i čizme.
Dok si ručao ulaštila sam ti čizme i prozračila jaknu.
Natjerala sam te da malo prilegneš jer zaista vidim da previše radiš.
Dok si spavao ispekla sam ti najdraži kolač i skoknula u dućan po šlag za kavu.
Za večeru sam ti odlučila servirati kamenice u ugodnoj romantičnoj atmosferi među svijećama.
Nakon večere napuniti ću ti kadu da se još malo odmoriš a za to vrijeme ću uspavati dijete i obući onaj predivan kompletić donjeg rublja kojeg sam dobila od mame za položenu maturu.
Samo se nadam da se miris znoja neće previše osjetiti, a, šta ti misliš?
|
Bez teksta
24.02.2005., četvrtak
Nemoj se ljutit na mene.
Baš sam neurotična zadnjih dana i boli me i manta mi se i samo bi kmečala i da me svi puste na miru i išla bi u šoping i fali mi ić s curama na kavu i tako bi rado išla sutra u Rijeku vidit mamu i brata a ti to ko da ne kužiš.
Mislim, jebe se tebi, ti svoje vidiš svaki dan a ja svoje jednom do dvaput godišnje.
I opet ih nećemo ni sutra vidit i opet nećemo ić na Hvar za Uskrs i opet ćemo pola lita bit razdvojeni i onda će ti šef opet reć da ne možeš dobit godišnji za Božić nego u osmom misecu par dana i opet će sve bit isto i opet ću ja bit tužna i ljuta i vikat i opet ćeš ti bit ljut na mene i želit mi spustit slušalicu i opet se ništa neće prominit.
I ti ćeš zauvik trunut u toj ružnoj, smrdljivoj kapitalističkoj firmi (ja pojma nemam šta je to kapitalizam) i opet će te šef zajebavat i neće ti dat JEDAN JEDINI JEBENI SLOBODAN DAN!!! i ja ću opet bit tužna i depresivna a onda ću se nakon nekog vremena pomirit sa sudbinom i neću opće viđat svoje starce jer neću imat love za ić dole sama i kasnije će nam se brak pretvorit u totalnu monotoniju i udaljit ćemo se jedno od drugog i poželit se rastavit al ovaj drugi neće imat di ić pa će ostat tu di je i onda ću ti ja već bit stara i ružna i nećemo se više nikad sexat, klinci će nas odjebat jer smo premonotoni i depresivni i sve će ić kvragu.
Ni na sprovod nam niko osim možda dice neće doć jer ćemo se usput sa svima posvađat.
A sve zato jer nisi mogo izać iz firme dva-tri sata ranije i odvest nas do Rijeke da vidim svoje starce i brata!!!!!
Pusa dušo moja.
Voli te tvoja menstrualna žena.
|
...
23.02.2005., srijeda
Molim vas, ne dirajte me danas.
Okružila sam se šarenim kušinima, zamotala u deku i čekam da mi se snese jaje do kraja.
Boli me za popizdiiiiit:(
Ja mrzim svoja bolna jaja i maternicu i sve ja to ovih dana mrzim.
Kad bi makar neko našo lijek za mengu, da bude recimo,...bezbolna?
Uf...grizem...pustite me na miru.
|
Kako se rješiti sexa?
22.02.2005., utorak
Jednom davno sam pisala o sexu prije braka i u braku no kako smo upravo tih dana prolazili kroz svojevrsnu bračnu krizu, moj najdraži mamlaz zaključio je kako sam prilično eksplicitna i otvorena u kako mislima, tako i rječima koje sam zabilježila na ovim prstorima.
Danas tj. zadnjih dana nismo u nikavoj krizi, dapače, volimo se više nego ikad, zadovoljni smo i imamo ono što nam je najviše nedostajalo zadnje vrijeme: svoj mir.
Ono što želim reći je da danas slobodno mogu pisati o sexu bez straha da će se naljutiti, uvrijediti ili posramiti ne daj bože.
Je li istina da se sex u braku kvari s godinama?
Da se prorijeđuje?
Da vam partner nakon nekog vremena dopizdi?
Da vam ide na živce pa vam se ne da?
Sve češće vas boli glava a njega stišću problemi na poslu?
Kako rješiti te probleme?
Iako sam u braku tek 3 godine (Isuse, VEĆ tri godine!!!) ne mogu reći da nismo imali i da nećemo više imati krize.
Početna vatra se gasi, entuzijazam nestaje, nema više onog spremanja i zavođenja, sve na neki način postaje rutina.
Još kad stigne beba pa se žena svim svojim bićem posveti njoj, ajme meni...
Gje je tu sex i kako ga ukomponirati u svakodnevicu?
Sve se na neki način svodi na sex na ex u pauzama između ručka i obaveza ili na quickie kasno navečer kad su djeca zaspala a vi padate s nogu od umora.
U periodu kroničnog nedostatka sexa kad sam se ja ponovno ponovno počela osjećati kao žena a dijete još uvijek nije spavalo samo tj. prije nas, došla sam do zaključka da sex u vezi uistinu i nije toliko bitan koliko se govori.
Jest da je on oduvijek i biti će jedan od temelja dobre veze odnosno braka, no makar ja zaista mogu određeno vrijeme živjeti bez sexa odnosno čina koji završava penetracijom.
Ponekad mi je, majke mi draže, stisnuti mu se u krilu i maziti se satima.
Ne znam možete li me razumijeti, no došla sam do zaključka kako vrhunac intime nije samo sexualni čin.
Onaj osjećaj dok mu ležim u krilu a on me gleda očima punim ljubavi puno mi je draži od pogleda na njegovo zgrčeno tijelo koje kao da je u predinfarktnom stanju dok svršava.
Majke mi, svaki put se oduzmem iako znam da neću morati zvati hitnu jer to nije srčani udar nego izbacivanje sjemena (ne smijem ovo više reći jer smo saznali da je prolijevanje sjemena veći grijeh od prolijevanja krvi).
Nakon litre suza koje sam prolila i brojnih neprospavanih noći proizašlih iz gorke sudbine da moj sex nikad više neće biti ono što je bio, došla sam do zaključka kako previše dopuštam sitnicama da me opterećuju.
Kad sam se jednom požalila prijateljici (duplo starijoj od mene) kako mi je sex bez veze, rekla mi je da si nađem ljubavnika.
Nakon prvobitnog šoka pokušala sam analizirati njene riječi odnosno naputak.
Dakle, ja si nađem ljubavnika i sex s njim je odličan.
Lažem mužu da odlazim s prijateljicom na kavu, prijateljici lažem da moram frizeru, frizeru lažem da moram u banku, a ja se u biti sexam u nekom stanu u centru Zagreba riskirajući da usput sretnem nekog poznatog.
Nakon izvjesnog vremena se garant (jer sam takva) zaljubljujem u ljubavnika, zapuštam obitelj i s vremenom se i s njim, sex pretvara u rutinu.
Dolaze problemi koje u biti imam i doma.
Što nakon toga?
Novi ljubanik?
Nakon njega novi?
Pa još jedan?
Pa...?
Gdje je tome kraj?
Nije li uistinu bolje raditi na svom braku, svom odnosu, ulagati u taj isti brak a time i u sex?
Ne govorim da bi sve žene po defaultu trebale muževe zavoditi večerama uz svijeće te sexi donjim rubljem, no svakako smatram da se i po pitanju sexa treba angažirati i uvijek nastojati da se iskobeljate iz rutine.
Nekome je dovoljno pogledati dobar erotski film ili pornić, netko će glumiti likove iz filmova, netko će ovo, netko će ono.
No poanta je u tome da se ni na ovom polju nikadne bi trebali zapustiti.
Bilo kako bilo, ja se sexom više ne opterećujem, no kako nisam osoba koja može sjediti mirna, prekriženih ruku, opet sam izmislila novi problem i dala se u rješavanje istog.
Organizirala sam međužupanijsku potragu za svojom G-točkom.
Kuma kaže da ju je prije 3 dana vidjela kraj Šibenika i da ju je poslala vlakom za Zagreb.
No kako još uvijek nije stigla, osjećam da se zagubila putem.
Molim poštenog nalaznika da mi je vrati doma.
Plaćam u naturi :D :D :D
|
Quo vadis dr. Buković?
21.02.2005., ponedjeljak
Kad sam onomad krstarila Petrovom i raznim drugim ginekološkim institucijama u potrazi za istinom i pomoći, nalijetala sam na doktore različitih profila.
Kako fizičkih, tako i psihičkih.
Osim doktora koji me porodio, u Petrovoj bolnici nemam riječi pohvale ni za jednog drugog ginekoloka.
Ne znam kojim rječima vama mškarcima objasniti kako se osjećate dok ležite goli, raskrečeni, na hladnom, limenom stolu čekajući nekakvog anonimusa da ugura u vas komad hladnog željela i pročačka vam malo reproduktivne organe.
Možda zvuči smiješno, ali nekako mi se čini ljepše kad se vi pregledavate kod nekakve doktorice, fino vas uhvati za vašeg "prijatelja", povuča par puta i još se dobro nasmijete na kraju.
Ja sam se samo par puta nasmijala na ginekološkom stolu.
Kad sam prvi put vidjela ultrazvučni dokaz o postojanju moje bebe, kad sam mu prvi put čula otkucaje srca i zadnji put kad mi je jedan predivan doktor u privatnoj ordinaciji, u sedmom mjesecu trudnoće rekao da je sa mnom i bebom ipak sve u redu i da nema nikakve potrebe za panikom.
Moj socijalni ginekolog izgleda kao pravi gorštak, barba iz dalmatinske zagore: velika mesnata glava, ogromno okruglo tijelo i ruke koje izgledaju kao lopate za snijeg.
Jedan njegov prst jednak je dvaju mojima, a ja svoje prste zovem "čevapi".
Sinoć dok sam gledala Stankovićevu emisiju "nedjeljom u dva" primjetila sam i da dr. Buković ima iste takve prste i tokom čitave emisije zahvaljivala sam sudbini da me nikad nije nanijela na njegov put.
Mislim da je suvišno da vam opisujem tog doktora, dovoljno se moglo čuti o njemu u medijima zadnje vrijeme, no nasreću još nigdje nisam naišla na odobravanje i pohvalu tih njegovih istupa i riječi.
Ako ste gledali sinoćnju, odnosno jučerašnju Stankovićevu emisiju, razumijet ćete o čemu govorim.
Toliko kontradikcije i skakanja u usta samom sebi odavna nisam vidjela na jednom mjestu.
Pitam se samo, je li taj čovijek politički izmanipuliran pa te stavove iznosi radi nekakve prisile i moranja, je li on uistinu samo bedast i glup, je li zločest ili je samo psihički poremećen.
Neke od njegovih izjava nisam mogla a da ne zapamtim:
-svaka bolest reprodutivnih organa a najviše rak, uključujući i neplodnost je produkt spolnog života osim u slučaju svećenika koji boluju od raka prostate-njima je to naslijedno
-medicinski potpomognuta oplodnja povećava rizik za rak maternice do 50%, rizik za rak jajnika i dojki 1900% (ovo je neka matematika koja se vjerojatno uči samo na medicinskom fakultetu)
-medicinski potpomognuta oplodnja IZAZIVA rak maternice, jajnika i dojki
-kao čovijek mislim da je masturbacija štetna jer izaziva razne bolesti i to samo kod žena
-abortus također uzrokuje rak
-ja sam svoju vjeru našao brzo, nakon ulaska u partiju, "progledao" sam nakon 4 dana. (zato je vjerojatno i ostao u partiji 10 godina)
-abortuse u Petrovoj sam morao raditi jer sam imao izbor ili dati otkaz i promijeniti profesiju ili se boriti da budem najbolji kirurg. Danas i jesam najbolji kirururg i uštedio sam bivšoj Jugi oko 460 milijuna kuna (ili neke druge valute, ne sjećam se)
-sestra Katica mi je jednom rekla: pogledajte ovaj auto ispred bolnice, ako nastavite raditi abortuse i vi ćete jednom voziti ovakav, ja sam joj na to rekao: to i je moj auto a imam ga jer mi mama radi u Americi.
-sa prvom ženom koja je bila promiskuitetna pa me ostavila, nisam razvrgao crkveni brak, možda je vrijeme da to konačno napravim
-u Bibliji su odavno znali za medicinske probleme i na neki način su proricali budućnost. U jednom citatu stoji: "ako vam je kuća plijesniva, sastružite plijesan i otiđite iz kuće mjesec dana, ako i nakon mjesec dana bude plijesni, srušite kuću." Vidite, oni su već tada znali kako plijesan utječe na mozak...a ja se mislim, najlakše je reći: "srušite kuću".
Dr. Buković.
Lakrdijaš, zločinac ili jednostavno budala?
Bilo kako bilo, ono čega je mene uistinu "strah" je upravo utjecaj koji i on i katolička crkva imaju na one neuke, široke mase.
Dokaz je i postotak sinoćnjeg referendumskog pitanja u emisiji:
"Je li umjetna opčlodnja zločin?"
1664 DA
6270 NE
Opet se pitam: Quo vadis, Croatia?
|
SNJEGULJICA VIĐENA U HVARU
17.02.2005., četvrtak
Bliži se turistička sezona, pa ako ne znate di ćete, Hvar je pravo rješenje za vas.
Složila sam Vam i prigodan tekst, da slučajno štogod ne propustite.
«Sutra sam u Zagrebu, imam nešto za obaviti u ambasadi, molim te mačko, nađi mi neki smještaj u hotelu, po mogućnost malo jeftiniji.»-kaže meni prijatelj neki dan.
www.google.com – hoteli, Zagreb...
Intercontinental, International, Sheraton... ... ...
Najjeftinijem, čije ime od sramote neću navesti, cijena noćenja s doručkom iznosi (za upućene) 150€, (za nostalgičare) 300 DEM odnosno (za domoljube) 1125 kuna.
Našem gastarbajteru na privremenom radu u Njemačkoj ova cijena nije nimalo frapantna.
Iskreno govoreći, nije ni meni.
Frapiralo me jedno sjećanje koje je u meni izazvao ovaj događaj.
Nedavno, točnije rečeno, početkom prošlog ljeta, prošetam se Zrinjevcem u potrazi za nekakvim dobrim aranžmanom na Jadranu.
Naravno, kurjoža kakva jesam, u svim sam se agencijama raspitala i o Hvaru.
Kako vas ne bi previše opteretila svojim memoarima, navest ću samo NAJSKUPLJI aranžman.
Hotel Amfora, sedmodnevni polupansion za jednu osobu, prijevoz autobusom, djeca do 12 godina gratis, trajanje aranžmana do 10.07= 799,99 kn.
799,99 kuna daleko je od 150€, a maloprije sam napomenula kako izdvajam NAJSKUPLJI aranžman.
Dakle, u raju na zemlji, na otoku koji se (makar meni) još uvijek nalazi na petom mjestu svih mogućih otoka na svijetu, svoje papke odmarat ćete u nabistrijem moru, udisati najfriškiji mogući zrak i blagovati s najsrdačnijim ljudima na svijetu.
I to za samo 100 i nešto ojra.
Ali to nije sve.
Ukoliko nemate osnove bon tona i fine ljudske manire, naši srdačni domaćini dopustit će vam da svako jutro potrpate u torbu pola švedskog stola i time zaradite ručak (bez ikakve prethodne usluge, dakle, ne očekuje se od vas da metete, zaboga), za večerom uopće ne morate piti napitke iz bogatog hotelskog asortimana, slobodno kupite Fantu za 5 kuna u trafici nasred jednog od najstarijih trgova u Europi.
A najbolje ćete proći ukoliko povedete sa sobom ne samo svoju djecu nego i djecu od susjeda (lijepo je graditi dobrosusjedske odnose).
U tom slučaju, obavezno ponesite po dva kufera za svako dijete, za robu svih vas zajedno dovoljan vam je samo jedan, u ostale potrpajte paštete (za one kojima su se zgadili ovogodišnji predsjednički izbori, Podravka ima odličan mesni doručak) i Janu.
Nemojte se zajebati pa ponijeti beštek i tanjure, to će vam naše ljubazno osoblje servirati i bez doručka u krevetu.
U šetnji Hvarom nemojte slučajno obilaziti znamenitosti jer bi vas mogla iznenaditi činjenica da se kod većine ne plaćaju ulaznice, a vi ste fin gost pa vam je to ispod časti.
Da vam zaboga nikad nije palo na pamet posjetiti neki od finih restorana, zavraga vam trošiti novac kad se sasvim solidni sendviči i pizzete nude u samom srcu ovog rajskog otoka.
A kad vam se dijete zaželi sladoleda, podijelite jednu Snjeguljicu na njih 7.
Uostalom, ako je patuljcima bila dovoljna, zašto bi djeca morala imati više?
Od svakog vašeg aranžmana agencija uzima minimalno 60% zarade, tako da se ne morate bojati da ste preiše novaca ostavili hotelu.
A među nama, stvarno vam je dobra ona ideja o hlađenju pića u vodi koja 24 sata curi iz kade i lavaboa.
Čak se ni ja toga ne bi sjetila.
Cijelu godinu ste radili kao konj da bi ženu, djecu i susjede odveli na more.
Ja znam da vam je strahovito teško uz kredit za stan i auto, bilo izdvojiti oko 2000 kuna.
Vaše poduzeće je skoro pa u stečaju, no ne brinite, Hvar uvijek ima rješenje za vas.
On je grad humanitarac i u njemu će svi pod kapom nebeskom pronaći svoje mjesto.
No...meni ipak, nakon svega jedno nije jasno.
Kako i gdje pobogu ja potrošim tih 2000 kuna a smještaj i hranu u Hvaru imam.
Ah da...mi ne jedemo Snjeguljce niti pizzete, kako smo blesavi!
|
Mentalno silovanje
15.02.2005., utorak
Ja nisam stručnjak za definiranje i objašnjavnje pojmova no naprosto ne znam nijedan prikladniji izraz za ovu situaciju.
Ne volim naporne osobe i nikad ih nisam voljela.
Ma koliko si mi bili bliski neke stvari nikad neću dopustiti:
-zivkanje na telefon u svako doba dana i noći:
ukoliko za to nemate stvarno opravdan razlog, nakon 23 sata navečer spustit ću vam slušalicu.
-vaši problemi su jako važni a ja ih po vašem mišljenju nikad nemam:
nebrojeno puta ste mi rekli svoj problem, očekujete od mene da vas savjetujem a kad to i napravim, ignorirate. Ja nikad ne stignem na red izreći svoj problem jer je to bez veze i ne sluša vam se baš sad.
-svi vaši bivši misle da sam ja socijalni radnik:
i baš uvijek nakon prekida zovu mene i plaču mi na ramenu.
-predlažete sastanak, izlazak ili sl. i ne shvaćate vrlo ozbiljno svaki moj odgovor koji nije DA:
ja imam dijete i svojevrsne obaveze, zašto to moram uporno ponavljati, a uostalom, nekad mi se jednostavno ne da.
-jako vam se sviđa moja frizura i stil pa želite biti kao i ja:
nije loše imati idole, no kopiranje nečije vanjštine je u najmanju ruku zastrašujuće (što je slijedeće?)
-kad ja kažem ne vi čujete da:
i ama baš uvijek nastojite biti u pravu.
-smatrate da moj izgled ili moja kuća ili bilo što vezano za mene nije vizualno privlačno:
i na sve načine mi želite uvaliti svoje mišljenje. Hvala lijepa, ja ga već imam.
-malkice ste stariji od mene i imate pregršt savjeta:
a ja sam toliko bezobrazna pa ne izvršavam naše naredbe na što se vi naravno, ljutite.
-vi ste muško i u jednom periodu života smo se simpatizirali
sada vam nije jasno zašto se ja ne javljam pa mi šaljete brojne poruke, sms-ove, mailove i sl. Čudite se kad ne odgovaram pa me zovete na telefon. S vremenom sam naučila reći: odjebi i gadiš mi se!
-vi ste žensko i pomalo mi idete na živce:
ne shvaćate moje ignoriranje pa pojačavate slanje poruka i zivkanja na telefon. Ja se spremam zvati egzorcista.
I tako dalje...primjera ima bilijun.
Bilo bi lijepo kad bi postojala kakva knjižica prijateljstva, nešto kao bon-ton za prijatelje, no dok se to ne objavi i ja ne budem imala priliku poklanjati tu knjižicu u svečanim prilikama, ostaje mi širiti svoje svekoliko, mudro znanje i boriti se s novim nadobudnim prijateljčićima kojim ja u njihovom jadnom životu dođem kao "ray of ligh".
Baš se sad mislim kako imam još nekoliko divnih primjera mentalnog silovanja sa strane partnera te šire i uže rodbine, no kad sam već počela s prijateljima i završit ću u tom tonu.
Ja sam svoje odabrala i otvorena sam za nove, no naučila sam u korjenu sasjeći mentalne zlostavljaće koji žive od pijenja mojih živaca na slamčicu.
Okružila sam se divnim, toplim ljudima, a one druge ako ne mogu drugaije, ignoriram.
I da napomenem, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna, a ako se i prepoznate u kojoj stavci, najviše će biti žao, meni!
|
Volim te
14.02.2005., ponedjeljak
Od svih osoba na svijetu odabrala sam tebe.
I iako sam od početka znala, danas sam sigurna da je odabir pravi.
Suprotno uvjeravanjima nekih mudrijih i starijih, moja ljubav nije uvenula, nije izblijedjela, nije se ugasila.
Iako ti više ne letim u zagrljaj kad te vidim nakon cijelog dana, želim da znaš da te volim, ne iz sjene,ne iz prikrajka nego otvoreno.
I te ljubavi se ne sramim, po prvi put u životu nije me briga tko je pored nas dok te ljubim, dok te grlim, dok te volim.
I tvoje vrline i tvoje mane...i kad gledam tvoju majicu nemarno prebačenu preko kreveta toplo mi je oko srca.
Hvala ti za sve što si mi u životu dao, za svaki osmjeh, zagrljaj, poklon, i za onaj najvrijedniji koji je upravo baki odnio kiticu cvijeća jer je zaključio da danas svi moraju bit sretni.
Volim te Tomo, i zauvijek ću te voljeti, bar sam u to sigurna.
|
Živčani post, onako od srca :)
11.02.2005., petak
Pošto me uglavnom ne čita, osim u nekim kriznim situacijama kad mu zaprijetim sexualnom apstinencijom do daljnjeg, držeći u jednoj ruci vibrator a u drugoj bat za meso, sigurna sam da će ovaj post, dok on dođe do mog bloga biti na nekoj od prethodnih stranica.
Sutra mi je ocu rođendan, za nekoliko dana od danas Valentinovo, ne samo da moram kupiti ocu poklon za rođendan nego moram i u materino ime i za rođendan i za dan zaljubljenih (otac mi je tu trenutno, da ne bi bilo zabune), pa mužu za Valentinovo, pa pomoć prijateljici da odabere svome poklon, pa materi u očevo ime.
Ono ljudi, koji vam je bog, jel ja ličim na nekakvu šopingoholičarku koja po cijeli dan samo smišlja kakve poklone kupiti kome i za koju prigodu?
Ko da ja nemam dovoljno svog posla: kuhanje, pranje, metenje, usisavanje, pranje prozora, podova, robe, sušenje robe, slaganje robe, peglanje robe, bacanja smeća (ah da, to je ono što bi ovaj moj mamlaz trebao radit), čuvanja djeteta pranja djeteta, odgajanja djeteta, igranja s djetetom, ček, ček, jesam ja opće spomenula svoj posao, onaj od kojeg dobijem nešto love???
I sad će mi neko reć da je to sve u redu i da žene to po defaultu moraju radit jer im je to zapisano u zvijezdama, jer su predodređene za dvorenje nekoga, za sve ovo što sam gore nabrojila + obavljanje bračnih dužnosti?
Nije to nikakv bed, uostalom i ja sam sama zagovornik obavljanja poslova po principu sudbinskih odredbi, ali jebemmumiša, zar to ne zaslužuje makar malu pohvalu, ono, u obliku ruže recimo svakih 6 mjeseci, ne bi da tražim orden za hrabrost i spomenik u vrtu ispred kuće a još nisam ni umrla.
Sve što tražim je makar usmeno priznanje za ono što radim, ne tražim ništa osim toga.
E da, i kad već spominjem, ponekad bi mogo spremit stvari za sobom, makar mlijeko nazad u frižider kad si praviš kavu.
I da ne me ne bi krivo shvatio, želila sam ti zahvalit što si mi uplatio neku lovu na račun kako bi vam svima mogla kupit te poklone.
Meni će za Valentinovo bit dovoljan i šampon za kosu, susjed me jutros nije prepoznao koliko sam raščupana.
I da ti nije palo na pamet pročitat ovaj post, jesi me čuo?!?!?!?
|
Jel mi ne'ko vidio inspiraciju?
10.02.2005., četvrtak
Ma kad neman inspiracije, svitu moj.
Tako mi se ne piše, kmeeeeeeeeee:(
Uglavnom, možda je nedostatak inspracije i u tome šta nemam vremena pisat jerbo su me posjetili neki dragi morski ljudi, a možda i zato šta jedva čekam vidit neke svoje tekstove izašle u karnevalskim novinama.
Sve u svemu, iako je počela korizma, neću se odreć bloga (ma kako ste me samo skužili;), odreć ću se samo sexa, kruha i igara...(lol)
Obećala sam si u ovih 40 dana pročistit organizam i glavu od svoh toksikanata, uključujući i one u ljudskom obliku.
Nadam se iskreno, da ću za 40 dana uskrnut ka feniks, nova, jača i bolja (a možda i lipša, ko će znat;)
Ma ne, neću si stavljat silikone, koji van je ku'a'? :D
Eto to je to za sad...
Stvarno neman inspiracije.
Koma, koma....komaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa:)
|
Korizma
09.02.2005., srijeda
Za početak se odričem bloga.
Pa ću vam kasnije napisat dvi-tri i o korizmi ;)
|
Sorry...
07.02.2005., ponedjeljak
Već par dana posjećujemo Mars.
Hvala RTL-u i subotnjem ciklusu filmova;)
Čujemo se kasnije...
|
Šta je jedna milja kuna u odnosu na sigurnost i ljubav?
05.02.2005., subota
Uz jednu od udarnih vijesti večerašnjeg dnevnika HRT-a, protivljenju katoličke crkve medicinski potpomognutoj oplodnji o kojoj sam već pisala pa neću trošiti živce, pažnju mi je privukla slijedeća ili prethodna udarna vijest o troškovima predsjedničke kampanje.
Gospon Mesić, skromnih 6 i nešto milja kuna (milja od države (čitaj: naša) ), par milja od prijatelja i par milja od pravnih osoba.
Teta pašteta, sudeći po šuškanju kuloara, oko skromnih 15-30 milja kunica.
Pis of kejk...
Neš ti jeba te, čime se oni opterećuju i šta njih muči.
U našoj fenomenalno ustrojenoj državi njima je čudesan podatak o pojavljivanju tete paštete na plakatima po kojima su pišale mačke i psi.
Bez veze, baš bez veze.
Zašto da teta pašteta i ostale beštije ne potroše te skromne cifrice kako bi izreklamirale svoje nove frizure i miniće kad je nama tako divno i nikome ne fali love.
Ono, zajebavan se, alo....
Čitan jučer post od jedne moje forumšice kojoj je sin primljen na operaciju kile (bruha).
Maleni ima skoro (ili punu, nisan sigurna) godinu dana i još sisa (i neka sisa, to je zdravo) a mama i tata ne smiju bit sa njim u bolnici.
Pustimo sad na stranu majčinske i očinske osjećaje, razmislimo o tom malom biću koje ne samo da je još maleno, nego je i fizički vezano za mamu...
Kako se on osjeća kad ostaje sam u nepoznatom prostoru među hrpom teta i barba u bijelom?
Kad nema mamine sise i toplog krila, kad nema tatinog pogleda punog sigurnosti?
Kad je pravilo jasno: mama i tata tu ne mogu biti, odnosno, možda i mogu za petstotinjak kuna dnevno (samo za privilegirane naravno;).
Zašto vam je onda tako frapantno čuti da je za samo jednu jebenu predsjedničku kampanju izdvojeno 5, 10, 15, 20 milja kuna?
Neš ti love kad se sve skupa zbroji...
Ko je kriv mojoj forumašici šta se nije prijavila za izbore i osvojila koliko?, pola miljuna, milijun?
Budite sigurni da u tom slučaju ne samo da ne bi mogla biti uz dijete, nego bi joj došli doma operirat malog sisavca.
Mislim, ovo je samo jedan banalan primjer, banalan kad gledamo u globalu, no jednoj individui itekako bitan, a ako gledamo svijet globalno, onda smo, priznat ćete, u kurcu.
Grrrrrrrrrrrrrrr...bem ti dnevnik i kad ga idem gledat!
|
Moj maji muškajac
03.02.2005., četvrtak
Pisala sam već o roditeljstvu, o osjećajima, o problemima i radostima i tako dalje.
Ali uistinu nije dovoljno samo jednom napisati sastav i prezentirati ga javnosti misleći da smo tako na neki način ispunili roditeljsku dužnost tj. ispucali neku kvotu hvalisanja.
Sad, tek sad kad je napunio 2 godine mogu reći da je najzanimljiviji, najljepši, najdraži, naj, naj, naj, naj...
Jedna moja draga Prijateljica jednom je izjavila: "Ja život djelim na onaj prije i onaj nakon rođenja mog sina. Ne znam kako sam mogla živit bez njega."
U toj rečenici sažela je sve ono što ja mislim i osjećam.
Kad rodite, imate malu, tulavu, živčanu, plačljivu bebu koja samo leži, urla, plače, kaka, povraća i sl.
Apsolutno ništa ne radi osim šta vam trenira živce i izaziva u vama izljeve ljubavi uglavnom kad je u horizontalnom položaju, zatvorenih očiju.
Onda ta mala tulava bebica malo naraste, pa počme sjedit, gugutat, puzat, jest kašice, mahat rukama i gledat vas direkt u oči.
To je već nešto drugo i automatski vam je puno draža ta vaša beba.
Da ne govorim o periodu kad se vaša beba svojim vlastitim nožicama otisne u veliku avanturu zvanu "od kauča do stola" i kad poče slagat samo sebi razumljive rečenice.
Mi smo prešli taj nekakav magičan prag od dvije godine i puno smo toga prošli zajedno.
I suze i smijeh, i urlanje i vikanje i histeriju i nirvanu, i probleme i radosti.
Ne znam da li jeakav slučaj samo kod mene ili je to jednostavno logičan slijed događaja, ali ja svoje dijete upravo sad najviše volim.
Hoću reći, čini mi se da ga nikad do sad nisam toliko voljela i da si nikad nismo bili bliži.
Znam da glupo zvuči, pogotovo uzmemo li u obzir da smo praktički 9 mjeseci živjeli jedno u drugom, no nadam se da me razumijete.
Ne samo da iz dana u dan naočigled raste nego i sazrijeva, postavlja pitanja, priča, zaključuje, bori se za svoj teritorij, nego me iznenađuje konstantno.
Ima već nekih 4, 5 dana da je prešao sa pelena na tutu, i to tako lako, jednostavno, bezbolno...kao da to radi čitav život.
Više mi ni ne kaže kad mu se kaki/piški...sam ode u zahod, skine gače, sjedne na tutu, napravi što treba, istrese to u zahod i baci tutu u kadu.
Ja fakat po ničemu ne primjetim da je bio u zahodu :)
I tako sam ponosna, tako, tako ponosna...ma kao da mi je donio pohvalnicu ili prvo mjesto na nekom natjecanju.
Ovo je valjda smisao roditeljstva.
Kad ga stisnem u krilu kao sad, zagrlim ga objema rukama i kad mi uzvrati zagrljaj i osmjeh.
Osjećam da je prošla ona kritična faza identiteta i da je možda vrijeme za drugo dijete.
To mi je uostalom pokazao i jučer; podigavši mi majicu i poljubivši mi trbuh.
"Jer tu će"-kaže on meni "skojo živit moja se-a (seka)"
No ja sam još uvijek presebična i želim ga samo za sebe.
Mog majog muškajca:)
|
Dan kad sam skinula ružičaste naočale
02.02.2005., srijeda
U nadi da mi nećete previše zamjeriti opetovano istresanje duše na papir i svojih unutarnjih nerješivih monologa i dilema, mogla bih pokušati sa vama zajedno doći do nekih zaključaka ako ništa onda kako bih u bilježnicu preranog sazrijevanja potegla još jednu crticu.
Od rođenja živim na svojevrsnom ružičastom oblaku, svijet gledam kroz ružičaste naočale a smiješim se apsolutno svima i svemu.
Smatrala sam do prije nekoliko dana kako je moja karakterna osobina vjerovanja svima, izuzetno pozitivna i za svaku pohvalu.
No, vidim da sam pizda, pizda vulgaris.
Ali u onom blesavo-negativnom smislu.
Mene je lako isprovocirati, lako me šokirati, lako me oduševiti a još lakše zadovoljiti, nešto najjednostavnije je meni izvući osmijeh na lice, no...ostaviti MENE bez teksta je mission imposible.
Kad kažem ostaviti bez teksta onda mislim: razočarati me, prevariti, zaprepastiti i rastužiti toliko da uistinu nemam što reći.
Upravo sam okončala, odnosno privela kraju s prilično izvjesnim završetkom, situaciju u kojoj sam od početka školske godine do danas, makar jednom mjesečno fakat ostajala bez teksta.
Moram priznati da to ne samo da je prilično iscrpljujuće nego toliko negativno za moj organizam da sam unatoč suprotnim očekivanjima kao krajan ishod svega dobila 4 nove bore (od čega 3 na srcu), početno stanje čira na želucu, obilnu količinu stresa i ne manje važno: skoro punih 5 kila! (a znate koliko me to opterećuje)
No ono što jako bitno što sam dobila a nitko mi ne može oduzeti je životno iskustvo.
Još jedno.
No ovo mi se ne sviđa.
Dovedena sam u situaciju da po prvi put moram skinuti svoje ružičaste naočale i prisilno sići s oblaka, a po svemu sudeći ovo je konačan oproštaj mene i ružičaste boje u ovim dimenzijama.
OD nedavno više ne vjerujem ljudima, ima ih još ukupno troje kojima bezrezervno vjerujem i njih još 5 kojima vjerujem do određene granice.
Najtužnije od svega je činjenica da nisam prisiljena biti sumnjičava, jednostavno se to nameće samo od sebe.
Jer, ako kažem "ovo", to bi se sutra moglo iskoristiti protiv mene, no isto tako ako Ne kažem "ono", mogli bi me sutra povući za jezik i reći mi: "tko ti je kriv, što nisi rekla?"
Pitam se, u kakvom ja to svijetu živim i je li moguće da to tek sada uviđam?
Jesu li svi oko mene normalni a njihovi postupci u skladu s zakonima prirode i srca, ili sam a u manjini ona koja je normalna i dobra?
Je li moguće da među nama uistniu šetaju likovi i karikature koje srećete samo u Hitchkockovim i Tarantinovim filmovima, a nismo ih u stanju prepoznati dok nas ne progutaju duboko u sebe?
I u tom slučaju, koliko nas je u stanju izvući se iz njihovih ralja?
Zaista želim vjerovati da je zlo uništivo, jer ako mi dokažete da nije, ovog tena ću zajedno sa sinom i mužem skočiti sa balkona...
Davno su mi dobronamjernici govorili: "nemaj posla s rodbinom, njih ne biraš za razliku od prijatelja", no ja ih naravno nisam slušala.
U ovom slučaju, nadobudno sam pružila ruku želeći dati samo pomoć, samo sebe i ono što mogu...no ne da sam dobila nož u leđa, nego i prijetnju da ću skupa sa svojom obitelji biti izbrisana s lica zemlje, ne samo da su uzeli moju ruku nego i namještaj.
A ja...ne samo da sam pojela govno nego sam usput izgubila čitavu obitelj s mamine strane.
Ali znate što, kao što sam u zadnjem telefonskom razgovoru rekla i njoj, tako sad govorim i vam: ne samo da sam otkrila i rješila se pravog neprijatelja, nego sam dobila i zadržala ono najbitnije: svog sina i muža.
A to mi za razliku od ružičastih naočala, ne zvala se ja BigMamma, nitko nikad neće uzeti.
Ovo nije prijetnja, ovo je obećanje.
|
Hall of fame ;)
01.02.2005., utorak
Cybergirl
Desiree
Kulerica
Sve je relativno
Ladyfel
Ane
Lego
Joe pellena
Mezzomariner
Hal
Marita
Beštijica
Demjan
Kokolo
Fjok
Ptica trkačica
Unemployed
Petra
Sadisticoshy
Usagi
Debela krava
Dario
Anderlon
Nikola
Celeste
Lil fish
Kašeta
Galeb
Kike
Black dog
Skroz
Ratnik paorskog srca
Opaljena
Totalna zvijerka
Bushman
Nekakvim kronološkim redoslijedom, koliko me pamćenje služi.
Zato jer me neki dan netko pitao koga sve poznam osobno (uživo).
S napomenom: neke manje, neke više...a samo se nadam da će popis rasti i rasti i rasti...i...
|
|
|
|
|
|
|
|
At Free games @ GameNest you will find tons of
free online games thet you
can play right in your browser:
action games,
arcade games,
sports games, flash
games, puzzles and
more! No matter what kind of online games
you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @
GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best
and newest free online games . By no means
do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or
take credit for making that games. All the games on this web site are
sole property of their creators and designers, we are only helping them
sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content
published in any game made available on this web site. Thank you very much for
playing free games on Free games @ GameNest!
|
|
