Imate li vi neka pravila u svom domu, koja su to i kakva su?
Previše pitanja, jel da?
Ja sam odrasla u domu koji je bio toliko uredan i čist da sam naprosto mogla osjetit onaj svima dobro poznati miris apoteke, da sam željela mogla sam komodno jest s poda i zaista nije bilo nikakvog straha da ću se zarazit nekakvom bakterijom.
I dan danas je tako, moja majka je control freak, po cile dane u rukama ima ili metlu ili krpu ili usisivač ili Domestos ili sve to zajedno.
Sad mi je palo na pamet da je imala rukavice i Domestos i kad sam joj rekla da sam se zaručila.
I dobro se sjećam da se izderala na mene jer smo kasnili doma i da mi je rekla nek odem u pizdu materinu jer samo trošim lovu na nakit (u ovom slučaju prsten).
Ova priča se srećom, sretno završila...skinula je rukavice iizvadila domaću rakiju...ostalo je povijest ;)
Gotovo nikad nismo imali posjete niti nekakve so called "kućne prijatelje", a niti smo mi nešto posebno odlazili u vižite drugima.
Cijeli život sam živila u uvjerenju da mi je mater jedno strahovito zatvoreno egocentrično monogamno biće, zatvoreno u svojoj ljušturi s četiri zida dok u biti nedavno nisam shvatila što znači imati svoj mir, svoj komod, svoja pravila i dok ih nisam naučila cjeniti.
Shvatila sam da je jednostavno najbolje imati nekolicinu prijatelja s kojima ćete se povremeno naći ili vani, ili kod nekoga doma ali uvijek uz prethodni dogovor.
Otkad sam se umeđumrežila odnosno dobar dio svog vremena posvetila internetu i ljudima koje na njemu susrećem, moj društveni život cvjeta.
Da želim, mogla bih dnevno "odraditi" makar dvije kave s ljudima koje sam sama odabrala jer su mi dragi.
No, većina od njih u svom domu ima određena pravila kojih se htio-ne htio, moraš pridržavati kad uđeš u njihovo carstvo.
Kad sam prvi put išla u kućnu posjetu jednoj prijateljici, na vratima me zamolila da skinem cipele, "naredila" mi je gdje da sjednem, donijela mi je sok ali pepeljaru nije, što je dakako značilo: ovdje se ne puši (makar ne duhan).
Odradila sam tu posjetu s priličnom gorčinom i grčem u želucu jer jednostavno nisam navikla na restrikcije takvog tipa, makar ne kad se o prijateljima i nekakvoj (podrazumijeva se) opuštenoj atmosferi radi.
Možda je tome krivo podneblje odakle dolazim jer ja zaista nikad u životu na mom otoku a i šire nisam doživjela nikakve zahtjeve kad sam ušla u nečiji dom.
Hoću reći, nije da me smetaju pravila, slažem se s njima i apsolutno podržavam kreiranje reda u vlastitoj kući prema vlastitom nahođenju, ali ako znaš da evo recimo, pušim, zašto me opće zoveš kad znaš da neću izdržati par sati bez "pljuge" i da ću u svakom slučaju ili izaći na balkon i smrznuti se k'o pička, ili otići doma prije vremena.
Ne želim niti spominjati situacije tipa: idemo u goste prijateljima bez djece, kao što je recimo moj kum.
Takvi izleti prepuni su rečenicama tipa: "joj Tiji, nemoj na liniju bog ti da, nemoj Tiji daljinski molimte, nemoj Tiji kraj kompjutera, nemoj Tiji ovo, nemoj Tiji ono."
I onda ja, da ne skočim kroz prozor, uzmem Tijija u krilo i pokušavam ga svim silama zadržati na mekoj podlozi.
Jednom sam ga jadnička čak i uštipala ne bi li mu skrenula pogled s najnovije hajfaj linije kreirane u za to predviđenom mjestu, tamo negdje.
A tek porculan, pa kristalne čaše i servisi, pa tapet uvezen direktno iz Indije, pa...
Mislim, lijepo je imati lijepo dekoriran prostor, no on za mene a i za moje dijete jednostavno nije prirodan ambijent i tamo se osjećamo k'o robe na suhom.
Ono što ne volim je prenemaganje i silovanje nekih pravila, ne volim kad me domaćin petsto i trideset puta pita. "a zašto ćeš baš vodu a nećeš sok, hoćeš li sira, salame, parizera, kulena, pršuta..."
Kad pitam gdje je zahod, obavezno me se prati do njega, nevezano za to što kuća ima samo tri psrostorije i da hoćeš ne možeš se izgubit.
Zašto je tako teško shvatiti da ja dolazim dotičnim osobama vidjeti njih a ne njihov kristal i sadržaj frižidera, kako da objasnim činjenicu da ne pijem sok jer je voda najzdravija i želim je piti što više, da mi se sad recimo ne jede (ma meni se uvik jede:D), da želim samo sjesti, zapaliti i uživati u njihovom društvu?
Kod mene se ne morate izuvati, možete pušiti, možete ležati na kauču ili ga razvucite pa se zavalite skroz, znate gdje je frižider i gdje je zahod, pitat ću vas samo dvaput hoćete li i što piti i jesti, nakon toga se snalazite sami.
Kod mene doma želim da se svatko osjeća k'o doma (u sad sam se zajebala...neću vas se rješit nikad:) i to bez iznimke jer one s kojima mi nije ugodno ni ne zovem doma.
A vrata otvaram samo uz prethodno najavljivanje, osim ako niste iz Dalmacije pa nemam kud s vama :)
A ono na što svakako trebate obratiti pažnju kada mene zovete u goste je da ako ćete me zamoliti da se izujem na ulazu u stan i obučem mekane papuče koje inače ne nosim jer nisu zdrave za kralježnice, a toliko su meke da ih nikad ne bi skidala, morate biti svjesni činjenice da riskirate moj poduži boravak kod vas.
Ja skidam cipele kad dolazim doma, oblačim papuče,uvaljujem se na trosjed i dižem noge na stol.
I to ću najvjerojatnije učiniti i kod vas, posebno ako mi pokažete i pepeljaru.
Post je objavljen 28.02.2005. u 00:20 sati.