U slici i stihovima
§§§
§§§
§§§
§§§
Posjetite:
Online izložbu
Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:
O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§
Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella
§§§
Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§
Hvar onlineNekretnine Hvar
-Virtualna šetnja Hvarom
-Sunčani Hvar
-Info o svim mjestima na Hvaru
-Njemački site-linkovi na Hvarske stranice
-The island of Hvar
-Hvarski portal
-Hvar travel
-Hvar-Dalmatia
-Stari Grad-portal
-Carpe diem-Hvar
-Sunny Hvar
-Hvarska biskupija
-Vrijeme u Hvaru
-Adriatica-Hvar
-Adriatica-Hvar II
-Adriagate-Hvar
-Gastronaut-hvarski restorani
-Hvar online
-"Rast" Hvar
-Ljetna šrkola Uzmah-Hvar
-Nekretnine Hvar
-Hvar hotels
-Island travel-Hvar
-Arsenal
-Opservatorij Hvar
-Aci klub Palmižana
-Morsko prase-Hvarska regata
-Apartmani na prodaju-Hvar
-Hvar foto album
Za uspomenu:
Dnevnik jedne ljubavi, by Galeb
Dan poza bure, by Galeb
Album, by Ane
Moja nona, by Ane
U našem cirkusu, by Joe Pellena
Zo Helena, by Joe Pellena
Ljud, by Joe Pellena
BLOGijaJADA [Kako mi je blog upropastio život]by Joe Pellena
Ja otac, by Hal
Dica ka dica, by Škovacera
Ines, by Škovacera
Ja znam tko sam, a ti?, by Piton
Don't forget me, by Piton
Informativka, by LTP
|
|
|
|
|
|
|
|
Asti sto...
31.01.2005., ponedjeljak
Nakon šezdesetak godina jahanja, bez ijedne oaze u pustinji, uspila sam na jedvite jade doć do svog blog editora.
Nije opće važno šta sam dehidrirala i šta mi se štumak zalipia za škina...ne, to stvarno nije bitno...
Bitno je da smo ja i moj editor opet zajedno u ljubavi.
Ova apstinencijska kriza mogla bi se u nekim segmentima poistovjetiti sa sexualnom krizom, no na sexualne krize sam navikla, makar se samo sjećala onih iz "mladosti"...
Ovaj moj blog je moja terapija, nešto ala Prozaca...
Zato ću sad prekrižit prste i držat fige sama sebi da ja i ovaj moj editor ostanemo zauvik zajedno.
Ajd i vi drž'te fige.
Da se ne moram prebacit na real Prozac ;)
I sad tek vidim da mi je nestalo moje dite sa bloga :( :( :(
Pretužna sam da bi ga išla tražit pa ako ga vidite, ovaj moj zadnji post sa komentarima i sa mojm malim anđelom, recite mu da se vrati doma .
Pošteni nalaznik dobit će žvaku.
|
Snježne radosti
19.01.2005., srijeda
U nedostatku inspiracije, slike govore više od tisuću riječi.
Nona, dide, barba, ovo je za vas :)
Nona vidi meeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
Gle moju malu mrvu, mama :)
Cmooooooooooooooook
Vilice će nam otpast od zime i zaleđenog osmjeha, da vam nije slučajno palo na pamet spomenut more!
Uuuuuups, dide, usro sam se :)
Barba, ova je za tebe :)
Google cach komentari:
- 09:41 - Napiši nešto... (31) - Prebaci na papir... - #
Ajme ljepote... ( 24.01.2005. 10:19)
to sam bio ja, sori (ratnik 24.01.2005. 10:20)
Aaaa, ljepotana!!! Pozdravčić!! (BiP 24.01.2005. 12:52)
Slazem sa sa prethodnim izjavama, lepotan mali, ali i mama je lepa, pa logicno da ce i sincic biti lepotan....sve je to krug :)))) Pozdrav (K.G.Katarina 24.01.2005. 13:04)
ma cmokić....i tebi i njemu (tanja 24.01.2005. 13:56)
evo somo leteci da ti mandon jedon suncani pozdrav iz nojlipjega mista na svitu... ovamo se uci leva leva a fala bogu i poloze ;)) SALUTI ROMANI! (bastardo 24.01.2005. 14:52)
Saluti, Bastardo dentro!!! (BigMamma 24.01.2005. 15:08)
...cmok! oboma (troma? tata slika?) (dolka 24.01.2005. 15:11)
a slatkog diteta, bože moj! :) (tija 24.01.2005. 18:38)
To sve mama slika ;) (BigMamma 24.01.2005. 20:25)
anđele... :))) (joe_pellena 24.01.2005. 20:43)
presladak...obrazi ko stvoreni za štipanje :) (anchy 25.01.2005. 00:15)
prekrasno :))) (demjan 25.01.2005. 07:44)
ajde da baren neko gusta na ovon snigu. mene je umelo skroz. ne volin ga nikako osin na razglednici.:))) (Ptica Trkačica 25.01.2005. 11:52)
danas u romi opoli dorz i zafriskalo alavia! a najovili snig! nimo mene "neanche" na dvor dok se ne otopi ;)) bigmamma buta oko na http://cimahvar.hr poceli su pisat i novitode... saj daje! pozdrav ovoj gore dolki (droge su meni dolke ;)) vidin da joj je blog bogatiji od mojega :) baren son jucera kambjo foto... manuela arcuri... saluti romani! (bastardo 25.01.2005. 12:05)
zaboravi son napisat vau, vau, vau (www.) jeben ti dalmatinca koji zaboravi svoj jazik, vau! (bastardo 25.01.2005. 12:07)
bas je super mali, ovako sav zabundan! :o) (Mr.Piton 25.01.2005. 12:29)
Hahahaha...Bastardo, munjen si skroz :) (BigMamma 25.01.2005. 12:55)
Bastardo, jov mi se na mail, imon te ništo pitat: BigMamma@online.hr (BigMamma 25.01.2005. 13:04)
e baš ste cakani.želim vam svako dobro.velika pusa velikoj mami! (škorpion 25.01.2005. 13:35)
Jako dobro! :) (NoisyD 25.01.2005. 13:39)
skroz te "smisni" :) jel' se tako u Splitu kaze? mislim da sam upamtio :) (Mikelly 25.01.2005. 18:27)
A zasto nema mog pozdrava od prije par dana? Otisao u remontu bloga, ha? Striceki admini, sad se jako ljutim na vas, a Tiji svejedno dobiva pozdrav i pusu! Super je na slikama! (jedna mala beba 25.01.2005. 22:38)
ovi mali je baš fotogeničan :o) (xvii 26.01.2005. 13:39)
Aj mama,nabaci neki tekst...di je inspiracija nestala?Dugo te nema..a ja gladna tvojih priča.Mali ti je baš smišan! (opaljena 26.01.2005. 14:36)
slatki ste skroz....sto ja ne volim ovaj snijeg....brrrrr...vani zavija ko ludo (keks_i_smrad 26.01.2005. 15:33)
fora :)))) (nikola 26.01.2005. 18:09)
presladak je :)) a stvarno slike kazu vise od rijeci :)) (goldengirl 26.01.2005. 21:49)
cuteness...jako cute!iMA PREKRASNE OCI!::):) (carolina_1305 26.01.2005. 22:24)
Jako ste cesni oboje :))) (Bugenvilija 26.01.2005. 23:31)
he he imacu i ja jednom pa ces vidit :-)))) bas je sav secerni :-))) medeni :-))) (pr0vincijalka 27.01.2005. 14:03)
|
Sve ono što o meni niste znali niti ste se usudili pitati
18.01.2005., utorak
1.BigMammino pravo ime je?
Dobro, mogla bih se sad početi furati na neku tajnovitost i nedohvatljivost, ali poznavajući mene to bi samo ispalo smiješno.
Dakle, moje pravo ime je M...,ali svi me od rođenja zovu Maja. Imam i kršteno ime no neću vam ga reći. Dopustite mi malo privatnosti.
2.Koliko BigMamma ima godina?
I to znate, ali zaboga, mora postojati nekakav kronološki red. Dakle, nepune 23. Jedva čekam 30, hvala na pitanju.
3.Koje su BigMammine mjere?
Lol! Zar ste stvarno mislili da ću odgovoriti na to pitanje? (za one koji se tresu od muke: broj noge-41)
4.Kakva je BigMamma bila učenica?
Osim što sam skoro sve razrede prošla s odličnim (ajde, pa nećemo sad u dlaku računat i one iza četveroljetke;), svirala sam jedno vrijeme violinu, plesala balet (da, da i to zajedno s Beštijicom) i bila na mnogim natjecanjima iz matematike, kemije i fizike (a od svih tih snova ostvaren je samo onaj o likovnom radu izloženom na županijskom panou u Splitu---nacrtala sam mlinac za kavu, hvala na pitanju)
5.Što je BigMamma po zanimanju?
Hotelijersko-turistički komercijalist i strahovito sam ponosna što ne radim u OVAKVOM turizmu.
6.Gdje BigMamma radi?
Razmišljala sam dugo dal' da vam otkrijem il' da se zajebavam al sam odlučila da od mnoštva trenutnih možete pogađati 5 puta pa izvolte: u Zagrebu, na televiziji. Čik pogodi.
7.Sa koliko je godina BigMamma izgubila nevinost?
28.
8.Je li BigMamma sretna u braku?
Zar je to teško zaključiti?
9.Je li BigMamma sretna u Zagrebu?
Je, no bila bih sretinja u Splitu.
10.Da li BigMammi smrde noge?
Da i ne sramim se priznati.
11.Koje je BigMammino najdraže jelo?
Škampi na buzaru i špageti s Tartufima.
12.Boluje li BigMamma od neke nasljedne ili nenasljedne bolesti?
Ne, osim ako se opićenost ne može definirati kao medicinski poremećaj. U biti da, srce mi je malo većih dimenzija.
13.U što vjeruje BigMamma?
U sebe i "duhove" mojih pokojnih.
14.Čega se BigMamma najviše boji?
Osim nekih životnja koje namjerno neću imenovati da me ne biste plašili njima, bojim se bolesti i tuge koju će jednom evidentno iskusiti moje dijete.
15.Koji su BigMammini hobiji?
Skupljanje poštanskih marki, slaveta i rijetkih afričkih insekata.
Od cjelokupnog životinjskog carstva koje imam doma izdvojila bih: muža, sina, poljskog pitona i Anktartičku medvjedicu.
16.Koju životinju BigMamma najviše voli?
Zlatnu, Hrvatsku kunu.
17.Koji su BigMammini najveći planovi u životu?
Pobijediti na parlamentarnim izborima sa strankom "Svi na jednoga, jedan za sve", slikati se za Playboy u 53.-oj, preseliti se u Split te pisati kolumne za nekakv respektabilan "list".
18.Ima li BigMamma mane?
Ne, ja sam naprosto savršena. Zar niste primjetili?
19.Koga BigMamma najviše na svijetu voli?
Ova dva anđela koji hrču u susjednoj sobi.
20.Što BigMammu naviše muči u ovom trenutku?
Hoće li mi se odlomiti ovaj nokat ili neće?
I za kraj, što bi BigMamma poručila štovanom čitateljstvu?
Ševite se djeco...:)
Naravno, ovo su bila samo najbitnija pitanja koja možete nekome postaviti.
Ukoliko imate primjedbi ili vam neke stvari nisu jasne...na komentare sam uvijek rado odgovarala.
Respektiram diskreciju, kao i uvijek ;)
|
Ima'l šta nova po pitanju djeteta?
17.01.2005., ponedjeljak
Nešto mi popušta inspiracija u zadnje vrime no to me opće ne zabrinjava.
Raspisala sam se malo po forumu, ulovila me opet ta neka opsesivno-majčinska faza i baš je dobro.
Osim šta sam po prvi puta prosvjedovala (i to u fenomenalnom društvu) protiv nečeg što se ne tiče direktno mog muža ili bliže obitelji, obavila sam i svoju građansku dužnost te svog podanika (ah pardon, sina) uputila ta tu istu dužnost ubaci u veliku bijelu kutiju.
Baš je bio ponosan i cijeli dan govori samo o izborima i traži da mu "puštam Mesića".
Za boga, ta ne mislite valjda da ga imam snimljenog na kazeti?!?
Onak, ništa posebno se ne događa.
Blaženi mediji i moja firma koja me treba tek od kraja mjeseca pa mogu nemilice uživati u divnim, hladnim, zagrebačkim danima koji me opće ne ispunjavaju.
No to nije bitno jer sam još uvijek u mislima na hvarskoj rivi.
Definitivno bi bio red da vas izvjestim o napre(t)cima mog potomka koji ne samo da je iz dana u dan sve veći (mislim da bi bio reć da mu kupim nekakvu trenerku...no dok ima dokoljenice bar mu noge ne zebu) nego i pametniji, znatiželjniji...da ne kažem dosadniji jer mi moje dijete naprosto nikad neće dosaditi.
Zahvaljujući svetom Nikoli, Luciji, Isusu, Božiću, djeda Mrazu, Novoj godini i inim lijepim kapitalističkim praznicima, dijete mi ima zavidnu kolekciju muzičkih instrumenata koji ne samo da razvijaju njegove kreativne sposobnosti već i meni treniraju nerve.
Gitara, ksilofon, truba, bubnjevi...ah...što da vam pričam.
Zabavno je.
Ali ne samo to.
Dijete ima i zavidan vokabular koji ne samo da je pokupio od mame kad joj se kosa naježi od milih zvukova gitare nego i dide kojega on doživljava ko svog pajdaša pa na pitanje :"što ti najviše voliš", smjelo odgovara: "piške".
Ok, da ne bi pomislili da sam popustila utjecajima Mediterana: fino sam svom roditelju skresala u facu činjenicu da ma koliko god bila simpatična riječ "piške", meni nikako neće biti simpatično kad mi sutra teta u vrtiću kaže: "oprostite, ali vaše dijete je nepodobno za našu edukativnu ustanovu".
Tako su njih dvoje sklopili pakt da tu lijepu tajnu riječ koriste samo kad su sami.
No pametno dijete ima pametnu logiku i nemilice je koristi.
Primjerice u šetnji s nonom po hvarskoj rivi kad je u nedjelju ujutro iza mise (dakle, kad su ama baš svi hvarani na rivi) potapša po koljenu i pita: " nona, oćemo se seksat?"
Mislim, ko zna što njemu sexanje znači...svaki put kad mu zabranim korištenje iste riječi on odgovori: "aji mama, i Bid Badej se seksa".
:zbunj:
Nije to ništa.
Ako ste mislili da je to vrhunac iznenađenja, zajebali ste se.
SJedi mi u krilu neki dan i pita: "mama, oćemo se mi oženit".
"Nećemo dragi"-odgovorih, "ja sam ti naime već zauzeta".
"A dobo onda, nona oćemo se mi oženit?"
"ne dušo, i ja sam zazeta, ovo je moj muž, vidiš"-pokazuje na mog oca"
"A bem mu miša"-zaključuje moje sunce, "onda ćemo se nas dva, dide, oženit".
I tako...zanimljivo nam je.
Svaki dan.
Večeras me pitao di mu je jaje i jel ga može pojest?
Mislim kvragu, što bi mu vi rekli na to?!?!?!?!?
Raste, moje dijete fakat raste.
Ali još sam presebična da bi ga podijelila s drugim, hvala na pitanju ;)
|
I sama pomisao je grijeh?
13.01.2005., četvrtak
Nisam, stvarno nisam namjeravala.
Željela sam se držati po strani, pružiti podršku bez riječi ali ne mogu.
Nije mi jasno.
Imala sam tu sreću da unatoč bolesti i jednom začepljenom jajniku, zahvaljujući jedino i isključivo vlastitim inatom i borbom jednog dana ugledam svoje dijete i začujem njegov plač.
Kad sam ga te srijede, 16.10.2002 u 11.29 uutro osjetila da je izašo iz mene a nedugo zatim primila na grudi, isplakala sam dušu.
Od sreće.
Što je konačno tu i što je stvaran.
Moj sin, dio moga tijela, moje duše.
Lice njegovog oca kada ga je prvi put primio na ruke nikad neću zaboraviti.
Ljubav okrunjena vrhunskim proizvodom: dijelom mene i njega: našeg djeteta.
Naše dijete začeto je sexom, na sreću, no da sam poslušala doktore i otišla na liječenje zločudne bolesti koja me zadesila, do njega bi trebala doći pomoću doktora.
Platila bih puno, znam...no taj osmijeh i riječ "mama" nema cijenu.
Vjerujte!
Najbolja prijateljica iz srednjoškolskih dana uskoro ide na operaciju maternice.
Neće moći prirodno zanijeti.
Najbolja prijetljica sa mora, ujedno i moja vjenčana kuma ima problema s reprodukcijom.
Vjerojatno (ne daj bože) neće moći prirodno zanijeti.
Najbolja prijateljica u Zagrebu iz mjeseca iz mjesec proživljava takve unutarnje drame o kojima ne želim niti razmišljati.
Iskreno se nadam da će ipak sex biti dovoljan.
Imam forum sa 250 žena od kojih skoro svaka peta ima problema sa začećem.
Njih minimalno 50 će se eventualno ako ne budu sretne, kad tad sresti s potpomognutom oplodnjom.
Imam osjećaj da im se sugerira činjenica da ih bog ne voli, da ih osuđuje i vrijeđa.
Zašto i čime su to zaslužile?
Jeste li ikada sreli ženu koja tako žarko želi dijete da ti se od njenog pogleda slamaju svi unutrašnji organi?
Jeste li ih ikad vidjeli kako skrivaju tugu u očima kad ugledaju vaše dijete?
Odakle vam pravo, o vi strašni suci donositi takove sudove?
Je li naš jedini bog uistinu protiv njih?
Zar im stvarno želi reći: "žao mi je, ti tu pjesmu nećeš slušati, JA sam odlučio da ti nećeš biti majka!"
Vjerujte mi da svaka od njih u sebi čuje glas tog istog boga koji im kaže: "ne daj se, ja sam s tobom, pomoć ću ti da izdržiš terapiju, ljekove, borbu za tvoje dijete".
Odakle vam onda pravo iti pomisliti na to da je potpomognuta oplodnja svetogrđe?
Niste li malkice licemjerni u svojim stavovima koji imaju klimava opravdanja?
Čemu onda život?
Čemu borba?
Želite li nam poručiti da se svi moramo pomiriti sa svojom sudbom ? (ah da, ta vi ne vjerujete u sudbinu)
Jesam li se i ja trebala pomiriti sa svojim stanjem i pustiti doktorima da mi izvade utrobu?
I jesam li išla kontra boga kada sam se borila za svoje dijete i nisam dala da ga iščupaju iz mene jer su mi rekli da će netko od nas dvoje umrijeti?
Da pustim i muža da umre od stresa ili da se borim za njega?
Što nam, dovraga želite poručiti?!?
Recite nam to otvoreno, potkrijepljeno argumentima, dokažite nam da je MPO štetan i grijeh, a ako nam dokažete da je to štetno ja ću prva vrisnuti: "TO NIJE DOBRO!".
No molim Vas, apeliram na Vas, crkvene oce, nemojte ubijati i ono malo volje što je ostalo u tim ženama, nemojte im uzimati i onaj zadnji osmijeh koji su spijele izvući iz sjećanja na djetinjstvo i nade da će jednom zagrliti svoje dijete kao i ja.
Molim Vas samo, budite ljudi i pružite im ruku.
Makar utjehu, ako ništa drugo.
A sve Vas ostale, molim da svojim prisustvom uveličate hvalevrijednu akciju udruge RODA i izvučete onim istim ženama osmijeh na lice.
Makar do drugog menzisa :(
SVAKO JE DIJETE DAR:
Udruga "Roda" će dana 15. siječnja 2005. godine u 11 sati u parku Maksimir organizirati javno okupljanje i mirni prosvjed pod nazivom "Svako dijete je dar", kao odgovor na brošuru HBK tiskanu u 140.000 primjeraka, namijenjenu distribuciji obiteljima prigodom blagoslova kuća.
Namjera nam je fotografirati skupinu djece, od kojih su neka začeta postupkom medicinski potpomognute oplodnje, i provokativnim pitanjem "pogodite tko je stvar, a tko dar" još jednom potcrtati činjenicu koja bi svima trebala biti jasna-svako dijete je dar.
Sve vas, pozivam da se odazovete u cim vecem broju!!!
Posebno pozivam da dodete s djecom, bilo zacetom postupkom mpo-a ili prirodno, nije vazno, nitko se ne treba otvoreno izjasnjavati kako je zaceto njegovo dijete.
Pozovite prijatelje, rodbinu, neka nas bude cim vise.
Ovo je i skup podrske cim hitnijem donosenju zakona o MPO.
|
Kakvima nas oni vide?
Iako sam dakako očekivala komentare na prethodni tekst nisam ni slutila kolike će polemike izazvati.
No, potvrdili ste mi činjenicu da mi žene uistinu jesmo opsjednute izgledom i to iznad svega.
Pitam se samo, je li krivac za neke ideale i očekivanja žena ili muškarac?
Osobnog sam uvjerenja, a govorim na temelju kratkog ali bogatog životnog iskustva, da je krivac žena.
Zašto?
Od svih muškaraca s kojima sam bila, nikad nijedan nije primjetio moj zobljen trbuščić, malo celulita po nogama i da ne nabrajam.
Odnosno, možda je nespretno reći "nije primjetio", prikladnija riječ je: "nije mu smetalo".
A svaka žena s kojom se suočite ili licem u lice ili sjedeći na suprotnim stranama stola, kad tad potegne pitanje kila i izgleda.
Pa umjesto da kao što smo to uobičavale u srednjoj, sjedimo i komentiramo njihove "krevetne sposobnosti", mi se zamaramo kremama protiv strija, celulita, dlačica, kože, masnoća, mišića i tako dalje...još se samo kostiju držimo podalje.
Jučer sam pitala muža direktno i otvoreno: "da li se ja tebi gadim?"
Reakcija je bila: otvorena usta, izbuljene oči i auto koje se skoro zabilo u ono ispred sebe.
"Odakle ti molim te opće takvo pitanje?"-rekao mi je.
"U trudnoći si izgledala kao mamutica (to tek sad vidim po slikama), no bio sam presretan, ponosan, jer si moja mamutica i jer nosiš našeg mamuta. Kako da mi se onda, molim te, gadiš sada kad izgledaš ko božica plodnosti, sjajnih očiju i oblina od kojih mi se vrti u glavi? Kako me opće možeš bez srama pitati tako nešto? Zar se ti meni želiš zgaditi?"
Čudno je to objasniti nekakvim tonom koji ga neće povrijediti, ali njegovo mišljenje mi naprosto nije mjerodavno.
Sa mnom je od početka, od dana kad sam se voljela, u biti, upravo on me naučio voljeti se.
I svjesna sam da me voli godinama, kroz faze, kroz borbe i jednostavno mi je neprihvatljivo odnosno neshvatljivo da on ne primjećuje te razlike kao ja.
A ono što ne shvaćam je zapravo činjenica da me on ne gleda kroz djelove nego kao cjelinu.
A to ću najbolje shvatiti ako stvari okrenem naopako i promislim kako ja njega doživljavam.
Upravo kao cjelinu: obožavam njegovu "ćelavu kosu", njegovu malu škembicu za koju se nadam da će bit samo veća, i njegove kržljave noge i malu guzu, a najviše od smega...hm...sram me kazat ;)
E pa zašto onda, ako ja njega doživljavam kao cjelinu ne prihvaćam da i on to isto osjeća prema meni?
I kako ne shvaćam da ga samim podsjećanjem na moje nedostatke u biti tjeram da ih i on vidi?
Blesava sam, znam.
Jer ne želim priznati sama sebi da nas oni u biti gledaju kao žene, koje vole, koje žele, koje im se sviđaju upravo takve kakve jesu (jer u protivnom ne bi bile tu).
Činjenica je da se kad tad u životu nađemo u fazi da nam on nije dovoljan ali ne on kao on, nego on kao potvrda.
Treba nam netko sa strane tko će nam reći (makar gestom): lijepa si, sviđaš mi se, izgledaš baš ok.
I to je čitava poanta tih beskrajnih analiza, uspoređivanja i očekivanja.
Ništa drugo.
|
Sve smo mi Bridget?
12.01.2005., srijeda
Je, dobro ste zaključili...danas me (na moj nagovor, naravno) muž vodio u kino.
Bridget je simpatična, smotana tetica, sa nekoliko kila viška i puno briga u životu.
Jedino bitno u životu je izgubiti višak kila i ostati dosljedna u makar jednoj odluci koju je donijela.
Simpatičan, (urnebesno?) smiješan film koji na simpatičan način opisuje muku svake, ako ne doslovno svake onda svake druge žene pokazuje ne samo ono što ona vidi nego i drugu stranu.
Stranu muškaraca, a ruku na srce, oni ipak jesu razlog koji nas drži na životu.
S druge strane, danas sam pročitala jedan jako potresan tekst koji me naveo na razmišljanje no još uvijek nije dovoljan da sama sebi kažem: "dosta!"
Prenosim neke djelove iz teksta:
Crvena linija patnje
B. Shanewood
...Trideset šest sati nakon operacije netko me zove po imenu, a ja čujem tek eho kao da ležim na dnu dubokog bunara. Je li netko došao da me spasi? Probudivši se ugledam mladog muškarca u bijelom kako me smješta u invalidska kolica i pričvršćuje kateter s kontejnerom uz moju plavu bolničku halju. Ne obraćam pažnju na to što je halja straga otvorena i što vidi moju golu stražnjicu. Ne marim ni što sam počela menstruirati i što je trag krvi ostao na izgužvanoj plahti. Obraća mi se nježno. Osjećam da bih pošla s njim bilo kuda i učinila bilo što samo da prestane ova bol.
***
...Nakon desetak dana, prvi put se tuširam nakon operacije. Male stvari znače tako mnogo: mogućnost da sama operem zube, da dišem bez pomoći maske s kisikom i gutam bez cjevčice u jednjaku.
***
...Svi kojima sam rekla da idem na operaciju za redukciju debljine rekao mi je da ću biti kod kuće za tri dana. Ja sam iznimka. Ima i drugih, no kada sam tražila informacije o proceduri kirurg mi nije dao njihova imena. Sve što sam slušala bilo je "divno, prekrasno". Nikada nisi bila mršava? Moraš to probati! Nećeš požaliti! To je čudo! On je čudotvorac! On mi je spasio život! Uvijek ću mu biti zahvalna! Ostvario je moje snove! Kako ću mu se ikada odužiti!
***
...Sjedam na stolicu pored tuša i promatram svoj trbuh. Trbuh koji su otvorili. Dva puta. Rez je jasno vidljiva crvena linija. Metalne kopče prolaze kroz sitne crvene rupice s obje strane reza. Crveni križići me podsjećaju na vlastiti ručni rad na punjenjim igračkama u mom ormaru.
***
...Najtužniji objed u mom životu; uzimam po komadić od svega i s ljubavlju ih aranžiram na tanjuru. Gutam prvi zalogaj jajeta i šunke. Od sljedećeg će mi pozliti. Sljedeći će me ponovo baciti na koljena. Pa za koga je sve ovo ako ne za mene? Više nije za mene, nikada i nije bilo. Kada sam i zašto odlučila da ništa ne zaslužujem? Ostavljam Michaela za stolom i odlazim u šetnju pored mora koje je ograđeno žutom plastičnom policijskom trakom koja upozorava da se previše ne približavamo. Brana uz more je oštećena u prošlom uraganu. Ipak prelazim granicu, sjedam na klupu, zatvaram oči i okrećem lice suncu. Pa što ako zid brane popusti. Ništa mi više nije važno.
***
...Dan prije vjenčanja odlazim hitno gastroenterologu. Prepisuje mi moćan lijek protiv bolova i čira. Ipak na dan vjenčanja trese me groznica. Močim se u kipućoj vodi prije oblačenja nadajući se da će toplina ublažiti bol. Lica crvenog od groznice stojim uz Michaela pred rabinom. Sljedećeg dana pridržavam svoj trbuh dok se vozimo u Montreal na medeni mjesec. Bolujem cijeli tjedan.
***
...Nakon dvije godine još uvijek me muče bolovi, još uvijek gutam tablete. Teška sam gotovo jednako kao i prije operacije. Moj kirurg želi ponoviti postupak. Na samu pomisao zvoni mi u glavi. Odlazim drugom kirurgu, niskom Koreancu za kojeg svi kažu da je genij. Ne slaže se s preporukom prvog kirurga. Ne vjeruje uopće u takve operacije. Želi obrnuti cijeli postupak. Upozorava me da ću možda i dalje dobijati na težini no prednost će biti u tome što će dvije komore mog želuca ponovo postati jedna i što ću moći prestati uzimati lijekove protiv čira.
***
..."Možete ostati kakvi jeste", kaže mi smiješeći se i tapšajući me po ramenu dok ležim na stolu. "Mnoge su žene debele. Jedite više povrća kao Koreanci", pokazuje na sebe. "Ja sam nizak i zdrav. Vi ćete biti zdravi, debeli i zdravi, u redu? Nemojte umrijeti." Pristajem na operaciju vraćanja u prvotno stanje. No moj se muž protivi. Boji se da će me izgubiti. Podsjeća me na noć koju sam provela na intenzivnoj njezi, da je prva operacija bila greška, zašto ne bi bila i ova? Zašto napokon ne odustanem? Što mi je falilo onakvoj kakva sam bila? No ja ipak odlučujem da ću to učiniti. Želim proživjeti dan bez tableta protiv bolova. Želim jesti bez mučnine. Postoji još jedna prednost: prije nego što sam i postavila pitanje, kirurg je nježno prevukao prstom preko mog ožiljka kao kad slijepac čita Braillovo pismo i rekao:"I ovo ćemo maknuti pa možemo zaboraviti pogrešku, izbrisati je." "Doktorovu pogrešku", pitam. "E, sad, svatko svakog sudi u Americi. I vi to možete. No, pogriješili ste zapravo sami". Uzima moju ruku u svoju i zagleda mi se dubok u oči. "Vi, gospođice. Vi ste napravili grešku."
© B. SHANEWOOD je profesorica engleskog jezika i spisateljica koja živi u državi Connecticut i radi na postdiplomskom iz kreativnog
Gospodična B. (no ne Bridget ovaj put) si je sjebala život.
Doslovce.
Ispizdila si je utrobu, ostala je bez šanse da jednom osjeti najljepši čin na svijetu : porod.
A sve zbog ljepote.
Koga mi to želimo impresionirati?
Njega?
Njega?
Nju?
Njih?
Ili možda, sebe?
Tko ih nameće i kakvi su to standardi koje uporno slijedimo gazeći samo i jedino sebe?
Ja sam od rođenja bucmasta, oh god damn it, daj izreci to...debela!
Debela od rođenja.
How painful.
Najteža riječ za izreći.
Lako bi rekla da sam narkomanka, da sam dilerica, ubojica, da sam silovana, da su me zlostavljali i prodavali za lovu, sve bi ja to teoretski lako priznala, no riječ "debela" boli u pičku materinu.
(Oprostite na psovanju, no...se moi)
U razredu smo ja i očalinku nemalo puta bili predmet ogovaranja, no moj karakter ipak je uvijek zasjenjivao činjenicu da u prvom razredu nisam imala 15 nego možda 25 kila.
Priznajem da sam u srednjoj došla do 89.
Pa smanjila na 80.
Priznajem i da sam u bolnici, pred porodom vagu šokirala sa 119.
Sad ih valjda imam oko 90.
Znam točno no opet me sram izreći.
Jer sam daleko od normale.
Nekakve normale koju su izmislili ljudi koji ne shvaćaju da postoje geni, da postoji sjeban metaolizam, da postoje ljudi koji hranu vole al ih tjeraju da je mrze.
Kad bi imala 63 kile, koliko je normalno na moju visinu, smatram da bi izgledala kao kostur.
A s tim ne bi bila zadovoljna.
I nikad neću biti zadovoljna.
Tek sad shvaćam da sam prije trudnoće imala predivan trbuh, no mrzila sam ga onomad..
Uvlačila ga u sebe i sjebala si crijeva i probavu.
Danas ga stežem steznicima, jer je ružan i jer me boli.
I da skinem još 20 kila vjerojatno bi opet našla nešto treće čime nisam zadovoljna.
Postoje ljudi koji nemaju krova nad glavom, koji žive od tuđeg milosrđa, postoje žene koje žele a ne mogu imati djecu, postoje ovakvi i onakvi slučajevi a ja se usuđujem oplakivati svoju gorku sudbu neimanja tijela mjera 90-60-90?
Odakle mi pravo pored najboljeg djeteta na svijetu koje me očito voli i muža kojem sam oduvijek najljepša na svijetu opće pomisliti kako sam ružna?
Kome sam ja to ružna?
Sinu koji još nema kriterija (fala bogu)?
Mužu koji primjećuje moj ružan trbuh tek otkad sam ga ja na to natjerala?
Kad će zaboga prestati ta unutrašnja borba?
Kad ću prihvatiti činjenicu da mi se sa fotografija smješe retuširane djevojke i mame koje nakon poroda izgledaju divno zahvaljujući operacijama od po stotinjak tisuća dolara?
Je li izgled odnosno ljepota uistinu jedini preduvjet i uvjet za sretan život?
Je li uistinu sve u kilama?
Zar mi se svi ti ljudi koi mi govore da im ja jesam simpatična i lijepa samo rugaju?
I kad ću se već, zaboga, prestati rugati sama sebi?
Ne kad, već kako?
|
Obale moje sunčane, najlipšeg mista na svitu
11.01.2005., utorak
Apsolutno ništa neću komentirat...
Vodim vas u šetnju Hvarom, bez reda i vremena.
Isključite mozak i uživajte:
|
Bilo bi lipo da je povratak u Zagreb proteka mirno
10.01.2005., ponedjeljak
Eh...
Bilo bi lipo, stvarno bi.
Al trenutno nije.
Jebi ga, opet ću morat u šiframa jer je prebolno.
A lipo je bilo počelo...samo da je išlo drugim tokom, drukčijim tonom.
Mogli su imat sve šta su tili...
A sad su dobili nogu.
A ja kamen na srcu manje.
No zašto vam opće pišem...
Ne, ne pišem vama...pišem sebi da se sjetim sutra...da pročitam i nasmijem se svemu tome...jer je dovoljno suza proliveno za početak ove godine.
Dosta je kiše...oću se samo smijat.
I treba mi podrška, zagrljaj, prijateljski osmjeh.
Trebam jedan susret sa vama koje volim.
Može i po Jarunu....ovaj put ću se ja gubit ;)
|
Izaberi mene!
04.01.2005., utorak
Izaberi mene!
Na satu politike i gospodarstva u drugom srednje za odgovor «politika je kurva», na pitanje «što je to politika», dobila sam 5.
A to sam ispalila baš bez veze.
Ni 7 godina kasnije nisam ništa pametnija po pitanju politike, no da je ista isprostituirana jasno je ko dan.
Iako mi 18 rođendan nije donio nikakve fizičke promjene, dobila sam pravo glasa.
Da sama odlučim i odaberem koga želim vidjeti sa dirigentskom palicom na Markovu trgu.
A izbor definitivno nije lak.
Toliko obećanja koliko ih se izmisli u jednoj predsjedničkoj kampanji, prosječan čovjek ne stigne obećat za života.
...Ako izaberete baš mene bit će vam lijepo, imat ćete love a da uopće nećete morat radit, djeca će vam bit zadovoljna u školi, u ambulantama će vas dočekivat crveni tapeti i vrhunska usluga, tete na šalterima više neće lakirat nokte i imat facu obješenu do poda i svi ćemo zajedno bit sretni i veseli.
I ne samo to, ako izaberete upravo mene, obećavam da će majke biti na porodiljnom do djetetove pete godine, u biti, zaboravimo ovo obećanje, makje s djecom bit će zbrinute do kraja života.
I ne samo to, svaka majka koja rodi hrvatskog sina dobit će besplatan kozmetički tretman u najpoznatijem zagrebačkom salonu.
One koje rode kćeri dobit će samo manikuru.
I ne samo to, ako zaokružite moje ime na listi, darujem vam 30 kuna na računu za mobitel.
Onaj drugi uporno kao glavnu stavku vođenja države ističe kako je njegova kampanja financirana iz njegova đepa koji nema dna, a dolazi iz daleke nam Amerike.
Trećoj je najbitniji adut sisa, pardon, činjenica da je žena i da je tu gdje je (ne ulazim u to «kako»).
Pa poziva i apelira na sve nas potlačene, zgažene, pretučene žene da damo svoj glas upravo njoj.
Jer ona je pametna, sposobna, samouvjerena i opće je ne smeta to što nije jednom davno primljena na izbor za miss sela.
I ne samo to, ona je toliko pravedna da će dopustiti da o TVOM pravu na abortus odlučuje referendum odnosno muškarac.
Lipa moja, čini mi se da bi bilo bolje da si odabrala neku lijepu boju za kosu kad već ionako trošiš (moj) novac.
Jadne prostitutke s čim ih se uspoređuje.
S politikom.
Biće da sam ja previše naivna kad zamišljam nekakav idealan svijet u kojemu bi svu lovu iz predsjedničkih kampanja poslala recimo onim jadnim ljudima koje je poharao Cunami (skužajte, ne znam kako se ovo piše).
Sve bi ja one đambo plakate poslala u pizdu materinu i umisto njih bi izgradila nekakvo prenoćište za one bez krova nad glavom.
Zapravo, uopće mi nije jasno kojeg se vraga oni koje i tako već predobro poznajemo (do te mjere da nam se gadi pašteta), uopće reklamiraju.
Ajde da su se prosvijetlili preko noći pa najednom imaju nekakvu turbo-spasonosnu ideju koja će naš mračni narod izvest na svjetlo dana, shvatila bi.
I onda nas natjeraju da za tamo neki Božić obučemo «robu od nedije» i idemo glasat.
A ako niste znali, postoje gradovi u državi nam Hrvatskoj gdje ljudi opće ne znaju gdje je njihovo izborno mjesto jer su nadležni zaboravili izvjesit liste.
Onda se mi kakvi jesmo zainatimo i umjesto na izbore odemo na kavu.
A pošto smo i inače po prirodi lijeni i tromi i ne da nam se trošit penkale na neke tamo izbore, u pomoć nam priskaču naša odmetnuta braća, koja su bila toliko pametna da su kruh potražili iza brda.
Oni su godinama ispred nas, kao takvi i pametniji, načitaniji, sposobniji pa im nije problem odvojit jedno kišno ili sniježno jutro koje nimalo ne miriše na hrvatsku ariju, za zaokružit nečije ime umjesto nas.
Oni se zovu, odnosno mi ih zovemo dijaspora.
A nažalost, Hrvastku doživljavaju i poznaju sad već jedino kroz more, sunce i neku pussy koja im se rozi iz imitacije kristalne čaše.
Pa odaberu neofarbanu pussy ni ne shvaćajući zašto nas ona asocira na paštetu odnosno obratno.
Zahvaljujući njima još ćemo jednom morat izlazit na kavu i zahvaljujući njima nas će vodit neko ko nam ide na živce ili neki drugi organ.
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv dijaspore..ljudi su se snašli (bila bih i ja možda da nisam toliko ovisna o moru i suncu).
No živcira me i u krajnju ruku vrijeđa da netko tko je hrvatsko tlo zamijenio nekim eventualno plodonosnijim odlučuje za mene, kroji moju sudbinu i vlast.
I puno nas je radi toga ogorčeno, razočarano i isfrustrirano pa dižemo ruke sami od sebe i žalimo se kad bude kasno.
Zato je jedino što nam preostaje mogućnost da iskoristimo pravo koje nam je donijela osamnaesta, da jasno i glasno kažemo da ili ne i da odaberemo upravo onog koga mi sami želimo.
Zato nam ne smije biti problem nego dužnost odvojit to jedno jutro ili popodne te potrošit đir penkale koju opće ne moramo donijet od doma, da bi skrojili sami svoju sudbinu.
Zato bi, vidite, da sam ja pretsjednica, svih iz dijaspore pozvala da se vrate doma i uopće ne bi ulazila u Evropu.
Šta će nam Evropa kad se od ove naše zemlje koja je bogomdana, može napravit raj i to takav da bi Evropa nas molila da uđe.
Na koljenima.
Ja bih napravila jednu veliku žutu Hrvatsku gdje bi svi bili sretni i zadovoljni, gdje ne bi bilo kriminala i korupcija, gdje ljudi ne bi umirali radi liječničkog nemara i naprosto nitko ne bi bio tužan.
Svima bih obećala kruha i igara, love i sexa.
A ako ništa, makar bi svi rikavali od smijeha.
Jer ipak je najlakše dat obećanje.
Zato se uostalom ja ni nisam kandidirala.
|
|
|
|
|
|
|
|
At Free games @ GameNest you will find tons of
free online games thet you
can play right in your browser:
action games,
arcade games,
sports games, flash
games, puzzles and
more! No matter what kind of online games
you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @
GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best
and newest free online games . By no means
do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or
take credit for making that games. All the games on this web site are
sole property of their creators and designers, we are only helping them
sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content
published in any game made available on this web site. Thank you very much for
playing free games on Free games @ GameNest!
|
|
