Pregled posta

I sama pomisao je grijeh?

Nisam, stvarno nisam namjeravala.
Željela sam se držati po strani, pružiti podršku bez riječi ali ne mogu.
Nije mi jasno.

Imala sam tu sreću da unatoč bolesti i jednom začepljenom jajniku, zahvaljujući jedino i isključivo vlastitim inatom i borbom jednog dana ugledam svoje dijete i začujem njegov plač.

Kad sam ga te srijede, 16.10.2002 u 11.29 uutro osjetila da je izašo iz mene a nedugo zatim primila na grudi, isplakala sam dušu.
Od sreće.
Što je konačno tu i što je stvaran.
Moj sin, dio moga tijela, moje duše.
Lice njegovog oca kada ga je prvi put primio na ruke nikad neću zaboraviti.

Ljubav okrunjena vrhunskim proizvodom: dijelom mene i njega: našeg djeteta.

Naše dijete začeto je sexom, na sreću, no da sam poslušala doktore i otišla na liječenje zločudne bolesti koja me zadesila, do njega bi trebala doći pomoću doktora.
Platila bih puno, znam...no taj osmijeh i riječ "mama" nema cijenu.
Vjerujte!

Najbolja prijateljica iz srednjoškolskih dana uskoro ide na operaciju maternice.
Neće moći prirodno zanijeti.

Najbolja prijetljica sa mora, ujedno i moja vjenčana kuma ima problema s reprodukcijom.
Vjerojatno (ne daj bože) neće moći prirodno zanijeti.

Najbolja prijateljica u Zagrebu iz mjeseca iz mjesec proživljava takve unutarnje drame o kojima ne želim niti razmišljati.
Iskreno se nadam da će ipak sex biti dovoljan.

Imam forum sa 250 žena od kojih skoro svaka peta ima problema sa začećem.
Njih minimalno 50 će se eventualno ako ne budu sretne, kad tad sresti s potpomognutom oplodnjom.

Imam osjećaj da im se sugerira činjenica da ih bog ne voli, da ih osuđuje i vrijeđa.
Zašto i čime su to zaslužile?

Jeste li ikada sreli ženu koja tako žarko želi dijete da ti se od njenog pogleda slamaju svi unutrašnji organi?
Jeste li ih ikad vidjeli kako skrivaju tugu u očima kad ugledaju vaše dijete?

Odakle vam pravo, o vi strašni suci donositi takove sudove?
Je li naš jedini bog uistinu protiv njih?
Zar im stvarno želi reći: "žao mi je, ti tu pjesmu nećeš slušati, JA sam odlučio da ti nećeš biti majka!"

Vjerujte mi da svaka od njih u sebi čuje glas tog istog boga koji im kaže: "ne daj se, ja sam s tobom, pomoć ću ti da izdržiš terapiju, ljekove, borbu za tvoje dijete".

Odakle vam onda pravo iti pomisliti na to da je potpomognuta oplodnja svetogrđe?
Niste li malkice licemjerni u svojim stavovima koji imaju klimava opravdanja?
Čemu onda život?
Čemu borba?

Želite li nam poručiti da se svi moramo pomiriti sa svojom sudbom ? (ah da, ta vi ne vjerujete u sudbinu)
Jesam li se i ja trebala pomiriti sa svojim stanjem i pustiti doktorima da mi izvade utrobu?
I jesam li išla kontra boga kada sam se borila za svoje dijete i nisam dala da ga iščupaju iz mene jer su mi rekli da će netko od nas dvoje umrijeti?
Da pustim i muža da umre od stresa ili da se borim za njega?

Što nam, dovraga želite poručiti?!?
Recite nam to otvoreno, potkrijepljeno argumentima, dokažite nam da je MPO štetan i grijeh, a ako nam dokažete da je to štetno ja ću prva vrisnuti: "TO NIJE DOBRO!".

No molim Vas, apeliram na Vas, crkvene oce, nemojte ubijati i ono malo volje što je ostalo u tim ženama, nemojte im uzimati i onaj zadnji osmijeh koji su spijele izvući iz sjećanja na djetinjstvo i nade da će jednom zagrliti svoje dijete kao i ja.

Molim Vas samo, budite ljudi i pružite im ruku.
Makar utjehu, ako ništa drugo.

A sve Vas ostale, molim da svojim prisustvom uveličate hvalevrijednu akciju udruge RODA i izvučete onim istim ženama osmijeh na lice.
Makar do drugog menzisa :(