Izaberi mene!
Na satu politike i gospodarstva u drugom srednje za odgovor «politika je kurva», na pitanje «što je to politika», dobila sam 5.
A to sam ispalila baš bez veze.
Ni 7 godina kasnije nisam ništa pametnija po pitanju politike, no da je ista isprostituirana jasno je ko dan.
Iako mi 18 rođendan nije donio nikakve fizičke promjene, dobila sam pravo glasa.
Da sama odlučim i odaberem koga želim vidjeti sa dirigentskom palicom na Markovu trgu.
A izbor definitivno nije lak.
Toliko obećanja koliko ih se izmisli u jednoj predsjedničkoj kampanji, prosječan čovjek ne stigne obećat za života.
...Ako izaberete baš mene bit će vam lijepo, imat ćete love a da uopće nećete morat radit, djeca će vam bit zadovoljna u školi, u ambulantama će vas dočekivat crveni tapeti i vrhunska usluga, tete na šalterima više neće lakirat nokte i imat facu obješenu do poda i svi ćemo zajedno bit sretni i veseli.
I ne samo to, ako izaberete upravo mene, obećavam da će majke biti na porodiljnom do djetetove pete godine, u biti, zaboravimo ovo obećanje, makje s djecom bit će zbrinute do kraja života.
I ne samo to, svaka majka koja rodi hrvatskog sina dobit će besplatan kozmetički tretman u najpoznatijem zagrebačkom salonu.
One koje rode kćeri dobit će samo manikuru.
I ne samo to, ako zaokružite moje ime na listi, darujem vam 30 kuna na računu za mobitel.
Onaj drugi uporno kao glavnu stavku vođenja države ističe kako je njegova kampanja financirana iz njegova đepa koji nema dna, a dolazi iz daleke nam Amerike.
Trećoj je najbitniji adut sisa, pardon, činjenica da je žena i da je tu gdje je (ne ulazim u to «kako»).
Pa poziva i apelira na sve nas potlačene, zgažene, pretučene žene da damo svoj glas upravo njoj.
Jer ona je pametna, sposobna, samouvjerena i opće je ne smeta to što nije jednom davno primljena na izbor za miss sela.
I ne samo to, ona je toliko pravedna da će dopustiti da o TVOM pravu na abortus odlučuje referendum odnosno muškarac.
Lipa moja, čini mi se da bi bilo bolje da si odabrala neku lijepu boju za kosu kad već ionako trošiš (moj) novac.
Jadne prostitutke s čim ih se uspoređuje.
S politikom.
Biće da sam ja previše naivna kad zamišljam nekakav idealan svijet u kojemu bi svu lovu iz predsjedničkih kampanja poslala recimo onim jadnim ljudima koje je poharao Cunami (skužajte, ne znam kako se ovo piše).
Sve bi ja one đambo plakate poslala u pizdu materinu i umisto njih bi izgradila nekakvo prenoćište za one bez krova nad glavom.
Zapravo, uopće mi nije jasno kojeg se vraga oni koje i tako već predobro poznajemo (do te mjere da nam se gadi pašteta), uopće reklamiraju.
Ajde da su se prosvijetlili preko noći pa najednom imaju nekakvu turbo-spasonosnu ideju koja će naš mračni narod izvest na svjetlo dana, shvatila bi.
I onda nas natjeraju da za tamo neki Božić obučemo «robu od nedije» i idemo glasat.
A ako niste znali, postoje gradovi u državi nam Hrvatskoj gdje ljudi opće ne znaju gdje je njihovo izborno mjesto jer su nadležni zaboravili izvjesit liste.
Onda se mi kakvi jesmo zainatimo i umjesto na izbore odemo na kavu.
A pošto smo i inače po prirodi lijeni i tromi i ne da nam se trošit penkale na neke tamo izbore, u pomoć nam priskaču naša odmetnuta braća, koja su bila toliko pametna da su kruh potražili iza brda.
Oni su godinama ispred nas, kao takvi i pametniji, načitaniji, sposobniji pa im nije problem odvojit jedno kišno ili sniježno jutro koje nimalo ne miriše na hrvatsku ariju, za zaokružit nečije ime umjesto nas.
Oni se zovu, odnosno mi ih zovemo dijaspora.
A nažalost, Hrvastku doživljavaju i poznaju sad već jedino kroz more, sunce i neku pussy koja im se rozi iz imitacije kristalne čaše.
Pa odaberu neofarbanu pussy ni ne shvaćajući zašto nas ona asocira na paštetu odnosno obratno.
Zahvaljujući njima još ćemo jednom morat izlazit na kavu i zahvaljujući njima nas će vodit neko ko nam ide na živce ili neki drugi organ.
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv dijaspore..ljudi su se snašli (bila bih i ja možda da nisam toliko ovisna o moru i suncu).
No živcira me i u krajnju ruku vrijeđa da netko tko je hrvatsko tlo zamijenio nekim eventualno plodonosnijim odlučuje za mene, kroji moju sudbinu i vlast.
I puno nas je radi toga ogorčeno, razočarano i isfrustrirano pa dižemo ruke sami od sebe i žalimo se kad bude kasno.
Zato je jedino što nam preostaje mogućnost da iskoristimo pravo koje nam je donijela osamnaesta, da jasno i glasno kažemo da ili ne i da odaberemo upravo onog koga mi sami želimo.
Zato nam ne smije biti problem nego dužnost odvojit to jedno jutro ili popodne te potrošit đir penkale koju opće ne moramo donijet od doma, da bi skrojili sami svoju sudbinu.
Zato bi, vidite, da sam ja pretsjednica, svih iz dijaspore pozvala da se vrate doma i uopće ne bi ulazila u Evropu.
Šta će nam Evropa kad se od ove naše zemlje koja je bogomdana, može napravit raj i to takav da bi Evropa nas molila da uđe.
Na koljenima.
Ja bih napravila jednu veliku žutu Hrvatsku gdje bi svi bili sretni i zadovoljni, gdje ne bi bilo kriminala i korupcija, gdje ljudi ne bi umirali radi liječničkog nemara i naprosto nitko ne bi bio tužan.
Svima bih obećala kruha i igara, love i sexa.
A ako ništa, makar bi svi rikavali od smijeha.
Jer ipak je najlakše dat obećanje.
Zato se uostalom ja ni nisam kandidirala.
Post je objavljen 04.01.2005. u 18:25 sati.