Jednom davno sam pisala o sexu prije braka i u braku no kako smo upravo tih dana prolazili kroz svojevrsnu bračnu krizu, moj najdraži mamlaz zaključio je kako sam prilično eksplicitna i otvorena u kako mislima, tako i rječima koje sam zabilježila na ovim prstorima.
Danas tj. zadnjih dana nismo u nikavoj krizi, dapače, volimo se više nego ikad, zadovoljni smo i imamo ono što nam je najviše nedostajalo zadnje vrijeme: svoj mir.
Ono što želim reći je da danas slobodno mogu pisati o sexu bez straha da će se naljutiti, uvrijediti ili posramiti ne daj bože.
Je li istina da se sex u braku kvari s godinama?
Da se prorijeđuje?
Da vam partner nakon nekog vremena dopizdi?
Da vam ide na živce pa vam se ne da?
Sve češće vas boli glava a njega stišću problemi na poslu?
Kako rješiti te probleme?
Iako sam u braku tek 3 godine (Isuse, VEĆ tri godine!!!) ne mogu reći da nismo imali i da nećemo više imati krize.
Početna vatra se gasi, entuzijazam nestaje, nema više onog spremanja i zavođenja, sve na neki način postaje rutina.
Još kad stigne beba pa se žena svim svojim bićem posveti njoj, ajme meni...
Gje je tu sex i kako ga ukomponirati u svakodnevicu?
Sve se na neki način svodi na sex na ex u pauzama između ručka i obaveza ili na quickie kasno navečer kad su djeca zaspala a vi padate s nogu od umora.
U periodu kroničnog nedostatka sexa kad sam se ja ponovno ponovno počela osjećati kao žena a dijete još uvijek nije spavalo samo tj. prije nas, došla sam do zaključka da sex u vezi uistinu i nije toliko bitan koliko se govori.
Jest da je on oduvijek i biti će jedan od temelja dobre veze odnosno braka, no makar ja zaista mogu određeno vrijeme živjeti bez sexa odnosno čina koji završava penetracijom.
Ponekad mi je, majke mi draže, stisnuti mu se u krilu i maziti se satima.
Ne znam možete li me razumijeti, no došla sam do zaključka kako vrhunac intime nije samo sexualni čin.
Onaj osjećaj dok mu ležim u krilu a on me gleda očima punim ljubavi puno mi je draži od pogleda na njegovo zgrčeno tijelo koje kao da je u predinfarktnom stanju dok svršava.
Majke mi, svaki put se oduzmem iako znam da neću morati zvati hitnu jer to nije srčani udar nego izbacivanje sjemena (ne smijem ovo više reći jer smo saznali da je prolijevanje sjemena veći grijeh od prolijevanja krvi).
Nakon litre suza koje sam prolila i brojnih neprospavanih noći proizašlih iz gorke sudbine da moj sex nikad više neće biti ono što je bio, došla sam do zaključka kako previše dopuštam sitnicama da me opterećuju.
Kad sam se jednom požalila prijateljici (duplo starijoj od mene) kako mi je sex bez veze, rekla mi je da si nađem ljubavnika.
Nakon prvobitnog šoka pokušala sam analizirati njene riječi odnosno naputak.
Dakle, ja si nađem ljubavnika i sex s njim je odličan.
Lažem mužu da odlazim s prijateljicom na kavu, prijateljici lažem da moram frizeru, frizeru lažem da moram u banku, a ja se u biti sexam u nekom stanu u centru Zagreba riskirajući da usput sretnem nekog poznatog.
Nakon izvjesnog vremena se garant (jer sam takva) zaljubljujem u ljubavnika, zapuštam obitelj i s vremenom se i s njim, sex pretvara u rutinu.
Dolaze problemi koje u biti imam i doma.
Što nakon toga?
Novi ljubanik?
Nakon njega novi?
Pa još jedan?
Pa...?
Gdje je tome kraj?
Nije li uistinu bolje raditi na svom braku, svom odnosu, ulagati u taj isti brak a time i u sex?
Ne govorim da bi sve žene po defaultu trebale muževe zavoditi večerama uz svijeće te sexi donjim rubljem, no svakako smatram da se i po pitanju sexa treba angažirati i uvijek nastojati da se iskobeljate iz rutine.
Nekome je dovoljno pogledati dobar erotski film ili pornić, netko će glumiti likove iz filmova, netko će ovo, netko će ono.
No poanta je u tome da se ni na ovom polju nikadne bi trebali zapustiti.
Bilo kako bilo, ja se sexom više ne opterećujem, no kako nisam osoba koja može sjediti mirna, prekriženih ruku, opet sam izmislila novi problem i dala se u rješavanje istog.
Organizirala sam međužupanijsku potragu za svojom G-točkom.
Kuma kaže da ju je prije 3 dana vidjela kraj Šibenika i da ju je poslala vlakom za Zagreb.
No kako još uvijek nije stigla, osjećam da se zagubila putem.
Molim poštenog nalaznika da mi je vrati doma.
Plaćam u naturi :D :D :D
Post je objavljen 22.02.2005. u 10:28 sati.