Škrinja s blagom

30.11.2004., utorak

Svako stanje koje nije sretno stanje najlakše se može izlječiti šopingom. I nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Ja i onaj kojeg sam prije dva dana opet dobila, danas smo, dakle, rješavali sranja. No opće nismo pričali. Samo smo se smijali. A ja sam je dobila. Konačno sam ostvarila svoj djetinji san i imam pravu gusarsku škrinju. Nije bitno što ona vjerojatno dolazi sa tavana nekog starog purgera tesara, ja sam zamislila da je ona sa gusarskog broda, desetljećeima plutala do mene. I krije mnoge tajne. Makar od danas ;) Eto...samo toliko. Pozdravlja vas BigMamma gusarica i njen muž koji nije ostao bez oka ;)

- 23:10 - Prokomentiraj (32) - Zagrebi - #

Malene pobjede

29.11.2004., ponedjeljak

Večeras sam kao pobijedila. No osjećam se sjebano. Jer kriva nisam a optužena sam. Lagala nisam a riječi su mi se stavljale u usta. Napravila sam sve što je u mojoj moći da bude dobro, a pojela sam govno na kraju. I to, praktički, nimalo figurativno. Shit. Život je sjeban ponekad. Nakon ovog večeras, definitivno mrzim obiteljske razgovore. Nekad bi bila sretija da sam siroče. No ipak, malene pobjede su tu. Nismo se razdvojili iako smo bili blizu. Nitko nije otišao iako je ostanak bio upitanu nekim momentima. Neki se osjećaju jako loše, no vjerujte mi, to me nimalo ne veseli. Jedno je sigurno. Jedan je odnos od večeras čvršći. A jedan je jako klimav. Dobila sam njega a izgubila nju. Nije mi drago i jako sam tužna. No tako to, očito, ide u životu. Svejedno, neke malene pobjede su tu. Makar one interne, unutrašnje. Hvala jednom dragom b(l)g(er)u što me večeras učinio palčicom, strašnovito mi to znači ;) I za kraj jedna optimistična: Pozovi me kad ti trebam ja u ovoj rupi izmedu vekova Da zajedno stignemo do sna sami na raskrsnici svetova I daj mi znake dovoljno jake daj mi snage i hrabrosti. Sto ne moze niko mozes ti Pokazi mi da je igra dar koji nikad nismo gubili Nebitna, vrlo bitna stvar u koju smo se odmah zaljubili I daj mi znake dovoljno jake daj mi snage i hrabrosti Sto ne moze niko mozes ti Ubedi me da je zivot lep protiv svih pravila i zakona Izadji sa mnom medu svet ovo su dani visokog napona Nek zvona zvone za sampione daj mi snage i hrabrosti Sto ne moze niko mozes ti

- 02:15 - Prokomentiraj (26) - Zagrebi - #

...

27.11.2004., subota

Još sam u filmu. Još se CD vrti u liniji... Godine prolaze mi stojimo... Ah šta bi dala da sam danas u Areni :)

- 15:41 - Prokomentiraj (17) - Zagrebi - #

B-A-J-A-G-A

25.11.2004., četvrtak

Ne znam kako je to moguće da na svakom njegovom koncertu ili dobijem kartu ili ju kupim pa mi ju nitko ni ne pregleda, ali eto...opće me ne zanima... Ispred Doma sportova gužva, toliko ljudi odavno nisam vidjela na jednom mjestu. Dečko nam daje nekakav listić...sa zanimanjem čitam što na njemu piše, no bacam ga na pod kad vidim riječ ČETNIK... Ovo je koncert ljudi, ovo je muzika, tu se radi o našim sjećanjima, o momentima kroz život koji su bili obilježeni upravo tom muzikom. S frendicom pod rukom, lica puna osmjeha, ušla sam u tu dvoranu prepunu ljudi, prepunu iščekivanja... Izlazi orkerstar a iza njega oni...ma malo mi je falilo da se nisam bacila sa balkončića, onako kao slučajno...samo da mu se približim. Mislim, ako i postoji osoba kojoj bi se ja poklonila ili od koje bi tražila autogram, onda je to defiitivno Momčilo. Izlazi na binu, uzbuđena rulja vrišti, divlja, cure čupaju kosu a oni kreću s pjesmom... Mraaaaaaaaaak...nemam što za dodat...ne vidimo nikoga oko sebe, postojimo samo mi i muzika... Nekoliko starih, pa nekoliko novih, pa opet nekoliko starih...a onda odlaze... Pa se vraćaju, pa odlaze, pa se vraćaju... Publika i dalje vrišti, urla, skače... Svi smo udruženi u pjesmi... Fascinirana sam činjenicom da toliko mladih ljudi zna njihove pjesme, mislim, uzevši u obzir da je njegova publika oduvijek ona generacije mojih staraca. Dopuštam si slobodu da prokomentiram kako ni na jednom koncertu naših nadobudnih zvijezdica nije nikad bilo tako dobro kao na Bajagi. Kod nas kad netko prestaje sa svirkom onda prestaje, vraća se još eventualno jednom... No ovi vitalni ljudi u najboljim godinama ne prestaju, sviraju, sviraju i sviraju... "Otkad tebe volim", "Ruski voz"...diraju ravno u srce i ne vjerujem da sam bila jedina koja je plakala kao da joj otimaju najdražu igračku... Bend napokon, odnosno, već (nakon 3 sata!!!)...prestaje sa svirkom, masa urla, vrišti, lupaju stolicama, protestiraju, a car odlazi s bine... Ma nemam riječi. Tako mi je žao što nisam imala digitalac. Makar da uslikam moment kad zaštitari nisu htjeli u backstage pustiti Alku i Josipu. No, ljudi samo rade svoj posao, reklo bi se, iznenađujuće dobro ;) Nakon koncerta gužva se seli u Tvornicu na after party. Sa nama je i Unemployed, slatki dečko, finih manira kojeg nekako, ne znam kojim čudom, sretnemo svaki put kad smo vani. U Tvornici opet ludilo, Bajage doduše nema (nije ga bilo ni do kraja) ali ljudi plešu, pjevaju, sve odiše zabavom i mirom (toliko o izgredima). Sandi i Kristina se ljubakaju za šankom, neki drugi se ljubakaju na podiju...ova glazba očito fenomenalno djeluje na ljude, kao što je to i oduvijek radila. U krevet sam se strovalila oko tri. A dojmove ne mogu niti opisati... Toliko emocija, toliko pjesme, toliko uspomena. Iz kuloara saznajem da se već u Siječnju sprema slijedeći koncert, onaj koji će promovirati novi album i dvd za koji je sinoć snimala TV Beograd. Što reći nego: jedva čekam!

- 12:35 - Prokomentiraj (31) - Zagrebi - #

Fundamenti bračnog suživota

23.11.2004., utorak

Da li je o braku sve rečeno? Možete li o braku uistinu saznati i pročitati sve na jednom mjestu? Možda ćete to moći tu kod mene, za jedno 50-ak godina kad prođem sve segmente i faze braka, no do tada, jedino što nam preostaje, osim dakako vlastitog iskustva i otkrivanja, su iskustva drugih. Postoji ono nešto, po mome mišljenju jako bitno, a na što se opće do sad nisam osvrnula. Ne znam niti kako bih formulirala naziv tog nečeg, ali recimo da se radi o načinu života u braku. Nećete zavraga čuti od većine ubračenih, kako je za kvalitetan i miran suživot bitan segment samostalnosti. Što uopće, u ovom kontekstu znači samostalnost? Mislim na onu slobodu koja se tiče samo vas dvoje, a ta je da imate mogućnost o svemu odlučivati sami, sami birati vrijeme kad ćete spavati, sami birati način na koji ćete uređivati svoje malo domaćinstvo, i u krajnjoj liniji možda i najvažnije od svega: kako ćete odgajati svoju djecu. Moja majka, njena sestra, njihova majka, majka njihove majke i tako do u stoljeće sedmo, sve one su se udale «u nečiju kuću», no pritom ta kuća nije nužno bila samo kuća njihovog odabranika. Stoljećima se žene udajom sele u dom neke druge skwo, koja je automatski u golemoj prednosti pred njima. U prednosti da nemalo puta ne samo predlaže, nego i odlučuje u njeno ime. Ovakav scenario još više dolazi do izražaja ako je udavača mlada. Automatski se pretpostavlja da se ona tek odvojila od majčine sise, te da o životu uopće nema nikakvog pojma. No, danas to zaista nije tako. Živimo u modernom a ne kamenom dobu, žena umjesto za šporetom sjedi u nekom uredu, umjesto za klincima trči za karijerom. I ja osobno, da se razumijemo, u tome ne vidim ništa loše. Mislim da smo maltene prerasli neke nepisane forme idealnog života i da svatko od nas, kroji svoju sudbinu onako kako najbolje zna, jer, nota bene, to je po meni i poanta samostalnosti i zrelosti. No, ipak, uvijek je netko drugi pametniji od nas, uvijek netko zna bolje, uvijek je ono što napravimo loše ili niti blizu onoga kako bi to napravio netko drugi. Kad god vi nešto odlučite, netko pametan se javi s komentarom. Bilo da se radi o količini soli koji stavljate u jelo, metli koja ima moderne dlake a ne kao one starinske, kompjuteru ili DVD-u koji taj netko ne vidi smisao, ili pak načinu na koji odgajate djecu, budite sigurni da uvijek postoji netko tko zna više od vas. I ne samo da zna, nego vam ukazuje na pogreške i uči vas životu. Zašto nas onda, ako smo svjesni činjenice da su to samo stepeničice na putu ka samostalnosti, ipak smetaju ti «doronamjerni» komentari? Zašto nas boli kad ne kuhamo po receptima naših baka nego u lonac samo ubacimo instant Fant nešto? Je li nam možda krivo što umjesto za djecom trčimo za novcima? Ili smo u pravu kad mislimo kako je za klince dobro imati prethodno stečene uvjete? Zašto, kako, kada, gdje, zašto? Eto baš zato. Jer mi nismo naše majke niti njihove majke, jer mi ne želimo biti naše i njihove majke, mi želimo dom koji će na vrhu imati naše ime, koji će mirisati po nama a ne po njima, mi želimo život u kojemu će naše odluke uistinu biti najbolje. I taj život, ako ništa drugo, kad smo se već eto oženili, zaslužujemo. U biti, zaslužujemo povjerenje. Ja sam se isto udala u kuću u kojoj uz nas, na drugom katu živi majka odabranika srca moga. No, poučena iskustvom stoljetnih žena, na početku svog bračnog života sam povukla granice koje na jednoj strani imaju mene i moju obitelj, a na drugoj njegovu majku i njenu obitelj (onu koja joj je ostala:). Dopuštam dakle, savjete ali krajnji ishod mora biti produkt samo moje i njegove odluke. I to je moje zlatno pravilo, to je dogma i filozofija mog bračnog života. I ma koliko puta se ulovila u mislima kako nisam dobra majka jer moje dijete «nema reda», ma koliko puta se ulovila misliti kako nisam dobra supruga jer je suđe neoprano 3 dana, smatram da su to samo moje greške koje, da bi postala «the perfect one», moram proći. I nitko me neće uvjeriti u suprotno.

- 19:34 - Prokomentiraj (26) - Zagrebi - #

Ti nisi samo jedan u nizu, Ti si onaj koji ostaje

19.11.2004., petak

Ja vas vidim. Sjedite u krugu oko mog središta i čitate. Neki se smiju, neki su sretni a neki se pretvaraju. Vidim vas kristalno jasno. Hoću reći, vidim vas iznutra, ono vani i tako je maska. Mnogi su sretni radi mene. Drago mi je zbog toga. Oni drugi...i zbog njih mi je drago . Ovim postom ne želim u vama probuditi ništa posebno. Ovo je moj post, samo za mene i njega. Ovo je post da se podsjetim... Da se sjetim dana kad sam...kad sam...ma nije važno. Vama nije važno. No meni je, itekako. Pitam se, hoću li se i na kraju ovog posta izvući na PMS ili ću prihvatiti činjenicu da ponekad ne znam? Kad se sutra pogledamo u oči hoćeš li ih vidjeti stvarno ili obasjane sjenom proteklog dana? Hoćeš li me moći primiti u krilo ili će te smetati moje bodlje koje sam evo, upravo odbacila? Voljela bih da češće svratiš u ovaj moj svijet, mogao bi puno naučiti o meni. Sad tek znam da ovo što vidiš više nisam ja. Ovo je ja za nekog drugog, za ove ljude koji sjede u krugu oko mene. Premalo me imaš. A samo sam ja kriva. Neki drugi vjetrovi sad pušu mojom dubinom. No to ne znači da sam zaboravila na onaj tvoj. Netko me jučer pitao zašto samu sebe često uvjeravam da sam sretna. Zapitala sam se i shvatila da uvjeravanje u suprotno, onda kada sam tužna ima smisla. Apsolutno. Ja želim da znaš da te volim. Zanemari sad ove u krugu, tu smo samo ti i ja. Gola pred tobom, otvorene duše stojim. I zanima me što vidiš. Zanima me što osjećaš. Zanima me da li se tvoja perspektiva promijenila. Jesam li još uvijek ista ili imam neke nove bore? Odnosno, da li ih primjećuješ. Tek sam maločas shvatila da jednu osobu voliš onda kad prihvatiš ama baš sve njeno: -i dobro i zlo -i osmijeh i mrštenje -i vrisku i dernjavu -i lupanje glavom o zid -i lupanje tanjurima o pod -i šutnju -i odsutan pogled -i strah -i paranoju -i ludilo -i hipnozu -i činjenicu da joj se "ne da" -i činjenicu da joj se da kad se tebi ne da -i lice bez maske -i golo tijelo A ja to sve kod tebe volim. I nije mi bitno što ponekad nemaš/ne možeš/ne želiš/ne znaš. Uistinu mi to nije bitno. Želim ti se stisnuti u krilu... P.S. Padne li na pamet, nekome od vas primjetiti kako sam prečesto depresivna u zadnje vrijeme, objesit ću ga naopako za jaja (ili sise!!!). Treniram svoju duhovnu stranu.

- 22:46 - Prokomentiraj (17) - Zagrebi - #

Pogled u sebe

*Jel vidiš? -Što? *Pogledaj malo bolje... -Pa ne vidim kvragu! *Daj, opusti se, zagledaj se duboko u njih...što vidiš? -Ma ne vidim ništa, koji ti je kurac!?!?! *Pogledaj ga malo bolje. -Neću, dopizdila si mi, zajebavaš me stalno. *Zašto mi to radiš? -Zato jer me mučiš, ne da mi se razmišljat o tome. *On te voli, zar ne vidiš? -Ne, ne vidim, samo me zajebava, samo vrišti... *Pogledaj te malene ručice, te malene oke koje te gledaju. On te voli, mama. -Ja to znam, ali me zajebava. *Ne zajebava te, traži tvoju pažnju. -Ja mrzim taj izraz, ima me stalno, što još da mu dam??? *Daj mu osmjeh, ti to možeš, ti si njegova mama. -Nesretna sam. *Zašto si nesretna? -Ne mogu objasniti. *Možeš. -Isuse kako me nervira ta tvoja mirnoća. *Zašto te nervira? -I ja bih bila takva. *Ali ti jesi takva, sjećaš se? Nije to bilo davno, bila si takva dok nisi stvorila mene, udaljila si se od sebe jednostavno. -Tko si ti, kvragu? *Ja sam ti. Ona prava ti. Ona mirna ti. Ona koju voliš. -Ja sam u kurcu. *Nisi. Ti si sretna, ženo. -Nisam. *Jesi. -Nisam. *Jesi. -Odjebi. *U troskocima? -Kurvo! *Lipoto. -Kozo. * :( -Prasice! *Zašto me kudiš? -Želim da nestaneš. *Zašto? -Gadiš mi se. *Jesi sigurna? -Nisam. *Pa pojasni. -Gadim se sama sebi. *Ali zašto zaboga? -Ne znam...jednostavno eto... *Ti si rođena pod sretnom zvijezdom. -Jesam li uistinu? *Jesi. -Kako znaš? *Promisli. Zastani na tren i sjeti se svega. Svih onih koji su prošli kroz tvoj život. Sjeti se koliko si utjecala na njih. Sjeti se koliko si se puta u životu nasmiješila i je li prošao dan a da nisi. Shvaćaš? -Mislim da da. *Trebam li još objašnjavati? -Molim. *Pogledaj ih u oči. Što vidiš? -Čije oči? *Kako čije oči? Onih koji su tu kraj tebe. Njih dvoje, koji su ti najvažniji. -No, i? *Što vidiš? -Vidim oči. *I još? -Spava im se. *I još? -Imaju lijepe oči. *I? -Djeluju mi umorno. *(jer ih izluđuješ, jebo te:) -Ali sretno. *Piše li još nešto u njima? -Da, čini mi se da piše: VOLIM TE. *Zapamti te oči, zapamti ovaj tren. Ti si rođena pod sretom zvijezdom, da se smiješ i da voliš. -Pomalo uviđam. *:) -Shvaćam. Odbacit ću ovu masku i vratiti se sebi. *Mislim da mi se bliži kraj. -Ja sam sretna žena. Smijem se. I volim. *Doviđenja. -Možda ću te još nekad trebati. *Ne boj se. Uvijek ću te čuvati. -Hvala ti. Ne znam što bih bez tebe. *Isto kao i do sad. -Čini mi se da sam bogatija otkako si sa mnom. *Hvala ti. -Doviđenja. Otvorila sam oči i nasmijala se. Ponovno sam ona prava ja. Samo me moje ime malo buni. Nisam sigurna kako se zovem.

- 00:28 - Prokomentiraj (18) - Zagrebi - #

?

18.11.2004., četvrtak

- 11:59 - Prokomentiraj (18) - Zagrebi - #

Savršenstvo s manom

17.11.2004., srijeda

Kad sam pitala mamu kakva sam bila u ranom djetinjstvu, rekla mi je: " čerce moja...toliko mirna da ja nisam bila svjesna di mi je glava a di rep. Skoro pa uopće nikad nisi plakala." [Još i danas teku suze jedne žene] Na pitanje o tome kakva sam bila u osnovnoj školi, rekla mi je: " čerce moja, uzorna i poslušna, sve same pohvalnice si imala, bila si na svim mogućim aktivnostima i samo su ti knjige bile na pameti. Ni sa Barbikama se nisi igrala od nedostatka vremena. Kad bi te društvo zvalo na izlete ti si ih odbijala jer si morala čitat lektiru." [U libar svojih dugova, upiši mene] Za srednju školu nisam pitala jer se toga i sama sjećam. Bila sam totalno posvećena školi, stalno sam visila po knjižnicama. Dok su se moji vršnjaci prvi put sexali i pušili, ja sam ostajala na dodatnim satovima matematike jer mi je Ajnštajn oduvijek bio uzor. Nikad nisam vikendom izlazila van, a Nove godine sam čekala u toplini doma svoga, sa obitelji. Svake sam nedjelje, a pogotovo u srednjoj školi, išla na misu na kojoj bi obavezno ispovjedila nedostatak vremena za učenje. Pokušala sam odustati od ekskurzije i u tom periodu pročitati nekoliko knjiga iz slijedeće školske godine, no mama i tata su me odlučili nagraditi za sve medalje koje sam osvojila u baletu. Na ekskurziju sam ponijela sve one knjige koje sam spomenula i dok su drugi lumpovali po talijanskim diskotekama, ja sam se družila sa Madame Bovary i njoj sličnima. [Nije vrime od nedije za u poje poći] Cijeli četvrti razred srednje škole provela sam u pripremama za fakultet kojeg sam upisala iz prve, bez ičije pomoći. Na fakultetu sam uvijek bila među prvima u dvorani: imala sam po jednu bilježnicu za svaki predmet, naslove sam pisala crvenom penkalom, tekst plavom, a bitne riječi zelenom. Bila sam uistinu odgovoran student i opće nisam tulumarila s društvom. O kako sam samo strahovito tužna bila kad su me odvojili od mojih knjiga i vratili me doma, ma nitko tužniji od mene. [Ako ima boga] Tad sam počela samostalno radit. Otac mi je uvijek govorio kako nikad nije imao boljeg radnika od mene: Svaki dan sam ustajala u 7, marljivo radila i bila dobar drug, nikad mušterija nije bila nezadovoljna, ja sam se stalno smješkala a radno mjesto je naprosto zračilo srećom i svježinom. Da ne govorim o tome da niti ljeti nisam izlazila van, to me naprosto nikad nije privlačilo. Rađe sam doma čitala knjige, a čak ni televiziju nisam gledala. [Kaži mi ko ti gužva postelju] Kad sam se udala, moji roditelji su bili prilično tužni jer gube svoju jedinu kćer, toliko vrijednu i marljivu, no bili su sretni jer su znali da će dobro proći onaj koji me zapikirao. Prve bračne noći izgubila sam nevinost, u krilu onoga kojeg najviše volim. Isto tako, kao što sam uzorna supruga i domaćica, majka sam bez mane. Moje dijete je skroz na mene, mirno, tiho i samozatajno. Opće ga ne primjećujem po kući. Jest da ima dvije godine i još ne priča ni ne hoda, ali bože moj...erupcija njegovog intelekta tek treba da se dogodi. [Bacila je sve niz rijeku] Danas mi je muž rekao kako uistinu pretjerujem, kako mi treba malkice odmora. Već mu je puna kapa skuhanog jela svaki dan, robe oprane i opeglane na vrijeme... Ide mu totalno na živce to što se prozori sjaje tako da ga susjedi vide, malo mu smeta i to što su podovi toliko ulašteni pa mu se kližu papuče. Kaže mi još kako ne trebam svaki dan mjenjati posteljinu, no ja ne znam zašto. [I svetica i kurba sve po potribi] Čini mi se da ipak nisam tako savršena kao što sam mislila. Možda da za početak počmem pušit?

- 01:32 - Prokomentiraj (44) - Zagrebi - #

Ako mi te vitar odnese...

14.11.2004., nedjelja

Gospe moja... Neman teksta... Rumbalo nam jutros vrata od šufita... Razbilo nam gurnu (žlijeb) pod krovom... Tvajlajt zoun. Učinilo mi se ka da se vitar urotija protiv nas pa mi je palo na pamet... Dragi moj mužu, ako te ikad vitar odnese...ili mi se vrati ili mi se nemoj vratit. Ti odluči. A možda te ovo zadrži i spasi od vitra: Pogledom me milujes, k'o da me dodirujes, i svaki put kao da je prvi. ja stalno mislim prestaće, iz čista mira nestaće, al požuda ne prestaje, ti si mi u krvi. Toliko dugih godina, uzimanja, davanja, ostajem poslednji i prvi. Zbog tebe sanjam Cigane I smišljam slatke prevare, al' đavo se ne predaje, ti si mi u krvi. Ako te odvedu Cigani Cergari, ili te ukradu strašni haremski čuvari, ako te odvedu, ja ću da poludim, bez tebe ne umijem više jutrom da se budim. Ako te odvedu, sve će da se sruši, pamti me ko prijatelja, čuvaj me u duši, I onda, kad misliš da je prekasno za snove, za sve...

- 23:24 - Prokomentiraj (23) - Zagrebi - #

Mnogo zajebana radijacija

13.11.2004., subota

Evidentno je kako u životu postoje mnoge nepravde i mi tu ne možemo ništa. Možemo se mi nervirati, lupati glavom po stolu ili šakam o zid,ali one će ostati nepromjenjene i kesit će nam se u lice. Kad sam se ja zaljubila u ovo moje zlato koje trenutno gunđa iza mene jer sam opet onlajn, osjećala sam se neopisivo. Eto baš tako sam se osjećala. Nisam se nikako mogla opisat ma koliko naprezala svoje moždane vijuge. Sjećam se da je moj najdraži i jedini brat jednom prilikom rekao našoj zajedničkoj roditeljici: ali mama, daj shvati zašto visi na mobitelu stalno, pa izgleda ko rascvala tratinčica, slatkica naša mala. To je valjda bio prvi i zadnji put da mi je brat pubertetlija udjelio kompliment tolikih razmjera. A ako je on mene radi moje zaljubljenosti nazvao tratinčicom, onda je to uistinu tako. On je jebeno objektivan. Nije opće štos u tome u kojoj sam modnoj fazi bila u tom trenu, niti koliko sam kila imala ili nemala, štos je u onome što je iz svih rupa izbijalo iz mene... Zračila sam kao radioaktivni aparat i imala sam filing da su svi mogli vidjeti kroz mene koliko sam bila lagana i nedodirljiva. U tom sam periodu, kroz nekih 10-ak dana ni ne tražeći, dobila oko 50 brojeva mobitela, 100-tinjak ljubavnih i romantičnih ponuda..jednom me u ženskom wc-u iznenadio tip koji je preda mnom stajao raskopčanih hlača, rekavši mi: daj ga samo maaaaaaaalo primi u ruku, pliz! Mislim kvragu, do nedavno sam ja bila ta koja sam nekoga morala zamolit da ga izvadi , da mu ga primim u ruku, a sad najednom, preko noći doslovce, on meni nudi svoje blago, ovaj me zove na večeru, onaj me zove u kino, slijedeći ima jednu jahticu kojoj bi ja bila savršen ukras na provi. Teško je u takvoj situaciji odoljeti instinktima. No ni približno toliko koliko danas. Zašto? Dok smo hodali, samo smo hodali...i sve je bilo nedefinirano, veselo, sve je bilo tako čudno. Do onog dana kad smo si se obećali zauvijek. Tog dana smo odlučili da pripadamo jedno drugom, bez intervencija sa strane, bez ikakvih ljudi. Samo ja i on. Dok nisi vezan nekim čudnim okovima, bilo da se radi o riječima, prstenu ili papiru, lako je donijeti odluku koja će to nešto možda i srušiti. Jer i ako krene tim putem, što se tu opće srušiti može? Dakle, primiti ono u ruku ili ne, tako je svejedno. Nitko ne zna, nikoga nije briga. No onog trenutka kad je u pozadini svake tvoje misli onaj kome si se obećala, primanje onog drugog u ruku više i nije tako nevina stvar. Da li je to smisao života? Braka? Zajedništva? Da li je to temelj svih drugih filozofija u braku? Jer ako je primanje onoga u ruku nešto bezazeno, onda to svi u biti i radimo, zar ne? A ja u to čisto sumnjam. Moja radijacija je trajala neko vrijeme, a onda se ugasila. Radioaktivni aparat se pokvario i više mi nitko nije nudio da mu ga samo malo primim. Pripisujem to rutini. Kolotečini i navici. Jer ona dolazi htjeli mi to ili ne. Leptirići umiru, vatra se gasi, a na vidjelo izbijaju neke druge beštije koje su se skrivale za vrijeme radijacije. I to, da se razumijemo, uopće nije loše. No svejedno, zračenje nam ponekad nedostaje. Nedostaje nam onaj osjećaj nedodirljivosti, nedostaju nam komplimenti i pohvale. Nedostaje nam vatra. I ma koliko god se ljudi pravili pametni, vatru nije lako ponovno upaliti. Makar ne onu koja bi gorjela dugo. Zašto sad najednom razmišljam o tome? Osjećam da postoji netko tko bi volio da ga primim u ruku. Ne znam da'l da to pripišem činjenici što mi sise fakat dobro stoje ili je možda posrijedi probuđena radijacija? Mislim se..., ako zračim ponovno znači li to da sam se ponovno zaljubila u svoju polovicu? Jesam li ga možda počela gledati drugim očima? Ili sam ga, s druge strane prestala voljeti? No ako je tako, zašto sam onda još tu? Zašto me onda još uvijek ne nervira to što ne skuplja svoje čarape nego ih baca pod krevet? Zašto me nervira i činjenica da ni nakon 3 godine još uvijek ne zna gdje živi Pips? Zašto je uopće potrebno izgubiti radijaciju, a time i interes za ono drugo? I zašto je to tako naopako napravljeno da bi, ukoliko želimo oživjeti leptire, potrebno nekogdrugog primiti za jaja? I je li to opće rješenje? U svakom slučaju, ono što htjedoh reći je... Radijacija je jako jebena stvar, mnogo zajebana i i nimalo laka. Mislim, teško je odoljeti, zar ne?

- 16:52 - Prokomentiraj (24) - Zagrebi - #

Ovi(je)h dana

- 11:44 - Prokomentiraj (9) - Zagrebi - #

Virtualno iskenjavanje

12.11.2004., petak

- 21:59 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

Feniks

11.11.2004., četvrtak

Ja sam feniks. Koliko god puta da me zgaze, ustat ću. Koliko god tuge da upijem, izdurat ću. Koliko god suza da prolijem, preživjet ću. I kad god te povrijedim, nakon umiranja, oživjet ću. Jer ja sam feniks, feniks koji se smije. Samo to, ništa više.

- 13:56 - Prokomentiraj (29) - Zagrebi - #

Dragi, želiš li mi nešto reći?

10.11.2004., srijeda

Ja sam žensko. Tipično, klasično, s natruhama modernizma...žensko. A žensko ima neke svoje određene definicije, karakteristike i potrebe. Moja je potreba jednostavna. Šoping, šoping, šoping, lova, lova, lova, pokloni, pokloni, pokloni... Nema tu posebne filozofije, i ne shvaćam što je tu upitno ili neshvatljivo ili problematično? Kad smo se zaručili i preselili u tvoju momačku sobu, kupio si mi grudnjak. Mali, kakti zeleno-žućkasti s čipkicom od Lis(i)ce. Obukla sam ga dva puta a onda sam ti u novčaniku "slučajno" našla račun za njega. (zašto si to opće čuvao, kao dokaz, alibi, sredstvo ucjenjivanja???) Onda sam ga stavila u regal i tu ga čuvam kao relikviju. Ne mogu ja na grudima nosit nešto što košta 400 kuna, osjećam se prebožanstveno a to ne paše uz majicu s pazara od 100 kuna (jesi razmišljao o Lis(i)cinom đemperu?!?) Za prvi Božić, dok još nismo bili okovani bračnim lancima si mi kupio puno stvarčica koje su me učinile sretnom: -mali mobitel (šta ima veze da je koštao jednu kunu, mama mi ga i dan danas koristi, a još ne zna poruke pisat) -pribor za nokte s pozlaćenim etu(j)ijem -lančić i križić crvenim kamenjem - (kamenčićima, ok...) -Niveinu kozmetičku torbicu -Dove kozmetičku torbicu - (pa kaj sad ak si i mojoj mami kupio isto?) -nešto za turišanje u staklenoj boci s cvijetom što mi još i dana s stoji u regalu poviše televizije, vidiš, tamo gore? - (al to brate SMRDIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!) -u d parfum od tete Naomi - (o hvala ti najdraže moje) -neseser s tigrastim uzorkom, da mi paše uz maturalnu haljinu - (nije li vrijeme da se mačkasto obučem i pokažem blogerima, koji je smisao striptiza ako je samo za tvoje oči?) -malenu ručnu torbicu, nešto kao oveći novčanik od brušene jelenje kože - (nadam se da nisi sam ubijao jelene, a koliko god da sam skoro povratila jedva namještajući osmijeh kad sam je vidjela, sad je jako volEm) A onda si najednom prestao. Zašto? Što te to nagnalo da mi postepeno, sistematski gaziš po untrašnjim organima ispod grudi? Onomad si me znao iznenaditi cvijećem sa placa, pa šta ima veze da mi se nije sviđalo ... (poljsko cvijeće daruju samo djeca mamama, a krizanteme ostavi tamo gdje im je mjesto!!!) A onda si prestao. Ma znam ja da tebe gnjavi šef u firmi i da ti je već puna kapa odbijanja cura koje ti se upucavaju, ali ja bi da mi kupiš samo malo, nekakvu sitnicu (dobro, Coco Mademoiselle mi kupi onda za rođendan), ma ne treba mi ni auto ni stan, ja bi samo nešto malo, slatko. Može i rokovnik, na ovom sam ispisala već 4 (slovima: četiri) stranice, a ti znaš kako meni brzo dopizdi jedna te ista stvar. Pa nije da te tražim novo dijete, on mi je još "napet"...ali nešto maleno, pobogu... Hint: 3 prijatelja traže četvrtog a kuglice su mi prehladne;) Danas si bio posebno raspoložen (čitaj: nisi me poslao u pizdu materinu jer te šaljem u Mercator po gel za nokte) pa sam te zamolila da mi kupiš nešto lijepo. Jesi li ti svjestan koliki je to poraz i koliki ponos ja moram progutati samo izričući takvo nešto? Takve stvari, inzistiram, u braku se moraju poštivati!!! Iako si me probudio u 18:30, kad sam već spavala samo 3 sata, nisam te poslala u pizdu materinu jer sam zala da u Mercatoru za me kupuješ nešto lijepo. Čekala sam te ko ozareno sunce. Unaprijed sam ti za nagradu skuhala Carbonaru. A ti si me iznenadio na zahodu (fuck, opet mi je proradio čir)....i pokazao mi poklon. Sva sreća, moram ti priznati, da sam sjedila na zahodu jer onaj nalet osjećaja inače ne bih mogla zadržati u sebi. Hvala ti, o najdraže moje što si mi kupio nož, svečano obećavam da ću ga sebično čuvati za sebe, opće ga neću isprobavati na tebi. A i ona zdjela za voće će mi dobro doći, obzirom da je voće u našoj kući puka egzotika. Ključevi i tako još nemaju mjesto prebivanja. Dragi, i cvijeće bi bilo dovoljno. Ili mi možda nešto želiš reći?

- 01:08 - Prokomentiraj (26) - Zagrebi - #

BLOGIJADA

09.11.2004., utorak

- 12:27 - Prokomentiraj (41) - Zagrebi - #

Ak' piješ, ne čitaj!

08.11.2004., ponedjeljak

Mjesto radnje: uvala pokraj Hvara Vrijeme radnje: srpanj mjesec, anno dominni 1999 Glavni akteri: a famous artist soon to be known known as BigMamma, BigMammina mama, BigMammin tata, BigMammin brat, BigMammina teta, BigMammin barba, BigMammin rođak i ondašnji ministar kulture, barba antun Vujić. Odnosno, lažem, bilo nas je još ali ću njih zbog zaštite privatnosti isključit iz teksta. U biti, neću, nazvat ću ih Franjo i Stipe. Nakon obilatog morskog ručka made by BigMamma's papa, razlegli smo se po klupama i stolovima, šumama i gorama, obalama rajskim. BigMamma' s teta je, po dobrom starom običaju, samo njoj karakterističnom, izvukla odnekud gitaru i opalila po žici. Znadoh ja tada...fešta je zagarantirana. Slavlje može početi. "Ciciban" za zagrijavanje, "I lije na uglu petrolejska lampa" [BigMamma je ponosna jer je ovo jedini pjesmuljak kojeg bi danas, vjerojatno IZVELA u polureperskom tonu a pritom strgala sve žice...:klanj:] , "Dok palme njišu grane" uz četvrtu čašicu autohtone hvarske bevande, "Maslina je neobrana", posebno za moje vokalne sposobnosti, te "Konobo moja" kako bi nam svima bilo lakše popadati u trans ispod stola. Barba Franjo i barba Stipe pokazali su izuzetnu kolegijalnost, te mi u svakoj pjesmi nesebično pomagali tjerati komarce i gušterice od sebe, jer je buka sve ostale već odavno nagnala da spas potraže u moru. Kroz maglu, (a i sad mi vino zamiriši kad zamislim) se sjećam da sam inkognito uslikala šjora Antuna u pjevačkom transu i jednoj K-H-M pozi na plaži, koju vam, da mi sad uši čupate, neću otkrit. Pričali mi dobri ljudi da sam zavijala ko velika, da sam svaku notu zalila čašicom uz posvetu (jer samo alkosi piju bez zdravice): "mojoj noni", "mome didu", "šjori Keki", "šjori Bepi" itsl. Kad sam konačno opala pod stol, brat i rođak su moju rijetkost od kose ukrasili afro pletenicama (heh, pomislih...trebam se češće opijat za besplatne frizure) te me zalijevali mineralnom dok ih nisam potjerala nogom. Nekako sam se, zajedničkim snagama, udružena u poluzatvoreno kolo, zajedno s Franjom i Stipom odgegala do broda i prespavala 3 dana nakon toga. Makar mentalno. To je bilo prvo koje pamtim, a u drugome sam na dočeku 'nove, zaspala u jaslicama pod borom na trgu. Više ih nije bilo, poučena iskustom prešla sam na koJNak... On puca u glavu pa ne radite sranja s nogama. Šalim se, naravno, sve je to samo šala. [BigMamma vam jebežljivo namiguje]

- 22:21 - Prokomentiraj (12) - Zagrebi - #

Sise, sise, samo su ti sise na pameti

Spoznala sam zadnjih dana puno stvari o sebi. Neke sam zaključila sama, neke su mi drugi rekli direktno, neke su mi sugerirali u rukavicama. Sve u svemu: -Još uvijek mi vino škodi Udara me direktno u glavu, a noge idu svojim putem... [ne pit više BigMamma, lipo san ti rekla] sise mi stoje -Nije mi bed pričati sa mlađima od mene Znaju bit jako ugodni i pametni, u njihovom društvu je zanimljivo... [predrasude ubijaju BigMamma, ne to radit] sise mi dobro stoje -Snalazim se po gradu sve više i više Ne gubim se kao nekad, tramvaja se bojim sve manje... [jesam ti lipo rekla: "jednom kad kreneš..."] sise mi fakat dobro stoje -Ima puno ljudi koji me vole Mailovi dokazuju, sms-ovi također...neki me prepoznaju na ulici... [jesam ti rekla, jesi sretna sad???] sise mi JEBENO dobro stoje -Moj blog je običan Sugerirano mi je na jako suptilan način. Tako kao ti može pisati svatko, ali ovako kao ja... [nemoj sad bit tužna, jebem mu mater....vidi sve ove komentare] daj odjebi više s tim sisama !!! [BigMamma je zbrčkana, ja joj kažem "nemoj" al ona me ne sluša]

- 01:35 - Prokomentiraj (38) - Zagrebi - #

BigMamma aka party animal

07.11.2004., nedjelja

Glava boli. Boli. Boli. Pa sad već više ne boli....ručala sam i napila se Cedevite. Upozorila sam Cyber na vrijeme da mi ne daje vina da se napijem. Jerbo nije sigurno. Ali ona mi je dala. Pa sam ja uzela još, pa još, pa još... [BigMamma neće linkati nikoga jer je jako lijena za to, a još joj je i pogled malo mutan] Cyber, miss Annie de meni (kako mi rekoše), Usagi, (jaaaaaaaaaaako) Debela krava, Darius, Desiree i moi, nađosmo se u bircu prekoputa Tvornice kako bi se "zagrijali". Kad smo ja i Debela krava razmjenili sexualna iskustva odlučili smo da je vrijeme da se krene. Na treći forumski party. Ali mi smo ga doživjeli kao blogerski. Kad sam se raširila po podiju opće ne mareći za poglede koji su možda promislili i : pa hej ženo, ti si udana i mlada mama, sa leđa me zaskočio Nikola, iza njega Mračni (mada Cyber uporno tvrdi da je on u biti Prokleti :zbunj:), pa Celeste i kao šlag na kraju: Unemployed. Mali, slatki, al nažalost nezaposlen. A ja volim one platežno sposobne ;) (just kidding dragi, just kidding...) Kad sam silom prilike ostala bez majice, ugledah Sadistica kako mi se kesi iza objektiva svog divnog digitalca. Obukla sam se u roku od odmah i sakrila iza Mračnog (ili je on ipak Prokleti???) Na šanku sretoh Dariusa kojega sam diskretno upozorila na činjenicu da je Unemployed zaskočio miss Annie, a on me ko iz topa sruši trčećim korakom i u letu mi dobaci: de ženo, donesi mi pivu, imam posla.... Odjednom me s leđa zgrabiše neke čvrste muške ruke a ako ste mislili da su mi željele nešto simpatično napraviti, prevalili ste se...odvukoše me do jedne simpatične ženskice koju sam odmah prepoznala. Pticaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa........................ I tako... Družili smo se. Bilo nam je predivno. Pa sam upoznala i malenog, simpatičnog Eugena, kojega sam zajedno sa Sadisticom odmah poželjela stisnuti u krilu i ogrnuti toplim, majčinskim osjećajima. Ali nisam jer sam se sinoć osjećala ko ptičica od 18 godina. Dobila sam i ponudu koja se nije dala odbit. Zaradi instant 50 kuna, a zauzvrat *** Desiree. Mislite da nisam zaradila lovu? Nisam, zaradila ju je Desiree :D Bilo je tu svega...fotkalo se sve u 16, dekoltei su padali, puse također... Neki su me šokirali totalno. Neki su me...*** Neki su mi toliko dragi da ih želim viđati još dugo, dugo... Jedva čekam da dobijem slike na mail. Možda neku od njih, malo pristojniju i objavim. Sve u svemu....kad će četvrti tulum?????????????? Ili neki bez broja??? Kao da je važno? Evo vam slikica pa si (se) me stavite kao volpejper :)

- 01:10 - Prokomentiraj (37) - Zagrebi - #

Gusarica vs. dlakavi monstrum

05.11.2004., petak

Napisala sam post o vinu. Baš je cool. Kako sam se oblejala jednom. Pa još jednom. Pa.... No, neću vam prepisat taj tekst. Imala sam, u biti najbolju namjeru, ali sam sa svojim virtualnim psihologom do maločas potapala podmornice. Ja sam bila gusar(ica) sa povezom na oku, a on je bio mornar. Izjednačili smo morske bitke. A nastavit ćemo drugom prilikom. Jer ja sad moram ić skinut svoje krzno, ako se mislim sutra pojaviti u Tvornici. Ne bi bilo u redu da me jednom, kad zatopli ne prepoznaju jer sam bila predlakava onomad kad som se zapijali na šanku. Eto, ostavljam vas u nedoumicama, a ja se odoh družiti s žiletom. Inđoj. I da, čekam vas u Tvornici sutra oko 20:00. Nemojte mi ne doć.

- 02:17 - Prokomentiraj (18) - Zagrebi - #

Raširi noge, tako...sad će tebi striček Mirko objasnit' kako se to radi

03.11.2004., srijeda

UVOD: Uzimam si čašu vode, debelim glasom (znat će moj sin šta ovo znači) iskašljavam iz sebe ostatke nikotina koje sam usisala netom u sebe. Nakon što sam pokrila svoje dečke i poljubila ih: jednog u lijevo a drugog u desno uho, ogrćem se Avonovim pončom, sjedam, dižem noge na kutiju koja mi smeta pod stolom već danima a nema je ko maknut, pripaljujem si cigaret i krećem. Nadam se da će me inspiracija služit večeras. Ček, ček, samo da se ispravim...stari mi je uvijek govoriJo: "beštijo, isprav se, pogle kako si gobava"...a staroga valja slušat. Na televiziji striček u odijelu farba zid u kupioniku i ništa mu ne curi... Za razliku od mene kad mi cijeli stan bude jebeno zamazan još mjesecima kasnije. Ispred mene je monitor i tipkovnica, do njih su čaša iz mekdonaldsa u kojoj je voda, druga čaša koja je prazna i boca u kojoj je na dnu ostalo još malo čokolina. I kad nisu tu, sa mnom su. Prate me u stopu. Dude u torbi, pelene po cijeloj kući, čarape ispod kreveta i tako to. Totalno sam s krenula s teme, ako sam ju opće i imala. A e... O tom se radi. [BigMamma pripaljuje cigaretu i nehotice si odmiče nevidljiv pramen kose s čela] Sjetila sam se nešto danas, kako je izgledao moj prvi bliski susret s "barba ginekologom" i baš sam to poželila podijelit s vama. Bilo je to davno...imala sam oko 11 i po godina Ja i Jelena smo se kupale u moru. Bio je lijep i sunčan dan, cvrčki su pjevali, stare, debele čehinje su sunčale svoje salo na plažama, a djeca su se hihotala i bacala ko muhe bez glave u more. Little mama to be (jer ko bi me tad, da ga čujem, mogo nazvat BigMamma) je pokušala svoje vel'ko dupe dić na brod. A to mi, vjerujte, još nikad nije uspjelo. Dizali su me u dvoje, u troje, u četvero, jebo me pas, ako skoro dizalicu nisu doveli...ali ja se sama nikad još nisam uspjela popet na brod iz mora. Bočno, bočno mislim, znate, onako sa strane. Ovaj brod je bio poseban jer je na krmi imao nekakav utor u kojemu je bio jedan mali "pipak" (neki kurac, ko će znat kako se to zove), a utor je bio taman toliko velik da je u njega stala moja noga veličine 40. Stavila sam nogu u utor, drugu nogu na jedvite jade povukla gore i di ćeš veće pizdarije: stala Jeleni na ručicu, krhku, nježnu, koja se, jebem joj sve po spisku, popela na brod bez pomoći utora. Povuci, potegni, povuci tu nogu jebo teeeeeeeeeeeeee...zaurlala je Jelena a ja sam se svom snagom pustila i tresla međunožjem po pipku. Sad sam se sjetila, to je bio prvi i zadnji put da sam se popela na brod bez dizalice. Osjetila sam prasak, tresak, al začudo, ništa me nije bolilo... To vam je zato jer vam more i sol neutraliziraju sve rane. Znam jer su mi jednom dok sam se kupala, ogromnom kamenčinom razbili glavu a ja nisam ništa skužila dok nisam vidila more oko sebe, tako crveno ko da me ajkula pojela. E, popela sam se na brod, još sam se i smijuljila koliko sam smotana, a Jelena je počela plakat. Rekla mi je: littlemammmatobe, ti nikad nećeš moć imat djecu, imslim da će ti odstranit pišku.... Pod broda bio je oko centimetar prekriven krvlju a ja sam se skoro usrala od straha. Ne znam kako sam doplivala do kraja te kako sam se opće popela na žalo, sjećam se samo da se jedna debela teta čehinja nakezila i šeprtljavim hrvatskim rekla nešto u stilu : "šad ši ženja" Tati sam rekla da ne mogu danas više radit i da idem doma, a kad sam došla doma pravila sam se da mi nije ništa. Ako me pamćenje dobro služi, moj bratac je tad imao oko 3-4 godine i igračaka je bilo svud po kući. Mama me zamolila da podignem nekakav bager ispod stola a ja sam to obavila klečeći na pola jednog koljena. Instinktvino je žena shvatila da sa mnom nešto nije u redu i automatski mi obavila sistematski pregled. A onda je izrekla magične riječi: "idemo ginekologu". S toliko ponosa sam se spremala za taj susret, obukla sam poseban kompletić kojeg mi je nona sašila "apožito" za nedjeljnu misu i namirisala se Nivea dezodoransom. Čak sam i Labello stavila. A kad smo došli na red u ambulanti, nadobudno sam ušla u ordinaciju i već sa ulaza skinula hlače. Mama se prenerazila, poprimila boju lica trule višnje i očito si je promislila: "ajme šta me tek sve čeka u životu s njom"... [BigMamma misli...njena mama i nije bila tako daleko od istine] Striček tehničar je prišao stolu, rekao mi: "ajde dušo raširi noge", oznojio se toliko da mu ni ventilator koji mu je puhao u potiljak nije pomogao i izustio: " a šta nisi zub slomila, kvragu..." A ja? Ja sam cvala, listala....bujala od sreće i ponosa ispred njega... Zamišljala ljubomorna lica štreberica koje još nisu išle kod tehničara. Zamišljala sam njihovu zavist kad im kažem da će mi možda trebat šivanje. [BigMamma je sve više sigurna da joj je još od adolescentske faze potrebna psihološka pomoć] Iz ordinacije sam izašla s kremicom i uputom da tjedan dana moram mirovati i nositi uloške. Alo ljudi, ... uloškeeeeeeeeeeeeeeee!!! A još nisam bila žena. Mada sam si "strgala" pičku. [BigMamma je jako nepristojna] Kako li sam samo bila neopterećena. Kako li su me samo veselile takve banalnosti poput "strgane pičke". [BigMamma je opet nepristojna] Nijesam imala nekih bitnih posljedica. Sve je u redu i sve štima. Eto, samo sam to htjela podijelit s vama. Vatreno krštenje, prije reda... Aj bok. P.S. Post idea by dis "ludača:"

- 02:01 - Prokomentiraj (24) - Zagrebi - #

Virtualni psiholog ubija konverzaciju u braku?

02.11.2004., utorak

Sinoć sam se do 4 ujutro u jednoj virualnoj sobi dopisivala s mladićem od 20 godina. Nije važno odakle je mladić, nije važno gdje živi, niti je važno čime se bavi... Mladić i ja smo, umjesto o sexu, pričali o životu. Suprotno mojim nekim razmišljanjima i predrasudama, nisam ga otkantala na prvu, jer mi je već u prvoj rečenici pokazao da iz njega zrači nešto više od puke želje za sexualnim aktivnostima putem tipkovnice. Mladić i ja smo kroz razgovor zaključili da sve što radimo, sve što stvaramo, radimo upravo iz razloga da bi to s nekim sutra podijelili. I bilo je više nego ugodno do sitnih jutarnjih sati pričati o ovome s nekim tko je muško a k tome još i mlađi od mene. Neku večer sam isto ovo napravila s jednim divnim čovjekom, s blogerom koji je toliko miran i staložen da me to čak iritira. Pričali smo o ciljevima. Tjerao me da mu pričam, pišem, do krajnjih granica izdržljivosti. O sebi i strahovima. O sebi i željama. O sebi i sreći. O sebi i tuzi. O sebi i obitelji. Uistinu, na mene je djelovao kao terapija. Kao psiholog koji je u dva sata iz mene izvuko ono što godinama čuvam zakopano u sebi. I natjerao me da na komad papira, svojom rukom napišem ono što želim, gdje se vidim...svoje ciljeve. A moj muž se osjetio zapostavljenim. Tužnim. Samim. Mada to nikako nisam željela. O svemu ovome pričala sam i s njim. I znam da se slažemo. Znam da isto mislimo. Znamo što osjećamo i bez riječi. A opet, ipak nam s vremena na vrijeme treba netko drugi, da popriča s nama, da nam nesvjesno ukaže na neke možebitne pogreške i da nas nekim banalnim, običnim rječima natjera da se okrenemo upravo jedno drugom. Trebaju li vama drugi ljudi koji će pričati s vama ili ste si dovoljni vas dvoje? Je li bolje svoje probleme rješavati u mekanoj, kožnoj stolici neke psihološke ordinacije ili je je sasvim dovoljan ICQ jednom tjedno? Koliko je vremena potrebno da komunikacija među bračnim partnerima utihne jer si na neki način više nemate što reći? I da li svi mi sa partnerima govorimo samo kad je nužno i od prijeke potrebe na vlastiti brak ili je apsolutno normalno i nesuvišno razgovarati i o utjecaju vlage na književnost? Imam mnoge primjere oko sebe koji mi pokazuju ovo o čemu govorim. A ja ne želim mjenjati muža za ICQ. Želim i ICQ i njega. I večeras ću, prije nego pođe leć, sjediti s njime na kauču i komentirati Big Brothera. Čisto onako, bez veze. A kasnije možda posjetim svog psihologa iz virtualnih voda.

- 12:43 - Prokomentiraj (21) - Zagrebi - #

Prosječan dan, prosječne hrvatske obitelji ili kako mi se ukazala ptica

Praznik je. Kojeg ne slavim, jer mi je glupo slavit dan mrtvih. A još više iz razloga jer svi moji mrtvi počivaju daleko od mene. Sad kad smo to apsolvirali idemo dalje. Dakle, računajmo da je danas nedjelja a ne praznik. To šta su dućani zatvoreni u biti opće nema nikakve veze, prava mater familias sav šoping obavi dan ranije i obavezno taj isti dan skuha i ručak za sutra. I ja sam tako, jer ne bih štela kvarit prosjek, jelte... Tako da se, otijizih dana cjelokupna hrvatska obitelj probudi oko 11.30 (ili 10.30, ko će se snać već u ovom vremenu). Nakon obilatog doručka koji je završio oko 14:00, preselili smo se u svekrvine odaje i razglabali o obiteljskim problemima. To vas, valjda ipak ne zanima. Obiteljsko vjećanje u skladnoj hrvatkoj obitelji traje oko 2-3 sata, tako da smo se oko 17 sati ja i moj zakoniti uputili u kino. A tamo je po običaju bilo jako veselo. Prvo sam, nakon što smo kupili karte i stali u red za kokice (jer kakav je to način gledati film bez kokica) vidila Antoniju iz Big Bradera. Nekoliko sati kasnije sam, na izlazu iz kino dvorane vidila Viktoriju iz Big Bradera. Kad sam već zaključila, sama sa sobom da sa mnom sigurno nešto nije u redu te da mi se priviđaju selebritiji, odlučih pustiti vodu u krcatom ženskom zahodu, kadli šok nad šokovima... Na vratima mi se ukaže jedan od najvećih selebritija blogosfere: PTICA TRKAČICA OFF THE ROAD (radi bolje dramatičnosti samog teksta navedom joj namjerno puno ime - i prezime;) Upada u zahod i sa vrata viče: "asti matere ludila" (ili tako nešto, to uopšte nije važno, reko bi L. M.), aja je gledam i smijem se. Imala je na sebi (ne malenu rupicu na bradi nego...) isti onaj autluk koji je nosila jučer u botaničkom vrtu a ja se nisam prestajala kesit. Kesila sam se toliko da sm već sama sebi išla na živce ali ništa jj ne rekoh. Da joj baš pred dvajst žena upadnem sa spikom: "alo mala, jes' ti Tica?", bijaše mi bilo prebedasto. Stoga smo taj kratkoročni susret okončale jednim velikim zubatim osmjehom i otputile se svaka na svoju stranu: ona u zahod a ja u noć. Prilično sam sigurna da je to bila ona...ma je garant...kad već Antonija i Viktorija sigurno nisu (jer brate, ne mogu bit i u Branimirovoj i u "Jadranu" u isto vrime..) Kako god okreneš...meni se stalno neko ukazuje...il blogeri, iz reality showovci, ili glumci ili sl... Dođoh doma, zajedno sa svojim mužem naravno, spremim dijete na spavanje i prištekam se a net. Kadli čuda...na statkaunteru naiđoh na slijedeći upad: POŠEVILA SAM SINA!!! Mislim, alooooooooooo? Ja??? Moi? Mog sina? Poševila? Još mi upitnici blinkaju nad glavom. I da, da ne zaboravim...ako vas zanima, gledali smo Riddickove kronike, i iako je film čisti SF, ja guštala. (posebno u "pločicama";)

- 01:08 - Prokomentiraj (9) - Zagrebi - #