Marketing
B-A-J-A-G-A
Ne znam kako je to moguće da na svakom njegovom koncertu ili dobijem kartu ili ju kupim pa mi ju nitko ni ne pregleda, ali eto...opće me ne zanima...
Ispred Doma sportova gužva, toliko ljudi odavno nisam vidjela na jednom mjestu.
Dečko nam daje nekakav listić...sa zanimanjem čitam što na njemu piše, no bacam ga na pod kad vidim riječ ČETNIK...
Ovo je koncert ljudi, ovo je muzika, tu se radi o našim sjećanjima, o momentima kroz život koji su bili obilježeni upravo tom muzikom.
S frendicom pod rukom, lica puna osmjeha, ušla sam u tu dvoranu prepunu ljudi, prepunu iščekivanja...
Izlazi orkerstar a iza njega oni...ma malo mi je falilo da se nisam bacila sa balkončića, onako kao slučajno...samo da mu se približim.
Mislim, ako i postoji osoba kojoj bi se ja poklonila ili od koje bi tražila autogram, onda je to defiitivno Momčilo.
Izlazi na binu, uzbuđena rulja vrišti, divlja, cure čupaju kosu a oni kreću s pjesmom...
Mraaaaaaaaaak...nemam što za dodat...ne vidimo nikoga oko sebe, postojimo samo mi i muzika...
Nekoliko starih, pa nekoliko novih, pa opet nekoliko starih...a onda odlaze...
Pa se vraćaju, pa odlaze, pa se vraćaju...
Publika i dalje vrišti, urla, skače...
Svi smo udruženi u pjesmi...
Fascinirana sam činjenicom da toliko mladih ljudi zna njihove pjesme, mislim, uzevši u obzir da je njegova publika oduvijek ona generacije mojih staraca.
Dopuštam si slobodu da prokomentiram kako ni na jednom koncertu naših nadobudnih zvijezdica nije nikad bilo tako dobro kao na Bajagi.
Kod nas kad netko prestaje sa svirkom onda prestaje, vraća se još eventualno jednom...
No ovi vitalni ljudi u najboljim godinama ne prestaju, sviraju, sviraju i sviraju...
"Otkad tebe volim", "Ruski voz"...diraju ravno u srce i ne vjerujem da sam bila jedina koja je plakala kao da joj otimaju najdražu igračku...
Bend napokon, odnosno, već (nakon 3 sata!!!)...prestaje sa svirkom, masa urla, vrišti, lupaju stolicama, protestiraju, a car odlazi s bine...
Ma nemam riječi.
Tako mi je žao što nisam imala digitalac.
Makar da uslikam moment kad zaštitari nisu htjeli u backstage pustiti Alku i Josipu.
No, ljudi samo rade svoj posao, reklo bi se, iznenađujuće dobro ;)
Nakon koncerta gužva se seli u Tvornicu na after party.
Sa nama je i Unemployed, slatki dečko, finih manira kojeg nekako, ne znam kojim čudom, sretnemo svaki put kad smo vani.
U Tvornici opet ludilo, Bajage doduše nema (nije ga bilo ni do kraja) ali ljudi plešu, pjevaju, sve odiše zabavom i mirom (toliko o izgredima).
Sandi i Kristina se ljubakaju za šankom, neki drugi se ljubakaju na podiju...ova glazba očito fenomenalno djeluje na ljude, kao što je to i oduvijek radila.
U krevet sam se strovalila oko tri.
A dojmove ne mogu niti opisati...
Toliko emocija, toliko pjesme, toliko uspomena.
Iz kuloara saznajem da se već u Siječnju sprema slijedeći koncert, onaj koji će promovirati novi album i dvd za koji je sinoć snimala TV Beograd.
Što reći nego: jedva čekam!
Post je objavljen 25.11.2004. u 12:35 sati.